1

Poslovni broj: POVRV-352/2019-14

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: POVRV-352              /2019-14

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Z. o. u. D. D., Ž. R., S. M. u Z., , protiv tuženika I. d.d. u stečaju, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju, S. V., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 3. rujna 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetnice B. P. V. iz V. i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 25. studenoga 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V., posl. br. OVRV-2232/2019 od 18. studenoga 2019., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku I. d.d. u stečaju, OIB …, da u roku od 8 dana isplati tužitelju H.-T. d.o.o., OIB …, Z.,

 

              iznos od 1.060,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

 

              iznos od 207,45 kuna od 23. ožujka 2019. pa do isplate

              iznos od 191,09 kuna od 24. travnja 2019. pa do isplate

              iznos od 189,60 kuna od 21. svibnja 2019. pa do isplate

              iznos od 178,98 kuna od 25. lipnja 2019. pa do isplate

              iznos od 149,44 kuna od 23. srpnja 2019. pa do isplate

              iznos od 144,34 kuna od 24. kolovoza 2019. pa do isplate

 

po stopi od 8,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. i po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

 

              kao i iznos nastalog ovršnog troška od 360,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenoga 2019. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. i po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II.              Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V., posl. br. OVRV-2232/2019 od 18. studenoga 2019., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku I. d.d. u stečaju, OIB …, da u roku od 8 dana isplati tužitelju H.-T. d.o.o., OIB …, Z.,

 

iznos predvidivog ovršnog troška od 30,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

te se zahtjev za naknadu troškova u navedenom dijelu odbija.

 

III.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 937,50 kuna, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika L. M. iz V., posl. br. OVRV-2232/2019 od 18. studenoga 2019., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.060,90 kuna, zajedno sa ovršnim troškom i zateznim kamatama.

 

2.              Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, ovaj sud je rješenjem poslovni broj POVRV-352/2019-2 od 31. siječnja 2020. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je provedene ovršne radnje, te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3.              Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da nije vlasnik, posjednik, a niti korisnik bilo kakve nekretnine koja se nalazi na adresi u Z.,  te ističe da je temeljem Plana podjele društva I.2 d.d., sa sjedištem u V.,  OIB: …, donesenog dana 10. travnja 2017., koji je nakon objave svima dostupan u sudskom registru kao javnoj knjizi, ujedno i službenom glasilu društva I.2 d.d., kojim su vjerovnici sukladno odredbi čl. 550.g st. 2. Zakona o trgovačkim društvima obaviješteni o predmetnoj podjeli, izvršena podjela društva I.2 d.d. prijenosom dijela imovine društva I.2 d.d., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na dva nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društva i to na društvo I. G. d.d., sa sjedištem u V., OIB: … i na društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: …. Temeljem gore navedenog Plana podjele je novoosnovano društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: …, steklo između ostalih nekretnina i pravo na vlasništvo nekretnine na adresi u Z. Tuženik dodaje da nikada nije bio u bilo kakvom pravnom odnosu s tužiteljem, a niti je koristio usluge isporuke toplinske energije, te stoga ne duguje novčani iznos naznačen u rješenju o ovrsi. Osim toga, tuženik nikada nije primio račune koje tužitelj navodi u izvatku iz poslovnih knjiga od 4. studenog 2019.

 

4.              U očitovanju na prigovor tuženika, tužitelj u podnesku koji je sud zaprimio 25. rujna 2020. pojašnjava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

 

5.              U odnosu na navod tuženika u prigovoru, kako nikada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem te da nije koristio usluge toplinske energije u stambenoj zgradi u Z. na adresi, ističe da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu upisanu u z.k.ul. 4088 suvlasnički udio redni broj 193 (E-193) k.o.V.2 novo, vidljivo da je vlasnik predmetne nekretnine trgovačko društvo I.3 d.d., Z., Nadalje, iz Popisa stanara od dana 20. ožujka 2008., te Tabele nekretnina potrošača prema elaboratu etažiranja od dana 10. ožujka 2008. vidljivo je da je stanu broj 98, vlasnika I.3 d.d., pridružena šifra korisnika broj 31920450345, a koja je šifra kupca vidljiva na svakom pojedinom računu ispostavljenom za potrošnju toplinske energije predmetne nekretnine tijekom svih godina od 2008. do danas. Upisani vlasnik nekretnine na navedenoj adresi bio je upisan pod tvrtkom I.3 d.d., Z., , OIB: …. Uvidom u sudski registar vidljivo da je trgovačko društvo I.3 d.d. primijenilo tvrtku u I. G. d.d. te da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu., broj Tt-17/4870-2 od 03.02.2017. pripojeno dioničkom društvu I.2 d.d., sa sjedištem u V., (MBS: …, OIB: …), ovdje tuženiku. Prema tome, tuženik je sveopći pravni sljednik pripojenog društva koje je u zemljišnim knjigama upisano kao vlasnik nekretnine te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva, čime postaje i vlasnik nekretnina u Z. na adresi te je obveznik plaćanja usluga isporučene toplinske energije.

 

6.              Tužitelj dalje navodi da su on, u svojstvu kupca toplinske energije, i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi, Z. zastupani po predstavniku suvlasnika D. K., kao krajnji kupci, sklopili 19. siječnja 2015. Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 192036201401 (dalje u tekstu: Ugovor), a sve sukladno Odluci suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora i potrošnji toplinske energije koja potpisana od strane potrebne većine suvlasnika. Sukladno Ugovoru, tužitelj obavlja ugovorenu djelatnost kupca toplinske energije u sklopu koje proizvodi toplinsku energiju, isporučuje, obračunava i raspodjeljuje troškove toplinske energije na krajnje kupce te ispostavlja račune. Radi pojašnjenja djelatnosti isporuke toplinske energije u zgrade sa stanovima, svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine su krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Također, tužitelj ističe da je tuženik sukladno članku 4. stavku 7. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, te članku 1. stavku 6. Ugovora bio dužan u roku od osam dana od nastale promjene obavijestiti tužitelja, putem predstavnika suvlasnika, o svakoj promjeni prava vlasništva samostalne uporabne cjeline, a što tuženik nije učinio.

 

7.              Nadalje, tužitelj navodi da je potpuno promašen i prigovor tuženika u vezi provedene statusne promjene podjele trgovačkog društva tuženika, s obzirom da je odredbom članka 550.n stavak 4. Zakona o trgovačkim društvima propisano kako vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava odnosno društava koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih. Tužitelj nije nikada obaviješten od strane tuženika da bi obveza iz njegove tražbine prešla na bilo koje od društava koja su sudjelovale u podjeli. Također, tuženik u prigovoru navodi da je temeljem Plana podjele društva I.2 d.d. od 10. travnja 2017. društvo I.3 d.d. steklo pravo vlasništva među ostalim i nekretnina na adresi u Z. Iz dostavljenih isprava nije vidljivo da je predmetna nekretnina, na adresi prešla u vlasništvo I.3 d.d. niti je takva zabilježba prijenosa vlasništva vidljiva iz javnih zemljišnih knjiga. Sukladno pravnim propisima Republike Hrvatske, vlasništvo nekretnine se stječe upisom u zemljišne knjige, a tuženik nije dostavio dokaz iz kojega bi bila dokazana njegova tvrdnja o stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine od drugog trgovačkog društva. Slijedom naprijed navedenog, evidentno je da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine i da je shodno navedenom bio obvezan podmirivati mjesečne račune koje mu je ispostavio tužitelj za predmetnu nekretninu.

 

8.              Tužitelj navodi da je nesporno isporučio toplinsku energiju u predmetnu stambenu zgradu na adresi na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto te isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova zgrade sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Iako tuženik, bez dostavljenih dokaza, tvrdi kako toplinsku energiju nije koristio navedena činjenica nije od utjecaja na njegovu ugovornu obvezu plaćanja računa iz razloga što tuženik nije nikada zatražio preraspodjelu toplinske energije na način predviđen Ugovorom i Općim uvjetima za isporuku toplinske energije, niti je o bilo kakvoj preraspodjeli troškova isporučene toplinske energije tužitelj obaviješten. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva koja je predmet gornjeg postupka, tužitelj je dostavio izvod iz poslovnih knjiga uz prijedlog za ovrhu, temeljem kojega tuženik duguje tužitelju potraživani iznos na kojem je točno specificiran račun sa datumom izdavanja, datumom dospijeća i iznosom.

 

9.              Tuženik se u podnesku zaprimljenom kod suda 29. rujna 2020. dodatno očitovao na izneseni podnesak tužitelja. Istaknuo je da je potpuno neistinit i apsolutno neutemeljen navod tužitelja da je tuženik sveopći pravni sljednik pripojenog društva I.3 d.d., Z.,  koje je bilo upisano kao vlasnik nekretnina u Z., , da time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva i postaje vlasnik nekretnina u Z., , te da je obveznik plaćanja usluga toplinske energije. Naime, točno je da je društvu I.2 d.d., sa sjedištem u V.,  OIB: …, pripojeno društvo I. G. d.d., Z., OIB: … (ranije I.3 d.d), temeljem Ugovora o pripajanju od 21. prosinca 2016., Odluke skupštine društva I.2 d.d. od 30. prosinca 2016., te Odluke skupštine društva I. G. d.d. od 30. prosinca 2016., koje društvo je nakon pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-17/10198-1 od 3. ožujka 2017. brisano iz sudskog registra dana 21. rujna 2017. temeljem pravomoćno okončanog postupka pripajanja društvu I.2 d.d., sa sjedištem u V., OIB: …. Međutim, temeljem Plana podjele društva I.2 d.d., sa sjedištem u V., OIB: .., donesenog dana 10. travnja 2017., je izvršena podjela društva I.2 d.d. prijenosom dijela imovine društva I.2 d.d., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na dva nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava i to na društvo I.2 G.2 d.d., sa sjedištem u V., OIB: … i na društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: …. Temeljem gore navedenog Plana podjele trgovačkog društva I.2 d.d. od 10. travnja 2017. tuženik nije stekao pravo na nekretnine u Z. već je pravo na predmetne nekretnine steklo novoosnovano društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: …, što je nedvojbeno vidljivo iz već ranije dostavljenog Plana podjele trgovačkog društva I.2 d.d. od 17. travnja 2017. i relevantnih dijelova Plana podjele trgovačkog društva I.2 d.d. koji se odnose na dugotrajnu materijalnu imovinu za društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: … (stranica 1/45 i 2/45 Plana podjele pod nazivom Opis imovine, obveza i kapitala I.3 d.d. pod 1. Dugotrajna materijalna imovina, gdje piše: 1. Stambeno poslovna zgrada: Z.,  z.k. uložak 4088, k.o. V. N., kčbr. 5750 – stambena zgrada br. 2 i 2a površine 1683 m2 i dvorište površine 1359 m2, ukupno 3042 m2 – E – 63, 171, 193, 125, 126,131, 134, 138, 139, 140, 2, 3, 5, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 31, 32, 33, 34, 142, 147, 38, 55, 156, 58, 158, 159, 59, 60).

 

10.              U odnosu na navod tužitelja da je isti dana 19. siječnja 2015. sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 192036201401 s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine u Z., tuženik ističe da isti nikada nije potpisao predmetni Ugovor, niti je ovlastio predstavnika suvlasnika D. K. na potpisivanje istog u njegovo ime, što se i vidi iz od strane tužitelja priložene Odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije, zbog čega predmetni Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 192036201401 nije pravno valjan i ne može biti dokaz postojanja bilo kakvog pravnog odnosa tuženika s tužiteljem, pa je stoga potpuno neosnovano i promašeno ukazivanje tužitelja na obvezu tuženika o obavješćivanju tužitelja o nastalim promjena u pogledu promjene prava vlasništva samostalne uporabne cjeline u roku od osam dana. Ističe da račune tužitelja za razdoblje od mjeseca veljače 2019. do mjeseca srpnja 2019. tuženik nikada nije primio (sve do primitka podneska tužitelja od 24. rujna 2020. godine s računima na kojima se čak i ne vidi da se isti odnose na nekretninu upisanu u z.k. uložak 4088, k. o. V. N., 193. suvlasnički dio: 78/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-193) i to na stan broj 98 površine 60,56 m2, već je na računima naznačena samo površina od 55,02 m2 zbog čega nije niti sadržajno moguće povezati utužene račune s prostorom u odnosu na koji tužitelj potražuje naknadu za isporučenu toplinsku energiju) već samo opomenu za plaćanje.

 

11.              Međutim, tuženik ističe i činjenicu da se novčana tražbina tužitelja navedena u izvatku iz poslovnih knjiga od 4. studenog 2019. u ukupnom iznosu od 1.060,90 kuna odnosi na usluge za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca veljače 2019. do mjeseca srpnja 2019., dakle za razdoblje nakon što je izvršena podjela društva I.2 d.d., pa se tužitelj nedvojbeno ni na koji način ne može osnovano pozivati na odredbu čl. 550.n st. 4. Zakona o trgovačkim društvima, odnosno zahtijevati podmirenje tražbine od bilo kojeg društva koje je sudjelovalo u podjeli jer se navedeni članak odnosi na obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar, dok je tražbina tužitelja evidentno nastala nakon podjele društva I.2 d.d.

 

12.              Temeljem navedenog, sporna je u ovom postupku i osnova i visina tužiteljeve tražbine.

 

13.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 192036201401, Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora i potrošnji toplinske energije, povijesni zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u z.k.ul. 4088 E-193 k.o. V. N., popisa stanara od dana 20.03.2008., tabelu nekretnina potrošača prema elaboratu etažiranja od 10.03.2008., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2001/2010 od 01.12.2017., zaključak o predaji nekretnine kupcu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1970/2019 od 29.07.2019., odgovor tužitelja od 03.12.2019. na zahtjev tuženika od 20.11.2019., račun: 31920450345-0219-9 za toplinsku energiju, razdoblje 02/2019, račun: 31920450345-0319-5 za toplinsku energiju, razdoblje 03/2019, račun: 31920450345-0419-1 za toplinsku energiju, razdoblje 04/2019, račun: 31920450345-0519-8 za toplinsku energiju, razdoblje 05/2019, račun: 31920450345-0619-4 za toplinsku energiju, razdoblje 06/2019, račun: 31920450345-0719-0 za toplinsku energiju, razdoblje 07/2019 (list, 10, 14, 45-54, te 60-111 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo I. d.d. u stečaju, sa sjedištem u V., OIB: …, aktivni izvadak iz sudskog registra za društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: …, Plan podjele trgovačkog društva I.2 d.d. - osnovni (stranica 1-9), relevantne dijelove Plana podjele trgovačkog društva I.2 d.d. koji se odnose na dugotrajnu materijalnu imovinu za društvo I.3 d.d., sa sjedištem u V., OIB: … (stranica 1/45 i 2/45 Plana podjele pod nazivom Opis imovine, obveza i kapitala I.3 d.d. pod 1. Dugotrajna materijalna imovina), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj 7 Pž-3790/2019-2 od 16. srpnja 2019., presliku računa i opomene za plaćanje zaprimljene kod tuženika 20. studenog 2019., tekst objave društva I.2 d.d. u sudskom registru broj R3-17/657-1 od 10. ožujka 2017., tekst objave društva I.2 d.d. u sudskom registru broj R3-17/661-1 od 10. ožujka 2017., obavijest društva I.2 d.d. o podjeli na internetskoj stranici … od 10. ožujka 2017., rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj St-212/18-4 od 14. lipnja 2018., povijesni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u z.k. uložak 4088, k. o. V. N., odnosno za 193. suvlasnički dio od 25. rujna 2020., žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 2001/10-235 od 24. kolovoza 2018., cjelokupni Plan podjele trgovačkog društva I.2 d.d. od 10. travnja 2017. (list 119-179, 183-187, te 192-309 spisa). Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje poslovnih knjiga tuženika, kao nepotreban, budući da je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio sve bitne činjenice potrebne za donošenje zakonite presude. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

14.              Nesporne su slijedeće činjenice u ovom postupku:

- da je nekretnina na adresi Z., upisana u zk.ul.br. 4088, k.o. V.N., suvlasnički dio 78/10000, etažno vlasništvo (E-193), stan broj 98, uknjižena kao vlasništvo I.3 d.d., Z., (u daljnjem tekstu: I.3 1),

- da je društvo I.3 1 promijenilo tvrtku u I. g. d.d. te da je navedeno društvo, na temelju Ugovora o pripajanju od 21. prosinca 2016., Odluke skupštine od 30. prosinca 2016. te Odluke skupštine društva od 30. prosinca 2016. pripojeno tuženiku odnosno I.2 d.d. i

- da je 10. travnja 2017., na temelju Plana podjele tuženika odnosno I.2 d.d., izvršena podjela tog društva prijenosom dijela imovine, kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava i to I.2 g.2 d.d. i I.3 d.d. (u daljnjem tekstu: I.3 2).

 

15.              Ponajprije, što se tiče navoda tuženika da on nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem jer on nije ovlastio predstavnika suvlasnika na potpisivanje Ugovora o potrošnji toplinske energije, da nije koristio usluge toplinske energije u stambenoj zgradi na adresi Z., kao i to da nekretnina nije u vlasništvu tuženika, valja reći da članak 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014) propisuje: "O poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova. Većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika." Iz spisa proizlazi da su suvlasnici stambene zgrade u Z. sa 56%, dakle većinom glasova (list 84) ovlastili predstavnika suvlasnika D. K. na sklapanje ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, ovdje tužiteljem. Predmetni su ugovor stranke sklopile 19. siječnja 2015., a ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme. Prema tome nema sumnje da je prednik tuženika I. g. d.d. – ranije I.3 1 (upisan kao jedan od suvlasnika zgrade) 19. siječnja 2015., sa tužiteljem sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 192036201401, jer su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina većinom svojih potpisa koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika, iskazali potrebnu suglasnost za sklapanje Ugovora, stoga neovisno o tome što tuženik nije iskazao suglasnost za sklapanje Ugovora, isti se smatra sklopljenim za sve suvlasnike nekretnine na adresi.

 

16.              Što se tiče tuženikovog osporavanja činjenice da on nije vlasnik nekretnine u pogledu koje tužitelj zahtijeva isplatu utužene tražbine, ističe se da je iz izvatka iz zemljišne knjige od 19.04.2020. (list 85 - 88 spisa) razvidno da je I.3 1 i dalje upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Međutim, I.3 1 je pripojena tuženiku, a što je bilo od utjecaja na stvarnopravni položaj tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu. Naime, odredbom članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) propisano je da upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj (tuženik), imovina pripojenoga društva (I.3 1) i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja te da je društvo preuzimatelj sveopći pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Također, uzimajući u obzir tuženikove tvrdnje sadržane u podnesku od 29. rujna 2020. (list 112 - 118 spisa) i relevantne dijelove plana tuženikove podjele (stranica 1/45 i 2/24. – list 235-236 spisa), proizlazi da su planom podjele upravo nekretnine na adresi Z., prešle na I.3 2. Navedena utvrđenja, imajući u vidu citiranu odredbu, upućuju na zaključak da je tuženik bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Članak 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/2014, 129/15) definira krajnjeg kupca kao pravnu ili fizičku osobu koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, dok čl. 4. st. 7. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije propisuje da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije. Budući da I.3 2 nije prijavila sebe tužitelju kao novog krajnjeg kupca, u pravu je tužitelj kada tuženika smatra krajnjim kupcem, budući da je on kako je i rečeno, izvanknjižni vlasnik. Iz spisa proizlazi da tuženik, kao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, nije podnio zahtjev za raskid Ugovora slijedom čega se nije oslobodio obveze plaćanja utužene tražbine. Zaključno, valja naglasiti da je statusnim promjenama došlo do promjene nositelja stvarnih prava na nekretnini u odnosu na koju tužitelj zahtijeva plaćanje utužene tražbine. Pritom, unatoč tome što tuženik nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine nedvojbeno je da su, u razdoblju koje je prethodilo nastanku i dospijeću utuženih tražbina, prvotno tuženik te nakon njega I.3 2 bili izvanknjižni vlasnici predmetne nekretnine. U tom smislu naglašava se da tuženikova odgovornost za utuženu tražbinu nije prestala samim statusnim promjenama, niti se tužitelj dužan sam informirati o statusnim promjenama svojih krajnjih kupaca koje dovode do promjena vlasništva, taman da su one i opće poznate činjenice, kako navodi tuženik.

 

17.              Utvrđenje suda da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, te kao takav po sklopljenom Ugovoru o potrošnji toplinske energije, obveznik plaćanja toplinske energije tužitelju, potvrđuje i odredba članka 550.n stavka 4. ZTD-a kojom je propisano: „Vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava odnosno društava koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih.“ Budući da tuženik (društvo koje se dijeli) nije obavijestio tužitelja (vjerovnika) na koje od novih društava (I. g. d.d. ili I.3 2) je prešla tuženikova obveza to tužitelj može zahtijevati ispunjenje navedene obveze od bilo kojeg društva koje je sudjelovalo u podjeli pa i od tuženika, te se takvo njegovo ovlaštenje ne odnosi samo na obveze koje su nastale do podjele tuženika nego i na sve kasnije nastale obveze o kojima vjerovnik do trenutka traženja njihovog podmirenja nije obaviješten da su iste prenesene na druge subjekte. Napominje se da je pitanje regresa između društava koje sudjeluju u podjeli stvar njihovog međusobnog odnosa. Tako će društvo koje je na zahtjev vjerovnika ispunilo obvezu drugog društva koje je sudjelovalo u podjeli imati prema njemu pravo regresa.

 

18.              U odnosu na navode tuženika da račune za isporučenu toplinsku energiju nije zaprimio tužitelj ukazuje se na odredbu članka 15. stavka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije kojim je propisano da ukoliko krajnji kupac, u ovom predmetu tuženik, ne zaprimi račun u propisanom roku dužan je o tome obavijestiti kupca toplinske energije, u ovom predmetu tužitelja, koji je dužan bez odlaganja izdati presliku računa. Sukladno Ugovoru krajnji kupac plaća naknadu za isporučenu toplinsku energiju u mjesečnim obrocima, stoga slijedom navedenog, kada je tuženik uočio da nije zaprimio račun za protekli mjesec bio je dužan obavijestiti tužitelja koji bi potom bez odlaganja izdao presliku računa. Također, tužitelj ističe da neto korisna površina nekretnine upisana u zemljišnim knjigama znosi 60,56 m2, a koja ne mora odgovarati grijanoj površini, te stoga grijana površina stana broj 98 iznosi 55,02 m2. Stoga sud navode tuženika da nekretnina nije adekvatno identificirana nalazi neutemeljenima, iz razloga što je na svakom računu istaknuta šifra korisnika 31920450345, koja je potom pridružena stanu broj 98, stoga je evidentno da je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine.

 

19.              U odnosu na visinu računa, valja reći da ju tuženik posebno ne spori vezano za sam način obračuna, a sud nalazi da je tužitelj istu obračunao sukladno svim propisanim elementima u čl. 3. Ugovora o potrošnji toplinske energije, a koji su navedeni i na samim računima.

 

20.              Konačno, sud utvrđuje da tuženik nije po izdanim mu računima kao krajnjem kupcu platio dužne, ovdje utužene iznose, tužitelju kao kupcu, a dužan je podmirivati račune za isporučenu toplinsku energiju za predmetnu nekretninu koje je vlasnik, sukladno čl. 8. Ugovora o potrošnji toplinske energije. Stoga je sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke presude, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  dalje u tekstu: ZOO). Zatezne kamate teku po dospijeću koje je određeno čl. 8. st. 1. Ugovora o potrošnji toplinske energije i nastupa 15 dana nakon izdavanja računa.

 

21.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice. Nastali ovršni trošak odnosi se na trošak javnog bilježnika koji iznosi 110,00 kuna i odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna, te materijalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kuna, a troškovi su obračunati u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12). Kao nastali ovršni trošak sud je priznao tužitelju i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 kuna, koji trošak je obračunat sukladno Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa). Odluka o zateznoj kamati na nastali ovršni trošak temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a kamate teku od dana donošenja rješenja o ovrsi. O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude.

 

22.              Sud je kao pod toč. II. izreke presude odlučio iz razloga jer tužitelju nastali ovršni trošak nije nastao, budući da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno niti ovršno.

 

23.              Osim navedenog, tuženik je dužan snositi tužiteljev trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odnosno na sastav podneska od 24. rujna 2020. i 23. listopada 2020., te zastupanje na ročištu održanom 3. rujna 2021., u iznosu od po 250,00 kuna za svaku radnju, sa pripadajućim PDV-om na navedene iznose od 187,50 kuna (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1., u vezi s Tbr. 42. Tarife), što ukupno iznosi 937,50 kuna. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, budući da tužitelj nije precizirao taj trošak. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.

 

U Varaždinu 25. studenoga 2021.

 

Sudac

 

Denis Krnjak, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Z.u. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku