- 1 -              Rev 1643/2018-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1643/2018-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S. K. M. G. G., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici Odvjetničkog društva K. P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. T., OIB: ..., iz C., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. B. j.t.d. iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2213/2017-2 od 18. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima poslovni broj P-310/15-38 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-381/09 od 16. ožujka 2009. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 223.114,47 EUR sa zateznim kamatama od 4% godišnje koje teku od 18. rujna 2008. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 26.522,80 kn sa zakonskim kamatama koje teku od 17. ožujka 2009. do isplate (st. I. izreke), dok je djelomično ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Milenku isplatiti tužitelju iznos od 2.625,99 EUR sa zateznim kamatama prema stopi ugovorene kamate od 15% godišnje koje teku od 18. rujna 2008. do isplate, kao i u odnosu na stopu zatezne kamate na glavnicu od dosuđenih 4% do zatraženih 15%, te u dijelu zatezne kamate iznad 5%-tnih poena i u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 341,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama (st. II. izreke). Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 322.395,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. od 30. lipnja 2017. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 188.515,70 kn odbijen (st. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže revizijskom sudu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji tuženik ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Pritom valja reći da su nižestupanjski sudovi ocijenili da su nalaz i mišljenje oba vještaka suglasni o bitnoj činjenici da na potpisima tuženika nije utvrđena niti jedna relevantna razlika koja bi istog isključila kao mogućeg skriptora potpisa na "garanciji".

 

8. Nadalje, nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju u reviziji tuženik ukazuje jer je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor pravomoćno presuđene stvari kada je zaključio da tuženik nije bio stranka prilikom zaključenja Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na predmetnoj pokretnoj stvari, slijedom čega isti sporazum niti na koji način nema svojstvo ovršne isprave u odnosu na ovdje tuženika, odnosno u odnosu na tuženika kao solidarnog jamca tužitelj nema nikakve isprave te postoji njegov pravni interes za vođenjem ovog parničnog postupka.

 

9. Tuženik u reviziji ističe prigovor u pogledu mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda. Međutim, prema čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija se ne može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ako se ona odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost.

 

10. Nadalje, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude se ne može podnijeti ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski razlozi tuženika kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu cijenjeni.

 

11. Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 223.114,47 EUR sa zateznim kamatama od 4% godišnje koje teku od 18. rujna 2008. po osnovi Garancije kojom je tuženik kao jamac-platac jamčio za uredno namirenje svih potraživanja koja proizlaze iz Ugovora o leasingu pokretnina sklopljenog s glavnim dužnikom – tvrtkom G. d.d.

 

12. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tužitelj sa tvrtkom G. d.d. iz V. 28. lipnja 2004. zaključio Ugovor o leasingu pokretnina, a da je predmet toga leasinga bila oprema za proizvodnju betonskog crijepa Muren i da je trajanje ugovora ograničeno na rok od 60 mjeseci, da je vrijednost predmeta leasinga iznosila 246.436,34 EUR, a ukupna mjesečna naknada leasinga bruto 4.331,61 EUR,

 

- da je tvrtku G. d.d. V. u to vrijeme zastupao tuženik M. T.,

 

- da su davatelj leasinga - tužitelj i tvrtka G. d.d. V. istoga dana zaključile i aneks istome ugovoru na temelju kojeg su ugovorili obvezu korisnika leasinga da po isplati ugovorenih mjesečnih rata ima obvezu još jedne dodatne rate u iznosu od 72,67 EUR,

 

- da korisnik leasinga nije uredno ispunjavao preuzete obveze iz zaključenog Ugovora o leasingu te da nije vršio svakomjesečnu uplatu naknade za leasing u iznosu od 4.331,61 EUR,

 

- da ukupan dug po zaključenom Ugovoru o leasingu 17. rujna 2008. iznosi sveukupno 224.395,39 EUR, te da je u razdoblju od zaključenja Ugovora o leasingu do 17. rujna 2008. korisnik leasinga uplatio iznos od 71.527,97 EUR, zbog čega na taj dan dospjeli iznos glavnice iznosi 190.398,36 EUR, a zatezne kamate 33.997,03 EUR,

 

- da je upravo tuženik osobno potpisao predmetnu Garanciju kojom je solidarno jamčio za ispunjavanje svih obveza iz zaključenog Ugovora o leasingu,

 

- da je tvrtka G. d.d. V. a koja je kasnije promijenila naziv u B. d.d. V. otišla u stečaj,

 

- da je predmet leasinga, a na kojem je tužitelj imao zasnovano fiducijarno vlasništvo radi osiguranja njegove novčane tražbine, bilo predmet prodaje u stečajnom postupku stečajnog dužnika i da je u tom postupku prodano, te da se sam tužitelj djelomično namirio prodajom istoga u iznosu od 14.125,00 kn, a koji odgovara protuvrijednosti od 1.858,55 EUR za koji je umanjen dug, nakon čega potraživanje tužitelja iznosi 222.536,84 EUR.

 

13. Uzimajući u obzir da su predmetnim Ugovorom o leasingu stranke ugovorile primjenu austrijskog prava, nižestupanjski sudovi zaključuju da iz dostavljenih mjerodavnih odredbi austrijskog prava proizlazi da ugovor o leasingu nije u austrijskom pravu reguliran zakonom, već je u okviru slobode ugovaranja kojeg karakterizira uređenje austrijskog privatnog prava, odnosno da prema sudskoj praksi Republike Austrije ugovor o leasingu sadrži elemente najma i kupnje, te da je u slučaju fiksno ugovorenog trajanja korištenja predmeta najma, predmetni ugovorni odnos bliži kupoprodajnom ugovoru, jer je sklopljen ograničeno na rok od 60 mjeseci, i da se na isti primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 1478. austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje – ABGB) koji iznosi 30 godina.

 

14. Iz toč. 4. Posebnih uvjeta ugovora o leasingu izričito je ugovoreno da ako korisnik leasinga zakasni s dvije dospjele rate leasinga ili s drugim dospjelim isplatama, davatelj leasinga ima izbor zatražiti da se odmah isplate sve preostale rate leasinga do kraja ugovora ili prije roka raskinuti Ugovor o leasingu uz očuvanje svojih prava po toč. 8. Općih uvjeta za leasing ugovora za pokretnine i motorna vozila.

 

15. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da predmetno potraživanje nije u zastari te da je u konkretnom slučaju tužitelj ovlašten svoje potraživanje namiriti od glavnog dužnika ili jamca-platca ili oboje, a kako se tuženik obvezao kao jamac-platac, to isti na temelju čl. 1357. ABGB odgovara neovisno o glavnom dužniku, slijedom čega tužitelj od tuženika kao jamca-platca osnovano zahtijeva isplatu preostalog duga po osnovi Ugovora o leasingu u iznosu od 223.114,47 EUR, a koji iznos je preostao nakon što se tužitelj nije uspio u cijelosti namiriti prodajom pokretnine koja je bila predmet tog ugovora, sa zateznim kamatama od 4% godišnje sukladno čl. 1000. ABGB. Stoga je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi za tako utvrđeni iznos.

 

16. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili Posebne uvjete Ugovora o leasingu, Opće uvjete za ugovore o leasingu pokretnina i motornih vozila, kao i mjerodavne odredbe ABGB.

 

17. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.