- 1 -              Rev 796/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 796/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. T. iz M., S. g. 13, OIB …, zastupane po punomoćnici L. V., odvjetnici u M., protiv I-tuženice L. S., OIB …, II-tuženice J. S., OIB: … i III-tuženika J. S., OIB …, svi iz R., K. 1, zastupani po punomoćniku M. Š., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2588/2014-4 od 16. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2291/12 od 20. siječnja 2014., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2588/2014-4 od 16. studenog 2016., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari.

 

i

 

r i j e š i o   j e :

 

 

 

              Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se tuženicima naloži da joj solidarno plate iznos 20.000.000,00 USD s kamatama tekućim od 1998. i nadoknade joj parnične troškove (točka I. izreke), te je ujedno tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 753.250,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, radi povrede parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući pritom i odluku i troškovima postupka. Predložila je ukidanje nižestupanjskih presuda uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

8. Imajući na umu da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, neosnovana je tvrdnja tužiteljice da je uslijed odbijanja njenog prijedloga za saslušanjem svjedoka radi utvrđivanja postojanja ostavinske imovine iza pok. V. S. počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u smislu onemogućavanja njenog raspravljanja pred sudom.

 

8.1. Naime, suprotno navodima tužiteljice, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da iskazi svjedoka, sami za sebe, ne mogu predstavljati relevantan dokaz o činjenici postojanja ostavinske imovine u vidu nekretnina i novčanih sredstava po bankovnim računima, budući se isto može dokazati egzaktnim podacima zemljišnih knjiga i bankovnim podacima.

 

9. Obzirom da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica sadržajno upire u reviziji.

 

10. Ostali revizijski navodi tužiteljice kojima prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stadiju postupka može raspravljati.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 20.000.000,00 USD, koji iznos potražuje od tuženika kao zakonskih nasljednika iza pok. V. S..

 

12. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

              - da je protiv pok. V. S. bio vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela prijevare (224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona), počinjenog na način da je neistinito tvrdio da je nasljednik Lj. S., vlasnika brojnih nekretnina i nekoliko milijardi USD, pa je od tužiteljice i njenog supruga dobio zajam u svrhu plaćanja troškova ostavinskog postupka uz obvezu vraćanja zajma i dodatne nagrade zbog čega da su tužiteljica i njezin suprug okrivljeniku predali 380.000,00 kn,

 

              - da je kazneni postupak obustavljen zbog smrti okrivljenika,

 

              - da iz rješenja javnog bilježnika od 6. listopada 2010. proizlazi da ostavinska rasprava iza pok. V. S. nije provedena jer  ostavitelj nije imao ostavinsku imovinu,

 

              - da iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6848/90 od 22. veljače 1991. proizlazi da ostavinsku imovinu iza pok. Lj. S. čini osobno vozilo BMW/1972., a koja je raspoređena među nasljednicima, suprugom u ¾ dijela i nećakom V. S. u ¼ dijela,

 

              - da iz rješenja o nasljeđivanju istog suda broj O-48/90 od 6. ožujka 2012. proizlazi da je raspoređena ostavinska imovina pok. Lj. S., novčana sredstva kod K. banke Z.-2520588309,  među nasljednicima suprugom u ¾ dijela i nećakom V. S. u ¼ dijela,

 

              - da iz podneska K. banke Z. od 10. srpnja 2013. proizlazi da ostavitelj pok. Lj. S. nije bio klijent navedene banke niti vlasnik računa br. 2520588309.

 

13. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) i odredbi čl. 129. i čl. 139. st. 1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 81/03, 163/03, 35/05 i 127/13 - dalje: ZN), jer tužiteljica nije dokazala da bi pok. V. S. imao imovinu (pokretnine i nekretnine) koju bi po njegovoj smrti naslijedili tuženici kao njegovi zakonski nasljednici, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za dugove njihovog pravnog prednika.

 

14. Ocjena ovog suda je da su u konkretnoj situaciji nižestupanjski sudovi, pravilnom primjenom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 299. st. 1.  i čl. 221.a ZPP-a, a u vezi primjene materijalnopravnih odredbi sadržanih u čl. 139. st. 1., 3. i 4. ZN-a,  pravilno odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući da tužiteljica nije dokazala da bi pravni prednik tuženika bio vlasnik imovine koju bi oni naslijedili kao zakonski nasljednici, a do vrijednosti koje naslijeđene imovine bi u tom slučaju odgovarali za dugove ostavitelja.

 

15. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tužiteljice u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

16.Obzirom da tužiteljica podnosi reviziju i protiv odluke o troškovima postupka,  ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

17. Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.