Poslovni broj: 24 Gž-713/2021-2

1

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari tužitelja Z. b.d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. & P. d.o.o., Z., protiv tuženice V. M. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-788/2019-23 od 15. ožujka 2021., 30. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja Z. b. d.d., Z., ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-788/2019-23 od 15. ožujka 2021., u dijelu pod točkom II/ i III/ izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II O troškovima u povodu žalbe tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I/ Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-505/19 od 13. ožujka 2019. god. u dijelu u kojem jetuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 1.300,00 kn, sve u roku od 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-505/19 od 13. ožujka 2019. god. u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 16.086,04 kn na ime glavnice, kao i zateznu kamatu po određenoj stopi u platnom nalogu na iznos od 16.782,20 kn za razdoblje od 22. veljače 2019. god. do isplate i na iznos od 403,39 kn za razdoblje od 06. ožujka 2019. god. pa do isplate.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.“

2. Protiv citirane presude, dijela pod točkom II i III izreke, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, istu je izjavio tužitelj navodeći da je na tuženici teret dokaza vrijednosti naslijeđene imovine odnosno da je ista, da bi se oslobodila obveze iz tužbenog zahtjeva, trebala dokazati da je vrijednost naslijeđenog automobila manja od vrijednosti iz tužbenog zahtjeva. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti, pobijanu presudu, potražujući trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvenstveno valja istaknuti da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19) pa tako niti povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a izreka je razumljiva.

6. Ishodište ovog postupka jest prijedlog za ovrhu koji je tužitelj podnio vršitelju dužnosti javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, na temelju kojeg prijedloga je vršiteljica dužnosti javnog bilježnika A. Š. 13. ožujka 2019. donijela rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-505/2019.

7. Predmet spora je zahtjev za naplatu duga po Ugovoru broj 3233318085 od 21. kolovoza 2013., po kreditnoj kartici, račun broj 7106176119, a koji dospjeli dug na dan 21. veljače 2019. iznosi 17.386,04 kune, od čega se iznos od 16.242,20 kuna odnosi na glavnicu, iznos od 403,39 na dospjele redovne kamate, iznos od 200,45 kuna na ime obračunate kamate po dospijeću i iznos od 540,00 kuna na ime troška, sukladno izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja od 21. veljače 2019.

8. Između stranaka nije bilo sporno da je tuženica nasljednica iza pok. M. M., da je prema rješenju o nasljeđivanju ista naslijedila pravo na isplatu novčanih sredstava na ime neisplaćene imovine prema HZMO-u u neutvrđenom iznosu, novčana sredstva na računu kod Z. b. d.d. u neutvrđenom iznosu te osobni automobil marke O., tip vozila C., model vozila 1.4 I, nije sporno niti da je prednik tuženice pok. M. M. preminuo 17. veljače 2018., a da je isti bio u ugovornom odnosu s tužiteljem i to kao korisnik kredita temeljem Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 21. kolovoza 2013.

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio uvidom u podatke o prometu po tekućem računu koji je neutvrđeni iznos naslijedila tuženica (list 48 - 50 spisa) i to da je saldo na tom tekućem računu na dan smrti pok. M. M. (17. veljače 2018.) bio - 7.660,28 kn, kao i da se saldo stalno kretao u minusu u promatranom razdoblju od 9. veljače 2018. pa do 3. prosinca 2018. i to u rasponu od - 3.830,44 kuna do najviše - 8.143,20 kuna, pa pravilno utvrdio da tuženica kao nasljednica nije naslijedila nikakav novčani iznos po ovoj osnovi.

9.1. Nadalje, iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 54 spisa) u prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je 10. veljače 2018. isplaćena mirovina za pok. M. M. za siječanj 2018. u iznosu od 4.067,57 kuna, kao i 10. ožujka 2018. i za veljaču 2018. u istom iznosu i to upravo na račun Z. b. d.d., time da je to i vidljivo iz pregleda prometa po tom tekućem računu (list 48 - 50 spisa), pa je stoga prvostupanjski sud utvrdio da niti po ovoj osnovi tuženica nije naslijedila nikakav novčani iznos.

9.2. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica jedino od imovine naslijedila motorno vozilo O. C. koje je u vrijeme nasljeđivanja bilo staro preko 19 godina, pa kada se uzme u obzir da je dug po osnovi Ugovora o kreditu, koji je predmet ovog postupka 17.386,04 kuna s pripadajućim zateznom kamatom, prvostupanjski sud je utvrdio da navedeni dug bitno premašuje vrijednost naslijeđene imovine.

10. Sukladno odredbi članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. - u daljnjem tekstu: ZN) nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. U slučaju takvog prigovora, inicijalno je u smislu odredbe članka 219. st. 1. ZPP, na tuženici teret dokaza da dokaže da je vrijednost imovine koju je naslijedila manja od spornog duga.

11. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da je, time što je tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navela da drži da je vrijednost naslijeđenog automobila 1.300,00 kuna, teret dokazivanja vrijednosti naslijeđene imovine prešao na tužitelja. Naime, pravilno tužitelj u žalbi navodi da tuženica nije dokazala da bi vrijednost naslijeđene imovine doista bila 1.300,00 kuna, već da je riječ samo o paušalnoj izjavi tuženice. Dakle, sud ne pazi po službenoj dužnosti na visinu vrijednosti naslijeđene imovine već isključivo po prigovoru nasljednika, iz čega proizlazi da je upravo na nasljedniku teret dokaza visine naslijeđene imovine, a koju okolnost tuženica nije dokazala tijekom prvostupanjskog postupka.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom II/ i III/ izreke, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 219. ZPP, a koja povreda je bitno utjecala na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude te predmet vratiti istome prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu tereta dokazivanja visine naslijeđene imovine te će potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u sporu između stranaka u odnosu na preostali dio duga za koji bi tuženica, kao nasljednica, odgovarala, te donijeti novu odluku.

14. U nepobijanom dijelu, pod točkom II/ izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

15. Odluka o parničnom trošku u povodu žalbe temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 30. studenoga 2021.