1                            Poslovni broj: Gž Ovr-250/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-250/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. m. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju članovi uprave M. D. i E. B., a njih punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Z. Z., OIB: ..., iz B., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-100/2021 od 16. veljače 2021. i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-100/2021 od 24. ožujka 2021., 26. studenog 2021.

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-100/2021 od 16. veljače 2021.

 

II. Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-100/2021 od 24. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika označenoj kao k.č.br. 592. zk.ul. 622, k.o. B., u naravi kuća, dvor i oranica površine 681 m², a na temelju Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140030243-62000146370/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11. listopada 2005. solemniziranog 19. listopada 2005. po javnom bilježniku M. P. pod poslovnim brojem OU-1007/05, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 95.251,56 CHF.

1.1.              Protiv navedenoj rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ-a), posebno ističući i žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7.,10. i 11. OZ-a.

2.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem od 24. ožujka 2021. odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan.

2.1.              Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik također zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a.

3.              Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi nije osnovana.

3.1.              Žalba ovršenika protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za odgodu ovrhe je osnovana.

4.              S obzirom na to da je ovršenik u svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7.,10. i 11. OZ-a, prvostupanjski sud je pravilno, zaključkom od 24. ožujka 2021., istoga uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje o ovrsi ispituje van navedenih žalbenih razloga.

4.1.              Ispitujući, dakle, pobijano rješenje o ovrsi sukladno odredbi članka 50. stavka 5. OZ-a te sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu postupovnih odredaba, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava ni ostvarenje kojeg žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. OZ-a od onih na koje pazi po službenoj dužnosti.

5.              Ovršna isprava u ovom predmetu je, ponavlja se, Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140030243-62000146370/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11. listopada 2005., solemniziran 19. listopada 2005. po javnom bilježniku M. P. pod poslovnim brojem OU-1007/05.

5.1.              Odredbom članka 22. OZ-a propisano je da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, a sukladno odredbi članka 23. točke 5. ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička isprava.

5.2.              Navedena ovršna isprava podobna je za ovrhu budući da udovoljava uvjetima iz odredbe članka 28. stavka 1. i članka 29. stavka 1. OZ-a.

6.              Rješenje o ovrsi po svom sadržaju udovoljava uvjetima iz odredbe članka 41. OZ-a te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom.

7.              Nadalje, prema odredbi članka 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.

7.1.              Odredbom članka 82. stavka 1. OZ-a propisano je da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

7.2.              Uvidom u spis predmeta razvidno je da je ovrhovoditelj podnio izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj je predložena ovrha, a iz kojeg proizlazi da je ista u vlasništvu ovršenika za cijelo.

8.              S obzirom na žalbene navode ovršenika koji izlaze iz okvira žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7.,10. i 11. OZ-a, posebno je za navesti da je odredbom članka 77. stavka 1. OZ-a propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno pravo ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. toga Zakona te na druge odredbe o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. toga Zakona, a iz čega proizlazi da bi ovršenikovi žalbeni navodi o tome da je predmetna nekretnina njegova jedina nekretnina bili neosnovani.

9.              Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. OZ-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo je odlučiti kao u dijelu pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

10. Nadalje, u odnosu na rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe treba navesti slijedeće.

11. Odredbom članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke).

11.1. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi, moraju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke da bi sud dozvolio odgodu ovrhe.

12. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavka 1. OZ-a, jer da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a to poglavito iz razloga što bi ovršenik u postupku protuovrhe, prema ocjeni tog suda, mogao namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

12.1.              S obzirom da se ovršenik u svom prijedlogu za odgodu ovrhe pozvao na presude suda EU C-415/11, C-1697/14 i C-407/18, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci kojom je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe otklonio primjenu citiranih odluka na konkretni slučaj, s obrazloženjem da ovršenik nema svojstvo potrošača. Naime, prvostupanjski sud je smatrao da je na ovrhovoditelja Ugovorom o cesiji prenesena samo tražbina iz ovršne isprave, a ne i cjelokupni ugovorni odnos, zbog čega da je ovršenik u konkretnom slučaju dužnik na temelju Ugovora o cesiji na kojega se ne mogu primijeniti odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, dok se odluke suda EU na koje se u svom prijedlogu pozvao ovršenik odnose upravo na situacije kada je ovršenik potrošač.

13. Tako shvaćanje prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća, a sve iz razloga kako slijedi.

14. Odredbom članka 84. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO-a) propisano je da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje. Dakle, položaj ovršenika se ustupom tražbine ne bi smio pogoršati, što bi u konkretnom slučaju značilo da ako je predmetna ovršna isprava potrošački ugovor, odnosno ako je ovršenik imao status potrošača, neovisno o kasnijem ustupu tražbine iz ovršne isprave, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prilikom odlučivanja o prijedlogu za odgodu ovrhe trebalo bi imati u vidu presudu suda EU C-407/2018.

15. Poštujući naprijed navedeno, prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku utvrditi predstavlja li predmetna ovršna isprava potrošački ugovor odnosno ima li ovršenik status potrošača u smislu odredbe članka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te bi li zaštita potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o kreditu (pod uvjetom da se utvrdi da je ovršenik potrošač), a ukoliko se ovrha ne odgodi, bila potpuna i dovoljna, posebno imajući u vidu osiguranje pune djelotvornosti zaštite potrošača koju nalaže Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u dijelu pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Split, 26. studenog 2021.