1               Poslovni broj 41 Pr-738/2021-14

 

                     Poslovni broj 41 Pr-738/2021-14
   

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, u pravnoj stvari tužiteljice L. M. iz P., , OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u P., protiv tuženika Doma, P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Š. V., odvjetnik u P., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne rasprave 8. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te održanog ročišta za objavu presude 30. studenog 2021., istoga dana

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I. Nalaže se tuženiku Domu, OIB 92688800461, da isplati tužiteljici M. L., OIB ..., iznos od 5.879.97 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 486,84 kuna od 16. ožujka 2016., do isplate,

- na iznos od 486,83 kuna od 16. travnja 2016., do isplate,

- na iznos od 486,83 kuna od 16. svibnja 2016., do isplate,

- na iznos od 492,06 kuna od 16. lipnja 2016., do isplate,

- na iznos od 489,01 kuna od 16. srpnja 2016., do isplate,

- na iznos od 488,99 kuna od 16. kolovoza 2016., do isplate,

- na iznos od 494,30 kuna od 16. rujna 2016., do isplate,

- na iznos od 489,40 kuna od 16. listopada 2016., do isplate,

- na iznos od 489,01 kuna od 16. studenog 2016., do isplate,

- na iznos od 489,01 kuna od 16. prosinca 2016., do isplate,

- na iznos od 489,01 kuna od 16. siječnja 2017., do isplate,

- na iznos od 498,68 kuna od 16. veljače 2017., do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća iz t. I. izreke.

 

              III. Nalaže se tuženiku Domu, OIB: ..., da tužiteljici M. L., OIB ..., naknadi prouzročeni parnični trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 kuna, uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 kuna.

 

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 13. ožujka 2021. u kojoj navodi da je bila zaposlena kod tuženika u vremenskom periodu od veljače 2016. do siječnja 2017. na radnom mjestu stručnog surdnika terapeuta te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09). Navodi da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. te da su zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kune dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. Sporazumom odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbom čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, navodi da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4 Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina pa je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199 st. 1 Zakona o radu primjena Izmjena dodatka sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5 u svezi s čl. VII. st. l. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. Ukazuje kako je 28. kolovoza 2015. DZS obajvio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. prema kojoj je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. (potvrđeno i procjenom DZS od 4. rujna 2015.), a 27. studenoga 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. (potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015.). S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2%+2,8% podijeljeno s 2) krajem studenog 2015. ispunjenjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3 Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da, ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica,onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Kako je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108.84 kuna nastao je dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći za sve plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017. Podneskom od 23. rujna 2021. tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev s izračunom tuženika na način da na ime razlike u plaći za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. potražuje iznos od 5.879,97 kuna sa zateznim kamatama.

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako tuženik kao poslodavac ne predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01 i 39/09), a niti zaposlenici tuženika predstavljaju službenike i namještenike sukladno posebnim propisima. Tuženik je javna ustanova socijalne skrbi (dom za starije osobe) koja obavlja djelatnost pružanja socijalnih usluga za starije osobe, a čiji je osnivač Istarska županija, pa se na istog ne primjenjuju odredbe Sporazuma, odnosno Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. S obzirom na navedeno, kako u Proračunu Istarske županije nisu osigurana sredstva za razliku plaće koja se traže ovom tužbom, tuženik samoinicijativno ne može niti razmatrati niti odobriti isplatu s osnove povećanja osnovice za izračun plaće. Stoga, tuženik predlaže da se o zahtjevu tužiteljice da joj tuženik isplati razliku plaće temeljem odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za 2016. i 2017. obavijesti Istarska i Republika Hrvatska radi stupanja u parnicu kao umješača na strani tuženika. Nadalje, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je ona izračunata jednostrano od strane tužiteljice. Tuženik posebno osporava i dio tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonskih zateznih kamata jer tužitelj u tužbi traži zakonske zatezne kamate na cjelokupan bruto iznos razlike plaće, dok porez na dohodak i prirez na dohodak, koji su sastavni dio bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu ni dospjeli. Podredno, tuženik napominje kako je kroz čitavo utuženo razdoblje tužiteljici isplaćivao plaću u cijelosti sukladno svim važećim propisima. Nadalje, iako se iste odredbe ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, tuženik smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na koje se poziva tužitelj u tužbi u potpunosti neobvezujuće, budući da isti nije potpisan od strane svih ugovornih strana koje su sklopile osnovni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Kako Izmjene i dopune predmetnog Sporazuma nisu potpisane od strane svih ugovornih strana, iste ne mogu proizvoditi pravne učinke pa je pozivanje na Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u cijelosti neosnovano. Nastavno, kad bi i uzeli u obzir primjenu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., tuženik ističe da nisu ispunjeni propisani uvjeti za primjenu odredbe čl. III. obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za uskladbu propisani odredbama čl. VII istog. Navedenim člankom VII. propisano je da ako pad realnog tromjesečnog BDP u odnosu na isto razdoblje prošle bilježi negativan rast u nekom od razdoblja iz čl. III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP, a što predstavlja uvjete za primjenu odredbi Izmjena i dopuna iz 2011. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP promatran na tromjesečnoj razini u odnosu na tromjesečno razdoblje prethodne bilježi 12 uzastopnih negativnih stopa rasta odnosno pad počevši od trećeg tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to se primjena čl. III. do čl. IV. odgađa za onoliko mjeseci koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao pa se povećanje osnovice sukladno tome treba odgoditi za 12 tromjesečja počevši od siječnja 2016., pa time nisu ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice. Stoga tuženik predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz nalog tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

 

3. U provedenom dokaznom postupku pročitani su Ugovor o radu od 30. srpnja 2015., obračun razlike plaće sastavljen po sindikatu zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, platne liste, , Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za II. i III tromjesečje 2015., procjena tromjesečnog bruto proizvoda za II. i III. tromjesečje 2015., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012, izračuni razlike plaće sačinjenih po tuženiku.

 

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

 

5. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica u predmetnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da joj je tuženik u tom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, odnosno za plaću za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna.

 

6. Sporno je između parničnih stranaka je li tuženik za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću po osnovici od 5.415,37 kuna na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

7. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su nekoliko sporazuma kojima je regulirano pitanje visine osnovice za plaće u javnim službama.

 

7.1. Tako su 23. studenoga 2006. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u naredne tri godine, 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

 

7.2. Na temelju tog Sporazuma i u skladu s njegovim sadržajem, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. („Narodne novine“ broj 142/06) kojom je utvrđena osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu u visini od 4.819,66 kuna. Navedena Odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23. studenoga 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna točno za 6% veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2006. („Narodne novine“ broj 155/05).

 

7.3. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog Dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6%), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6% (koje je trebalo uslijediti iza 2009.) sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Člankom IV. 5. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog Sporazuma. Navedeni Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenoga 2006.

 

7.4. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen 26. listopada 2011. kada su sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu sa čl. VII.c toč. 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava „za mjesec“ znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

 

7.5. Člankom IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (st. 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (st. 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (st. 5.). Člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

 

7.6. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže.

 

7.7. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi sa čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.), jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.

 

8. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, u nastavku: TKU/12) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, u nastavku: TKU/10). Povrh navedenog, u skladu s odredbom čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri.

 

9. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da su predmet Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09.) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pa, prema stajalištu ovog suda, navedeni Sporazum predstavlja kolektivni ugovor.

 

10. Pri tome su neosnovani prigovori tuženika vezano za nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da ovaj sindikat nije potpisnik Izmjene. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2013., Revr 847/2010-2 od 7. prosinca 2011., Revr 1797/2009-2 od 7. veljače 2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. – čl. 51. st. 4. ("Narodne novine", broj 141/12 – dalje: TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01, 39/09), a prema odredbi iz čl. 192. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 – dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u čl. 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavce i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

 

10. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, važenje bi im isteklo 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora slijedom čega se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

 

11. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su sklopili 12. prosinca 2012.

 

12. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje tuženika u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima javnih službi.

 

13. Suprotno navodima tuženika, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu obvezuju i tuženika kao javnu ustanovu socijalne skrbi, a navedeno jasno proizlazi i iz samog sadržaja ugovora o radu koji je tuženik zaključio s tužiteljicom 30. srpnja 2015. (listovi 6 do 8 spisa), a kojim se tuženik, između ostalog, obvezao tužiteljici isplaćivati plaću i dodatke na plaću u skladu sa odredbama Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) i njegovim Dodacima, pa su u tom smislu u cijelosti neosnovani prigovori tuženika da ne predstavlja javnu službu te da njegovi zaposlenici nemaju status javnih službenika i namještenika.

 

14. Glede odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "način usklađivanja pariteta" određen čl. IV. dok je čl. III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. kojim je uređene način povrata osnovice (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.).

 

15. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio je realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

15.1. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) od prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

 

16. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i kako ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća, do primjene osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, već je odluku o promjeni visine osnovice bila dužna donijeti Vlada Republike Hrvatske. Međutim, propust Vlade da donese takvu odluku ne može ići na štetu tužiteljice. Vlada Republike Hrvatske je bila ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne pretpostavke da poslodavci, uključujući i tuženika, mogu ispuniti svoje obveze prema radnicima. Dakle, s obzirom na to da je tuženik kao poslodavac tužiteljice dužan i odgovoran za ispunjenje obveze isplate plaće, kao i da predstavlja javnu službu sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, razvidno je da je obveza tuženika tužiteljici isplatiti razliku plaće.

 

17. Između parničnih stranaka nesporno je kako je tuženik u razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2017. obračunavao tužitelju plaću prema osnovici od 5.108,84 kuna, odnosno za plaću za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna, dok je prema ranije citiranim propisima pravilno trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 5.879,97 kuna, s mjesečnim iznosima razlike plaća koje su dostavljeni od strane tuženika (list 164 spisa), a što je tužiteljica učinila nespornim i sukladno tom obračunu i uskladila svoj tužbeni zahtjev, pa je iz navedenog razloga prihvaćen kao osnovan takav tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

18. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

 

19. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 – dalje: ZOO), osim za dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći s obzirom da obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće), takva obveza poslodavca nije dospjela (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

 

20. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka i to za sastav tužbe, podneska od 17. rujna 2021. i 24. rujna 2021., pristupa na ročište od 8. listopada 2021., za svako po 75 bodova, te za pristup na pripremno ročište od 21. rujna 2021. 37,5 bodova, odnosno 3.375,00 kuna, bez PDV-a.

 

21. Kako tužiteljica nije uspijela s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u cijelosti su joj dosuđeni troškovi postupka. Tužiteljici je priznat parnični trošak na temelju članka 154. stavak 5. ZPP u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj142/12. – dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe 75 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podneska od 17. rujna 2021. i 24. rujna 2021. 75 bodova za svako prema Tbr. 8/1 Tarife, za ročište održano 21. rujna 2021. 18,75 bodova prema Tbr. 9/5 umjesto zatraženih 37,5 bodova, te za ročište održano 8. listopada 2021. 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, ili ukupno 318,75 bodova odnosno 3.187,50 kuna.

 

22. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

             

U Puli 30. studenog 2021.

 

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

 

 

Dostaviti:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

- Poreznoj upravi – Ispostava Pula, po pravomoćnosti