- 1 -              Revd 3897/2020-2

Broj: Revd 3897/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. C. iz J., P., koju zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika N. R., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u R. i II-tuženika R. F. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i partneri u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1730/2018-2 od 17. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-168/2017-19 od 15. lipnja 2018., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

              II. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1730/2018-2 od 17. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-168/2017-19 od 15. lipnja 2018..

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije I-tuženik je predložio „odbiti“ tužiteljičin prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno naznačeni odgovarajući razlozi iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, podnositeljica u bitnome izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, te iznosi svoje viđenje činjenične situacije, uz puku tvrdnju da se „zahtjevom doprinosi jedinstvenoj primjeni prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni“ i tek općenito navodeći da je „drugostupanjski sud bez adekvatnog obrazloženja odstupio od ustaljene sudske prakse“.

4.1. Međutim, propustila je istaknuti razloge važnosti postavljenih pitanja, dakle, ukazati u kojim je to odlukama revizijskog suda izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude odnosno na različite odluke drugostupanjskih sudova o tom pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda ili za preispitivanjem dosadašnje sudske prakse, odnosno potreba razvoja prava kroz sudsku praksu (u općem interesu).

5. Slijedom toga u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, stoga je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. u vezi s odredbom članka 387. stavak 3. i 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

6. I-tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 30. studenoga 2021.