- 1 -              Poslovni broj: Usž-3947/21-2

 

Poslovni broj: Usž-3947/21-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. B. iz V. G., M., protiv tuženika Upravnog vijeća, Hrvatskog veterinarskog instituta, Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. Š., odvjetnik iz Z., u predmetu radi izbora u stručno zvanje, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-554/21 od 1. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-554/21 od 1. rujna 2021.

 

Obrazloženje

 

1.               Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja podnesena protiv odluke tuženika, broj: Z-VI-4-5525/20 od 16. prosinca 2020. na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.).

2.               Protiv pobijanog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud pogriješio u utvrđivanju činjenica, odnosno da je parcijalno primijenio zakonske odrednice, zanemarujući ustavne odredbe, kao i mišljenje Ustavnog suda Republike Hrvatske o potrebi sudske kontrole zapošljavanja u javnim službama. Poziva se na odredbu članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima navodeći da tuženika u upravnom sporu ne može zastupati opunomoćenik odvjetnik. Ističe da prema članku 44. Ustava Republike Hrvatske svako radno mjesto u javnim službama mora svima biti dostupno pod istim uvjetima. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o stručnom radnom mjestu na javnom institutu koje je financirano sredstvima iz državnog proračuna te nedvosmisleno predstavlja javnu službu. Smatra da je tumačenje prvostupanjskog suda prema kojem upravnosudska kontrola zakonitosti postoji u odnosu na odluke u vezi s izborom na znanstvena radna mjesta, ali ne i u vezi s izborom na stručna radna mjesta, nije u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske jer su obje vrste radnih mjesta javne službe. Navodi da je Ustavni sud Republike Hrvatske iznio stajalište o jamstvu sudske provjere jednakosti prilikom primanja u javnu službu, ne razlikujući znanstvena i stručna radna mjesta. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2189/2014 navodeći kako se u tom predmetu također radilo o izboru na neznanstveno (suradničko) radno mjesto, a kojom odlukom je usvojena ustavna tužba podnositelja jer se radi o upravnoj stvari u kojoj je moguća sudska kontrola zakonitosti. Iznosi razloge zbog kojih smatra da je predmetna odluka o izboru na stručno radno mjesto nezakonita. Predlaže da Sud usvoji žalbu.

3.               Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode te ističe kako nije sporno da mora postojati sudska kontrola zakonitosti zapošljavanja u javnim službama, međutim prvostupanjski sud jasno navodi da takvu kontrolu u ovom slučaju nije moguće ostvarivati u upravnom sporu. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio kako se iz odredaba Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ne može zaključiti da je postupak izbora u stručno zvanje i radno mjesto stručnog suradnika upravni postupak, dok je odluke donesene u postupku izbora u znanstveno zvanje moguće osporavati u upravnom sporu. Smatra da tužitelj ne razlikuje pojam stručnog i znanstvenog suradnika. Navodi da je opunomoćio odvjetnika sukladno odredbi članka 28. Statuta Hrvatskog veterinarskog instituta i odredbi članka 37. stavka 4. Zakona o ustanovama. Ističe da odluka Ustavnog suda na koju se tužitelj poziva u žalbi nije relevantna u ovom predmetu jer se u tom ustavnosudskom postupku radilo o suradničkom zvanju asistenta, a ne o stručnom radnom mjestu stručnog savjetnika. Navodi da se osobe izabrane na suradnička radna mjesta na sveučilištima i znanstvenim institutima također bave znanstvenim radom u smislu članka 21. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te smatra da je potrebno razlikovati znanstveno, suradničko i stručno zvanje i radno mjesto. Ističe da tužitelj nije ispunio uvjete propisane člankom 63. Statuta Hrvatskog veterinarskog instituta te da je predmetni natječaj proveden u skladu sa zakonom. Predlaže da Sud odbije žalbu.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Iz  podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv odluke tuženika, broj: Z-VI-4-5525/20 od 16. prosinca 2020. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke Znanstvenog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta, broj: Z-VI-4-3994/20 od 18. rujna 2020. Tom odlukom su pozivom na članak 44. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15., 131/17.) u stručno zvanje i radno mjesto stručnog savjetnika u sustavu znanosti izabrana tri kandidata na temelju provedenog javnog natječaja na koji se javio i tužitelj, koji nije izabran.

6.               Prvostupanjski sud je odbacio tužbu temeljem odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

7.              Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

8.               Prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj sudsku zaštitu ne može ostvarivati u upravnom sporu jer se radi o pravima iz radnog odnosa, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbacio tužbu primjenom citirane odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima. 

9.               Žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-2189/2014 nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer se u konkretnom slučaju ne radi o istoj činjeničnoj situaciji.

10.               Pozivanje tužitelja na odredbu članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima koja se odnosi na poduzimanje radnji u upravnom sporu nije od utjecaja na predmetnu stvar s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje upravnog spora.

11.              Slijedom navedenog, zakonito je postupio prvostupanjski sud kada je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima.

12.               Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1., u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 25. studenog 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.