Poslovni broj 80 Gž-1522/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-1522/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

             Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Neri Radas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., S. (OIB:…), zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. D., B., zastupanog po punomoćnici I. K.., odvjetnici iz M., radi zabrane od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj  protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1635/19-53 od 5. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2021.

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1635/19-53 od 5. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je, pod točkom I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

    „Zabranjuje se tuženiku parkiranje vozila na dijelu nekretnine oznake čest. zgr. 6.., k.o. B. i to baš na dijelu nekretnine prikazane u skici izmjere likom A-B-C-D-E-A-B, koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka mjernika P. P. od 24. 05. 2019. godine i ove presude, pod prijetnjom novčane kazne.“

     Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.    

4. Predmet spora je zaštita suvlasništva tužitelja od uznemiravanja koje poduzima drugi suvlasnik, ovdje tuženik tako što parkira svoje vozilo u dvorištu koje predstavlja zajednički dio nekretnine svih suvlasnika.

5. U konkretnom slučaju se radi o jednoj nekretnini u kojoj su parnične stranke zajedno s trećim osobama koje nisu stranke u ovoj parnici, vlasnici posebnih dijelova nekretnine (stanova u istoj stambenoj zgradi), a svi zajedno su suvlasnici dvorišta koje je fizički nepodijeljeno.

6. Tužitelj tvrdi da je zbog toga što tuženik parkira svoje vozilo u dvorištu on onemogućen svojim vozilom proći dvorištem i priči betoniranom dijelu nekretnine koje je pripadak njegovog stana u prizemlju, a koji dio on koristi za parkiranje svog vozila. Zbog navedenog tužbenim zahtjevom traži zabraniti tuženiku da parkira vozilo na točno određenom dijelu nekretnine.

7. Tužitelj kao suvlasnik protiv drugog suvlasnika može tražiti zaštitu od uznemiravanja tužbom iz čl. 167. u vezi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - pročišćeni tekst - dalje: ZV) prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika u skladu sa veličinom svog suvlasničkog dijela te ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika odnosno ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
      No, istodobno svaki suvlasnik ima sve suvlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (čl. 30. st. 2. ZV-a) te prema čl. 39. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. U načelu suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u odnosu na drugog suvlasnika u situaciji kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja.

8. Tijekom postupka je utvrđeno da svi suvlasnici zgrade koriste dvorište za prilaz zgradi, ali i za parkiranje i da između svih suvlasnika (osim tužitelja koji je suvlasnik u ¼ dijela) postoji sporazum o načinu ostvarivanja njihovih suvlasničkih ovlaštenja u dvorištu na način da postoji dogovor o telefonskoj komunikaciji između njih za potrebe preparkiravanja vozila u slučaju da netko od suvlasnika mora izaći iz dvorišta.

9. U konkretnom slučaju tužitelj u biti traži zabraniti tuženiku izvršavanje njegove suvlasničke ovlasti da parkira u dvorištu kako bi tužitelj mogao izvršavati svoju suvlasničku ovlast, a to je isto parkiranje u dvorištu. Dakle, tužitelj tužbenim zahtjevom želi ostvariti svoje suvlasničko pravo na način da se onemogući  tuženiku izvršavanje njegova suvlasničkog prava, a takav zahtjev nema pravne osnove u materijalnom pravu, pa je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

10. U žalbi tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

11. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1 ZPP-a, time da žalitelj određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku priznat parnični trošak.

12. Budući nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 30. studenog 2021.

                                                                                                                                               Predsjednik vijeća:

        Vesna Skerlev, v.r.