Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 770/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 770/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B., N. V., OIB: ..., 2. E. K., N. V., OIB: ..., 3. D. B., N. V., OIB: ..., 4. E. C., N. V., OIB: ..., 5. Đ. B., N. V., OIB: ..., 6. T. M., N. V., OIB: ..., 7. N. V., N. V., OIB: ...., i 8. V. N., N. V., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J.1 & J.2 u R., protiv tuženica 1. Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci i 2. Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. & Š. d.o.o. u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o revizijama tuženika ad. 1. i 2. protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-237/2017-8 od 14. ožujka 2018., kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena, a u odluci o  troškovima postupka djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama  broj P-1731/15 od 22. studenoga 2016., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija prvo i drugotuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenim zahtjevima prvotužitelja M. B., drugotužitelja E. K., trećetužitelja D. B., četvrtotužitelja E. C., petotužitelja Đ. B. i sedmotužiteljice N. V. se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Revizija prvo i drugotuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevima šestotužiteljice T. M. i osmotužitelja V. N. se odbija kao neosnovana.

 

III. Revizija drugotuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u drugostupanjskoj presudi se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-237/2017-8 od 14. ožujka 2018. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj P-1731/15 od 22. studenoga 2016. kojom je (toč. I. izreke) naloženo tuženicima solidarno isplatiti prvotužiteljici M. B. iznos 168.713,80 kn, drugotužitelju E. K. iznos 123.525,45 kn, trećetužitelju D. B. iznos 75.147,81 kn, četvrtotužitelju E. C. iznos 75.147,81 kn, petotužitelju Đ. B. iznos 166.069,00 kn, šestotužiteljici T. M. iznos 227.436,11 kn, sedmotužiteljici N. V. iznos 138.814,46 kn i osmotužitelju V. N. iznos 235.121,89 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te (toč. II. izreke) utvrđeno da ne postoji obveza drugotužitelja E. K., trećetužitelja D. B., četvrtotužitelja E. C. i petotužitelja Đ. B. kao kupaca drugotuženiku isplatiti preostali dio ugovorene kupoprodajne cijene iz čl. 6. Ugovora o kupoprodaji od 18. studenoga 2003. te je taj tuženik dužan trpjeti da ovi tužitelji izvrše upis brisanja založnog prava upisanog za korist drugotuženika; dok je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske odluke o troškovima postupka naloženo tuženicima solidarno na ime troškova postupka isplatiti tužiteljima iznos 254.310,12 kn, a za daljnjih 245.913,43 kn zahtjev tužitelja odbijen.

 

2. Protiv drugostupanjske presude prvo i drugotuženici su podnijeli revizije oba pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizije tuženika su djelomično nedopuštene, a djelomično neosnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev prvo-osmotužitelja kojim svaki od njih potražuje da im prvo i drugotuženici solidarno isplate utužene novčane iznose i to prvotužiteljica M. B. iznos 168.713,80 kn, drugotužitelj E. K. iznos 123.525,45 kn, trećetužitelj D. B. iznos 75.147,81 kn, četvrtotužitelj E. C. iznos 75.147,81 kn, petotuženik Đ. B. iznos 166.069,00 kn, šestotužiteljica T. M. iznos 227.436,11 kn, sedmotužiteljica N. V. iznos 138.814,46 kn i osmotužitelj V. N. iznos 235.121,89 kn, kao i zahtjevi drugotužitelja E. K., trećetužitelja D. B., četvrtotužitelja E. C. i petotužitelja Đ. B. upravljen prema drugotuženiku na utvrđenje da nisu u obvezi isplatiti preostale iznose kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa drugotuženikom 18. studenoga 2003. te drugotuženik dužan trpjeti brisanje upisa založnog prava u njegovu korist u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel N. V. na posebnim dijelovima zgrade sagrađene na k.č.br. 5847/652 koji se odnose na njihove stanove.

 

6. Prema odredbi čl. 35. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, kada je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim tim zakonom mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir i vrijednost predmeta spora glavnog zahtjeva.

 

7. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti tih zahtjeva.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka ako zahtjev u tužbi proizlazi iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

8. U skladu s prethodno navedenim, a kako je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevima koje je u tužbi istaklo osam tužitelja prema prvo i drugotuženicima kao solidarnim dužnicima, to se vrijednost predmeta spora u ovom slučaju određuje visinom novčanog iznosa dosuđenog svakom od prvo-osmotužitelja.

 

To pak znači da vrijednost predmeta spora iz pobijane drugostupanjske presude, a koja se odnosi na prvotužitelja iznosi 168.713,80 kn, drugotužitelja iznos 123.525,45 kn, trećetužitelja iznos 75.147,81 kn, četvrtotužitelja iznos 75.147,81 kn, petotužitelja iznos 166.069,00 kn, šestotužiteljicu iznos 227.436,11 kn, sedmotužiteljicu iznos 138.814,46 kn i osmotužitelja iznos 235.121,89 kn.

 

9. Osim novčanog zahtjeva drugo, treće, četvrto i petotužitelji su postavili i zahtjev upravljen na utvrđenje i trpljenje u odnosu na koje zahtjeve tužitelji u tužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora, niti je sud u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a utvrdio njihovu vrijednost predmeta spora zbog čega u odnosu na te zahtjeve u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a vrijedi zakonska presumpcija vrijednosti predmeta spora u iznosu 50.000,00 kn.

 

10. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

11. Obzirom na vrijednost predmeta spora zahtjeva svakog od prvo-osmotužitelja, a o kojima je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom, od kojih onaj prvo, drugo, treće, četvrto, peto i sedmotužitelja ne prelazi iznos 200.000,00 kn, ocijeniti je da u odnosu na taj dio pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

12. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. Kako ovako podnesene revizije prvo i drugotuženika u odnosu na dio pobijane presude kojom je odlučeno o zahtjevima prvo, drugo,  treće, četvrto, peto i sedmotužitelja ne sadrže minimum pretpostavki propisanih odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost tzv. izvanredne revizije, to je u tom dijelu revizije prvo i drugotuženika trebalo odbaciti kao nedopuštene, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 79. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

14. Naprotiv obzirom na vrijednost predmeta spora zahtjeva šesto i osmotužitelja, o kojima je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom, a koji u odnosu na svakog od tih tužitelja prelazi iznos 200.000,00 kn, je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a dopuštena.

 

U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije prvo i drugotuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

15. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev peto, šesto i osmotužitelja upravljen na isplatu im dosuđenih iznosa na ime sniženja cijene kupljenih stanova, a zbog utvrđenih, a neotklonjenih nedostataka na objektu u kojima se ti stanovi nalaze, sve na temelju odredbe čl. 488. i čl. 498. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 71/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), kao i zahtjev petotužitelja upravljen na utvrđenje da zbog materijalnih nedostataka na stanu nije u obvezi isplatiti preostali iznos kupovne cijene, te obvezu drugotuženika izdati mu brisovno očitovanje u odnosu na upis prava zaloga u korist tog tuženika u zemljišnim knjigama, a nakon što su na temelju vještačkog nalaza Građevinskog fakulteta u R. utvrdili da nedostaci na objektu u kojem se nalaze stanovi tužitelja i dalje postoje, jer ih tuženici nisu otklonili unatoč pravodobnim reklamacijama tužitelja, a zbog kojih je vrijednost objekta sa nedostacima u razmjeru s vrijednošću koji bi objekt imao da nedostataka nema manja za iznos 1.568.525,00 kn, pa razmjerno površini kupljenih stanova umanjili cijenu iz ugovora o kupoprodaji za iznose dosuđene prvostupanjskom presudom.

 

16. Pokušavajući osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda u pravcu pogrešne primjene materijalnog prava, a koju tuženici vide u navodno pogrešnoj primjeni odredaba Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 79/14) i Pravilnika o etalonskoj cijeni građenja ("Narodne novine", broj 183/03) od strane Građevinskog fakulteta u R., a na čijem nalazu i mišljenju su sudovi utemeljili svoje presude, tuženici u reviziji ističu iste prigovore koji su isticali kako u tijeku prvostupanjskog postupka tako i u žalbi protiv prvostupanjske presude.

 

Takve prigovore su nižestupanjski sudovi u svojim presudama ocijenili neosnovanim i u tom pravcu dali jasne i razumljive razloge.

 

Revizijski navodi kojima pokušavajući osporiti u tom pravcu pravilnost pobijane presude vršeći preocjenu dokaza te sugerirajući činjenice, a kako to tuženici vide, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi neodlučni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

S tim u vezi podsjetiti je revidente da je u smislu odredbe čl. 8. ZPP- ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke.

 

17. Kako pravilnost ocjene o osnovanosti tužbenog zahtjeva i u tom pravcu naznačenih razloga izraženih u pobijanoj drugostupanjskoj presudi revizijskim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju te ih ovaj sud prihvaća u cijelosti, to je revizije kao neosnovane trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

18. U skladu s tim, a radi suvišnog ponavljanja razloga glede osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, umjesto posebnog obrazloženja ovaj sud se poziva na razloge iz drugostupanjske presude, sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 84. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Polazeći od navedenog, a postupajući prema odredbi stavka 2. tog članka uz ovu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske će se i objaviti presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-237/2017-8 od 14. ožujka 2018.

 

19. Drugotuženik revizijom prigovara i odluci o troškovima postupka sadržanoj u drugostupanjskoj presudi, a koje rješenje po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava, a time nema ni značaj rješenja protiv kojeg bi bilo dopušteno podnošenje revizije. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015., a prema kojem: "pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

 

Stoga je u tom dijelu reviziju drugotuženika trebalo odbaciti.

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu