Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4963/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4963/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. K. C., OIB: ..., 2. L. C., OIB: ..., obje iz M. D., i 3. M. C., OIB: ..., iz R., sve zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu M. i L. iz Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar, R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu V. i partneri iz R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, C. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. J. i A. J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj -744/21-2 od 24. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Pn-344/20-10 od 5. ožujka 2021., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Kliničkog bolničkog centra kao nedopušten.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik su podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj -744/21-2 od 24. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Pn-344/20-10 od 5. ožujka 2021.

             

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2.1. U obrazloženju prijedloga tuženik navodi razloge zašto smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. Tužitelji u odgovoru na prijedlog tuženika osporavaju navode iz prijedloga i predlažu prijedlog tuženika odbaciti kao nedopušten. Potražuju trošak sastava odgovora na prijedlog.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385. a ZPP jer njime  tuženik u bitnome ukazuje na (eventualnu) pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije dopušteni razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP), pa se u okviru toga prijedloga ne može razmatrati. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja, ono obzirom da upućuje na osporavanje po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja ne može biti predmetom razmatranja u ovome stupnju postupka.

 

Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u  odnosu na svoje pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

 

5. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

6. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 30. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu