- 1 -              Revr 436/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 436/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. Đ., dipl. iur., iz sindikata, protiv tuženika T. d. i. d.o.o. V., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-10/2015-2 od 24. rujna 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-527/14-14 od 25. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.          Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 22.08.2014. godine.

II.        Nalaže se tuženom da tužitelja vrati na radno mjesto kod CNC glodalica "Shinx", na kojem je radio prije otkazivanja ugovorenog radnog odnosa, da istome prizna radni staž bez prekida uzrokovanog predmetnim otkazom, da tužitelja prijavi tijelima osiguranja kao svog radnika, te da mu nadoknadi štetu u vidu izgubljenih naknada plaća za period dok nije radio, i to za 11. mjesec 2014. iznos od 1.040,62 kune bruto sa zakonskom zateznom kamatom po visini eskontne stope HNB uvećane za 5 % poena počevši od 15.12.2014. pa do isplate, za 12. mjesec 2014. iznos od 4.162,62 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom po visini eskontne stope HNB uvećane za 5 % poena počevši od 15.1.2015., za 1. mjesec 2015. iznos od 4.162,62 kuna bruto (do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu), sa zakonskom zateznom kamatom po visini eskontne stope HNB uvećane za 5 % poena počevši od 15.2.2015., a sve u roku 8 dana.  

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijena je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika, te predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, utvrđenje da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev da ga tuženik vrati na posao uz isplatu naknade neisplaćene plaće.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da je tuženik donio odluku o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga 22. kolovoza 2014.,

              - da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za rad na CNC Glodalici „Shinx“,

              - da je tužitelj zapravo radio na drugim strojevima i poslovima za koje je kao majstor i bio osposobljen za rad,

              - da je u radnoj jedinici P. u koju je tužitelj bio upućen na rad od ožujka 2014. iz gospodarskih razloga došlo od smanjenja opsega posla,

              - da je na CNC Glodalici „Shinx“ radio još radnik T. M. u Tvornici 1 u V.,

              - da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju obzirom je utvrdio da usporedni radnik T. M. ima više godina radnog staža od tužitelja, da je stariji, te da ima prednost pred tužiteljem i po utvrđenim kriterijima uspješnosti obzirom je ocijenjen bržim i fleksibilnijim radnikom od tužitelja.

 

11. Sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Sudovi pravilno zaključuju da obzirom na činjenično utvrđenje da je tužitelj tijekom rada u radnoj jedinici P. od ožujka 2014. faktički radio na drugim strojevima i poslovima, a ne na CNC glodalici „Shinx“ za koju je imao sklopljen ugovor o radu, tuženik je kod otkazivanja ugovora o radu bio dužan voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR), uključujući i vlastite dopunske kriterije uspješnosti u radu, tako da usporedi tužitelja s radnicima koji obavljaju iste poslove u RJ P. na kojima je tužitelj stvarno i radio, a ne s radnikom T. M. koji je radio na CNC glodalici „Shinx“.

 

13. Tuženik pri otkazivanju ugovora o radu nije tužitelja usporedio s radnicima u RJ P. koji obavljaju iste poslove na kojima je stvarno i radio tužitelj u toj radnoj jedinici pa stoga nije pravilno primijenio kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da tuženik u ovom postupku nije sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR prema kojoj je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, dokazao opravdanost razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te je stoga suprotno navodima tuženika pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 115. st. 2. u vezi čl. 135. st. 3. ZR kada je pobijanom presudom utvrđena nedopuštenom tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. kolovoza 2014. i kada je tuženiku u smislu čl. 124. st. 1. ZOR-a naloženo tužitelja vratiti na posao.

 

15. Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.