7 P-68/2020-32

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., U. g. V. 282, OIB:… zastupano po punomoćnicima O. d. G.& P. iz V. Z. 63, protiv tuženika L. u. J.  iz L. bb, L. OIB: … zastupano po punomoćniku S. V. odvjetniku iz V. radi isplate,  nakon zaključenja glavne, javne rasprave dana  21. listopada  2021.  u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, temeljem  odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP-a), 26. studenog   2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Tuženik L. u. J. , L. bb, L. OIB: …, dužna je tužitelju E. o. d.d. Z., Ul. g. V. 282, OIB: …, isplatiti iznos od 19.201,65 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2017. do isplate, a obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u razlici od dosuđenog iznosa od 19.201,65 kuna, pa do zatraženog iznosa od 21.335,17 kuna.

 

3. Tuženik je  dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od  9.220,40 kuna,  u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1.Tužitelj E. o. podnio je 6. veljače  2020. tužbu ovome sudu protiv Lovačke udruge Jastreb iz Lukača, radi isplate.

 

2. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da se dana 25. veljače  2017. oko 04,35 sati dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tužitelja I. R. upravljao osobnim automobilom kolnikom Županijske ceste iz pravca V. P. prema G. Bz. , te je prednjim dijelom osobnog vozila udario u divljač ( srnu) koja je pretrčavala kolnik Županijske ceste dolazeći vozaču s desne strane, a kojom prilikom je nastala i materijalna šteta na vozilu.

 

              3. Kako je tužitelj svom osiguraniku- vlasniku vozila po polici  kasko osiguranja isplatio naknadu štete na vozilu u iznosu od 21.335,17 kuna, a tuženik unatoč pozivu nije naknadio ovaj  iznos, predlaže da sud donese presudu kojom bi usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ne osporava da se prometna nezgoda dogodila u granicama njegova lovišta, no osporava odgovornost stoga što se prometna nezgoda dogodila noću, na mokrom kolniku i na mjestu gdje je brzina prometnim znakom ograničena na 70 km/h, s time da se prije mjesta naleta nalazi  prometni znak opasnosti  "divljač na cesti". Također se navodi da je mjesto događaja izmijenjeno, jer se vozač nakon zaustavljanja vozilom vraćao nazad, a dio ceste na kojem se prometna nezgoda dogodila je pregledan i ravan. Tuženik smatra da je za prometnu nezgodu  isključivo  odgovoran vozač vozila, a ne tuženik. Podredno osporava i visinu štete, stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

             

              5. Tijekom postupka za utvrđivanje činjenica sud je izvršio uvid u službenu zabilješku o događaju ( str. 6-8) zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ( str. 9),  ispis karte lovišta sa stranica ministarstva  ( str. 10), zahtjev za naknadu štete ( str. 11-12)  preslik prometne dozvole ( str. 13), račun ( str. 14-15), račun ( str. 16), sporazum o izvansudskoj nagodbi ( str. 17), interni nalog za isplatu ( str. 18), potvrda o izvršenom plaćanju ( str. 19), interni nalog ( str. 20),  potvrda o izvršenom plaćanju ( str. 21),  izvid štete ( str. 22), dopunski izvid ( str. 23), obračun visine štete ( str. 24-25), ispis fotografija iz odštetnog zahtjeva ( str. 26-31),  polica kasko osiguranja ( str.  32), potvrda o uplaćenoj premiji ( str. 23), uvjeti za kasko osiguranje ( str. 34-39), regresni zahtjev ( str. 50), odgovor na regresni zahtjev ( str. 51),  dopis MUP-a  sa službenom zabilješkom ( str. 64-67), skica ( str. 68),  dopis MUP-a ( str. 74), nalaz i mišljenje vještaka ( str. 91-100), očitovanje vještaka ( str. 112), te je saslušan svjedok I. R. (  str. 80-82), te je izvršen uvid u fotodokumentaciju očevida – prilog spisu.

 

              6. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

 

              7.Tužbeni zahtjev je pretežno osnovan.

 

              8. Među strankama nije sporno  da se prometna nezgoda dogodila unutar granica lovišta tuženika, dana 25. veljače  2017. u 04,35 h, na dijelu županijske ceste br. 4004 između mjesta V. P. i G. B. i to naletom vozila na divljač ( srnu) koja je pretrčavala kolnik županijske ceste sa sjeverne na južnu stanu.

 

              9. Također nije sporno da je na vozilu osiguranika tuženika nastala imovinska šteta, a nije sporno niti da je tužitelj isplatio osiguraniku iznos od 21.335,47 kuna.

 

              10. Sporno je postoji li odgovornost tuženika kao lovačke udruge, zatim postojanje suodgovornosti odnosno doprinosa osiguranika tužitelja, kao i visina štete.

 

              11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, provedeno je prometno tehničko i gospodarsko vještačenje, te je saslušan svjedok I. R.

 

              12. Uvidom u službenu zabilješku o događaju ( str. 6-8) utvrđeno je da je riječ o službenoj zabilješci MUP-a povodom štetnog događaja te ova službena zabilješka zadrži sve relevantne podatke o mjestu i vremenu štetnog događaja, te sudionicima. U odjeljku koji opisuje vremenske prilike, karakteristike ceste i stanje kolnika, navodi se, kako je na mjestu nezgode brzina kretanja vozila ograničena prometnim pravilom na 90 km/h. U odjeljku koji opisuje mjesto događaja, tragova, položaj vozila, stoji da je mjesto događaja izmijenjeno na način da se vozač nakon događaja svojim vozilom vraćao u nazad.

 

              13. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ( str. 9), utvrđeno je da kod osiguranika tužitelja nije  utvrđena prisutnost alkohola u organizmu.

 

              14. Uvidom u prijavu i zahtjev za naknadu štete ( str. 11-12) utvrđeno je, da je riječ o zahtjevu I. R. za naknadu imovinske štete na vozilu Peugeot 508, 1,6 HDI, nastale u predmetnom štetnom događaju.

             

              15. Uvidom u presliku prometne dozvole ( str. 13) utvrđeno je, da je u vrijeme štetnog događaja I. R. bio vlasnik predmetnog vozila.

 

              16. Uvidom u račun broj 46/1/1 (  str. 14-15) utvrđeno je, da je to račun za popravak vozila oštećenog u predmetnom štetnom događaju.

 

              17. Uvidom u preslike računa ( str. 16) vidljivo je, da je riječ o računu za okvir registarskih pločica.

             

              18. Uvidom u sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 17) utvrđeno je, da se radi o sporazumu između tužitelja i I. R. o naknadi imovinske štete na vozilu u iznosu od 21.335,17 kuna.

 

              19. Uvidom u interni nalog za jednokratnu isplatu ( str. 18) utvrđeno je, da je 1. lipnja 2017. I. R. isplaćen iznos od 21.335,47 kuna, a isto proizlazi iz potvrde o izvršenom plaćanju ( str. 19).

 

              20. Uvidom u izvid štete ( str. 22) kao i dopunski izvid štete ( str. 23) vidljivo je da je tužitelj utvrdio sva oštećenja na vozilu sa naznačenim dijelovima za zamjenu i dijelovima za popravak, te potrebnim radnim vremenom za popravak vozila.

 

              21. Uvidom u obračun visine štete tužitelja ( str. 24-25) sa kalkulacijom troškova popravka i troškovima rada, vidljivo je da je utvrđena ukupna visina štete u iznosu od 22.395,09 kuna.

 

              22. Iz fotodokumentacije  ( str. 26-31) vidljivo je da je riječ o fotografiranim oštećenjima na vozilu povodom odštetnog  zahtjeva.

 

              23. Uvidom u policu kasko osiguranja ( str. 32) utvrđeno je, da  se radi o kasko osiguranju I. R. za predmetno vozilo za  koji je plaćena premija, što je vidljivo iz potvrde o plaćenoj premiji ( str. 33).

 

              24.  Uvidom u regresni zahtjev ( str. 50) utvrđeno je, da je riječ o zahtjevu tužitelja od 28. 6. 2017. upućenog tuženiku.

 

              25. Uvidom u odgovor na regresni zahtjev ( str. 51) utvrđeno je, kako je tuženik otklonio svoju odgovornost, smatrajući da je za štetu isključivo odgovoran osiguranik tužitelja.

 

              26. Uvidom u situacijski plan ( str. 68) utvrđeno je da je riječ o skici izrađenoj od strane MUP-a nakon očevida na licu mjesta.

 

              27. Uvidom u nalaz i mišljenje  stalnog sudskog vještaka D. J. (str. 91-100) vidljivo je kako je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije koja se nalazi   u spisu, a dostavljene od strane MUP-a ili osiguravatelja odnosno tužitelja prilikom utvrđivanja visine štete, te na osnovu dokumentacije računalnom simulacijom utvrdio da se osobni automobil kretao desnom kolničkom trakom  iz smjera istoka u smjeru zapada, a divljač je pretrčavala kolnik iz smjera sjevera u smjeru juga odnosno s desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja osobnog automobila, te se kretala brzinom od oko 28 km/h. U trenutku naleta na divljač i u fazi prilaza mjestu prometne nesreće, osobni automobil kretao se brzinom od oko 80 km/h. Obzirom na uvjete vidljivosti i konfiguraciju terena, vrijeme uočavanja divljači od strane vozača osobnog automobila je bilo oko 1 sekundu, te pri brzini od 80km/h nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću.  Reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja u trenutku uočavanja divljači vozač bio uspio zaustaviti osobni automobil prije naleta da se kretao brzinom ne većom od 40 km/h.  Na mjestu događaja dopuštena brzina vozila je bila 90 km/h, a prometni znak "divljač na cesti" s dopunskom pločom E03 " 1 km" bio je postavljen 700 m prije mjesta događaja, gledano iz smjera kretanja osobnog automobila. Na  vozilu je nastala djelomična  šteta koja s PDV-om iznosi 21. 335,17 kuna.

 

         27. 1. U svom očitovanju na primjedbe iznijete od strane punomoćnika tuženika vještak navodi da je brzina osobnog automobila i divljači u trenutku naleta utvrđena računalnom simulacijom, a obzirom na definirani naletni položaj na kolniku, te putanje i zaustavljene položaje vozila i tijela divljači. Putanja i zaustavljeni položaj tijela divljači odgovaraju naletnoj brzini vozila od 80 km/h, neovisno o zaustavljenom položaju vozila. Slijedi zaključak da se i u slučaju da se zanemari položaj vozila, putanja i zaustavljeni položaj tijela divljači odgovaraju naletnoj brzini vozila od 80 km/h.

 

              28. U svom iskazu svjedok  I. R. ( str. 80-82),  navodi da se sjeća štetnog događaja, a isti se dogodio u ranim jutarnjim satima  prije svitanja, kretao se iz pravca V. P. u pravcu  G. B. i na tom dijelu cesta je ravna. Ne sjeća se kakva je bila podloga, no navodi da mu je iz kanala pred auto iskočila divljač, srna. Iskočila je njemu s desne strane, a u životinju je lupio više s lijevim krajem vozila (odnosno od sredine prema lijevo) i divljač je uginula u kanalu. Vozilo je nakon prometne nezgode bilo u voznom stanju,  te se odvezao vozilom  doma nakon očevida. Auto mu je popravljen u S. u servisu R. J. . Osiguranje je procijenilo štetu u dva navrata jer se neki oštećeni dijelovi nisu niti vidjeli dok vozilo nije rastavljeno. Nakon popravka preuzeo je vozilo i potpisao  a osiguranje je platilo majstoru  popravak. U popravku su ugrađeni originalni  dijelovi. Navodi da nije pomicao vozilo nakon prometne nezgode, nazvao je policiju, a oni su mu rekli da upali sva četiri žmigavca i neka čeka.  Vozio je brzinom od nekih 50, 60 km/h, no ne zna u kojoj brzini jer mu vozilo ima automatski mjenjač. Srnu nije uočio do udara, to je bio skok i nije stigao niti reagirati, no možda je dodirnuo kočnicu. Srna je bila poslije iza vozila i nije bilo tragova kočenja, bar misli da nije bilo tragova. Misli da se trošak od 80,00 kuna odnosi na okvir tablice. Ne zna se da li je tamo  znak " divljač na cesti". Pri opisivanju mjesta događaja navodi kako misli da su bile oranice uz cestu i da je bilo čisto, no uz cestu je bilo trave i korova i tijelo divljači su jedva našli , dugo je traženo. Ne sjeća se da li je kolnik bio suh ili mokar. Vozilo nije popravljao u Peugetovom servisu jer ga nema u V.i to bi izazvalo dodatne troškove, iako bi mu bilo draže da je popravljan u originalnom servisu.

 

29. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u odnosu sa drugim izvedenim dokazima, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a radi se o dokumentaciji MUP-a i dokumentaciji tužitelja koja se odnosi na ugovor o kasko osiguranju, te postupak utvrđivanja i isplate štete osiguraniku našao u cijelosti vjerodostojnom.

 

30. Nalaz i mišljenje vještaka sud je našao stručnim, objektivnim te izrađenim u skladu s pravilima znanosti i vještine, kako u dijelu gdje je vještak utvrdio visinu štete, tako i u dijelu nalaza kojim je utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode. Vještak je u svom očitovanju otklonio sve primjedbe punomoćnika tuženika koje su bile usmjerene na izračun brzine kretanja vozila. Naime, vještak je u svom očitovanju na primjedbe tuženika istakao da činjenica pomicanja vozila nakon prometne nezgode i nije relevantna za utvrđivanje brzine kretanja vozila u vrijeme kontakta, jer i putanja i zaustavljeni položaj tijela divljači odgovaraju naletnoj brzini automobila od 80 km/h.

 

31. Što se tiče iskaza svjedoka I. R. ovaj je iskaz životan i logičan, a sam svjedok nezainteresiran za ishod spora, obzirom da mu je šteta nadoknađena.

 

32. Uzroke nesuglasnosti iskaza svjedoka i dokumentacije u dijelu gdje se iskazuje o ne pomicanju vozila nakon nezgode, a što je suprotno zabilješci MUP-a, sud nalazi u proteku vremena između događaja i davanja iskaza, te činjenici da je iskaz svjedoka zbog nepouzdanosti sjećanja, najnepouzdanije dokazno sredstvo.

 

33. Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

 

-          da se prometna nezgoda dogodila unutar granica lovišta tuženika, na ravnom dijelu ceste, gdje je brzina kretanja vozila ograničena prometnim pravilom na 90 km/h,

-          da je 700 m prije mjesta nezgode postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, sa dopunskom pločom br.E03 „1 km“,

-          da se vozilo kretalo brzinom od 80 km/h, a divljač brzinom od oko 28 km/h,

-          da je vrijeme mogućeg uočavanja divljači od strane vozača bilo oko 1,00 sekunda,

-          da vozač osobnog vozila nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću, a uspio bi zaustaviti vozilo prije mjesta naleta samo da se kretao brzinom do 40 km/h,

-          da je u prometnoj nesreći nastala imovinska šteta na vozilu u utuženom iznosu od 21.335,17 kuna,

-          da je popravak vozila dana 1. lipnja 2017. podmirio tužitelj u iznosu od 21.335,17 kuna,

-          da je I. R. imao zaključen ugovor o kasko osiguranju predmetnog vozila sa tužiteljem.

 

34. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 153/09) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05 u daljnjem tekstu ZOO-a).

 

              35. Zakon o lovstvu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja u čl.  86. st. 3.  određuje da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala.

 

              36. Temeljem odredbe Zakona o lovstvu, štetu iznimno snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.

 

37. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o javnim cestama (NN 153/09) prestaje važiti odredba članka 86. stavka 3. Zakona o lovstvu (NN 140/05 i 75/09).

 

38. Dakle kako je Zakonom o javnim cestama stavljena van snage odredba čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu, koja oslobađa od odgovornosti tuženika, valjalo je odgovornost utvrđivati sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

 

38. 1. Zakon o obveznim odnosima u čl. 963., regulira prelazak osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguravatelja (subrogaciju) i st.1. glasi:

„Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravatelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kakvoj osnovi odgovorna za štetu.“

 

38. 2. Čl. 1064. ZOO-a glasi:

„Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi.“

 

38. 3. Čl. 1045. st. 3. ZOO-a, određuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, a čl. 1064. ZOO-a određuje da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik.

 

38. 4. Temeljem odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a oštećenik  koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na  razmjeno sniženu naknadu.

 

39. Dakle, isplatom osigurnine iz ugovora o kasko osiguranju vozila, došlo je do subrogacije i oštećenikova prava prešla su na osiguravatelja, a štetnik odnosno u ovom slučaju odgovorna osoba, ima pravo ulagati sve prigovore koje bi mogla ulagati i oštećeniku. Stoga je sud osim štete, štetne radnje, kauzaliteta i odgovornosti tuženika kao imatelja opasne stvari morao utvrđivati i postojanje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete, odnosno njenom povećanju.

 

40. Visinu štete  u iznosu od 21.335,17 kuna, sud je utvrdio gospodarskim vještačenjem.

 

41.  Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je, novonabavna vrijednost dijelova za zamjenu, utrošeni materijal i radni sati potrebni za popravak, a da utvrđena šteta odgovora  iznosu koji je platio tužitelj, sud nalazi logičnim, stoga što je riječ o osiguravatelju koji je ispunjavao svoju ugovornu obvezu na temelju procijene svojih stručnih službi vodeći se načelom ekonomičnosti, pa nije niti imao interes plaćati dijelove i radove koji nisu potrebni.

 

42. Temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je kako je štetu izazvala divljač tuženika koja je izašla na prometnicu brzinom od oko 28km/h i naletjela na prednji dio automobila kojim je upravljao osiguranik tužitelja. Također je utvrđeno da tužitelj nije mogao izbjeći udar, a izbjegao bi ga samo da se kretao brzinom manjom od 40 km/h. Nalet divljači za posljedicu je imalo imovinsku štetu na vozilu, sanaciju koje je platio tužitelj.

 

43. Obzirom da divljač koja je istrčala iz lovišta tuženika predstavlja opasnu stvar, te za štetu nastalu ovakvim istrčavanjem divljači odgovara njen imalac, odnosno tuženik koji gospodari lovištem iz kojeg je divljač došla.

 

44. Dakle, utvrđena je visina štete, štetna radnja divljači, kauzalitet i odgovornost tuženika kao ovlaštenika lova.

 

45. Radi pravilne i potpune primjene materijalnog prava, sud je utvrđivao i postojanje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku i povećanju nastale štete.

 

46. Razmatrajući postojanje doprinosa osiguranika tužitelja, sud je našao da je vozač osobnog automobila koji se kretao noću, brzinom od oko 80 km/h na mjestu gdje je dopuštena najveća brzina od 90 km/h ipak doprinio nastavku štete, odnosno njenom povećanju. Naime, znak opasnosti "Divljač na cesti" nalazi se 700 m prije mjesta nezgode, a uz njega je i dopunska ploča br. E03 "1 km", koja označava posebno opasno mjesto na kojima divljač često prelazi cestu, pa se vožnja brzinom od 80 km/h, u noćnim uvjetima ne može smatrati prilagođenom uvjetima na cesti i takva vožnja svakako je doprinijela povećanju štete. Vozač u prometu treba poštivati sve znakove i tumačiti ih u skladu s uvjetima na cesti, pa sama činjenica da je dopuštena brzina od 90 km/h ne znači da je uvijek i u svim uvjetima primjerena.

 

46. 1. Dakle, upravljajući  dopuštenom, ali ne i potpuno prilagođenom brzinom, osiguranik tužitelja je doprinio nastanku, odnosno povećanju štete sa 10%, slijedom čega je umanjen iznos ukupno utvrđene štete, te je tužbeni zahtjev sud našao osnovanim u iznosu od 19.201,65 kuna.

 

47. Tužitelj je plaćanjem popravka dana 1. lipnja 2017., odnosno subrogacijom preuzeo sva prava osiguranika, dakle i pravo na naknadu imovinske štete (novčane štete) sa danom njena nastanka, slijedom čega mu pripada i pravo na zatezne kamate od dana plaćanja odnosno od 2. lipnja 2017. kako i potražuje.

 

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

49. Obzirom da je tužitelj djelomično uspio u postupku, sud je u postotku utvrdio uspjeh svake stranke prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

50. Od ukupno zatraženog iznosa od 21.335,17 kuna , tužitelju je dosuđeno 19.201,65 kuna, pa njegov uspjeh u parnici iznosi 90%, a uspjeh tuženika od 10%, slijedom čega je tuženik u obvezi naknaditi  80% parničnih troškova tužitelja koji su bili opravdani i nužni.

 

51. Punomoćniku tužitelja za sastav odštetnog zahtjeva ne pripada nagrada.

 

52. Kao opravdane i nužne troškove sud je našao troškove zastupanja po punomoćniku, troškove vještačenja i sudskih pristojbi.

 

53. Za sastav tužbe punomoćniku tužitelja po tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( u daljnjem tekstu; Tarife) po vrijednosti predmeta spora, pripada nagrada od 1.000,00 kuna, što sa PDV-om iznosi 1.250,00 kuna.

 

54. Za sastav obrazloženog podneska od 24. kolovoza 2020. po tbr. 8. točka 1. Tarife punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 1.250,00 kuna.

 

55. Za zastupanje na ročištu od 24. rujna 2020. punomoćniku tužitelja po tbr. 9. točka 1. Tarife pripada nagrada u iznosu od 1.250,00 kuna, a ista nagrada punomoćniku tužitelja pripada i za zastupanje na ročištu od 23. ožujka 2021.

 

56. Za sastav podneska  od 29. lipnja 2021. punomoćniku tužitelja  po tbr. 8. točka 3. Tarife pripada nagrada od 312,50 kuna, te za zastupanje na ročištu od 21. listopada 2021.  po tbr. 9. točka 1. Tarife nagrada od 1.250,00 kuna.

 

57. Kao opravdan i nužan trošak javlja se i trošak sudske pristojbe  na tužbu u iznosu od 563,00 kune te na presudu u iznosu od 500,00 kuna.

 

58. Dakle opravdani i nužni troškovi  zastupanja po punomoćniku i sudskih pristojbi ukupno iznose 7.625,50 kuna.

 

59. Kako tužitelj ima razmjerno uspjehu u parnici pravo na naknadu 80% parničnog postupka po ovim osnovama pripada mu 6.100,40 kuna.

 

60. Kao nužan i opravdan trošak na strani tužitelja nastao je i trošak gospodarskog te prometno tehničkog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna te trošak pribavljanja dokumentacije MUP-a u iznosu od 120,00 kuna, odnosno ukupno 3.120,00 kuna, a koji trošak nije vezan za ishod postupka, pa ga sud nije niti umanjivao razmjerno uspjehu tužitelja u postupku, tako da je zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja nađen osnovanim u iznosu od 9.220,40 kuna.

 

61. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

 

U Virovitici 26. studenog 2021.

 

Sudac:

 

     Zoran Mandić

 

Uputa opravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka , a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. Od G. & P. ,  Z.  63, V.

2. Punomoćnik S. V. odvjetnik iz V.,