- 1 -              Revd 139/2021-2

Broj: Revd 139/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i H. d.o.o., Z., protiv tuženika H. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-195/2020-2 od 30. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-402/19-34 od 13. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-195/2020-2 od 30. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-402/19-34 od 13. studenoga 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo, treće i četvrto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu, a koja se odnose se na pravilnu primjenu odredbe čl. 1111. i čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 63/08 – dalje: ZOO) te se svode na to radi li se u konkretnom slučaju o stjecanju bez osnove te je li djelatnik tužiteljice bio ovlašten vršiti isplate u ime tužiteljice, odnosno je li trebao primijeniti odredbu članka 1111. ZOO i naložiti tuženici vraćanje novčanog iznosa koji je po mišljenju tužiteljice stekla bez osnove, kao i da li radnik prema ugovoru o radu može samo po nalogu pretpostavljenoga vršiti isplate za račun poslodavca predstavlja ovlaštenu osobu poslodavca kad ne postoji nalog pretpostavljenog prema shvaćanju ovoga suda nisu važna za pravilnu primjenu materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2.1. Naime, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga jer su utvrdili da je tužiteljica platila tuženiku svote navedene u tužbi, a znala je da to nije dužna, da tužiteljica nije dokazala da je zadržala pravo na povratak onog što je platio prije ili u trenutku plaćanja, da nema dokaza da je platila navedene svote zbog izbjegavanja prisile, a činjenica je li njen zaposlenik (A. K.) imao ovlaštenje za nalaganje isplata nije odlučno, jer odgovornost za njegovo protupravno postupanje tužiteljica ne može prenijeti na druge, jer u pravnom prometu ona nastupa kao pravna osoba, a ne njeni zaposlenici, neovisno o njihovim ovlastima koje im je tužiteljica prenijela.

2.2. U odnosu na peto pitanje, kojim tužiteljica pita jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanju spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene, ističe se da je u samom ZPP-u u čl. 8., čl. 220. i čl. 304. dan odgovor na to pitanje, a to pitanje nije ni usmjereno na bitnu povredu postupovnih odredbi, te iz tog razloga ni to pitanje nije važno smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. I u tom pitanju tužiteljica polazi od premisa na kojima sudovi nisu temeljili svoje odluke (da je isplatu novčanog iznosa izvršio zaposlenik koji nije bio ovlašten sklapati ugovore u ime tužiteljice, da tuženik o predmetnim isplatama nije imao nikakvih saznanja), pa ni odgovor na to postavljeno pitanje ne može utjecati na odluku u konkretnom sporu.

3. Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi se o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Slijedom navedenog, je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 30. studenoga 2021.