REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Amruševa 2/II

73. P-1777/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja I d.o.o.,iz Z., OIB: , zastupan po punomoćnici G.V., odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika M d.o.o. ,iz Z, OIB: , radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana isplate 6. listopada 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 29. studenoga 2021.

p r e s u d i o j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
poslovni broj Ovrv-......koje je dana 4. studenog 2010. donio javni bilježnik N.T. iz Zagreba, u dijelu u kojem se nalaže tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od 203.227,81 kn sa zateznom kamatom od 8.listopada 2010. godine do isplate, i to po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam
postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak
ovršnog postupka u iznosu od 11.035,89 kn sa zateznom kamatom od 4. studenog

2010. godine do isplate, i to po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine određuje
za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam
postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao
neosnovan.

2

73. P-1777/2019

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 (osam) dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 73.662,50 kuna.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 72.538,50 kuna.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik N.T. iz Zagreba
donio je 4. studenoga 2010. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni
broj Ovrv-..... kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u
iznosu od 331.226,85 kuna te troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.035,89 kuna,
sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik (tada ovršenik) je pravovremeno
izjavio prigovor (list 6-7 spisa) slijedom kojega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Ovrv-
...... od 28. siječnja 2011. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu
u kojem je određena ovrha, u tom dijelu ukinute su provedene radnje te je odlučeno
da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora
protiv platnog naloga.

3. Prigovorom tuženik osporava postojanje poslovnog odnosa između stranaka te
je osporava utuženi račun uz napomenu da isti nije knjižen i da temeljem istoga nije
odbijen pretporez. Tuženik osporava i da bi ikada naručio od tužitelja obavljanje
fasadnih radova i skelu. Ističe da je građevinske radove na objektima na kojima je
tuženik bio investitor izvodilo društvo M-P d.o.o. kojima je tuženik platio
sve račune. Navodi da ima saznanja da je M-P d.o.o. kao glavni izvođač
angažiralo tužitelja kao podizvođača na radovima na višestambenim građevinama na
kojima je ovdje tuženik bio investitor te da je dana 30. rujna 2007. sklopljen Ugovor o
asignaciji između tuženika kao asignatara, M-P d.o.o. kao asignata i tuženika
kao asignanta, temeljem kojeg je tuženik isplatio tužitelju iznos od 284.400,83 kune, a
koji iznos je tužitelj potraživao od društva M-P d.o.o.

4. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da ga je upravo tuženik kao investitor radova
izgradnje urbanih vila – višestambenih građevina A,B i C, na lokaciji u Z., angažirao za izvođenje fasaderskih radova na predmetnim objektima na način da ga je povezao s društvom M-P d.o.o. kao glavnim izvođačem koji nije mogao samostalno izvesti sve ugovorene radove (fasaderske)sukladno Ugovoru koji je zaključen sa tuženikom. Tvrdi da su slijedom spomenutog sporazuma postignutog između tuženika, društva M-P d.o.o. i tužitelja, tužitelj i društvo M-P d.o.o. dana 8. siječnja 2007. zaključili Ugovor o ustupanju radova temeljem kojeg društvo M-P d.o.o. tužitelju povjerava
izvođenje fasaderskih radova na urbanim vilama. Tvrdi da je nadzor tuženik kao glavni
investitor povjerio društvu SA d.o.o. te kako je glavni nadzorni inženjer ovjerio 1.
privremenu situaciju broj 07/02/01 i okončanu situaciju broj 63, kao i građevinsku
knjigu, iz čega proizlazi da je tužitelj u cijelosti izvršio ugovorene fasaderske radove na
predmetnim objektima. Tužitelj nadalje tvrdi da izvođenje fasaderskih radova tuženik
kao investitor nije u cijelosti podmirio niti tužitelju niti društvu M-P d.o.o. te
tvrdi da je tužitelj stupio u izvođenje predmetnih radova na poziv i inicijativu, odnosno
po narudžbi tuženika.

3

73. P-1777/2019

5. Tužitelj je podneskom od dana 19. listopada 2015. povukao tužbu u dijelu
zahtjeva kojim traži isplatu u iznosu od 127.999,04 kune te konačno postavljenim
zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 203.221,81 kunu sa zateznom kamatom na taj
iznos od 8. listopada 2010. do isplate.

6. Ovaj sud je 4. prosinca 2015. donio presudu i rješenje poslovni broj P-
2683/2011 kojom je ukinuo predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao
neosnovan (točka I. izreke), odlučio o troškovima postupka (točka II. i III. izreke) te je
rješenjem ukinuo platni nalog i utvrdio kako je tužba povučena u dijelu u kojem je
tužitelj povukao tužbu (za iznos od 127.999,04 kune).

7. Tužbeni zahtjev je u bitnome odbijen kao neosnovan iz razloga što je nakon
provedenog postupka ovaj sud utvrdio kako stranke nisu bile u međusobnom
poslovnom odnosu, odnosno kako je tuženik kao investitor imao sa izvođačem
društvom M-P d.o.o. zaključen Ugovor o izgradnji, da su fasaderski radovi
obuhvaćeni ugovornim troškovnikom, da je tužitelj zaključio Ugovor o ustupanju radova
sa glavnim izvođačem društvom M-P d.o.o., da je tom društvu tužitelj
ispostavio 1. privremenu situaciju koja je potom od strane glavnog izvođača uvrštena
u privremenu situaciju ispostavljenu tuženiku kao investitoru te da je tuženik platio
tužitelju (izravno i putem asignacije) iznos navedene 1. privremene situacije, slijedom
čega je zaključeno kako je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa društvom M-
P d.o.o., a ne sa ovdje tuženikom. Treba nadodati kako je izvođač radova
tužiteljevu 1. privremenu situaciju uključio u svoju situaciju ispostavljenu tuženiku kao
investitoru te je ista tužitelju plaćena dijelom od strane izvođača, dijelom asignacijom,
s time kako iz samog sadržaja ugovora o asignaciji proizlazi da izvođač upućuje
tužitelju svoja potraživanja prema tuženiku i na taj način podmiruje svoje obveze prema
tužitelju.

8. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu povodom koje je Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VTS RH) donio rješenje poslovni broj
Pž-554/2016 od dana 30. kolovoza 2019. kojim je ukinuo presudu u točkama I. i II.
izreke i predmet vratio na ponovno suđenje, odbacio žalbu protiv točke III. Izreke
(odbijajući iznos troška) te odbio kao neosnovanu žalbu protiv rješenja kojim je
utvrđeno djelomično povlačenje tužbe. Tako je predmet ponovljenog postupka zahtjev
za isplatu iznosa od 203.227,81 kunu temeljem računa broj 63 ispostavljenog s osnove
naknade za izvedene fasaderske radove na objektu višestambene građevine A,B,C na
lokaciji Z.

9. Iz ukidne odluke višeg suda razvidno je kako je u prvotnom prvostupanjskom
postupku utvrđeno, a što tužitelj svojom žalbom nije doveo u sumnju, kako su tuženik
kao investitor i društvo M-P d.o.o. kao glavni izvođač 8. svibnja 2006.
sklopili Ugovor o izgradnji (dalje u tekstu: Ugovor o izgradnji) predmet kojeg je bila
izgradnja urbanih vila višestambene građevine A, B, C u Z. Člankom 2. Ugovora o izgradnji ugovorena je cijena u iznosu od

7.950.000,00 kn (bez PDV-a) koju se tuženik obvezao platiti u korist glavnog izvođača
putem žiro-računa prema ispostavljenoj situaciji, a troškovnikom radova koji su
predmet Ugovora o izgradnji su obuhvaćeni i sporni fasaderski radovi.

4

73. P-1777/2019

10. Nadalje je utvrđeno da su glavni izvođač M-P d.o.o., kao naručitelj,
i tužitelj, kao izvođač radova, 8. siječnja 2007. sklopili Ugovor o ustupanju radova
(dalje: Ugovor o ustupanju radova) temeljem kojeg društvo M-P d.o.o.
povjerava tužitelju izvođenje fasaderskih radova na predmetnim urbanim vilama.
Člankom 3. tog Ugovora utvrđena je vrijednost radova i da će se plaćanje izvedenih
radova vršiti na žiro-račun tužitelja u roku od 30 dana od dana ovjere situacije od strane
društva M-P d.o.o. Člankom 6. stavkom 3. navedenog Ugovora ugovorne
stranke su se suglasile da se tužitelj za izvršene radove naplati izravno od tuženika
kao investitora, a taj Ugovor nije potpisan od strane tuženika kao investitora. Viši sud
navodi kako niti ovako utvrđeno činjenično stanje tužitelj nije doveo u sumnju svojom
žalbom.

11. U odluci višeg suda se nadalje navodi kako nije sporno da je tužitelj izveo
ugovorene fasaderske radove na predmetnim građevinskim objektima, a na temelju
izvedenog građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo
V.E. u prvotnom postupku utvrđeno je da su predmetne fasade kvalitetno
izvedene i da je vrijednost izvedenih fasaderskih radova 766.102,91 kn (bez PDV-a).

12. Nije sporno niti da je tužitelj ispostavio glavnom izvođaču 1. privremenu situaciju
koja je potom od strane glavnog izvođača uvrštena u privremenu situaciju
ispostavljenu tuženiku kao investitoru niti je sporno da je dio naknade za izvedene
fasaderske radove tužitelju plaćen, i to jedan dio izravno od glavnog izvođača, a jedan
dio od strane tuženika (investitora) putem ugovora o asignaciji, kako je i ovaj sud
utvrdio u svojoj presudi P-2683/11.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenom iskaza saslušanih
svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka, zaključeno je da je tužitelj bio u poslovnom
odnosu s društvom M-P d.o.o., a ne s tuženikom, slijedom čega je tužbeni
zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim. Ocjena je tako višeg suda da je ovaj sud u
prvotnom postupku pravilno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i zakonskih
zastupnika stranaka i na temelju pravilne ocjene svih izvedenih dokaza sagledavajući
ih u njihovoj ukupnosti, pravilno utvrdio da tužitelj nije bio u ugovornom (poslovnom)
odnosu s osnove ugovora o izvođenju radova s tuženikom.

14. Međutim, u svojoj ukidnoj odluci viši sud navodi, iako je potvrdio da stranke nisu
bile u poslovnom odnosu, kako prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a sud nije vezan za
pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju je tužitelj naveo u tužbi te da je ovaj sud prilikom
donošenja presude P-2683/2011 pogrešno primijenio materijalno pravo kad na
konkretni slučaj nije primijenio odredbu čl. 602. Zakona o obveznim odnosima
(''Narodne novine'' broj 35/05, dalje u tekstu: ZOO) koju je s obzirom na činjeničnu
osnovu tužbe i sadržaj tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju trebao primijeniti.

15. Naime, odredbom čl. 602. ZOO-a propisano je da se za naplatu svojih tražbina
prema izvođaču njegovi suradnici (podizvođači) mogu obratiti neposredno naručitelju i
zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom trenutku duguje
izvođaču (za radove koje je izvršio njegov suradnik, odnosno podizvođač).

16. Dakle, pretpostavke za ostvarenje ovog zahtjeva, koje moraju biti kumulativno
ispunjene, su:

- da postoji tražbina suradnika (podizvođača) prema izvođaču,

5

73. P-1777/2019

- da je dospjela tražbina podizvođača prema izvođaču;
- da je dospjela tražbina izvođača prema naručitelju;
- da je podizvođač pozvao naručitelja (investitora) da mu isplati dospjelu tražbinu koju
ima prema izvođaču i

- da u trenutku podnošenja toga zahtjeva naručitelj duguje izvođaču.

17. Navedeno pravo podizvođača je zakonom propisan oblik vjerovničke
solidarnosti iz čl. 54. ZOO-a, jer pod pretpostavkama iz odredbe čl. 602. ZOO-a,
podizvođač postaje naručiteljev solidarni vjerovnik (uz izvođača) za tražbinu koja inače
pripada izvođaču.

18. Odredbom čl. 55. st. 1. ZOO-a propisano je da svaki solidarni vjerovnik ima
pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njih bude
namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima. Pravo izbora vjerovnika kojem
će obveza biti ispunjena pripada dužniku, a to pravo dužnik ima do trenutka dok neki
od vjerovnika ne zatraži ispunjenje (čl. 55. st. 2. ZOO-a). Nakon toga, obvezu može
ispuniti samo njemu.

19. Ova opća pravila o vjerovničkoj solidarnosti primijenjena na podizvođačevo
pravo izravne naplate tražbine od naručitelja propisano u čl. 602. ZOO-a znače da
nakon što naručitelj isplati tražbinu izvođaču, podizvođač više ne može tražiti isplatu
od naručitelja, jer je njegova obveza prestala, kao i da nakon što suradnik (podizvođač)
postavi naručitelju zahtjev za isplatu, naručitelj više ne može isplatiti izvođača do visine
iznosa suradnikove tražbine. U protivnom, odgovara suradniku za štetu.

20. Iz navedenog, dakle, proizlazi, kako je odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti
tužiteljevog zahtjeva je li tuženik, u trenutku kad mu je tužitelj podnio zahtjev za isplatu,
već isplatio glavnom izvođaču M-P d.o.o. predmetno potraživanje.

21. Ovaj sud je tako u ponovljenom postupku raspravio navedenu odlučnu činjenicu
i na konkretni slučaj primijenio odredbu čl. 602. ZOO-a, sve prema uputi višeg suda iz
odluke Pž-554/2016.

22. Tijekom ponovljenog postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava
priloženih spisu predmeta, i to u račun 63 (list 4 spisa), podaci iz JRO (list 5 spisa),
račun 63 uz izjavu tuženika od 21. listopada 2010. (list 9 spisa), dopis tuženika sa
povratnicom (list 10 i 11 spisa), Ugovor o izgradnji urbanih vila višestambene građevine
A, B, C u Z., kč.br. 4377/4, 4377/5, 4377/6 k.o. G.S. (list 12-15 spisa, dalje u tekstu: Ugovor o izgradnji), financijska kartica (list
16-19 spisa), Ugovor o asignaciji od 30. rujna 2007. (list 20 spisa), Ugovor o ustupanju
radova (list 86-90 spisa), I privremena situacija broj 07/02/01 (list 91-94 spisa),
okončana situacija broj 63 (list 95-97 spisa), preslik građevinske knjige-dokaznice
mjera (list 125-270 spisa), okončana situacija broj 004/2008/01 (list 278 spisa),
uvjerenja za uporabu (list 279-284 spisa), financijske kartice i situacije ispostavljene
nakon 30. rujna 2007. (list 290-348 spisa), troškovnik građevinskih i obrtničkih radova
(list 353-365 spisa), dokumentacija dostavljena od društva
M-P d.o.o. (list 379-396 spisa, list 417-540 spisa), proveden je dokaz
saslušanjem svjedoka V. C. (iskaz na listu 276 spisa), svjedoka I. Ć.(iskaz na listu 411 spisa), proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po društvu
E d.o.o. koje je izradio stalni sudski vještak V.E. (nalaz i mišljenje na

6

73. P-1777/2019

listu 559-597 spisa), izvršen je uvid u knjigovodstvene kartice tuženika za partnera
M-P d.o.o. (list 690-694 spisa), izjavu knjigovodstvenog servisa (list 695
spisa) i financijsku dokumentaciju dostavljenu za potrebe vještačenja (list 713-745
spisa), proveden je dokaz saslušanjem i dopunskim saslušanjem zastupnika po
zakonu tužitelja A.J. i zastupnika po zakonu tuženika D.M.,
dokaz saslušanjem i dopunskim saslušanjem svjedoka K.M. te je
provedeno financijsko vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke
D.P. (nalaz i mišljenje na listovima 746-759 spisa) koji je svoje mišljenje
usmeno iznio na ročištu održanom 9. prosinca 2020.

23. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog
dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog
postupka, ovaj sud je nakon provedenog ponovnog postupka utvrdio kako je tužbeni
zahtjev tužitelja neosnovan.

24. Imajući u vidu kako je viši sud ocijenio osnovanim utvrđenje iz prvotno donesene
presude da stranke u ovom postupku nisu bile u poslovnom odnosu, kako je to ranije
u ovoj presudi već navedeno, sud u ponovljenom postupku nije ulazio u opetovane
tvrdnje tužitelja o postojanju poslovnog odnosa između ovdje tužitelja i tuženika, već
je utvrđivao relevantne okolnosti na koje je upućen od strane višeg suda. Tako je u
skladu s uputom višeg suda u konkretnom predmetu valjalo primijeniti odredbu čl. 602.
ZOO-a te je utvrđivana odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva
je li tuženik, u trenutku kad mu je tužitelj podnio zahtjev za isplatu, već isplatio glavnom
izvođaču M-P d.o.o. predmetno potraživanje.

25. Kao što je to već ranije navedeno, da bi se tužitelj kao podizvođač mogao obratiti
neposredno tuženiku kao investitoru i zahtijevati od njega da mu isplati tražbine na
teret iznosa koji u tom trenutku duguje izvođaču za radove koje je izvršio tužitelj kao
njegov podizvođač moraju biti ispunjene slijedeće kumulativne pretpostavke: da postoji
tražbina tužitelja (podizvođača) prema izvođaču društvu M- P d.o.o., da
je dospjela tražbina tužitelja kao podizvođača prema izvođaču, da je dospjela tražbina
izvođača društva M - P d.o.o. prema naručitelju (tuženiku), da je tužitelj
kao podizvođač pozvao tuženika (investitora) da mu isplati dospjelu tražbinu koju ima
prema izvođaču društvu M- P d.o.o. i da u trenutku podnošenja tog
zahtjeva tuženik kao naručitelj radova duguje izvođaču društvu M – P d.o.o.

26. Naime, tužitelj kao podizvođač, u skladu s odredbom čl. 602. ZOO-a, više ne
može tražiti isplatu od tuženika kao naručitelja nakon što tuženik (naručitelj) isplati
tražbinu izvođaču jer je njegova obveza prestala, kao i da nakon što tužitelj kao
podizvođač postavi naručitelju zahtjev za isplatu, tuženik ne može više isplatiti
izvođača do visine iznosa podizvođačeve tražbine. Iz navedenog i proizlazi navedena
odlučna činjenica je li tuženik, u trenutku kad mu je tužitelj podnio zahtjev za isplatu,
već isplatio glavnom izvođaču društvu društvu M - P d.o.o. predmetno
potraživanje.

7

73. P-1777/2019

27. U okviru provedenog financijskog vještačenja vještak je detaljno analizirao
financijsku dokumentaciju u spisu, kao i onu koja mu je za potrebe vještačenja
dostavljena, te je iznio mišljenje kako se ne može očitovati jesu li predmetni Ugovor o
izgradnji i ispostavljeni računi zaključno s priloženom XIII. Privremenom situacijom
12/20087 i računom 029/2008 u cijelosti situirani jer ne priliježe financijska
dokumentacija tuženika za društvo M- P d.o.o. za razdoblje iza 31.
prosinca 2008. Također, vještak nije mogao povezati tražbinu tužitelja po okončanoj
situaciji broj 63 od 24. rujna 2010. s tražbinama izvođača društva M - P
d.o.o. prema tuženiku niti je mogao stoga utvrditi dospjelost tražbine izvođača prema
naručitelju. Nadalje, spisu ne prileži niti dokumentacija iz koje bi bilo razvidno je li
tužitelj pozvao tuženika da mu isplati dospjelu tražbinu koju ima prema izvođaču tada
društvu M - P d.o.o., a iz dokumentacije nije razvidno je li u trenutku
ispostavljana računa broj 63 tuženik dugovao društvu M - P d.o.o. jer spisu
prileže financijske kartice tuženika za M- P d.o.o. do 31. prosinca 2008.,
s time da se stečajni upravitelj društva M-P d.o.o očitovao kako ne raspolaže
traženom dokumentacijom- knjigovodstvenom konto karticom kupca M d.o.o.
za razdoblje od 2007. do okončanja stečaja.

28. Stranke su prigovorile nalazu i mišljenju te se vještak na te prigovore očitovao na ročištu održanom dana 9. prosinca 2020.

29. Vještak se očitovao na prigovore tužitelja na način da tuženik u svojim
poslovnim knjigama nakon 31. prosinca 2008. nema evidentiran poslovni odnos s
društvom M – P d.o.o. te kako s tim datumom nema niti iskazane obveze
prema tom društvu. Vještak se s obzirom na svoju struku ne može očitovati u pogledu
razlika između privremenih situacija koje je dostavio tuženik i društvo M – P d.o.o., s čime se slaže i ovaj sud. U odnosu na prigovore tuženika vještak se očitovao
kako nema u svojim poslovnim knjigama iskazane obveze prema društvu M-P d.o.o. te nema nenamirenih potraživanja tog društva prema tuženiku, a na
temelju dokumentacije u spisu tužitelj prema vještaku nema nenamirenih potraživanja
od društva M - P d.o.o. Vještak navodi kako je tužitelj društvu M -P d.o.o. fakturirao samo prvu privremenu situaciju, a predmetni račun
temeljem kojeg se vodi ovaj postupak tužitelj je ispostavio na tuženika, a ne na društvo
M - P d.o.o. bez da je prethodno to potraživanje zahtijevao od M-P d.o.o. Vještak je iznio mišljenje kako je tuženik glavnom izvođaču društvu
M – P d.o.o. platio sve što mu je to društvo situiralo, a kao vještak
financijske struke nije se mogao očitovati je li to društvo fakturiralo sve fasaderske
radove.

30. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj je zatražio rok kako bi od
stečajnog upravitelja društva M-P d.o.o. (društvo je brisano nakon zaključenja
stečajnog postupka) zatražio potrebne podatke vezane za eventualnu daljnju
financijsku dokumentaciju tog društva, a radi mogućeg dopunskog očitovanja vještaka
na istu. Stečajni upravitelj se očitovao kako ne raspolaže traženom financijskom
dokumentacijom, kao što se prethodno očitovao i na traženje vještaka, te ga je
obavijestio da je za vrijeme stečajnog postupka društvo SAVJETOVANJE FIDELITAS
d.o.o. vodilo poslovne knjige tog društva.

31. Društvo S.F. d.o.o. dopisom od 9. ožujka 2021. (list 850 spisa) navelo je kako nisu dobili poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju za

8

73. P-1777/2019

razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka, a kako je pregledom financijskih
izvještaja i analitičkih evidencija na dan otvaranja stečaja bilo iskazano potraživanje
od kupca M d.o.o. u iznosu od 1.999,24 kune, dok se društvo I d.o.o.
nije nalazilo u evidenciji kupaca i dobavljača na dan otvaranja stečaja. Također u
razdoblju stečajnog postupka u poslovnim knjigama društva M - P d.o.o.
nisu evidentirane transakcije vezane za stranke u ovom postupku.

32. Sud je radi utvrđivanja relevantne činjenice na prijedlog tužitelja dopunski
saslušao i svjedoka K.M., ranijeg direktora društva M-P d.o.o.
(dopunski iskaz na listu 855-856 spisa). Svjedok je izjavio kako ne raspolaže bilo
kakvom daljinom financijskom dokumentacijom osim one koju je predao stečajnom
upravitelju. Iz iskaza proizlazi kako su se plaćanja vršila preko privremenih situacija, a
kako je ukupna naknada za fasaderske radove iznosila oko 700.000,00 kuna. Na
nagovor investitora, on je u jednom dijelu taj trošak, misli da se radilo o iznosu od oko

260.000,00 ili 280.000,00 kuna, proslijedio tužitelju nakon što mu ga je investitor
podmirio, a kada je društvu M- P d.o.o. investitor prestao plaćati obveze,
preostali iznos je plaćen putem asignacije i to izravno tužitelju. Svjedok pretpostavlja
da je preostalo još neko dugovanje s osnove fasaderskih radova jer se radilo o
privremenom obračunu, ali nema saznanja o stanju po okončanom obračunu niti o
iznosu, već mu je samo direktor tužitelja rekao kako je sačinio obračun i predao ga
tuženiku jer su prema svjedoku imali neposredan odnos. Osim toga, nema više
nikakvih daljnjih saznanja o zahtjevima tužitelja prema investitoru s te osnove.
Investitor i M- P d.o.o. nikada nisu napravili okončani obračun, ali je sve
po privremenim situacijama plaćeno. Nakon asignacija o kojima je iskazivo, tužitelj nije
tražio od investitora da mu izravno plati eventualnu tražbinu koju ima prema društvu
M - P d.o.o. Svjedok je iskazivao kako društvo tužitelja nikada nije imalo
tražbinu prema M - P d.o.o., a nakon asignacija društvo M- P d.o.o. nije vršilo nikakva plaćanja fasaderskih radova. Iz iskaza također proizlazi kako
M – P d.o.o. nakon ovog konkretnog projekta nije bilo nikakvom drugom
poslovnom odnosu s tuženikom.

33. Sud je također dopunski saslušao i odgovorne osobe stranaka u svrhu dokazivanja.

34. Iz dopunskog iskaza odgovorne osobe tužitelja (iskaz na listu 887-888 spisa)
proizlazi kako društvo tužitelja nema prema društvu M- P d.o.o. nikakvu
dospjelu tražbinu pa stoga tužitelj nije pozvao tuženika da mu takvu tražbinu isplati,
već jedino ima tražbinu prema ovdje tuženiku kao investitoru. Direktor tuženika ne zna
ima li društvo M – P d.o.o. bilo kakvu dospjelu tražbinu prema tuženiku kao
investitoru. On je sastavio Okončanu situaciju na listu 879 spisa, odnosno sastavio je
dvije takve situacije jer nije znao kome ju treba ispostaviti, a istovremeno je ispostavio
još jednu Okončanu situaciju 2010. društvu tuženika i ta je prema iskazu ovjerena od
strane nadzora. Pojašnjava kako su to sve bili prijedlozi Okončanih situacija, a samo
je jedna konačna i to ona ovjerena od nadzora.

35. Iz dopunskog iskaza odgovorne osobe tuženika D.M. (dopunski
iskaz na listu 888-889 spisa) proizlazi kako on nema saznanja postoji li dospjela
tražbina tužitelja prema društvu M- P d.o.o., ali kako je tužitelj trebao sva
svoja eventualna potraživanja zahtijevati od društva M - P d.o.o. Iskazuje
kako ga je samo jednom direktor tužitelja pozvao da mu tuženik isplati tražbinu koju

9

73. P-1777/2019

je imao prema društvu M - P d.o.o. te je on uz suglasnost društva M -P d.o.o. temeljem asignacije to potraživanje platio izravno tužitelju i time isto
zatvorio. Iz iskaza nadalje proizlazi kako je društvu M - P d.o.o. plaćena
naknada u cijelosti 2007. kada su dobivene uporabne dozvole za izgrađene zgrade, a
da mu je tužitelj tek 2010. dostavio račun koji je tuženik vratio navodeći kako se ne
odnosi na njega. Iz iskaza proizlazi kako od asignacije do zaprimanja tog računa,
tužitelj nije imao nikakve zahtjeve prema tuženiku kao investitoru.

36. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predlagale u ponovljenom postupku
te je ocjenom svih provedenih dokaza, posebice provedenog financijskog vještačenja
i dopunskog saslušanja odgovornih osoba stranaka i svjedoka K.M., zaključio kako
nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za ostvarivanje zahtjeva tužitelja u skladu s
odredbom čl. 602. ZOO-a.

37. Naime, iz provedenih dokaza u ponovljenom postupku sud nije utvrdio
postojanje kumulativnih pretpostavki za ostvarenje tužiteljevog zahtjeva kao
podizvođača prema tuženiku. Valja istaknuti kako je i sam direktor tužitelja iskazivao
da društvo tužitelja nema prema društvu M - P d.o.o. nikakvu dospjelu
tražbinu pa stoga niti nije pozvao tuženika da mu takvu tražbinu isplati, a i iz
dokumentacije koja prileži spisu nije moguće utvrditi da bi tužitelj pozvao tuženika da
mu isplati dospjelu tražbinu koju ima prema izvođaču tada društvu M- P
d.o.o., pa je već iz navedenog razvidno kako nisu ispunjene sve kumulativne
pretpostavke za ostvarenje tužiteljevog zahtjeva. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka
proizlazi kako iz dokumentacije kojom je vještak raspolagao nije moguće utvrditi
dospjelost tražbine prema naručitelju te nije moguće povezati tražbinu tužitelja s
tražbinama izvođača prema tuženiku, a nije moguće niti utvrditi je li u trenutku
ispostavljana računa 63 tuženik dugovao društvu M- P d.o.o. jer spisu
prileže samo financijske kartice do 31. prosinca 2008., s time da s navedenim danom
nije imao iskazane obveze prema tom društvu.

38. Tuženik je prema mišljenju vještaka u svakom slučaju platio izvođaču društvu
M - P d.o.o. sve što mu je ovaj fakturirao pri čemu i iz iskaza tadašnjeg
direktora društva M - P d.o.o. proizlazi kako je tuženik platio sve po
privremenim situacijama, navedena činjenica proizlazi i iz iskaza odgovorne osobe
tuženika prema kojem je tuženik podmirio sve obveze prema izvođaču u trenutku
dobivanja uporabne dozvole 2007. Iz navedenog se nameće zaključak kako je tuženik
sve obveze prema izvođaču podmirio i prije nego li je tuženik ispostavio 2010. utuženi
račun tuženiku pa time više ni ne može tražiti isplatu od naručitelja, odnosno ovdje
tuženika.

39. Slijedom svega navedenoga, kako nisu ispunjene sve kumulativne pretpostavke
za ostvarivanje tužiteljevog zahtjeva prema tuženiku za isplatom po konačno
postavljenom zahtjevu iznosa od 203.227,81 kunu, sud je ocijenio tužbeni zahtjev
tužitelja neosnovanim te je u skladu sa odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u
točki I. izreke ove presude.

40. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, valjalo ga je obvezati da tuženiku
naknadi troškove ovog parničnog postupka, pa se odluka o zahtjevu tuženika za
naknadom troškova parničnog postupka temelji na odredbama čl. 154. st. 1., čl.155.
stavak 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95,

10

73. P-1777/2019

57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/158), Tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i
107/15, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 880-881 spisa)
uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje te vrijednost
boda u iznosu od 10,00 kuna.

41. Tuženiku je dosuđen PDV na priznate radnje po stopi PDV-a koja je bila na
snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, odnosno po stopi od 23% do 29.
veljače 2012. te po stopi od 25% od 1. ožujka 2012. nadalje.

42. Također, tužitelj je djelomično povukao tužbu podneskom od 19. listopada 2015.
pa od navedenog povlačenja nadalje sukladno Tarifi tuženiku pripada nagrada od 250
boda po radnji, odnosno u iznosu od 2.500,00 kuna po priznatoj mu radnji (uvećano
za PDV).

43. Tuženiku je tako u trošak parničnog postupka kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava prigovora (Tbr.11.1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za
pripadajući PDV po stopi od 23% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.150,00 kuna
- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 7. rujna 2011. (Tbr.9.1.
Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 23% (Tbr.

42. Tarife) u iznosu od 1.150,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 10. studenoga 2011.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od
23% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.150,00 kuna

- trošak sastava podneska od dana 14. veljače 2012. (Tbr. 8.3 Tarife) u iznosu od
500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 23% (Tbr.42. Tarife) u iznosu od
115,00 kuna,

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 29. listopada 2012.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od
25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 12. prosinca 2012.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od
25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna

- trošak sastava podneska od dana 31. prosinca 2012. (Tbr. 8.3 Tarife) u iznosu od
500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr.42. Tarife) u iznosu od
125,00 kuna,

- trošak sastava podneska od dana 12. ožujka 2013. (Tbr. 8.3 Tarife) u iznosu od
500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr.42. Tarife) u iznosu od
125,00 kuna,

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 18. ožujka 2013.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od
25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 10. prosinca 2013.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od
25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 22. listopada 2015.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 2.500 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 625,00 kuna

11

73. P-1777/2019

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 17. veljače 2020.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 2.500 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 625,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 16. srpnja 2020.
(Tbr.9.1.Tarife) u iznosu od 2.500 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 625,00 kuna

- trošak sastava podneska od dana 14. listopada 2020. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od

2.500 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od
625,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 9. prosinca 2020.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 2.500 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 625,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 9. veljače 2021. (Tbr.

9.2. Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 312,50 kuna,

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 4. svibnja 2021. (Tbr.

9.5. Tarife) u iznosu od 500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 kuna,

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 13. srpnja 2021.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 2.500 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 625,00 kuna

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 31. kolovoza 2021.
(Tbr.9.5. Tarife) u iznosu od 500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%
(Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 kuna,

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 6. listopada 2021.
(Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od
25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 625,00 kuna,

- trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 3.660,00 kuna, odnosno ukupno mu
je priznat trošak parničnog postupak u iznosu od 73.662,50 kuna pa je odlučeno kao
u točki II. izreke ove presude.

44. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je
prvenstveno u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženu stopu PDV-a za
priznate mu radnje do 29. veljače 2012., kao i u odnosu na neosnovano prekomjerno
zatraženu nagradu za priznate mu radnje poduzete nakon djelomičnog povlačenja
tužbe (od 19. listopada 2015. nadalje).

45. Nadalje, tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu i na zatraženi trošak sastava
podneska od dana 21. listopada 2011. iz razloga što isti prema ocjeni ovog suda nije
bio potreban za vođenje parnice s obzirom istim tuženik ponavlja već ranije tijekom
postupka iznesene tvrdnje. Tuženik je odbijen i sa prekomjerno zatraženim troškom
sastava podneska od dana 31. prosinca 2012. iz razloga što se radi o podnesku kojim
tuženik dostavlja dokumentaciju i ponavlja već iznesene tvrdnje ranije tijekom
postupka pa se na isti ima primijeniti Tbr.8.3. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife, kako je to
zatražio tuženik, kao i sa prekomjerno zatraženim troškom sastava podneska od dana

12. ožujka 2013. iz razloga što se ne radi o podnesku kojim se sastavlja odgovor na
tužbu, prigovor protiv platnog naloga niti se radi o obrazloženom podnesku u kojem se
odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja
vještaka pa se i na taj podnesak ima primijeniti Tbr.8.3. Tarife. Zahtjev je zatim odbijen
i u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak zastupanja na ročištu 9. veljače 2021. jer

12

73. P-1777/2019

se na istome samo raspravljalo o procesnim pitanjima (pribava daljnje financijske
dokumentacije), kao i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak
zastupanja na ročištima 4. svibnja 2021. i 31. kolovoza 2021. jer su ta ročišta odgođena
prije upuštanja stranaka u raspravljanje. Zahtjev tuženika za naknadom troškova
odbijen je i u odnosu na zatraženi trošak sastava podnesaka od 13. veljače 2020. i 4.
listopada 2021. jer su isti ocijenjeni nepotrebnim imajući u vidu kako su predani
neposredno prije ročišta za pristup na koja je tuženiku priznata nagrada u cijelosti, a
na kojim ročištima je mogao iznijeti sve eventualno relevantne navode iz istoga.
Zahtjev tuženika odbijen je i u odnosu na zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu
i posljedično zatraženi trošak sudske pristojbe za isti jer taj trošak prema ocjeni ovog
suda nije potreban trošak za vođenje ove parnice.

46. Slijedom iznijetoga, tuženik je odbijen sa neosnovano zatraženim troškom ovog
parničnog postupka za ukupni iznos od 72.538,50 kuna slijedom čega je odlučeno kao
u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 29. studenoga 2021.

S U D A C Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana
primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno
pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po
jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u
Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.