- 1 -              Rev 1315/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1315/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., OIB ..., K. M., koju zastupa punomoćnica B. K.-Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. B., OIB ..., Č., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & R. j.t.d. V., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-929/2015-2 od 6. studenog 2018., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-479/2010-92 od 27. listopada 2014., u sjednici održanoj 30. studenog 2021.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-929/2015-2 od 6. studenog 2018. u toč. I. izreke, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-479/2010-92 od 27. listopada 2014. u dijelu toč. II, izreke za iznos od 704.879,90 kuna sa zateznim kamatama i u tom dijelu se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

 

 

Obrazloženje

 

1. Trgovački sud u Varaždinu presudom poslovni broj P-479/2010-92 od 22. listopada 2014., sudio je:

 

"Utvrđuje se da su D. B. iz K. M., OIB: ..., i B. B. iz Č., OIB: ..., temeljem bračne stečevine ovlaštenici-imatelji svaki u ½ poslovnih udjela u trgovačkom društvu L. M. d.o.o. Č., MBS: ..., OIB: ..., i to:

 

- poslovnog udjela koji čini 78,45% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 784.500,00 kn, koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 1,

 

- poslovnog udjela koji čini 4,76% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 47.600,00 kn, koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 3,

 

- poslovnog udjela koji čini 2,38% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 23.800,00 kn, koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 5, te

 

- poslovnog udjela koji čini 4,35% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 43.500,00 kn, koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 7,

 

te se nalaže tuženiku da ove poslovne udjele podijeli na ½, te nakon toga prenese na tužiteljicu temeljem bračne stečevine poslovne udjele u trgovačkom društvu L. M. d.o.o. Č. kako slijedi:

 

- poslovni udjel koji čini 39,225% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 392.250,00 kn,

 

- poslovni udjel koji čini 2,38% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 23.800,00 kn,

 

- poslovni udjel koji čini 1,19% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 11.900,00 kn,

 

- poslovni udjel koji čini 2,175% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 21.750,00 kn

 

jer će u protivnom ovu ispravu zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 8 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 819.880,00 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućima i to:

 

- na iznos od 134.999,99 kn od 01.01.2011. do isplate,

 

- na iznos od 79.629,91 od 01.01.2012. do isplate,

 

- na iznos od 605.250,00 kn od 01.01.2013. do isplate,

 

sve to u roku od 8 dana."

 

1.2. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 166.350,00 kn u roku od 15 dana, a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 81.650,00 kuna.

 

2. Visoki trgovački suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-929/2015-2 od 6. studenog 2018. djelomično je odbio kao neosnovanu žalbu tuženika te je potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 704.879,90 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 19.999,99 kuna od 1. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 79.620,91 kunu od 1. siječnja 2012. do isplate te na iznos od 605.250,00 kuna od 1. siječnja 2013. do isplate po stopama navedenim u presudi (toč. I. izreke).

 

2.1. Presudom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 115.000,00 kuna sa zateznim kamatama (toč. II. izreke).

 

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu u toč. I. izreke i odbije tužbeni zahtjev ili, ako nema uvjeta za preinaku, ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika i predložila da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici troškove odgovora na reviziju.

 

5. Presuda je ispitana po čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije tuženika podnesene po čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Presuda je donesena u sporu radi utvrđenja da su poslovni udjeli trgovačkog društva L. M. d.o.o. broj 1 koji odgovara 78,45% temeljnog kapitala, broj 3. koji odgovara 4,76%, broj 5. koji odgovara 2.38% i broj 7. koji odgovara 4.35%, bračna stečevina tužiteljice i tuženika svakog u ½, te radi isplate jedne polovice dobiti koju je tužitelj naplatio nakon razvoda braka po osnovi dobiti od svih poslovnih udjela za godine 2010., 2011. i 2012. Među strankama je bilo sporno je li poslovni udjel broj 1 stečen u braku zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika u jednakim omjerima, te je li tuženik udjele broj 3., 5. i 7., koje je stekao nakon razvoda braka 4. kolovoza 2010., kupio sredstvima ostvarenim kao prihod od dobiti (kapitala) ostvarene za trajanja braka po osnovi njemu isplaćene dobiti od poslovnog udjela broj 1.

 

8. U parničnom postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je između stranaka sklopljen brak 21. veljače 1987., a razveden 30. lipnja 2010.,

 

- da je tuženik u godini 1992. i 1993. kupovao dionice društva L. M. d.d., te je postao najveći dioničar tog društva koje se preoblikovalo na temelju društvenog ugovora sklopljenog 30. srpnja 2007u društvo s ograničenom odgovornošću u kojemu je tuženik postao ovlaštenik poslovnog udjela broj 1 (koji odgovara 78,45% temeljnog kapitala),

 

- da je tuženik kupio  poslovne udjele broj 3., 5. i 7. iz sredstava isplaćenih na njegov račun prije razvoda braka, ostvarenih po osnovi njemu isplaćene poslovne dobiti od udjela broj 1 za 2007., 2008. i 2009. godinu,

 

- da je nakon razvoda braka na račun tuženika isplaćena poslovna dobit po osnovi sva četiri poslovna udjela za 2010. u iznosu od 269.999,99 kuna, za 2011. u iznosu od 159.259,33 kune i za 2012. u iznosu od 1.210.500,18 kuna,

 

- da je prvi poslovni udjel stečen u braku zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika u omjeru od ½ svaki.

 

8.1. Imajući na umu navedena utvrđenja, kao i okolnost da je prvi poslovni udjel stečen za vrijeme trajanja braka, treći, peti i sedmi iz sredstava ostvarenih iz prihoda od kapitala stečenog za trajanja braka, odnosno prihoda od poslovnog udjela broj 1 koji čini bračnu stečevinu, prvostupanjski sud je zaključio da sva četiri udjela čine bračnu stečevinu u omjeru ½ svakog bračnog druga. Zato i prihod od poslovnih udjela koji je tuženik ostvario za 2010., 2011. i 2012. predstavlja prihod od poslovnih udjela na kojima su tužiteljica i tuženik suovlaštenici.

 

8.2. Stoga je primjenom odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, dalje: ZBPO) koji je uređivao imovinske odnose bračnih drugova do 1. srpnja 1999. presudom utvrđeno da poslovni udjel broj 1. društva L. M. d.o.o. bračna stečevina stranaka u omjeru ½ svakoga.

 

9. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. S tim u vezi je u obrazloženju navedeno da poslovni udjel broj 1 čini zajedničku imovinu bračnih drugova, a poslovni udjeli broj 3., 5. i 7. bračnu stečevinu u jednakom omjeru, pa su bračni drugovi suovlaštenici svih poslovnih udjela. Sud je našao u tom smislu proturječnom izreku presude u toč. I. kojom je utvrđeno da su stranke temeljem bračne stečevine suovlaštenici sva četiri poslovna udjela.

 

9.1. Odlučujući o pravu na dio dobiti od poslovnih udjela drugostupanjski sud je iz činjeničnih utvrđenja zaključio da tužiteljica ima pravo samo na dobit od poslovnog udjela broj 1., a da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda kako tužiteljici pripadaju i poslovni udjeli 3., 5. i 7, a također istovremeno i dobit od poslovnog udjela broj 1. ostvarenog do 2010., kojom su kupljeni poslovni udjeli 3., 5. i 7.

 

9.2. Stoga je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. II. izreke za iznos od 704.879,90 kuna (½ ostvarene dobiti od poslovnog udjela br. 1) sa zateznim kamatama, a preinačena u dijelu toč. II. izreke za iznos od 115.000,00 kuna (1/2 poslovnu dobit od  ostvarene dobiti od poslovnog udjela br. 3., 5. i 7.) i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev. Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I. izreke kojom je utvrđeno da su tužitelji tuženik suovlaštenici na poslovnim udjelima te određena podjela poslovnih udjela i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

10. Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih nije moguće ispitati je li ona pravilna u pobijanoj toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. II, odnosno kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 704.879,90 kuna sa zateznim kamatama.

 

11. Osnovanost tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila od tuženika isplatu jedne polovice iznosa ostvarenog po osnovi poslovnih udjela izravno ovisi o tome jesu li tužiteljica i tuženik suovlaštenici u ½ na poslovnim udjelima broj 1., 3., 5. i 7. temeljem bračne stečevine. U odnosu na tu odlučnu činjenicu drugostupanjski sud je u obrazloženju (list 5) naveo da poslovni udjel broj 1. predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova u omjeru 50:50, pa da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 291. ZBPO. U odnosu na ostale poslovne udjele je navedeno kako ih je tuženik kupio iz sredstava ostvarenih kao poslovnu dobit isplaćenu prije razvoda braka na temelju poslovnog udjela broj 1 koji predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Stoga je sud zaključio da poslovni udjeli broj 3., 5. i 7. potječu iz zajedničke imovine bračnih drugova (udjela broj 1), pa da je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 - dalje ObZ).

 

11.1. Međutim u nastavku obrazloženja je navedeno da „osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljici pripadaju i poslovni udjeli broj 3., 5. i 7. i cijeli iznos isplaćene dobiti u 2010. godine iz kojih su plaćeni svi navedeni poslovni udjeli“. Ovaj navod je u suprotnosti sa sadržajem tužbe (podnesak od 20. srpnja 2013., list spisa 327-329) prema kojoj se tražbina za isplatu 50% dobiti odnosi na isplaćenu dobit za godine 2010., 2012. i 2013. po osnovi svih poslovnih udjele, dakle nije riječ o dobiti ostvarene od poslovnog udjela broj 1. za 2007., 2008. i 2009. godinu iz koje je su kupljeni poslovni udjeli. Stoga je trebalo ocijeniti pripada li tužiteljici dio dobiti ostvarene od zajedničke imovine i bračne stečevine nakon što je već prestao brak.

 

11.2. Također je drugostupanjski sud, unatoč navedenom obrazloženju, ukinuo cijelu točku I. prvostupanjske presude, uključivši i dio kojim je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik ovlaštenici svih poslovnih udjela u po ½. Dakle, suprotno iznesenim razlozima, prvostupanjska presuda je ukinuta i u dijelu kojim je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik suovlaštenici na poslovnom udjelu broj 1, a s druge strane je izrekom presude  tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici ½ od njemu isplaćene dobiti koju je ostvario po osnovi poslovno gudjela broj 1, pri čemu također nije jasno misli li sud na dobit za godine 2010., 2012. i 2013. isplaćene tuženiku nakon razvoda braka, ili na dobit ostvarenu od poslovnog udjela broj 1. za 2007., 2008. i 2009. godinu. Zato je u suprotnosti odluka kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici polovicu njemu isplaćene dobiti po osnovi poslovnog udjela broj 1 s rješenjem kojim je ukinuta točka I. prvostupanjske presude. Naime, u poslovnim knjigama društva je tuženik upisan kao jedini ovlaštenik na poslovnom udjelu broj 1., a rješenjem je ukinut dio presude kojim je utvrđeno da je tužiteljica suovlaštenica u ½ dijela, odnosno ukinuta je pravna osnova po kojoj tužiteljica traži isplatu dobiti, dok je tužbeni zahtjev za isplatu ½ dijela dobiti prihvaćen.

 

12. Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti istom vijeću Visokog trgovačkog suda u Zagrebu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 30. studenog 2021.