- 1 -              Rev 807/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 807/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. P. i L. P. D. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5028/2013-6 od 2. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-17650/10-21 od 28. rujna 2012., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5028/2013-6 od 2. veljače 2016. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-17650/10-21 od 28. rujna 2012. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, dvoiposobnog stana sastojećeg od dvije sobe, sobice, kupaonice, smočnice, zahoda, ostalih zatvorenih prostorija i hodnika površine 68,83 m2, na IV katu lijevo, u objektu sagrađenom na zk.č.br. 5028/3 k.o. G. Z., sada na adresi ..., Z., kao i odgovarajućeg suvlasničkog dijela zemljišta ispod zgrade i zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi razmjerno veličini predmetnog stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine na temelju čl. 68., čl. 69. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je tuženica kao pravna sljednica Stambene zadruge zdravstvenih radnika Z., ... dužna trpjeti da tužitelj na temelju te presude ishodi u zemljišnim knjigama odnosno knjizi položenih ugovora uknjižbu prava vlasništva navedenog stana na svoje ime kao i u svoje vlasništvo, te je ujedno naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 4.262,50 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Je li u pravnoj situaciji kada je u zemljišnoj knjizi na nekretnini na kojoj se utvrđuje pravo vlasništva uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja nekretnine za korist Stambene zadruge, koja nije brisana u sudskom registru i nije provela postupak raspodjele zadružne imovine na način utvrđen Zakonom o zadrugama (Narodne novine 36/95) osnovano Republiku Hrvatsku držati pasivno legitimiranom odnosno pravnim slijednikom stambene zadruge te Republici Hrvatskoj nalagati trpljenje upisa tužitelja u zemljišnim knjigama sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili je na takvu pravnu situaciju potrebno primijeniti odredbe Zakona o zadrugama, kao lex specialis te provesti postupak raspodjele zadružne imovine na način utvrđen zakonom te u tom postupku utvrditi pravnog slijednika."

 

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pitanju Županijski sud u Zagrebu u presudi broj Gž-11458/11-2 od 10. prosinca 2013. je izrazio suprotno pravno shvaćanje.

 

Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, a povodom revizije tuženice koja ispunjava pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

6. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je dosjelošću na temelju odredbe čl. 159. i čl. 160. u vezi sa odredbom čl. 11. st. 1., čl. 18. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu, ocijenivši da je tužitelj odnosno prethodno njegovi pravni prednici bio u neprekidnom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu tog stana preko 20 godina (računajući od 1. srpnja 1966.). Pritom su izrazili pravno shvaćanje da premda je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan upisana s pravom korištenja za korist Stambene zadruge zdravstvenih radnika, Z., ..., je pasivno legitimirana u ovom sporu Republika Hrvatska. To stoga što Stambena zadruga zdravstvenih radnika, Z., ... je po sili zakona prestala s radom, nakon što nije uskladila svoje akte u roku propisanom odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o zadrugama, a njezina imovina postala državno vlasništvo, dakle vlasništvo Republike Hrvatske.

 

7. Osporavajući pravilnost ocjene o njezinoj pasivnoj legitimaciji u ovom sporu, tuženica pitanjem zbog kojeg je podnijela reviziju problematizira takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova. To argumentira razlozima iz presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11458/11-2 od 10. prosinca 2013. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u okolnostima tog spisa predmeta ne proizlazi da je Republika Hrvatska pravni sljednik otuđitelja (Stambene zadruge N. s.), a koja je u međuvremenu prestala postojati, a na čije ime je u zemljišnim knjigama i dalje upisano pravo korištenja te nekretnine.

 

8. Nije sporno u ovom postupku da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan izgrađena na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu kao društveno vlasništvo s pravom korištenja zgrade ... i ..., Z.; da je Stambena zadruga zdravstvenih radnika početkom 2002. po sili zakona prestala s radom nakon što nije uskladila svoje opće akte i poslovanje s odredbama Zakona o zadrugama ("Narodne novine", broj 36/95 i 67/01 – dalje: Zakon o zadrugama) u roku propisanom čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o zadrugama ("Narodne novine", broj 67/01), a sve na temelju odredbe stavka 2. tog članka; niti da je po prestanku te stambene zadruge njezina imovina dodijeljena novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti u smislu odredbe čl. 31. Zakona o zadrugama.

 

9. Naime odredbom čl. 31. Zakona o zadrugama propisano je da prestankom zadruge koja je postojala na dan stupanja na snagu tog Zakona imovina zadruge nakon podmirenja obveza prema vjerovnicima i povrata uloga zadrugarima se dodjeljuje općini na čijem području je zadruga.

 

Općina je dužna imovinu iz stavka 1. tog članka dodijeliti novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području.

 

10. Prema odredbi čl. 31.a Zakona o zadrugama koja odredba je dodana Zakonu  o izmjenama i dopunama Zakona o zadrugama ("Narodne novine", broj 12/02) ukoliko se u roku od jedne godine računajući od dana prenošenja u vlasništvo jedinici lokalne samouprave, imovina iz čl. 31. tog Zakona ne prenese u vlasništvo novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području, postaje državno vlasništvo.

 

11. Polazeći od citirane odredbe čl. 31.a Zakona o zadrugama, a kada je Stambena zadruga zdravstvenih radnika, Z. prestala s radom po sili zakona 2002., a bez da je njezinu preostalu imovinu jedinica lokalne samouprave dodijelila novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području, sve u smislu odredbe čl. 31. Zakona o zadrugama, onda je ocijeniti da su se u okolnostima konkretnog slučaja doista ostvarile pretpostavke iz čl. 31.a Zakona o zadrugama u smislu da je imovina upisana na ime Stambene zadruge zdravstvenih radnika, Z., postala državno vlasništvo, a time i tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku, a kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

 

12. Pravilnost takvog pravnog shvaćanja ne dovodi u pitanje ono iz presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11458/11-2 od 10. prosinca 2013., a kada ta presuda nije donesena uz primjenu odredbi Zakona o zadrugama kao mjerodavnog zakona za ocjenu pravnog sljedništva po prestanku stambene zadruge, već na temelju odredbi Zakona o zemljišnim knjigama, a koji to pitanje ne regulira.

 

13. U skladu s navedenim, odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena je: Republika Hrvatska je pravni sljednik stambene zadruge koja je prestala postojati po sili zakona, kada njezina imovina nije prenesena u vlasništvo novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području od strane jedinice lokalne samouprave sukladno odredbi čl. 31. Zakona o zadrugama i kao takva je pasivno legitimirana u postupku za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj na ime bivše stambene zadruge.

 

14. Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80.  ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.