- 1 -              Rev-x 729/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 729/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. R. iz Z., OIB ..., II-tužiteljice M. K. iz Z., OIB ..., nasljednice iza pokojnog N. K., OIB ..., III-tužiteljice I. K. iz Z., OIB ..., osobno i kao nasljednik pok. V. K., OIB ..., i IV-tužitelja T. K. iz Z., OIB ..., osobno i kao nasljednik pok. V. K., OIB ..., koje sve zastupa punomoćnik J. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7475/16-2 od 7. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-700/16-92 od 21. lipnja 2016., u sjednici vijeća dana 30. studenoga 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7475/16-2 od 7. ožujka 2017. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-700/16-92 od 21. lipnja 2016. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja M. R., N. K., V. K., I. K. i T. K. da im tuženik G. Z. isplati po osnovi naknade štete iznos od 1.447.831,78 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose po stopama i razdobljima kako je navedeno u izreci presude.

 

1.2. Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 81.855,00 kuna.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-7475/16-2 od 7. ožujka 2017. odbio je žalbu I-IV-tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete u visini zakupnine koju tužitelji nisu ostvarili u razdoblju od svibnja 1994. do prosinca 1996. zato što nisu bili u mogućnosti nekretninu kč. br. 7614/3, površine 516,3 čhv, zk. ul. 17884 k.o. Z. dati u zakup trećim osobama jer im je to, prema navodima tužitelja, onemogućio tuženik.

 

4. U ovoj parnici tužbu su podnijeli tužitelji M. R., I. K. i N. K.. Nakon smrti N. K. parnicu je iza njega preuzela nasljednica kćer M. K., a nakon smrti I. K. parnicu su preuzeli nasljednici V. K., I. K. i T. K.. Nakon smrti V. K. parnicu su iza nje preuzeli njezini nasljednici I. K. i T. K., tako da su u revizijskom stupnju postupka na strani tužitelja stranke M. R., M. K., I. K. i T. K..

 

5. Navedeni tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

7. Revizija je neosnovana.

 

8. Presuda je ispitana po čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, naknada štete zbog izgubljene koristi uslijed nemogućnosti davanja u zakup nekretnine kč. br. 7614/3, površine 516,3 čhv, zk. ul. 17884 k.o. Z., a što je tužiteljima prema tužbi onemogućio tuženik predajom zemljišta na korištenje trećoj osobi Z. radi izgradnje gospodarskog objekta.

 

10. Među strankama je bilo sporno jesu li tužitelji vlasnici nekretnine, tko je predao nekretninu trećima i omogućio gradnju, te imaju li tužitelji pravo na naknadu štete i u kojoj visini.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužitelji, odnosno njihovi prednici, prema podacima iz 1998., u zemljišnim knjigama upisani kao korisnici nekretnine - k.č.br. 7614/3, ukupne površine 516,3 hvata odnosno 1857 m2, upisanoj u z.k.ul. br. 17844 k.o. G. Z., kao i da je u spornom periodu predmetno zemljište bilo u društvenom vlasništvu, s upisanim pravom korištenja u korist tužitelja (odnosno njihovih prednika) te da se radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu,

 

- da je zemljište bez znanja i suglasnosti upisanih korisnika zauzelo poduzeće „G.“ Z. poduzeće za promet drvom i ugljenom te je tadašnja upisana korisnica B. K. u sporu protiv „G.“ koji se vodio pri Kotarskim sudom I Zagreb pod brojem P-4936/62, pogodbom sklopljenom 5. siječnja 1954. utvrđeno da je B. K. gruntovna vlasnica k.č.br. 7614/3 koja je upisana u z.k.ul. br. 17844 k.o. G. Z. u površini od 516,3 čhv sve od 1949. godine, te da joj je poduzeće „G.“ dužno platiti odštetu za upotrebu ove čestice u periodu od 1. siječnja 1949. do 31. prosinca 1953. Tom pogodbom stranke su sklopile i ugovor o zakupu navedene čestice za 1954. godinu s time da se ugovor o zakupu automatski produljuje svake godine ako ne bude otkazan od bilo koje strane do 1. listopada u godini za slijedeću godinu,

 

- da je tuženik 19. siječnja 1968. sklopio ugovor sa poduzećem za prijevoz putnika i robe u tuzemnom i inozemnom cestovnom prometu „C.“ kojim je zemljište k.č.br. 6055 (nova izmjera k.č.br. 3946/1) dao u posjed C. da niti iz jednog dokumenta u spisu, a poglavito ne iz uvjerenja i rješenja Zavoda za katastar ne proizlazi da bi z.k.č.br. 7614/3, ikada bila u sastavu k.č.br. 6055 (nova izmjera 3964/1), a preslike odobrenja za građenje i uporabne dozvole koje su prilažu listu 118 do 120 spisa se ne odnose na predmetnu česticu jer se u istima dozvole izdaju za k.č.br. 3939/1 i 3946 , koje tada nisu odgovarale z.k.č.br. 7614/3 već dijelu k.č.br. 3939/4 i dijelu k.č.br. 3938/2,

 

- da iz same formulacije čl. 1. st. 2. Pogodbe od 5. siječnja 1954. kojim je navedeno da je česticu 7614/3 k.o. G. Z. upotrebljavala „G.“ za svoje skladište drva sve do 1949. smatrajući da je ta četica sastavni dio zemljišta koje drži u zakupu od G. Z. proizlazi da je poduzeće „G.“ predmetnu česticu zaposjelo očito pogrešno „smatrajući“ da je riječ o čestici koja pripada G. Z., slijedom čega je došlo do sklapanja te Pogodbe jer iz iste proizlazi (čl. 1. st. 3.) da je prednica tužitelja protiv „G.“ podigla tužbu radi priznanja vlasništva i ustupa posjeda navedene čestice (G-1925/1953), a koji je postupak i okončan predmetnom Pogodbom (čl. 5. i 6.). Tuženik tada nije raspolagao predmetnom česticom tužitelja, niti je protiv njega podnesena tužba.

 

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je predmetnu česticu od 1954. posjedovalo poduzeće „G.“ prvo neovlašteno, a potom na temelju sudske Pogodbe, dok tuženik nije raspolagao predmetnom česticom tužitelja (k.č.br. 7614/3) jer je u vrijeme zaključenja ugovora sklopljenog s poduzećem C. 19. siječnja 1968, zemljište z.k.č. br. 7614/3 k.o. G. Z. odgovaralo dijelu katastarske čestice 3938 k.o. P. koja nije predmetom ugovora i nije od strane tuženika predana C..

 

12. Imajući na umu navedena utvrđenja tužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da nije bilo protupravnog postupanja tuženika, odnosno da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da ih je tuženik onemogućio u korištenju predmetnog zemljišta niti u ostvarivanju zakupnine za navedeno zemljište. S obzirom na utvrđenje da nije bilo protupravne radnje tuženika, nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene.

 

13. Tužitelji u reviziji tvrde da je u donošenju prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i da je drugostupanjski sud paušalno odbio žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu, pa da je taj sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP.

 

13.1. U obrazloženju ovog navoda tužitelji tvrde da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i tih isprava u odnosu na identifikaciju zemljišta koje u vlasništvu tužitelja i za koje se traži naknada štete od tuženika. Pritom je u reviziji navedeno da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude naveo kako je utvrđeno da zemljišnoknjižna čestica z. kč. br. 7614/3 nije nikada bila u sastavu katastarske čestice 6055, nova izmjera 3964/1, što je točno, ali da je prema uvjerenju Zavoda za katastar u geodetske poslove Grada Zagreba od 1. travnja 2005. riječ o zemljišnoknjižnoj čestici broj z.k.č.br., što je bitna razlika.

 

14. Suprotno tvrdnji tužitelja obrazloženje prvostupanjske presude sadrži neproturječne navode o onim činjenicama koje su odlučne za rješenje spora. Predmet spora je naknada štete zbog nemogućnosti korištenja zemljišta za koje su tužitelji u tužbi tvrdili da su nositelji prava korištenja upisani u zemljišne knjige, da je riječ o zemljištu kč. br. 7614/3 površine 516,3 čhv, upisano u zk. ul. 17884 k.o. G. Z., da zemljište koriste pravne osobe kojima je to zemljište dao u posjed upravo G. Z., te u konačnici da je na zemljištu koje se nalazi u sklopu parcele kč. br. 3939/4 pravna osoba Z. izgradila poslovni objekt koji velikim dijelom leži upravo na parceli u vlasništvu tužitelja.

 

14.1. Nižestupanjski sudovi su se određeno izjasnili o tome da tužitelj nije dokazao opće pretpostavke za naknadu štete, jer odgovornost za štetu postoji ako postoji šteta u imovini oštećenog, štetnik i njegova protupravna radnja, i uzročna veza između radnje štetnika i štete, pri čemu sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. U ovom slučaju je bilo sporno je li šteta nastala u imovini tužitelja. Prema stanju spisa, i dokazima izvedenim u okviru činjeničnih tvrdnji tužitelja, nije bilo moguće utvrditi da je u imovini tužitelja nastala šteta. Iz obrazloženja slijedi da tužitelji nisu dokazali kojom radnjom je tuženik uzrokovao štetu tužiteljima, odnosno da bi baš tuženik oduzeo tužiteljima posjed spornog zemljišta i na koji način je to navodno učinio, nisu dokazali da je pravna osoba „G.“ Z. predala tuženiku u posjed baš česticu navedenu u tužbi niti na koji način su u posjed zemljišta došle treće osobe, te radi li se o neizgrađenom građevinskom zemljištu ili o izgrađenom građevinskom zemljištu, pa je tužbeni zahtjev odbijen primjenom pravila o teretu dokaza (čl 219., 219. st. 1. i 221a ZPP). Navedeno obrazloženje odgovara stanju spisa.

 

15. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

16. Nadalje, suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je proveo dokaze koje su stranke preložile, ocijenivši uz ostalo i Uvjerenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 1. travnja 2005. (list 106. spisa) te rješenje Državne geodetske uprave Središnjeg ureda od 20. svibnja 20. svibnja 2004. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio po odredbi čl. 8. ZPP svakog zasebno i prema rezultatima cjelokupnog postupka, a drugostupanjski sud se očitovao na žalbene navode koji se odnose na izvođenje dokaza u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

16.1. Zbog iznijetih razloga nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP.

 

17. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava:

 

18. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

19. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja kč. br. 7614/3 površine 516,3 čhv, upisane zk. ul. 17884 k.o. G. Z., koja nije deposedirana prednici tužitelja, a koja je prema navodima tužitelja uzurpirana pa se na njoj nalazi dio zgrade (poslovnog objekta) kojeg su izgradili Z..

 

20. Tužitelji su u reviziji samo naveli da pobijaju drugostupanjsku presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, ali nisu određeno naveli odredbe materijalnog prava koje su po njima pogrešno primijenjene, pa revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ispitivan.

 

21. Stoga je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.