1              Poslovni broj: Gž R-1389/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1389/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenog od sudaca Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća I sutkinje izvjestiteljice i Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz R., OIB: ..., zastupan po punomoćnici Š. V., odvjetnici u R., protiv tuženika L. R. d.d., R., OIB: ..., zastupan po ZOU A. V. i dr. u R., radi utvrđenja otkaza Ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-67/2019-36 od 28. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-67/2019-36 od 28. srpnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. prosinca 2018. koju je tuženik L. R., R., OIB: ..., izjavio M. R. iz R., OIB: ... utvrđuje se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku L. R. d.d., R., OIB: ..., da tužitelja M. R. iz R., OIB: ... vrati na rad u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana, a u preostalom iznosu do ukupno 17.187,50 kn zahtjev za naknadu parničnog troška se odbija."

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke suda o troškovima postupka, predlaže da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja a podredno ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovor na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Tuženik potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je:

a) utvrđenje nedopuštene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. prosinca 2018. koju je tuženik izjavio tužitelju,

b) vraćanje tužitelja na rad.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

 

7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i njihove ukupnosti donio odluku u konkretnoj pravnoj stvari.

 

9. Tužitelj u žalbi daje svoje viđenje spora, na način da preocjenjuju izvedene dokaze suprotstavljajući svoju ocjenu sudskoj ocjeni (članak 8. ZPP-a) i time upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđene činjeničnog stanja. Međutim, time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sud nije tumačio u skladu s stavom žalitelja nije učinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

10. Uostalom, sud ima pravo na slobodnu ocjenu provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a ) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sud na temelju provedenih dokaza nije mogao odbiti tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu 4.01.4.05 RTS 4., organizacijska jedinica 4.01.4 grupacija RTS, servis LTR i RTS,

- da je tuženik ugovor otkazao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovor o radu od 24. prosinca 2018.,

- da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane u smislu članka 119. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje u tekstu: ZR),

- da je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj zaprimio 4. siječnja 2019, zahtjev za zaštitu prava uložio poslodavcu 16. siječnja 2019. na koje se tuženik nije očitovao, te je tužitelj u zakonskom roku zatražio sudsku zaštitu,

- da su tuženik prije donošenja odluke o otkazu savjetovao sa Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci,

- da je tužitelj Radničkom vijeću dostavio svu potrebnu dokumentaciju - da iz očitovanja Radničkog vijeća od sedam članova (kompletan sastav) tri člana su se izjasnili protiv i četiri suzdržana, stoga se u smislu članka 150. stavka 6. ZR-a proizlazi da nema primjedbi i prijedloga,

- da je tužitelju radni odnos prestao zbog izrazito teške povrede radne obveze – izazivanje nereda na radu, s tim što se u obrazloženju pored nereda navodi da je tužitelj 8. ožujka 2017. dobio upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza ugovora o radu, 27. ožujka 2018. da je suspendiran na tri dana zbog napuštanja radnog mjesta prije isteka radnog vremena u vrijeme kada se provodila redovita kontrola alkohola u krvi zaposlenika tuženika,

- da se sporni događaj dogodio za vrijeme odmora ispred ulaza u upravnu zgradu,

- da je Kolektivnim ugovorom za radnike tuženika (dalje KU) u točki 17.5 normirano je da su osobito teške povrede dužnosti i radnog odnosa za koje se može donijeti odluka o izvanrednom otkazu, predstavlja između ostalog i u točki 14. navedeno izazivanje nereda ili tučnjave na radu. Odredbom točke 16.10 KU-a propisano je da pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa kojim se ukazuje radniku na mogućnost otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem prestaje biti valjano i briše se iz evidencije ukoliko radnik, u roku od godine dana od dana izricanja opomene za lakše povrede obveza iz radnog odnosa, odnosno od dvije godine od izricanja opomene za teže povrede obveza iz radnog odnosa, ponovno ne prekrši obveze iz radnog odnosa. Odredbom točke 17.3. propisane su povrede radnih dužnosti za koje se radniku može redovito otkazati ugovor o radu,

- da Pravilnikom o radu tuženika u članku 48. težim povredama obveze iz radnog odnosa smatraju se između ostalog i sudjelovanje u neredu odnosno tučnjavi,  - da je iz iskaza svjedoka Vjekoslava Šafrana, prijave zaposlenika na kojoj se nalazi njegov potpis, njegove izjave dane na zapisnik I. policijskoj postaji R. 18. prosinca 2018., zapisnika sastavljenog 17. prosinca 2018. u Sektoru za upravljanje ljudskim resursima L. R. d.d., iskaza svjedoka Z. J. i svjedoka E. D., prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetnog dana iz nekog razloga, koji nije relevantan za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari, došlo do ekcesa na način da je tužitelj pogrdnim riječima verbalno napao Z. J., inicirao s njime fizički kontakt, te ga naposljetku pljunuo u lice, čime je tužitelj prekršio odredbu točke 17.5. I točke 14. Kolektivnog ugovora za radnike L. R. d.d. budući da je na naveden način izazvao nered na radnom mjestu,

- da bez obzira na činjenicu što se događaj nije dogodio na samom random mjestu, da se dogodio u neposrednoj blizini ispred ulaza u upravni zgradu tuženika I za vrijeme stanke koja je sukladno članku 9. stavka 1. Kolektivnog ugovora za radnike L. R. d.d. ubraja u radno vrijeme, te je utvrdio da se ta predmetna osobito teška povreda radne obveze dogodila na radu,

- da je tuženik poslodavac koji teži nultoj toleranciji na agresiju, fizičke ispade i međusobnu netoleranciju zaposlenika s ciljem da okruženje tuženika postane mjesto gdje će svi zaposlenici iznimno poštovati, stoga predmetno ponašanje ne uklapa se u navedene težnje tuženika, da pljuvanje predstavlja trajno ponižavanje te čin i grubo kršenje dostojanstva povrijeđene osobe, te je poslodavac smatrao da se radi o neprihvatljivom ponašanja, grubom kršenju ugleda tuženika, izazivanje nereda na radnom mjestu,

- da s obzirom na težinu povrede radne obveze te prethodnog ponašanja tužitelja nije bilo razumno očekivati da tuženik prethodno upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza ugovora o radu u skladu sa člankom 119. stavak 2. ZR-a jer u konkretnoj situaciji postojale su okolnosti koje nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

 

12. Žalitelj u žalbi opetovano ističe da "pljuvanja" nije bilo, ni fizičkog nasrtaja, te da rukovoditelj sigurnosti zaštite na radu nije obaviješten o tom događaju, odnosno nije znao za događaj, što znači da izazivanje nereda nije bilo. Međutim, prema utvrđenju ovog suda, saznanje rukovoditelja je irelevantno jer je zaposlenik tuženika Z. J. prijavio sporni događaj, svjedoci su potvrdili način na koji se dogodio, tužitelj je prijavljen i nadležnoj policijskoj službi.

 

13. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da postoji netrpeljivost između njega i Z. J. ali nije vezano za poslove na radnom mjestu i da je 13. prosinca 2018. susreo sa kolegom J. i: "htio sam kolegu J. pitati o aktivnostima izvršnog odbora sindikata te sam se slučajno nakašljao što je on okarakterizirao kao pljuvanje. Fizičkog kontakta između nas dvojice nije bilo. Naš susret se odvijao izvan radnog prostora L. R. d.d. …." (podnesak tužitelja u zahtjevu za zaštitu prava).

 

14. I ovaj sud, kao i prvostupanjski sud takvu slučajnost ne smatra mogućom, već onom koju je iznio tuženik, da je tužitelj pljunuo u lice i nasrnuo na djelatnika tuženika Z. J., za vrijeme radnog vremena, jer je stanka radno vrijeme i ispred prostorija upravne zgrade tuženika. Bez obzira na činjenicu što se ovaj incident nije dogodio unutar samog pogona, dogodio se ispred upravne zgrade tuženika i u vrijeme radnog vremena, pa se smatra da se događaj dogodio na radu.

 

15. Razlog zbog kojeg je došlo do incidenta i do napada tužitelja na djelatnika tuženog nije relevantan bez obzira da li se radilo o aktivnostima sindikata ili nekih drugih razloga, jer je nesporna činjenica da je isti došao u sukob s njim i da ga je napao za vrijeme radnog vremena i to u neposrednoj blizini radnih prostorija. Isto tako irelevantan je žalbeni navod da ukoliko je došlo do ekcesa to bi bio razlog za privatnu tužbu kojom bi svjedok tužio tužitelja, jer bi se radilo o tužbi za naknadu štete za eventualnu povredu časti, dostojanstva i slično. Međutim u konkretnom slučaju poslodavac je ocijenio da s obzirom na netoleranciju tuženika prema nasilju, ponašanje tužitelja ne samo tijekom ovog događaja nego i prethodno utvrdio da je učinio osobito tešku povredu radnog odnosa, te da je nastavak radnog odnosa nemoguć.

 

16. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR-a normirano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

17. Prema tome prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je otkaz ugovora o radu dopušten jer je tužitelj počinio osobitu tešku povredu iz radnog odnosa, zbog kojeg nastavak radnog odnosa kod tuženika nije moguć.

 

18. Kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja to je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 25. studenog 2021.