Poslovni broj 50 Gž-3610/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50 Gž-3610/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & B., Z., protiv tuženika I. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. A., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1021/2018-47 od 12. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

             

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1021/2018-47 od 12. travnja 2021. u točkama I i III izreke.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 280.397,46 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2017. do isplate (točka I izreke) dok je dio zahtjeva za isplatu iznosa od 787,60 kn sa zatraženim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 58.824,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).

 

2. Protiv navedene presude sadržajno u dosuđujućem dijelu, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

3. Žalba tuženika nije osnovana.              

 

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za povrat utuženog iznosa, isplaćenog temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3774/2011 od 29. svibnja 2013. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1398/2013 od 16. rujna 2014. na ime naknade plaće i troškova postupka sve uvećano za zatezne kamate, po pravilima stjecanja bez osnove.

 

5. Pošavši od utvrđenja da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1398/2013 od 16. rujna 2014. preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3774/2011 od 29. svibnja 2013. i utvrđeno da je otkaz koji je ovdje tužitelj dao ovdje tuženiku nedopušten, da je temeljem navedene presude tužitelj tuženiku isplatio na ime naknade plaće iznos od 83.478,64 kn, na ime zateznih kamata na neto plaću iznos od 26.138,51 kn, na ime parničnog troška iznos od 2.000,00 kn i na ime zateznih kamata na parnični trošak iznos od 418,85 kn, a temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1902/2015-11 od 29. prosinca 2015. na ime neto plaće iznos od 128.153,85 kn, na ime zateznih kamata na neto plaću iznos od 32.876,46 kn, na ime parničnog troška iznos od 7.750,00 kn te na ime zateznih kamata na parnični trošak iznos od 368,75 kn, ukupno 281.185,06 kn, da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-160/2015 od 21. ožujka 2017. prihvaćena revizija tužitelja te je preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1398/2013 od 16. rujna 2014. na način da je odbijena žalba ovdje tuženika i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3774/2011 od 29. svibnja 2013. kojom je tužbeni zahtjev ovdje tuženika odbijen te je istome naloženo da ovdje tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 29.531,25 kn, da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-160/15-2 od 21. ožujka 2017. punomoćnici tuženika dostavljena 11. srpnja 2017. sud prvog stupnja utvrdivši da je utuženi iznos tuženiku isplaćen temeljem osnove koja je naknadno otpala, da je tuženik u trenutku naplate naprijed navedenih iznosa bio pošteni stjecatelj budući da je isplata izvršena temeljem pravomoćnih sudskih odluka, međutim da od trenutka kada je primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je prihvaćena revizija ovdje tužitelja i preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1398/2013 od 16. rujna 2014., tuženik više nije bio pošteni stjecatelj, sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik, pozvavši se na odredbu  čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO) dužan tužitelju vratiti utuženi iznos koji je primio od tužitelja, osim iznosa od 787,60 kn koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđene parnične troškove (iznos od 418,85 kn za parnični trošak u postupku Pr-3774/2011 i iznos od 368,75 kn za parnični trošak u postupku Pr-1902/2015) a koje su naplaćene zbog toga što tužitelj nije postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci, odnosno jer je tu naplatu prouzročio svojom krivnjom, temeljem pravila o vračanju stjecaja bez osnove sa zateznim kamatama koje teku od dana kada je tuženik primio revizijsku odluku, u skladu s odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO, te posljedično navedenom prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 280.397,46 kn sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2017. do isplate.

 

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

 

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženi navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

 

8. Za svoje utvrđenje o visini naplaćenog iznosa temeljem osnove koja je naknadno otpala sud prvog stupnja dao je valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja a koje utvrđenje je utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka, koji je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, a iz kojeg proizlazi da je tuženik ukupno po predmetnim presudama od tužitelja naplatio iznos od 281.185,06 kn a ne kako to tuženik u žalbi navodi u iznosu od 251.185,06 kn.

 

9. Na žalbene navode valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge. Tako je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji je u dopunskom očitovanju dodatno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tuženika, a nakon čega tuženik u tom pogledu i nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga.

 

10. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO kada je utvrdio obvezu tuženika na vraćanje iznosa stečenog temeljem osnove koja je naknadno otpala, neovisno o činjenici što prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj tuženog nije posebno pozvao na vraćanje isplaćenih iznosa.

 

11. U žalbenoj fazi postupka nadalje ostalo je sporno od kada tužitelj ima pravo tražiti zatezne kamate na iznos koji je tuženik stekao bez osnove. Među strankama nije sporno da je tuženik naplatio potraživanje od tužitelja po pravomoćnoj sudskoj odluci koja je kasnije od strane revizijskog suda preinačena, dakle nije sporno da je otpala osnova za prijelaz novčanih sredstava iz imovine tužitelja u imovinu tuženika.

 

12. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavna je odredbe čl. 1115. ZOO prema kojoj kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, tada se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

13. Time što je tuženik primio presudu revizijskog suda isti je postao nepošten pa tužitelj, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ima pravo na zatezne kamate od trenutka kada je punomoćnica tuženika primila odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je otpala osnova za prijelaz novčanih sredstava iz imovine tužitelja u imovinu tuženika. Kako nije sporno da je punomoćnica tuženika navedenu odluku zaprimila 11. srpnja 2017., to tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate na isplaćene iznose za koje je osnova naknadno otpala od 12. srpnja 2017.

 

14. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je, kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući pritom u vidu kako je tužitelju priznat samo trošak postupka koji je bio nužan za vođenje parnice a koju visinu tuženik svojom žalbom posebno niti ne osporava.

 

15. Slijedom prethodno navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 30. studenog 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Antoneta Valentić, v.r.