5Pr-244/21-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. J., B., F. B. K. 70 (OIB: …) zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz S. protiv tuženika O. škole  dr. F. T. B., B., S.. J. 1 (OIB: …), radi isplate razlike u plaći, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice S. K., odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o   j e

 

I/ Nalaže se tuženiku O. škola D.. F. T. B., S.. J. 1, B., OIB: …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju H. J., F. B. K. 70, B., OIB: …, iznos od 4.165,02 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 315,15 kuna od 16. 03. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 316,50 kuna od 16. 04. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 316,50 kuna od 16. 05. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 316,50 kuna od 16. 06. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 316,50 kuna od 16. 07. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 316,50 kuna od 16. 08. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 376,64 kuna od 16. 09. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 376,64 kuna od 16. 10. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 376,64 kuna od 16. 11. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 376,64 kuna od 16. 12. 2016. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 376,64 kuna od 16. 01. 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 384,17 kuna od 16. 02. 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn (tri tisuće četiristo trideset sedam kuna i pedeset lipa)  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. ožujka 2022. godine do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, a da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01, 39/09). navodi da je dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Porazu, po osnovici pače u javnim službama (nastavno: Sporazum), a navedenim sporazumom da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama  za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Nadalje, ističe da zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi su sklopili Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama  (nastavno: Dodatak Sporazumu), a kojim Dodatkom, je osnovica privremeno zamrznuta na razini  iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i Sindikata javnih službi da su sklopljen  Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (dalje: izmjene Dodatka  Sporazumu) koje su usvojene u obliku arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011. godine. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DSZ) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a isti statistički podaci da su potvrđeni i procjenom DSZ-a od dana 04. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DSZ  je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj navodi  kako je  BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DSZ-a od dana 04. prosinca 2015. godine. Obzirom da aritmetička sredina gore naveden dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2 % , krajem studenog 2015. godine da su se ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu

Budući da je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine obračunavao plaću tužitelja po osnovici od 5.108,84 kn iako je bio u obvezi obračunavati njegovu plaću po osnovici od 5.415,37 kn, da je na taj način nastao dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 4.165,02 kn, a sukladno obračunu  koji je dostavljen uz tužbu.

Tijekom postupka  tužitelj navodi da je daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta bilo predviđeno čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka. Naime, odredbom čl. IV st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III ovih Izmjena i dopuna Dodatka ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (kvocijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini a sve prema podacima DZS. Navodi da prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako je mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosila 6.225,44 kn, dok je prosječna nominalna bruto plaća u privredi RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobivena podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). kako je čl. VII b st. 3 i st. 8 Izmjena i dopuna Dodatka utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka dolazi do odnosa pariteta 85,9:100/87,9:100=97,72 %, a i z čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015 za 2,28 %manji od pariteta iz 2008. godine. Člankom IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga da se osnovica plaće za razdoblje srpanj 2016-studeni 2016 godine trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28%:2=1,14%). Iz navedenog da proizlazi da bi osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca 2015. godine do lipnja 2016. godine 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. godine do studenog 2016. godine 5.477,11 kn, te za period od prosinca 2016. godine do siječnja 2017. godine 5.539,55 kn.  kako tuženik u razdoblju od siječnja 2016. godine do siječnja 2017. godine je obračunavao plaću tužitelju po osnovici od 5.108,84 kn m, iako da je bio u obvezi obračunavati njegovu plaću po gore navedenim osnovicama da je na taj način nastao dug tuženika prema tužitelju, slijedom čega tužiteljica navedenim podneskom i proširuje tužbe i zahtjev, te potražuje ukupan iznos od 4.165,02 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Tuženik  u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen  kod tuženika temeljem ugovora o radu. U odnosu na navode  iz tužbe tuženik se očituje kako nije sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade RH s jedne strane i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane , bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, da nije sporno niti da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik , nadalje, navodi  kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine bio sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće  u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine da bi bile sklopljene izmjene  i dopune Dodatka Sporazumu i to kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime , a kako da je i razvidno i iz samih naziva-Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu- da isti predstavljaju dodatak u odnosu na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 20'06. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. godine. Nadalje, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Naime, ističe da je prije svega sporna pravna valjanost navedenih pravnih izvora, odnosno  jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima za plaću u obrazovanju i znanosti od dana 26. listopada 2011. godine pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kuna.

U pogledu sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok je prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu su potpisani od strane osam potpisnika. Dakle, da Izmjene i dopune Dodatka sporazumu  o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine parafrazirao, a nije i potpisao odnosno nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama –Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

Slijedom navedenog, tuženik navodi  da je razvidno kako je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma i osnovici plaće u javnim  službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim  službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine.

Nadalje, tuženik ističe da je pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji : „ Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“, pogrešno i nepotpuno.

Tuženik u odgovoru na tužbu  navodi da tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu  HRK 5.415,37 kn bruto iz odredbe  članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim  službama od dana 26. listopada 2011. godine. Ističe da tužiteljica slučajno ili ne previđa da u čl. 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu  o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi  Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tako se u toč. 1. istog članka  navodi ako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a ( a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao“. Citirano nesporno uređuje odgodu „uskladbe„ za onaj broj razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a“ (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen čl. 3 . Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene –„poboljšanja stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto ( mjereno aritmetičkom sredinom  dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“.

Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini-„realni tromjesečni BDP“- u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta., počev od četvrtog tromjesečja 2011. godine zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore iznesenog imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o „padu realnog tromjesečnog BDP-a „(tzv. Negativni rast) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. Do V Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počev od siječnja 2016. godine nadalje, TO, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica da nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje da je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do „uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Ujedno tuženik ističe i prigovor zastare  za sva novčana potraživanja za koja je , računajući od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. 

U podnesku od 28. rujna 2021. godine zz tuženika je naveo da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, dok ne osporava visinu uređenog tužbenog zahtjeva.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz  uvidom u obračun razlike plaće (list 6),  presliku ugovora o radu (list 7-9), presliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine (list 10-17), presliku Izmjena i dopuna Dodatka  sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (list 18-25), presliku Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (list 26-30), presliku Vjerodostojnog tumačenja izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2021. godine (list 31-33) presliku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama (list 34-36), presliku presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj P-2826/16 (list 46-50), presliku presude Općinskog radnog s Zagrebu broj Pr-584/17 (list 51-54 ), presliku presude Općinskog suda u Osijeku (list 55-59), zaključke sa sastanka 08. 12. 2016. godine sa profesorima pravnih fakulteta u RH, katedri radnog prava na temu sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama Zagrebu (list 61-72), presliku odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 (list 77-80), presliku presude Vrhovnog suda RH broj Rev-1111/2020 (list 81-90), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R 574/2018 (list  9195) i presliku presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R 837/2019 (list 96-98).

Specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

Nije sporno da je tužiteljica  zaposlenica tuženika u predmetnom razdoblju i da joj je tuženik od veljače 2016. godine pa do siječnja 2017. godine obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn odnosno u iznosima kako je to i navedeno u obračunskim ispravama za isplatu plače (obrazac IP1) koji su dostavljeni u spis.

Sporno je,  je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, odnosno sporna je sama  pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili pak je ista odgođena te i prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma istekla 26. siječnja 2017. godine.

Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine odnosno je li tuženik trebao obračunavati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi čl. III IDDS-a. dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

Iz dokumentacije na koju se tužiteljica poziva u tužbi i koju je sud pregledao  proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikatu javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalana skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008., i 2009. godini s primjenom od 01. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6 % u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili dana 13. svibnja 2009. godine Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojem su se usuglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje  prethodne godine, te su u čl. IV odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III, IV., VII i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III. utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, donosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII je utvrđeno da se uskladba, dakle, ne osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjanim čl. XI je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine donijeli dana 28. prosinca 2012. godine Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine

Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju da je bila uređena zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2 Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 124/09) od 24. listopada 2009. godine određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do podnošenja držanog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3 naprijed navedenog Zakona o izmjenama i Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2 Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. godine donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plače u javnim službama (Narodne novine  broj 126/2016) kojom je kao osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 01. siječnja 2017. godine počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači.

Također, Vlada RH i osam sindikata javnih službi sklopili su temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 84/07 dalje TKU/07) u kojem su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama zaključen 23. 11. 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10, dalje TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4 ugovoreno :“ Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega  nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

Nadalje, odredbom čl. 51. st. 4 Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12, dalje TKU/12) ugovoreno je: „ Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, te sve njegove izmjene  i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

Iz odredbe čl. 199 st. 1. Zakona o radu (narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz čl. 139 ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili nekim drugim zakonom nije drugačije određeno. Također iz čl. 90 st. 1 ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunavati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu  odnosno ugovorom o radu,  a iz čl. 92 st. 3 ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog u idućem mjesecu.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka a cijeneći svaki dokaz zasebno i i sve dokaze zajedno sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (narodne novine broj 53/91, 91/92,58/93, 112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08,57/11,148/11,25/13,89/14 i 70/19 dalje ZPP) te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava su je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu bruto razlike plaće u utuženom iznosu slijedom čega je i odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

Treba istaknuti da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed  citiranih odredbi TKU/07, TKU/10 i TKU/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2012. godine, te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenja njegove ništavosti.  Osim toga valja istaknuti  i da su sukladno odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 408/12-2 i odluci ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/12 odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaji IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda IDD Sporazuma predstavlja valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU/07, TKU/10 i TKU/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2 Zakona o osnovici plaće u javnim službama temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe  IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine, jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199 st. 1 ZR-a.

Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer je odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. godine tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. godine proizlazi da se odgoda odnosi samo na način usklađivanja pariteta određen čl. IV i V IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice.

Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020-2.

Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2 % odnosno u trećem tromjesečju od 2,8 %, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 04. prosinca 2015. godine, proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015. godine, koja je trebala biti isplaćena 15. siječnja 2016. godine i trajali su zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je trebala biti isplaćena do 15 veljače 2017. godine.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. godine, naime, osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koje povećanje je tužiteljica uzela u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbom čl. IV Izmjena  Dodatka. Naime, odredbom čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta  između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (kvocijent 1,25 ) u odnosu na prosječnu mjesečnu minimalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini ,a sve prema podacima DSZ.

Prema Statističkim podacima DSZ-a proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015 iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6225,44 sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je čl. VII b st. 3 i st. 8 Izmjena Dodatka utvrđeno ako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100 to se primjenom odredbe čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta 85,9:100/87,9:100 =97,72 %, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28 % manji od pariteta iz 2008. godine. Člankom IV st. 2 Izmjena Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

Sindikati javnih službi 02. lipnja 2016. godine pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV Izmjena Dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297 st. 4 Zakona o obveznim odnosima prema kojem se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji teret je određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1, zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to dana 04. lipnja 2016. godine (jer je DSZ objavio podatke 04. studenog 2015. godine pa je rok određen čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka 04. lipnja 2016. godine), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. St. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. godine osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28%:2=1,14%).

Nadalje, člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50 % utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. godine i siječanj 2017. godine trebala uvećati za daljnjih 1,14 %. Iz navedenog proizlazi kako je osnovica plaće tužiteljice kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca 2015. godine do lipnja 2016. godine 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. godine do studenog 2016. godine 5.477,11 kn, za period od prosinca 2016. godine do listopada 2017. godine 5.539,55 kn.

Sukladno navedenom, a kako tuženik u som podnesku od 08. listopada 2021. godine  nije osporio visinu obračuna iz specificiranog tužbenog zahtjeva, to  stoga visina istog nije niti sporna između stranaka, slijedom čega je prihvaćen kao osnovan obračun razlike plaće koja je trebala biti isplaćena tužitelju za period od siječnja 2016. godine do siječnja 2017. godine u ukupnom iznosu od 4.165,02 kn, te je stoga i odlučeno kao pod točkom I izreke.

Prema odredbi čl. 433. a st. 1. ZPP-a, kada se utužuje novčana tražbina po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos , pa je sukladno navedenom i prihvaćen tužbeni zahtjev.

Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnose na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi čl. 45. st. 4 i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare  treba navesti da je isti neosnovan.

Naime, odredbom čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) propisano je  da ukoliko ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, da potraživanja  iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena s tim da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikova prednika. Pravnim poslom ne smiju se odrediti dulji ili kraći rokovi zastare od onog vremena koje je određeno zakonom, niti se smije pravnim poslom odrediti da zastara neće teći neko vrijeme.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena  u danom roku od 5 godine (03. ožujka 2021. godine) računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka, ovaj sud je utvrdio da je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tuženikove tražbine u navedenom roku, budući je odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno da rok za izvršenje činidbe je 15 dana time da je rok za ispunjenje od osam dana propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom

Tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od 31. srpnja 2021. godine i dana 09. rujna 2021. godine, svaka radnja po 500,00 kn prema Tbr. 8. toč.1., te za zastupanje na ročištu dana 15. rujna 2021. godine, dana 28. veljače 2022. godine u iznosu od 500,00 kn. kao i trošak za objavu presude u iznosu od 250,00 kn, koji iznosi uvećani za 25% posto čini  trošak tužiteljice  u iznosu od 3.437,50 kn.

Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine  broj 142/12, 25/13, 93/14,73/17).

Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke presude.

 

U Makarskoj, dana 10.ožujka 2022. godine

                                                                                                                                 S u d a c:

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Angela Koštro,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

1