- 1 -              Rev 1103/2020-6

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1103/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. G. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z. i drugotužiteljice T. G. G. iz S., OIB: ..., protiv tuženika N. S. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji prvotužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1192/16-21 od 29. siječnja 2019. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6799/14-16 od 21. srpnja 2015., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1192/16-21 od 29. siječnja 2019. u dijelu pod točkom I izreke i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6799/14-16 od 21. srpnja 2015. u dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka u odnosu na tog tužitelja te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odbačena je tužba na utvrđenje da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina - "Izjava" od 18. lipnja 2004. potpisana u Z. od J. G. i N. S., po kojoj je J. G. primio od S. N. iznos od 170.000,00 kuna, od toga 90.000,00 kuna gotovine, a ostatak u materijalu, za kupoprodaju nekretnine koja predstavlja kuću i okućnicu na ..., bez ugovorene kupoprodajne cijene. Rješenjem suda prvog stupnja u točki II utvrđuje se da je ništav ugovor o kapari - "Izjava" od 18. lipnja 2004. potpisana u Z. od J. G. i N. S., te da predaja iznosa od 170.000,00 kuna, od toga 90.000,00 kuna gotovine, a ostatak u materijalu, od strane S. N. J. G., prije potpisivanja "Izjave" od 18. lipnja 2004. ne predstavlja kaparu. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak (točka III). U stavku II izreke nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 19.218,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom.

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotužitelja kao djelomično neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u točki I izreke u i u točki II izreke za iznos od 9.609,37 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom u odnosu na prvotužitelja, dok je u stavku II izreke prihvaćena žalba drugotužiteljice kao osnovana, te je ukinuto prvostupanjsko rješenje u točki I i u točki II izreke za iznos 9.609,37 kuna s pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na drugotužiteljicu i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja prvotužitelj je podnio reviziju zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsko rješenje u skladu sa revizijskim navodima, ili u slučaju potrebe ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te tužitelju dosudi zatraženi trošak podnošenja revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), reviziju protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

6.1. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

 

 

 

7. U tom smislu revident naznačuje slijedeća pitanja:

 

"a) predstavlja li odluka o rješavanju prethodnog pitanja u smislu postojanja nekog pravnog odnosa pravomoćno presuđenu stvar ili odluka o ne/postojanju toga pravnog odnosa ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje rješeno sukladno odredbi čl. 12. st. 2. ZPP-a

 

b) predstavlja li presuda u postupku u kojem tužbeni zahtjev glasi na plaćanje određenog novčanog iznosa (kondemnatorni tužbeni zahtjev) presuđenu stvar u postupku u kojem je predmet spora utvrđenje da ne postoji neki pravni odnos (deklaratoran tužbeni zahtjev),

 

c) predstavlja li Izjava o davanju "kapare", odnosno predujma koja nema bitne elemente kupoprodaje (predmet i cijenu) ugovor o kupoprodaji ili ugovor o kapari pa bi primatelj toga iznosa "kapare" temeljem takve Izjave bio obvezan vratiti dvostruku kaparu,

 

d) je li ništetna Izjava o kapari čija je srha kupnja nekretnine, ako u istoj izjavi nisu navođeni bitni sastojci ugovora o kupoprodaji nekretnine (predmet i cijena)?

 

e) sa prethodnim pitanjem u vezi, predstavlja li u konkretnom slučaju Izjava od 18.06.2004. ugovor o kapari ili ugovorom o kupoprodaji nekretnine ili predugovor o kupoprodaji nekretnine?

 

f) obzirom na odgovore na gornja pitanja, može li se takva Izjava smatrati valjanim ugovorom na temelju koje bi primatelj "kapare" zbog neispunjenja ugovora bio dužan vratiti dvostruki iznos kapare?

 

g) predstavljaju li izrazi kapara i predujam istoznačne pojmove?

 

h) smatra li se davanje iznosa od 170.000 kn pretjeranim iznosom kapare ukoliko je ugovorena kupoprodajna cijena od 100.000 eura (cca. 750.000 kn) pada stoga primatelj kapare nije dužan vratiti dvostruki iznos kapare preko primjerenog iznosa kapare?

 

i) je li u konkretnom slučaju primjereni iznos kapare bio 10% od kupoprodajne cijene u iznosu od 100.000 eura (cca. 750.000 kn) odnosno iznos od 10.000 eura (cca. 75.000 kn), pa da je tužitelj plaćanjem iznosa od 25.000 eura u cijelosti ispunio svoju obvezu vraćanja dvostruke kapare? Prethodno navedeno imajući u vidu da je 1. tužitelj na temelju izjave od 18.06.2004. dao novčani iznos od 90.000,00 kn, te da je tuženik Nikola Sršek u svojem iskazu na ročištu od 13.03.2015. sam naveo: "Ja sam na ime potvrde da sam siguran kupac kuće dao 1. tužitelju kaparu u visinu 10% vrijednosti kuće",

 

j) je li sud prekoračio granice odlučivanja kada je utvrdio veći iznos kapare (170.000 kn) od onoga što je tuženik sam u svojem iskazu tijekom postupka naveo da je dao na ime kapare (10% od 100.000 eura)?

 

k) je li počinjena bitna povreda odredbi Zakona o parničnom postupka kada prvostupanjski /ili drugostupanjski sud, iako je to bilo sporno između stranaka, nije utvrdio vrijednost predmeta spora pa time tužitelju stvorio pravnu nesigurnost glede uvjeta za podnošenje revizije (redovne ili izvanredne)?"

 

8. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-510/08 od 12. svibnja 2009., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2734/00 od 4. prosinca 2003., Rev 1701/01 od 17. travnja 2003., presudu i rješenje poslovni broj Rev 1285/08 od 3. veljače 2009. te na presudu Rev 1285/08 od 3. veljače 2009.

 

9. Ispitujući dopuštenost revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da su prvo i drugo postavljeno pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su stoga ispunjene pretpostavke za odlučivanje o njezinoj osnovanosti protiv drugostupanjskog rješenja.

 

10. Tužitelj navodi da se važnost ovih pitanja ogleda u tome što postoji različita praksa drugostupanjskog suda (Županijski sud u Varaždinu Gž-510/08 od 12. svibnja 2009. u kojoj je izraženo shvaćanje da stajalište suda o prethodnom pitanju izraženo u jednoj odluci ne veže sud o istom takvom pitanju u drugoj odluci) pa se u odnosu na to prethodno pitanje ne može smatrati prigovorom u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP.

 

11. U ovom predmetu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6221/04-19 od 22. ožujka 2007. pravomoćno odlučeno o isplati razlike dvostruke kapare, to je pitanje ništetnosti potvrde odnosno Izjave o kapari riješeno u tom predmetu kao prethodno pitanje pa nižestupanjski ocjenjuju da je zabranjeno među istim strankama pokretanje nove parnice te na temelju odredbe čl. 333. st. 2. ZPP odbacuju tužbu, jer se radi o presuđenoj stvari.

 

12. Dakle, nižestupanjski sudovi zauzimaju shvaćanje suprotno shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-510/08 od 12. svibnja 2009.

 

12.1. Slijedom navedenog proizlazi da postoje različita shvaćanja drugostupanjskih sudova o prva dva postavljena pravna pitanja pa su ta postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

13. Stoga je revizija prvotužitelja dopuštena i osnovana.

 

14. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena pa ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta po zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

 

15. U predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6221/04 odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje ništavim kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1. srpnja 2004. između prvotuženika J. G. i drugotuženika A. Š. i nalaganje tuženiku J. G. sklopiti s tužiteljem ugovor o prodaji nekretnine koju je prvotuženik prodao drugotuženiku, te je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku J. G. isplatiti tužitelju 155.808,74 kune sa zakonskom zateznom kamatom. Kako je u tom predmetu pravomoćno odlučeno o isplati razlike dvostruke kapare to je pitanje ništetnosti potvrde odnosno izjave o kapari riješeno u tom predmetu kao prethodno pitanje to nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se materijalna pravomoćnost te sudske odluke sastoji u zabrani pokretanja nove parnice među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, te su sudovi i stranke vezani sadržajem takve odluke (čl. 333. st. 2. ZPP).

 

15.1. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnom predmetu radi o presuđenoj stvari ne može se barem za sada prihvatiti.

 

16. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još uvijek nije odluku donio sud ili neko drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Prema stavku 2. istog članka odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Prema stavku 3. istog članka u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

 

17. Prema shvaćanju ovog suda prigovor o pravomoćno presuđenoj stvari u odnosu na prethodno pitanje ne može se smatrati prigovorom u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP budući da shvaćanje suda o prethodnom pitanju izraženo u jednoj odluci ne veže sud o istom takvom pitanju u drugom predmetu. Naime, kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, a koje pitanje se sud odluči sam riješiti (čl. 12. st. 1. ZPP), tada stav suda o tom prethodnom pitanju ne veže o istome i sud kod donošenja druge odluke.

 

18. Prema tome imajući na umu sadržaj odredbe čl. 12. st. 2. ZPP i prema shvaćanju ovog suda prethodno pitanje o kojem je riješeno u predmetu poslovni broj P-6221/04-19 od 22. ožujka 2007. ne veže o istome i sud u ovom konkretnom predmetu. To i iz razloga što odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno pa sud nije vezan odlukom o prethodnom pitanju (konkretno, ovdje iz odluke P-6621/04-13 od 22. ožujka 2007.) koja je donesena u nekom drugom postupku (tako i ovaj sud u Rev-1196/18 od 9. travnja 2019. i Rev 1569/19-2 od 9. travnja 2019.).

 

19. Slijedom navedenog učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 288. ZPP kada je tužba odbačena, a koju povredu nije sankcionirao sud drugog stupnja čime je i sam učinio istu povredu.

 

20. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394., a u vezi s čl. 400. st. 1. i 4. ZPP riješiti kao u izreci.

 

21. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

22. U odnosu na ostala postavljena pravna pitanja valja reći da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se radi o pitanjima činjenične naravi i odgovor na tako postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U odnosu na zadnje postavljeno pitanje (k) u odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja revident poziva nije izraženo nikakvo shvaćanje, a pogotovo ne shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju iz pobijane odluke jer se u tim odlukama sudovi nisu bavili tim pitanjem, pa stoga i ovo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

23. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.