Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 119 Povrv-5838/2018-23

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Heleni Frigo
Bomeštar, po prijedlogu sudske savjetnice Tihane Fijan, u pravnoj stvari tužitelja
H.-T. d.o.o., OIB: , iz Z., zastupan po punomoćniku L. M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. S., OIB: , iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 26. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
V. M. iz Z., poslovni broj: Ovrv- od 6. lipnja 2018. te se tužbeni zahtjev

       tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao

neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od

100,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja
o ovrsi posl.br. Ovrv- koje je dana 6. lipnja 2018. izdao javni                  

      bilježnik V. M. iz Z., radi naplate novčane tražbine prema tuženiku u        

      iznosu od 1.788,03 kn.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela
prigovor kojim ističe da se u stan u T. ulici doselila u ožujku
2014. te da je i prije useljenja obavijestila predstavnicu stanara da grijanje
u stanu ne radi, na što je tužitelj odgovorio da ne može ništa učiniti.
Račune za grijanje je uredno plaćala, a grijanje nije imala već se grijala na
vlastiti klima uređaj. Susjedi koji žive na istom katu potvrdili su da ni njima
grijanje ne radi dobro te da je to tako oduvijek na njihovom zadnjem katu.
Ozračila je sve radijatore u stanu više puta, ali grijanja i dalje nije bilo. Da
grijanje ne radi utvrdio je i gospodin P. iz tvrtke . d.o.o. na





2 Poslovni broj: 119 Povrv-5838/2018-23

nalog tužitelja, no ništa nije učinjeno. Ugovoren je zajednički sastanak s
gospodinom U. iz H., sa tadašnjom predstavnicom stanara te sa gospodinom P. iz tvrtke T. d.o.o. i ovlaštenim izvođačem radova u stanu gospodinom V., koji su također potvrdili da samo u jednom stanu na šestom katu radi grijanje te utvrdili da je tlak u instalaciji bio postavljen na 0 bara. Na zahtjev njihovog izvođača radova tlak je podignut na 1,5 bara, što nije poboljšalo situaciju. Tužitelj je smatrao da treba zamijeniti pumpu jer tlak pada sam od sebe, što nije bilo izvedivo jer bi to trebalo platiti iz pričuve koja je u minusu već godinama. O vlastitom trošku angažirala je nezavisnu tvrtku koja se bavi grijanjem i koja je očevidom utvrdila da su u stanu sve instalacije ispravne i da to nije razlog lošeg grijanja, već da je problem u toplinskom sustavu. Ne želi plaćati usluga koja joj nije isporučena već treću sezonu.

3. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu
u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima
parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući
da je „lošija isporuka toplinske energije“ rezultat nepravilnosti unutarnjih
instalacija (koje su odgovornost svih suvlasnika zgrade odnosno krajnjih
kupaca toplinske energije), konkretno, „lošija isporuka toplinske energije“ je
uzrokovana toplinskim podstanicama u stambenoj zgradi u kojoj se nalazi
predmetni stan. Tužitelj ističe da je prilikom pregleda stana utvrđeno da je
potrebno ugraditi jaču pumpu za grijanje zgrade u toplinskoj stanici kako bi
se svi stanovi jednako grijali. Ističe kako tužitelj isporučuje toplinsku
energiju putem zajedničkog toplinskog sustava svim stanovima u zgradi, a
ne svakom stanu zasebno te je shodno navedenom, pogrešan zaključak
da tužitelj nije isporučio toplinsku energiju tuženici. Zaključno ističe da je
tužitelj uredno ispunio obvezu isporuke toplinske energije, međutim,
tuženica nije mogla koristiti predmetnu energiju zbog manjkavosti
instalacija u zgradi (čije održavanje je u nadležnosti upravitelja zgrade
odnosno suvlasnika zgrade). Isto tako, s obzirom da nikada nije zaprimio
zahtjev ovlaštenog predstavnika suvlasnika stambene zgrade za
predmetnu samostalnu uporabnu cjelinu (na temelju odluke većine
suvlasnika), tužitelj nije ovlašten izvršiti preraspodjelu toplinske energije.

5. U nastavku postupka tuženica predaje u spis zapisnik o tehničkom očevidu
izvršenim od strane GSKG-a kojim se utvrđuje da je potrebno odabrati
novu cirkulacionu pumpu radi popravljanja grijanja. Predložila je da tužitelj
dokaže da je količina toplinske energije obračunata u utuženim računima
zaista i isporučena.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga
(list 4 spisa), sudsku praksu (list 22-29), e-mail korespondenciju (list 33-51;
76-78 spisa), očitovanje GSKG-a od 22.12.2014. upućeno G.
s., O. za p. i p. (list 52-54; 60-62 spisa), prigovor na račun (list    

  55), zapisnik o tehničkom očevidu GSKG od 06.03.2018. (list 63 spisa).

7. Uvidom u navedene isprave te ocjenom takvih dokaza temeljem čl. 8.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19;
dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti
neosnovan.



3 Poslovni broj: 119 Povrv-5838/2018-23

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i račune razvidno je da je u istima kao
obveznik plaćanja naznačen tuženik te da tužitelj tereti tuženika za
neplaćene račune za komunalnu uslugu opskrbe toplinskom energijom na
adresi u Z., u razdoblju od siječnja 2017. do siječnja 2018.

9. Nije sporno da je tuženica vlasnica i korisnica stana na 6. katu stambene
zgrade u Z.. Tužitelj smatra da je „lošija isporuka toplinske energije“     

  rezultat nepravilnosti unutarnjih instalacija (koje su odgovornost svih

  suvlasnika zgrade odnosno krajnjih kupaca toplinske energije),

  konkretno, „lošija isporuka toplinske energije“ je uzrokovana
toplinskim podstanicama u stambenoj zgradi u kojoj se nalazi predmetni
stan. No, iz zapisnika o tehničkom očevidu izvršenom od strane GSKG-a 6.
ožujka 2018., između ostalog, proizlazi da je potrebno odabrati novu
frekventno - regulirajuću cirkulacionu pumpu radi poboljšanja grijanja u
tuženičinom stanu.

10.Naime, iako nije sporno da je tuženica izvršila preinake instalacija
centralnog grijanja, tužitelj tvrdi da je to uzrok lošijoj kvaliteti grijanja jer je
GSKG u dopisu od 22. prosinca 2014. iznio da je gosp. P. obavijestio GSKG

     o tome da je pregledao grijanje u sva četiri stana na zadnjem katu i
utvrdio da ono ispravno radi samo u jednom stanu, u kojem nije rađena
preinaka grijanja (list 52-54). Ovakva tvrdnja tužitelja je paušalna jer osim
što nigdje u spisu ne prileži navedeno očitovanje gosp. P., sama
činjenica da su preinake instalacija centralnog grijanja izvršene ne znači
ujedno da je to dovelo do loše kvalitete grijanja. Dakle, ukoliko tvrdi da su
preinake instalacija uzrokovale neispravnost isporuke grijanja, tužitelj je to
bio dužan i dokazati.

11.Iz cjelokupne dokumentacije dostavljene po tuženici vidljivo je da se ista
vezano za predmetne poteškoće s grijanjem nakon useljenja u stan 2014.
kontinuirano obraćala GSKG-u koji je kao upravitelj zgrade bio dužan dalje
komunicirati s nadležnima za ispravno funkcioniranje zgrade, kao i
G. s., iz koje komunikacije je također vidljivo da su u sve
probleme s grijanjem bile uključene i ovlaštene osobe tužitelja. Dakle, sud
smatra da je tuženica dokazala da neisporuka toplinske energije u
utuženom razdoblju nije posljedica izvršenih preinaka unutar stana kako to
pokušava prikazati tužitelj, te je tužitelj u ovom slučaju bio predložiti
izvođenje nekih dokaza na okolnost ispravnosti sustava centralnog grijanja
sukladno čl. 219. ZPP-a, što isti nije učinio.

12.Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske
energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, u nastavku: ZTTE) ističući da se
tuženica nije izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava sukladno
propisanim uvjetima, zbog čega je dužna podmirivati račune za isporučenu
toplinsku energiju. Međutim, tuženica nije ni tvrdila da se izdvojila iz
toplinskog sustava niti iskazala takvu namjeru, čak štoviše, navela je da se
ne želi izdvojiti iz toplinskog sustava već da želi isporuku usluge koju joj
tužitelj uredno naplaćuje.

13.Prema tome, odnos tužitelja i tuženika treba promatrati kao dvostrano
obvezujući pravni odnos, dakle, odnos kod kojeg je svaka strana istodobno
dužnik i vjerovnik. Odredbom čl. 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(NN broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisano je da u
dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju





4 Poslovni broj: 119 Povrv-5838/2018-23

obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju
obvezu. Tužitelj nije dokazao da je ispunio ili da je bio spreman ispuniti
svoju obvezu, odnosno da je osigurao tuženici kvalitetnu i pravovremenu
isporuku toplinske energije tijekom ogrjevne sezone, ne otklonivši njezine
prigovore upućene tijekom utuženog razdoblja, a niti kasnije. Stoga,
primjenom i načela jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, niti
tuženica nije dužna ispuniti svoju obvezu i platiti uslugu koja joj nije
isporučena, pa je platni nalog ukinut u cijelosti temeljem odredbe čl. 451.
st. 3. ZPP-a i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

14. S obzirom na neuspjeh u parnici, nije usvojen tužiteljev zahtjev za
naknadom troškova parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1.
ZPP-a.

15. Temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i 5.i čl. 155. ZPP-a tuženici je valjalo
priznati trošak sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od
100,00 kn.

16.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb 26. studenog 2021.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi
pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 8 dana od dana
primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.
i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn
- tuženiku




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu