Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T Pr-6029/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š., OIB: … iz S.,
…, koju zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B. - P.,
odvjetnice u S., …, protiv tužene Š., OIB:
…, …. koju zastupa punomoćnik M. P.,
odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave
zaključene dana 3.studenoga 2021.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 26.studenoga 2021. godine
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici, u roku od 15 dana, na ime razlike plaće te razlike
naknade plaće ukupan iznos od 10.249,86 kuna, odnosno pojedinačno po mjesecima
iznose kako slijede:
- za prosinac 2015. iznos od 661,88 kn,
- za siječanj 2016., iznos od 663,30 kn,
- za veljaču 2016. iznos od 666,00 kn,
- za ožujak 2016. iznos od 664,36 kn,
- za travanj 2016. iznos od 668,71 kn,
- za svibanj 2016. iznos od 659,97 kn,
- za lipanj 2016. iznos od 649,85 kn,
- za srpanj 2016. iznos od 792,34 kn,
- za kolovoz 2016. iznos od 788,81 kn,
- za rujan 2016. iznos od 799,46 kn,
- za listopad 2016. iznos od 800,35 kn,
- za studeni 2016. iznos od 799,46 kn,
- za prosinac 2016. iznos od 927,70 kn,
- za siječanj 2017. iznos od 707,67 kn,
sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća
svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli
mjesec pa do isplate obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija kao
neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od
10.249,86 kn.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog
postupka u iznosu od 5.625,00 kn uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate
koje na taj iznos teku od 26.studenoga 2021.god. pa do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.
II. Odbacuje se kao nepravovremen zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 15.prosinca 2020.god. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene
radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica u radnom odnosu kod tužene, na
radnom mjestu nastavnik-savjetnik, a koja kao poslodavac predstavlja javnu službu u
smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).
Sporazumom sklopljenim između Vlade RH i sindikata javnih službi dne
23.studenoga 2006.god. ugovoreno je povećanje osnovice za izračun plaća u javnim
službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. godine
Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.
godine na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Dana 26.
listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koje
su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. god. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazuma zaključene su na rok od pet godina, što znači da vrijede
i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su zaključene, sukladno odredbi čl. 199.st.
Zakona o radu, dakle do 26.siječnja 2017.god. Vlada RH i sindikati javnih službi su
dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama radi pojašnjenja primjene čl.
IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. VII.c st. 3.
Izmjene Dodatka Sporazumu ugovoreno je da ako se nešto isplaćuje ili povećava
„za mjesec“, da se onda u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata
odnosno povišica, što znači da se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na
iznos od 5.415,37 kn, dok je tužena tužitelju tijekom utuženog razdoblja, prosinac
2015. do siječanj 2017. i nadalje isplaćivala primjenom osnovice iz 2008.god. u
iznosu od 5.108,84 kn, čime ga je oštetio. Nadalje, navodi kako prema statističkim
podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om
u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je
prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila
7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno
podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b
st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100,
to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta:
85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28%
manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u
slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća
korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista
uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije
očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s
ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od
tužene na ime razlike plaće te razlike naknade plaće iznos od 10.249,86 kn uvećano
za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće do
isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom
počevši od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 9.veljače 2021.god. tužena navodi kako je sporna pravna
valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora,
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 26.listopada 2011.god., kojeg je parafirao, ali ne i potpisao (dakle, nije
sklopio) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, a sve izmjene i dopune, da bi
bile pravno valjane, trebaju sklopiti sve stranke ugovornog odnosa, što ovdje nije
slučaj. Stoga su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama pravno nevaljale, odnosno ništetne i nepostojeće. Također prigovara
pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od
23.studenoga 2006.god., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od 13.svibnja 2009.god. i Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 26.listopada 2011.god. kao kolektivnog ugovora s obzirom da
za njih nikada nije, prema proceduri iz Zakona o radu, uspostavljen ili ustanovljen
Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po
Gospodarskom socijalnom vijeću, a osim toga isti sadržajno ne utvrđuju konkretna
prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla
primijeniti. Također navodi kako je pogrešno i nepotpuno pozivanje tužitelja i
temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. po kojima je osnovica
za obračun plaća 5.415,37 kn jer okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim
službama u iznosu i na način kako tužitelj navodi nisu nastupile. Navodi kako Izmjene
i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.
listopada 2011.god. imaju ugovoreno remensko važenje od 5 godina, čije trajanje je
isteklo 25.listopada 2016.god., što implicira kako do "uskladbe" osnovice plaće u
javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama od 26.listopada 2011.god. ne bi došlo u razdoblju važenja i
primjene istih. Tužena je istakla i prigovor zastare. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev
odbiti kao neosnovan, sve uz naknadu troškova tuženici.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu, obračuna
plaća, Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.
godine, Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. godine, Izmjena i dopuna Dodatku
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine i
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana
28. prosinca 2012. godine, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od
28. kolovoza 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015. godine,
priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. godine o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od
4. prosinca 2015. godine, tablice za izračun dodataka, zaključka sa sastanka
8.12.2016. s profesorima pravnih fakulteta u RH, Katedra radnog prava, e mailova,
zapisnika u predmetu Općinskog suda u Zlataru pod broj Pr-36/17 od 8 veljače i
18.prosinca 2017.god., obračuna tužene, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za
izvođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a sve kao suvišan i
nepotreban dokaz koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja
bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza,
kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih
razloga.
4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužiteljica bila zaposlenica tužene u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,
- da joj je tužena u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunala i isplaćivala plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn.
- da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za
plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da
navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što
službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl.
IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je
promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i
način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni
odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na
način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom
u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) trajao,
- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o
arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s
članom VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4.prosinca 2015.,
- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj.
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču
2017.
5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li odredbom čl. VII Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenim 26.listopada
2011.god. odgođena i primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl.
III i čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama,
zaključenog 26.listopada 2011.god. i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.
7.1. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe
utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema
paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2011.
8. U konkretnom slučaju, tužena osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
smatrajući da su ništetne ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i
Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006., kao i Arbitražna
odluka od 7. studenog 2011., a sve iz razloga što je na strani jednog pregovarača,
odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji
su pregovarali s Vladom RH. Tužena tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu
odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno
"uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da gore navedeni Sporazum ima
vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da
je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Međutim, ovaj sud smatra sve prigovore
tužene neutemeljenim.
9. Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj
27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovu rada službenika i
namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći
propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.
10. Imajući u vidu gore navedenu odredbu, ukazuju se neosnovani navodi tužene da
se plaće u javnim službama ne mogu urediti na temelju KU sklopljenog između
Vlade RH i sindikata javnih službi.
11. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i
98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze
stranke koje su taj ugovor sklopile, a može sadržavati i pravna pravila kojima se
uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih
odnosa ili u svezi s radnim odnosom pa prema tome i pregovaranje o plaći kao
važnom segmentu radnog odnosa.
12. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse,
odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma
zaključenih s Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem, a gdje se odlučivalo o
osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.
13. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., u daljnjem tekstu:
TKU), koji uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama i to u čl. 51. na
način da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu
plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu
radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne
uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi
se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili
novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o
dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći
dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.
14. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.
sklopljenim između sindikata javnih službi navedenih u njemu i Vlade Republike
Hrvatske, ugovoreno je povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 2007.,
2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1.
siječnja svake godine.
15. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006.
regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja
i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2.
tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti
posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2 %; od dana 1. srpnja 2008. 2,1 %; od
dana 1. srpnja 2009. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2010. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2011.
2,2 % i od dana 1. srpnja 2012. 2,3%. Uvećanja se obračunavaju na način da se
ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz
prethodne godine.
16. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III
izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama
sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća
iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za
statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope
realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i
primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama.
Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i
navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5
godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju
roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od
potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni
međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni
Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 (što znači da vrijede i
daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene) primjena izmjena
Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.god.
17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od
26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u
kojoj je navedeno da se čl. III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim
službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene
prema tim Izmjenama i dopuna. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o
osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način
usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno
šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane
utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća
početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog
pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se
nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i
Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene
rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u
javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru
95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto
plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda
za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih
mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj
25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen
koeficijent s 1,25 na 1,2125.
18. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovore tužene u
pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sukladno tome i Arbitražne odluke
od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,
budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen
sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim
službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka
51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim
službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka
Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim
službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom
je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje
visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj
115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove
izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,
te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU
("Narodne novine" broj 141/12). Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god., na koji se poziva
tužitelj, predstavljaju pravo valjani kolektivni ugovor.
19. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine,
izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca
2011. godine, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u
javnim službama od 12.prosinca 2012. godine, kao i Vjerodostojnim tumačenjem
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od
28.prosinca 2012. godine. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije
dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje
osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu
ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz
sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011.
20. Nadalje, iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12
i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene
kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i
da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog
pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici
plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu
valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrdi tužena.
Osim toga, tužena tijekom postupka nije dokazala da bi Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a
upravo suprotno proizlazi iz spisa, jer je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka
Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u
pregovorima. Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo je
stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i
kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to
odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni
sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti
jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa
čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama.
21. U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju tuženu, u čije ih
je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.
22. Također, neosnovani su prigovori tužene kako u konkretnom slučaju nisu
ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja
propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni
međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja
navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1.
Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u
razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe
članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za
povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom
tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo
je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, štoviše BDP
je stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat
osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena
Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i
to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je
konzumirana kroz članak IV stavak V Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem
Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5.
Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i
isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31.
prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.
23. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada
2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn
bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda
za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.
24. Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu
temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo
do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).
25. Stoga je tužena tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bila u obvezi obračunavati
i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu
više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u
utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).
26. Pregledom obračunskih platnih lista za tužiteljicu u periodu od prosinca 2015. do
siječnja 2017. utvrđeno da je tužena tužiteljici plaću tijekom utuženog razdoblja i
nadalje isplaćivala primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn.
27. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od
5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je tužiteljica
uzela u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama
uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka.
Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon
objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent)
pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim
službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u
2008. godini, a sve prema podacima DZS.
28. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto
plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u
2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi
u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu
iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50
kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za
2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka
dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega proizlazi da je
paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena
Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008.
godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon
utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između
pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u
privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.
29. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno čl.
IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim
Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz
navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima,
(NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet
ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi
strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed
navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio
podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4.
lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena
Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za
daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).
30. Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet mjeseci od
početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati
za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije
očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i
siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Iz navedenog proizlazi kako je
osnovica plaće tužiteljice kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca
2015. do lipnja 2016. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016.
5.477,11 kn, za period od prosinca 2016. do siječnja 2017. 5.539,55 kn.
31. Slijedom prednjeg, ukazuje je osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom razlike
plaće te razlike naknade plaće u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od
10.249,86 kn.
31.1. Tužena je osporila visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljičin
pogrešan izračun za iznos od 982,20 kn, međutim, tužena je za utuženo razdoblje
obračun izvršila ne uzevši u obzir povećanje osnovice s osnova "uskladbe" počevši
od srpnja 2016.god., sukladno čl. IV. st.2. Izmjena Dodatka, a kako se ovdje radi o
jednostavnom matematičkom izračunu, to je sud prihvatio tužiteljičin obračun razlike
plaće i razlike naknade plaće (Tablica za izračun dodatka, priložena u spisu) i
tužbeni iznosa od 10.249,86 prihvatio u cijelosti. Na dosuđeni iznos, tužiteljici su
dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog
mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i
60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 10.249,86 kn. To zato jer se bruto plaća
sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine"
broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13.,
148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak
("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10.,
137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele
isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu
oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj
presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na
dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak
dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na
dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači
da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom
dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen, a kako je
odlučeno u izreci presude.
32. Prigovor zastare, po ocjeni ovog suda, nije osnovan. Naime, u smislu odredbi čl.
139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije
određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo
zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo
propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog
vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist
dužnikovog prednika. Tužba je podnesena 15.prosinca 2020.god., a tužiteljica
potražuje razliku plaće za razdoblje od prosinca 2015.god., do prosinca 2017.god.,
što dalje znači da nije protekao zastarni rok od 5 godina pa ni za najstarije
potraživanje za prosinac 2015.god., a koje dospijeva na naplatu 15.siječnja
2016.god.
33. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje
ZPP). Budući da tužiteljica nije samo u neznatnom dijelu uspjela, za koji dio nije ni
nastao poseban trošak, to je sud tužiteljici dosudio trošak u cijelosti, a sve u skladu
s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za
sastav tužbe 100 bodova, za pristup na ročište od 10.lipnja i 3.studenoga 2021.god.
po 100 bodova, za pristup objavi presude 50 bodova, za sastav podneska od
14.travnja 2021.god. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn
iznosi 4.500,00 kn, na ime PDV-a iznos od 1.125,00 kn, ukupno iznos od 5.625,00
kn. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana
26.studenoga 2021.god., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki I izreke
rješenja.
34. Zahtjev tužene za naknadom troškova postupka i to za pristup na ročište od
19.travnja 2021.god. (1.250,00 kn s PDV-om) i sastav podneska od 14.svibnja
2021.god. (1.250,00 kn s PDV-om) u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn je
nepravovremen.
34.1. Naime, na ročištu od 19.travnja 2021.god. sud je donio rješenje kojim se
smatra da je tužitelj povukao tužbu. Na tom ročištu bio je nazočan pun. tužene, a
nije popisao troškove.
34.2. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a određeno je da o naknadi troškova odlučuje
sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja; stavkom 2. istog članka određeno
je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu,
dok je stavkom 3. istog članka određeno da je zahtjev za naknadu troškova stranka
dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o
troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka
je dužan zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da
odluči.
34.3. S obzirom na činjenicu da je na ročištu od dana 19.travnja 2021.god.
doneseno rješenje kojim se smatra da je tužiteljica povukla tužbu, a tužena tada nije
popisala troškove postupka, već je nakon zaprimanja rješenja (kojeg je zaprimila
4.svibnja 2021.god.) podneskom od 14.svibnja 2021.god. podnijela zahtjev za
naknadu parničnih troškova, to se onda zahtjev tužene za naknadu troškova
postupka ukazuje nepravovremenim.
34.4. Slijedom prednjeg, valjalo je potraživanje tužene za naknadu troškova
parbenog postupka u iznosu od 2.500,00 kn odbaciti i odlučiti kao u točki II izreke
rješenja.
U Splitu, 26.studenoga 2021.godine
S u t k i n j a
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
-pun. tužiteljice
-pun. tužene