5P-2619/19-26

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. p. M., B. V., U. I. M. br. 8 (OIB:…) zastupanog po punomoćnicima Tadiji  Mamiću, odvjetniku u O. društvu Š. i partneri iz S. i S. A., odvjetnici iz M. protiv tuženika H. B. V. d.d., B. V., U. Z.-F. (OIB:…) zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku iz S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. rujna 2021. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. F., odvjetničke vježbenice  i zamjenice punomoćnika tuženika M. D., odvjetničke vježbenice, dana 25. studenog 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              I/ Utvrđuje se da je tužitelj M. K. iz B. V., S. R. 10 (OIB:…) vlasnik i fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake kao čest. zgr. 805, ZU 2781, K.O. B.-B. V. i to baš onog dijela navedene nekretnine koji je u skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. P. od 09. prosinca 2016. godine označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A u površini od 114 m2, a koji nalaz i mišljenje se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

 

              II/ Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zgr. 805. ZU 2781, K.O. B.-B. V., na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski određeni realni dio iste  i to baš onaj dio koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Perice Puljića od 09. prosinca 2016. godine označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A, u površini od 114 m2 i da se navedeni dio temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti te prijavnog lista izrađenog po ovlaštenom geometru i potvrđenom od Ureda za katastar i geodetske poslove M., formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te da se izvrši provedba navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K.O. B.-B. V..

 

              III/ Dužni su tuženici trpjeti da se temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zgr. 805, ZU 2781, K.O. B.-B. V. opisana u točci II ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja M. K. iz B. V., S. R. 10 (OIB: …) za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

              IV\ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.025,00 kn (sedamnaest tisuća dvadeset pet kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj M. K. podnio je tužbu protiv tuženika H. B. V. d.d., radi utvrđenja, dana 16. veljače 2015. godine u kojoj navodi da je u zemljišnim knjigama ovog suda nekretnina oznake čest. zgr. 805, ZU 2781, K.O. B.-B. V. upisana na imenu tuženika , te se i u katastarskoj evidenciji na predmetnoj nekretnini vodi na tuženiku. Navodi da bez obzira na zemljišnoknjižni upis da je tužitelj isključivi vlasnik dijela ove nekretnine koji dio je prikazan na skici terena P. P. od 17. srpnja 2009. godine žutom bojom i slovima I-C-H-GF-E-D-C-I, a taj dio nekretnine da je fizički omeđen jasnim međašnim oznakama od ostatka čestice koja čini stvarno vlasništvo tuženika. Ističe da je na predmetnom dijelu u površini od 114 m2 parking i okućnica tužitelja, što s njegovom kućom čini tehnološku cjelinu jer da je u isključivoj funkciji te kuće. Navodi da iako predmetna nekretnina  u navedenom dijelu nije označena u kupoprodajnom ugovoru između ugovornih stranaka da nije sporno da je predmet kupoprodaje kuća i pripadajuća okućnica,pa tako i ovaj dio koji da je oduvijek bio u stvarnom vlasništvu T. J., a poslije kupoprodaje u stvarnom vlasništvu tužitelja, a na ovom dijelu nekretnine da tuženik nije vršio nikakve posjedovne čine, niti su ga držali u posjedu. Navodi da su po saznanju tužitelja H. B. voda od nadležnih službi dobili nekretnine na kojima je izgrađen hotel od pravnih prednika prodavateljice T. J., a što su i priveli svrsi , izuzev ovog dijela , koji da nije nikada služio za potrebe tuženika, niti dok su se gradili niti prije, a niti poslije.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan, te da su tužbeni navodi netočni, te prije svega osporava da bi bilo koji nekretnine oznake čest. zgr. 805, K.O. B.-B. V. koja nekretnina u zemljišnoj knjizi nosi oznaku „hotel H. sa dvorištem“ ukupne površine 6755 m2 predstavljao dio okućnice tužitelja. Ova nekretnina da predstavlja u naravi dio kompleksa hotela H. u B. V., te je u isključivom vlasništvu tuženika, tužitelj da netočno navodi kako bi T. J. ud. A.-T. bila njegova prva prednica u odnosu na tu nekretninu. Navodi da u vrlo detaljno sročenom ugovoru o kupoprodaji koji je sklopljen dana 01. prosinca 2008. godine između T. J. kao prodavateljice i tužitelja kao kupca  ni na jednom mjestu se ne spominje dio nekretnine označene kao čest. zgr. 805, K.O. B.-B. V. iako je u uvodnim odredbama ovog ugovora predmet kupoprodaje vrlo detaljno opisan, te se kao predmet ugovora navodi čest. zem. 3323/3, K.O. B.-B. V. ukupne površine 382 m2 koja da je suprugu prodavateljice dodijelila temeljem rješenja SO M. od 15. travnja 1971. godine radi izgradnje obiteljske kuće , a iz čega da se vidi da navodna prednica tužitelja nije mogla biti posjednica zemljišta oduvijek već od 1971. godine kada je isto dodijeljeno njenom suprugu na korištenje.  Ujedno ističe da se u ugovoru navodi da je predmetna nekretnina vidljivim međašnim znakovima odijeljena od susjednih nekretnina, a jedan od tih međašnih znakova je i ogradni zid kojim je  ograđena tužiteljeva okućnica, a izvan kojeg ogradnog zida se nalazi dio nekretnine označene kao čest. zgr. 805, K.O. B.-B. V. koji je predmet ovog postupka.

U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid zemljišnoknjižni izvadaka (list 4), stanje katarskog plana (list 5), skicu terena (list 6), posjedovni list broj 741 (list 7), presliku ugovora o kupoprodaji od 01. 12. 2008. godine (list 8-9), izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. (list 37- 45), dokaz saslušanjem svjedoka E. D. , F. T. i M. J. (list 56-57), izvršio uvid u rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava M. klasa UP-I-932-07/99-01/566, ur. br. 2181-05/5-99-02 (list 60-62), izveo dokaz saslušanjem svjedoka N. T., T. J. i K. R. (list 63-66), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 77-78), dokaz saslušanjem vještaka mjernika P. P. (list 79-80), izvršio uvid u presudu Županijskog suda u S. broj Gž-666/16 (list 132-135), presliku rješenja Vrhovnog suda Rh broj Rev 1121/15 (list 136-139, presliku rješenja vrhovnog suda Rh broj Rev 2271/12 (list 140-141), presliku rješenja Vrhovnog suda Rh broj Rev-6zz/1/07 (list 142-143), izvadak iz priručnika Pravosudne akademije iz travnja 2017. godine (list 149161), presliku presude Županijskog suda u V. broj Gž 2191/17 gž 3822/14 (list 162-163), izveo dokaz  saslušanjem svjedoka A. R. (list 182-183), izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika P. P. od 06. 04. 2021. godine (list 186-188).

U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je pod brojem P-2851/15 od dana 03. svibnja 2018. godine donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Županijsku sud u V. je svojim rješenjem broj Gž-1968/2018-2 od 27. veljače 2019. godine ukinuo prethodno navedenu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

U obrazloženju tog rješenja navodi da prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na način kako nalaže odredba čl. 8 ZPP-a i to povezujući iskaze saslušanih svjedoka te iskaz tužitelja sa zatečenim stanjem na terenu koje potvrđuje iskaz navedenih svjedoka o posjedovanju spornog dijela nekretnina od vremena početka gradnje obiteljske stambene zgrade od strane prednika tužitelja A. J. i njegove supruge kako u pogledu dijela koji se odnosi na okućnicu i koja je ograđena  kameno betonskim zidom, a u naravi predstavlja betonirani dio dvorišta sa kaminom i uređeni vrt, a dio na uređeno parkiralište iznad kojeg je prednik tužitelja A. J. izradio željeznu odrinu. Nadalje, navodi da iz iskaza N. T. proizlazi da tuženik na koji način nije koristio sporni dio nekretnine niti je na bilo koji način reagirao na činjenicu da upravo nakon smrti A. J. tužitelj koristi ne samo dio nekretnine koja predstavlja sastavni dio ograđenog dvorišta već dio  koji u naravi predstavlja parkirališni prostor zbog čega da tuženik po ocjeni drugostupanjskog suda nije doveo žalbenim razlozima u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima sporni dio nekretnine koristio kao pošteni posjednik. Međutim, isto tako u svojoj odluci navodi  da prvostupanjski sud  odlučujući o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva na dijelu čest. zgr 805 i to u površini od 114 m2 je propustio s materijalno pravnog aspekta ocijeniti da li sporni dio zemljišne čestice označen slovima A-V-C-D-E-F-G-A može dobiti svoju novu katastarsku oznaku i kao takva biti pojedinačna novoformirana nekretnina koja u stvarno pravnom smislu može biti u prometu.  Navodi da su odredbom čl. 160 Zakona o prostornom uređenju propisani uvjeti parcelacije građevinskog zemljišta a čl. 3. st. 1. toč-4, ZPU građevinsko zemljište je zemljište koje je izgrađeno, uređeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina ili uređenja površina javne namjene dok su čl. 161 ZPU propisani uvjeti za parcelaciju neizgrađenog građevinskog zemljišta. Kako prvostupanjski sud  u svojoj odluci nije utvrdio da li predmetni dijelovi nekretnine predstavljaju neizgrađeno ili izgrađeno građevinsko zemljište o čemu ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva to je ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen na ponovni postupak.

Temeljem čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojim rješenjima.

Podneskom predanim na ročištu dana 11 listopada 2019. godine tužitelj je uredio glavni tužbeni zahtjev na način na način da se istim tužitelj ovlašćuje zatražiti provođenje parcelacije predmetne nekretnine i da se ovlašćuje temeljem presude i prijavnih listova zatražiti u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice na svoje  ime, a osim toga postavlja i podredni tužbeni zahtjev.

Tuženik se usprotivio objektivnoj preinaci glavnog tužbenog zahtjeva i postavljenog podrednog tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 190 ZPP-a je propisano da nakon dostave tužbe tuženiku je potreban pristanak tuženika, dok je čl. 191 ZPP-a propisano da preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje istog ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Kako iz prethodno navedenog proizlazi da se tuženik usprotivio navedenoj preinaci tužbenog zahtjeva, to stoga ovaj sud  nije niti dopustio navedenu preinaku, te je  sud odlučivao o ranije postavljenom uređenom tužbenom zahtjevu (list 50 spisa).

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je uređeni glavni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Iz iskaza svjedoka E. D. utvrđeno je da je isti bio zaposlenik tuženika sve do 2009. godine, te mu je poznato da je predmetna nekretnina ranije pripadala sada pok. A. J. i njegovoj supruzi T. koji su je koristili kao parking prostor još od 70-tih godina prošlog stoljeća zajedno sa kućom i okućnicom koja se nalazi poviše spornog prostora. Utvrđeno je da je A. J. tu nekretninu zajedno sa zemljištem na kojem je izgradio kuću dobio u zamjeni koja je izvršena s hotelima tako da su hoteli dobili njegovu zemlju na kojoj je izgrađen hotel dok je njemu u zamjenu dano zemljište na kojem je izgradio kuću, ali i predmetni parking prostor. Prednik tužitelja A. J. da je nesmetano koristio predmetni parking prostor, a cijelo vrijeme da se bavio iznajmljivanjem  kuće turistima. Nakon smrti A. J. da je njegova supruga 2008. godine kuću sa okućnicom i predmetnim parking prostorom prodala tužitelju i sve to zemljište  da on koristi do tada do danas, a svjedoku da nije poznato da bi tužitelja ili njegove prednike itko smetao u korištenju spornog parking prostota. Iz iskaza je utvrđeno  da je prednik tužitelja počeo odmah koristiti predmetni parking prostor usporedo sa izgradnjom kuće jer ju je počeo iznajmljivati nakon izgradnje, a svjedoku da nije poznato tko je postavljao željeznu ogradu vidljivu na terenu.

Iz iskaza svjedoka F. T. utvrđeno je da je isti bio zaposlenik hotela H. kada je isti otvoren 1977. godine pa do unazad 5-6 godina , a da je radio kao kuhar, a u zimskom periodu kada hotel ne bi radio da je radio kao noćni stražar. Stoga da mu je i poznato da je  sporni prostor ranije koristio bivši vlasnik A. J. zv. T. i njegova supruga T. J. , a ta prostor  da je formiran kao parking još u vrijeme kada je kuća izgrađena , a to je bilo 70-ih godina prošlog stoljeća. Oni da su nesmetano koristili isti za parkiranje automobila, te se nikada nitko iz hotela nije tu parkirao niti je polagao kakvo pravo na tom zemljištu. Tužitelj da je od ranijih vlasnika Jurišića kupio kuću s okućnicom kao i parking prostor 2008. godine i sve da je nesmetano koristio.

Iz iskaza svjedokinje M. J. utvrđeno je da je ista bila zaposlenik hotel horizont u razdoblju od 13. 05. 1975. godine do 2009. godine, a već tada da je kuća poviše predmetnog prostora bila izgrađena, a da je bio formiran i parking prostor kojeg je obitelj J. koristila za potrebe iznajmljivanja kuće. Ranije vlasnici odnos A. J. i njegova supruga T. da su koristili kako kuću tako i predmetni parking prostor nesmetano, a ona da nije čula da bi ih itko u tome smetao. Iz iskaza je utvrđeno da u vrijeme dok je ona bila zaposlenica u hotelima  nije nikada vidjela da bi automobili hotela bili parkirani na tom prostoru, a svjedokinji da je sve to poznato jer ona i stanuje u blizini kuće tužitelja i od iste da je udaljena nekih 100-ak metara. Stoga da joj je poznato da je tužitelj od T. J. kupio kuću sa okućnicom i predmetni parking prostor, te da ona pretpostavlja da je tužitelj kupio i taj parking prostor, jer ga je raniji vlasnik koristio. Iz iskaza je utvrđeno da je ona u hotelima prvotno radila na recepciji, a zadnjih godina u računovodstvu u dijelu zgrade koji se nalazio u blizini predmetne nekretnine.

Iz iskaza svjedoka N. T. utvrđeno je da je isti zaposlenik u H. B.. V. od 1986. godine, a trenutno da je tajnik H. , te da mu je poznato gdje se nalazi predmetno zemljište te da je isto koristi o sada pok. T. J. i da je on u razdoblju od 1986. godine do 1989. godine došao u upravu  hotela i molio da mu se predmetno zemljište dade na korištenje a sve iz razloga jer nije imao parking prostor, te je on od hotela dobio samo usmeno odobrenje da koristi zemljište kao parking prostor ali samo u ljetnim mjesecima i on da je dogovor poštivao. Sada pok. T. J. i njegova supruga T. da su se bavili iznajmljivanjem kuće 80-tih godina, pa sve do 90 godina, a onda da su s tim prestali. Prema saznanju svjedoka tužitelj da je od T. J. kupio kuću s okućnicom prije par godina , a svjedoku da je prije dvije godine prišla tužiteljeva supruga M. K. i rekla da su oni zainteresirani za kupnju zemljišta od hotela ali po povoljnijim uvjetima , ali uprava hotela da nije bila zainteresirana za to. Predmetno zemljište  da je bilo vlasništvo hotela, a ne tužitelja i njegovih prednika, a posebno iz razloga jer je na samom terenu vidljivo da se taj dio zemljišta ne nalazi unutar ograđene okućnice tužitelja, dok je željeznu ogradu kojom je ograđeno ovo zemljište su postavljali hoteli kao i zid, a na terenu da je vidljivo da je zid okućnice građen ranije. Svjedok  navodi da se radilo o usmenom dogovoru između hotela i prednika tužitelja bez ugovorene naknade o kojem ne postoji pisani trag, a željezna ograda da je postavljena u vrijeme renoviranja hotela H. ranih 90-tih godina Iz iskaza je utvrđeno da T. J. predmetni parking nije koristio u zimskom periodu jer nije imao svoj automobil većega je koristio ljeti kao parking za goste, a osim toga da je između hotela i T. J. bio sklopljen ugovor o iznajmljivali sobe za goste i potrebe hotela u opisanoj formi. Iz iskaza je utvrđeno da su tužitelj i njegova supruga od početka na tom prostoru parkirali 2-3 kombija i takva situacija je do današnjeg dana, a hoteli da nisu reagirali na to, a u razdoblju od smrti T. J. do prodaje tužitelju, hoteli da nisu koristili taj sporni parking, a hoteli da nisu nikada tužitelja upozorili niti tražili da uklone kombije s predmetnog zemljišta, ali da je supruga tužitelja tražila od hotela da prosa zemljište.

Iz iskaza svjedokinje T. J. utvrđeno je da se udala za svog supruga 1977. godine i prvotno da je živjela u staroj kući, a tek nakon tri godine da su se preselili u novu kuću poviše hotela H.. Ona i njen suprug da su od početka sporni prostor koristili kao parking, a hoteli da su nakon godinu dana nakon što su se ona i suprug preselili u novu kuću postavili ogradu i na taj način ogradili posjed hotela. Predmetni parking prostor da je od tada pa do prije 7-8 godina kada je prodala kuću nesmetano koristila to zemljište kao parking prostor te u cijelom tom razdoblju nitko iz hotela se nije pojavio. Iz iskaza je utvrđeno da je za potrebe gradnje hotela H. njenom suprugu T. J. uzeta zemlja, a zauzvrat su mu dali predmetno zemljište koje su koristili kao parking. Nakon što je tužitelju prodala kuću da je tužitelju rekla da predmet prodaje predstavlja kuća i okućnica,  kao i parking prostor i od tada do danas tužitelj to koristi kao parking prostor. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelja ne bi nitko trebao smetati u korištenju, jer ni njenog supruga nitko nije smetao a, ujedno navodi da hoteli su trebali njenom suprugu dati još dva metra zemlje, ali to da nisu nikada ispoštovali. Utvrđeno je da na mjestu današnje željezne ograde nije postojala nikakva druga ograda, dok je željeznu odrinu na spornim prostorom postavio njen suprug T. nakon što su hoteli postavili žičanu ogradu, a taj prostro predstavlja jedini parking. Iz iskaza ej utvrđeno da se kuća ranila prije nego se ona udala.

Iz iskaza svjedokinje K. R. utvrđeno je da se njena kuća nalazi u blizini te nekretnine, te je ista bila zaposlena u H. H. pa da je znala prolaziti preko tog parking prostora kada je išla na posao. U svojoj kući koja se nalazi nedaleko od tog parkinga da živ od 1969. godine te je cijelo vrijeme viđala da isti koristi T. J. i njegova supruga T. i tu da su se parkirali njihovi gosti jer su se njih dvoje bavili iznajmljivanjem kuće. Svjedokinja da je radila u hotelima B. V., ali da nije nikada čula  da bi hoteli koristili predmetno zemljište ili da bi se pričalo da to predstavlja vlasništvo hotela, a dok su žičanu ogradu s južne strane ovog parkinga postavljali hoteli prije sigurno 35 godina, a ranije da se tu nije nalazila nikakva ograda. Iz priče mještana joj je poznato da je T. J. u svrhu izgradnje hotela oduzeta zemlja, a u zamjenu  za to mu je dana zemlja poviše hotela za izgradnju kuće, a da misli da tu spada i parking prostor. Hoteli da nisu koristili predmetni parking prostor već je isti koristio T. J., a danas to koristi tužitelj jer je to kupio od T. J. prije par godina. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja radila u hotelima do 1995. godine kada je otišla u mirovinu, a željeznu odrinu nad spornim parking prostorom daje postavio pok. T. J., a hotel H. da je počeo s radom 1973. godine i tada da je ona počela tu raditi. U razdoblju nakon smrti T. J. do prodaje tužitelju T. J. da je iznajmljivala kuću gostima i oni da su se parkirali na tom parkingu.

Iz iskaza svjedoka A. R. utvrđeno je da je isti susjed tužitelja, te da se njegova kuća nalazi u blizini tužiteljeve s time da obitelj svjedoka tu kuću ima od 1964. godine a kasnije da su radili novu kuću. Utvrđeno je da svjedok stalno od 1964. godine prebiva na  tom predjelu te da mu je poznato stanje na terenu.  Iz iskaza je utvrđeno da je hotel građen 70-tih godina prošlog stoljeća a nekoliko godina iza gradnje hotela da je izgrađen betonski zid sa željeznom ogradom koji se nalazi sa istočne strane spornog zemljišta. Nakon toga da su hoteli par godina iza toga postavili željeznu ogradu odmah uz južnu granicu spornog zemljišta. Utvrđeno je da su hoteli ogradili ono što su smatrali da je njihovo, a u sjevernom dijelu da se nekada nalazila butan stanica koja je izmještena na drugu lokaciju. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku poznato da je predmetno zemljište ranije koristio T. J. čija kuća se nalazila poviše zemljišta, te da je on znao tu parkirati automobil. U početku kada je T. J. napravio kuću početkom 70-tih godina prošlog stoljeća da se on bavio iznajmljivanjem te je u svoju kuću primao goste hotela.  U to vrijeme gosti da su dolazili organiziranim prijevozom pa se to nije koristilo kao parking, a kada je T. J. počeo samostalno iznajmljivati kuću da je tada počeo primati goste koji su dolazili svojim automobilima, te su se tu parkirali.  Utvrđeno je da je T. J. postavio željeznu ogradu koja se nalazi na terenu poviše spornog zemljišta, a svjedok da nije vidio da bi itko sada pok. T. J. smetao u posjedovanju tog zemljišta.  Nakon što je tužitelj kupio kuću od T. J. da je on koristio sporno zemljište odnosno parking prostor. Svjedok da je osobno vidio da tužitelj tu parkira svoj automobil, a cijelo  ovo vrijeme od kada je tužitelj kupio kuću da nije vidio da bi tužitelja itko smetao u korištenju kuće i ovog spornog zemljišta. Iz iskaza je utvrđeno da se na predmetnom zemljištu nalazio bor koji  je otpilan 1989 ili 1990. godine.

Iz iskaza tužitelja M. K. utvrđeno je da je isti predmetno zemljište zajedno s kućom i okućnicom otkupio od ranije vlasnice T. J. 2008. godine, a da je ona njemu prije sklapanja kupoprodajnog ugovora pokazala kuću s okućnicom, kao i predmetno zemljište koje u naravi predstavlja parking prostor. Od tada odnosno od 2008. godine da je koristio taj prostor nesmetano za parking svojih automobila tj. njegovih gostiju. Utvrđeno je da se tu nalazi i tabla s natpisom Apartmani K., jer se bavi iznajmljivanjem Utvrđeno je da je ovu kuću koju je kupio od T. J. zajedno s okućnicom i spornim parking prostorom gradili T. J. i njen pok. suprug T. J. sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća. U trenutku kupnje da je na terenu zatekao željeznu ogradu kojom je omeđen taj parking prostor s južne strane. A da je zatekao i željeznu odrinu koja je postavljena na tom prostoru.  Ovu ogradu da je postavilo hotelsko poduzeće, a i to da mu je rekla T. J., a njega da cijelo ovo vrijeme nije nitko ometao u korištenju ovog parking prostora. Utvrđeno je da su hoteli B. V. prije 2-3 godine uređivali svoj parking prostor koji se nalazi južno od ove željezne ograde kojim je omeđen ovaj sporni parking prostor, te da su tada nasipali žalo tj. pijesak postavljali rasvjetna tijela i slično, dok je tužitelj u isto vrijem obrezivao lozu na ovoj željeznoj odrini i tada da ga nitko od strane hotela nije opominjao da ne bi mogao koristiti ovaj parking prostor., a to da mu je jedini parking. Iz iskaza je utvrđeno da njegova supruga nije kontaktirala nikoga iz H. B. V. vezano za ovo zemljište.

Iz iskaza zz tuženika J. M. utvrđeno je  da je isti direktor hotela B. V. zadnjih deset godina,  a prije toga da je dvije godine bio pomoćnik direktora te mu je poznato da je situacija na terenu vezano za ovo zemljište unazad tih 10-12 godina identična situaciji koja danas postoji. Predmetno zemljište da predstavlja dio jedinstvene zk čestice na kojoj je izgrađen hotel H., a prije 2-3 godine da je tajnik hotela N. T. bio u kontaktu s tužiteljem tj. njegovom suprugom vezano za otkup tog zemljišta, ali kako vlasnici tvrtke nisu bili zainteresirani za prodaju tog dijela od toga da nije bilo ništa. Utvrđeno je da siti kada dolazi na posao se parkira ispod hotela H. i da mu nije poznato tko koristi ovo zemljište, ali da ga hoteli konkretno ne koriste već da hoteli koriste zemljište ispod željezne ograde kojom je s juže strane omeđeno to zemljište. Iz iskaza je utvrđeno da mu je tajnik hotela N. T. ispričao da je bivši vlasnik od kojeg je tužitelj kupio kuću imao nekakav poslovni aranžman s hotelima a zbog kojeg je i koristio taj parking, a  zz tuženika da ne zna o tome detalje jer nije niti sudjelovao u tome. Iz iskaza je utvrđeno da mu je poznato da je iznad tog parking prostora postavljena odrina, ali da ne zna tko ju je postavio niti kada., a ona od kada je direktor da nije  slao nikakve opomene u smislu uklanjanja stvari s predmetnog zemljišta, te da mu nije poznato da bi netko od strane hotela opominjao tužitelja da ne može koristi predmetno zemljište.

Iskazu svjedoka E. D., M. J., F. T., K. R., T. J., A. R., kao i iskazu samog tužitelja ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, te u bitnom suglasno.

Iskazu N. T. ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom je isti iskazivao protivno iskazima gore navedenih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, a koji svjedok je zaposlenik tuženika, te je isti i osobno zainteresiran za ishod ovog postupka za razliku od ostalih svjedoka koji su  susjedi tužitelja, a neki od njih su čak i raniji zaposlenici tuženika, koji nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, te su im poznate okolnosti bitne za ovaj postupak

Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zgr. 805, hotel H. sa dvorištem, površine 6.755 m2, ZU 2781, K.O. B.-B. V. upisana kao vlasništvo tuženika za cijelo.

Uvidom u posjedovni list broj 741 utvrđeno je da je nekretnina  oznake kat. čest. zgr. 805, bućina, hotel upisana kao posjed  tuženika za cijelo

Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 01. prosinca 2008. godine utvrđeno je da su isti sklopili T. J. kao prodavateljica s jedne strane i M. K. kao kupac s druge strane, a predmet ovog ugovora je čest. zem. 3323/3 (gradilište) upisana u ZU 2240, K.O. B.-B. V. uknjižena na pok. suprugu prodavateljice A. J., a njemu da je rješenjem SO M. od 15. travanj 1971. godine dijeljeno pravo korištenja u svrhu izgradnje obiteljske zgrade na nekretnini navedenoj u prethodnoj alineji ugovora, a na kojoj nekretnini je izgrađena obiteljska zgrada, anagrafske oznake B. V., S. R. broj 10, koja se sastoji od prizemlja i kata s pripadajućom okućnicom i parking prostorom koja nekretnina je vidljivim međašnim znakovima odijeljena od susjednih nekretnina.

Uvidom u zapisnik sa očevida održanog dana 25. studenog 2016. godine utvrđeno je  da je sporni parking zemljani prostor nag kojim je postavljena željezna odrina koji se nalazi ispred kuće tužitelja dimenzija cca 10x10 m čiju južnu granicu predstavlja željezna ograda kojom je sa sjeverne strane ograđen prostor hotela, , zapadnu granice se proteže uz asfaltni put koji vodi do kuće tužitelja, istočnu predstavlja betonski zid na kojem je postavljena željezna ograda, a na kojem prostoru su u trenutku očevida parkirana dva automobila u vlasništvu tužitelja. Predmet spora osim navedenog parking prostora predstavlja i dio okućnice sjeverno od parking prostora, a koji parking prostor od ostalog dijela okućnice dijeli kameno betonski zid i na ovom dijelu okućnice se nalazi kamin, dok se drugi dio odnosi na betonirani dio dvorišta i uređeni vrt.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjernika P. P. od dana 09. prosinca 2016. godine utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u B. V., te se radi od dijela dvorišta i parkingu jugozapadno od dvorišta, a sastavni dio predmetne nekretnine označeni su na skici slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 114 m2.

Iz iskaza vještaka mjernika P. P. utvrđeno je da je isti u cijelosti ostao kod svog danog nalaz i mišljenja, te ujedno navodi da je stanje u zemljišniku i katastru istovjetno  te je i površina jedna ka i iznosi 382 m2 s time da je u katastru navedena nekretnina upisana u dva posjedovna lista ali je ukupna površina jedna zemljišnoknjižnoj površini od 382 m2, te je ista upisana u posjedovnom listu broj 1005 u površini od 334 m2 od ega na zgradu otpada 164 m2 a na dvorište 170 m2 , te u posjedovnom listu broj 2096 posjednika D. Ć. gdje se dio čestice 3323/3 vodi kao maslinik u površini od 98 m2

Nalazu i mišljenju vještaka mjernika P. P. kao i njegovom, kao i njegovom iskazu ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno, te u skladu s pravilima znanosti, a prigovore na isti vještak je valjano otklonio svojim naknado danim iskazom.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno iskaze saslušanih svjedoka, kao i ostale izvedene dokaze tijekom postupka ovaj sud je utvrdio da je prednik tužitelja sada pok. A. (T.) J. sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgradio svoju kuću koju je nastavio koristiti zajedno sa ograđenom okućnicom, kao i predmetnim parking prostorom, koji zajedno sa kućom čine funkcionalnu cjelinu, koja je i fizički odvojena od posjeda tuženika i koji parking prostor su prednici tužitelja sada pok. A. J. i njegova supruga T. cijelo vrijeme koristi za parkiranje  automobila gostiju obzirom su se bavili iznajmljivanjem, u što je tuženik cijelo vrijeme imao uvid te ni na koji način nije smetao niti prednike tužitelja, a  ni kasnije samog tužitelja u korištenju  spornog parking prostora. Štoviše u iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je još od početka 80-tih godina definiran posjed tuženika obzirom iz iskaza svjedoka je razvidno da su upravo tada hoteli postavili željeznu ogradu kojom su sa sjeverne strane omeđili svoj posjed, a koja željezna ograda ujedno predstavlja i južnu granicu spornog parking prostora, a iz čega je opet nedvojbeno može zaključiti da tuženik nije polagao nikakva prava na predmetni parking prostor, dok su isti s druge strane nesmetano koristili kako prednici tužitelja i to sada pok. A. (T.) J., njegova supruga T. J., a nakon prodaje i sam tužitelj, a u kojem kupoprodajnom ugovoru od dana 01. prosinca 2008. godine je kao predmet prodaje navedena kako kuća tako i okućnica, te sporni parking prostor koji evidentno čine funkcionalnu cjelinu sa kućom. Iz svih izvedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su na tom spornom prostoru tužitelj i njegovi prednici samostalno  i nesmetano vršili faktičnu vlast i posjedovne čine, u prilog čemu govori okolnost da su na tom prostoru cijelo vrijeme parkirani automobili tužitelja i njihovih prednika odnosno njihovih gostiju, da je prednik tužitelja A. J. iznad tog prostora postavio željeznu odrinu, a tuženik ni na koji način nije koristio navedeni prostor niti je, a što proizlazi prvenstveno iz iskaza saslušanih svjedoka, a i samog zz tuženika, da tužitelja odnosno njegove prednike u tome itko smetao, pa tako niti sam tuženik iako je evidentno imao uvid u način korištenja spornog prostora od strane kako tužitelja, tako i njegovih prednika.

Po mišljenju ovog suda okolnost da tuženik nije nikada dovodio u pitanje  vlasništvo tužitelja na spornom dijelu nekretnine odnosno na predmetnom parking prostoru, kao i spornom dijelu okućnice, prvenstveno potvrđuje prije svega okolnost da je još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća tuženik postavio željeznu ogradu kojom je fizički omeđio svoj posjed u odnosu na ovaj sporni prostor, a što zasigurno ne bi činio da je na bilo koji način dovodio u pitanje posjed i stvarno vlasništvo tužitelja na predmetnom zemljištu u granicama koje su sada definirane na terenu.

Obzirom iz svega navedenog proizlazi da  je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika nedvojbeno uživao pošten i kontinuiran posjed predmetnog dijela utužene nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme od 20 godina, koji je potreban za stjecanje dosjelošću, s time da ga je on evidentno uživao i dulje od potrebnog roka za stjecanje, ovaj sud je došao do uvjerenja da je  isti izvorno putem dosjelosti  stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine sukladno čl. 159. st. 1. i 2., i čl. 160. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Kako je drugostupanjski sud u svojoj odluci  naveo da je potrebno zatražiti dodatno očitovanje vještaka mjernika o tome je li moguće sukladno uvjetima propisanim Zakonom o prostornom uređenju izvršiti parcelaciju nekretnine označene kao  čest. zgr. 805, k.o. B.-B. V., te da li se ista nalazi u izgrađenom ili neizgrađenom građevinskom području, to je stoga  ovaj sud zatražio očitovanje  vještaka mjernika na navedene okolnosti.

Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika P. P. od 06. travnja 29021. godine utvrđeno je da je uvidom u prostorni plan vidljivo da predmetna nekretnina nije  u izgrađenom niti u neizgrađenom građevinskom području već u ugostiteljsko turističkom području T1-hotel. Ističe da je parcelacija moguća na tri načina i to prema odredbi čl. 160 Zakona o prostornom uređenju-parcelacija po aktu prostornog uređenja kojim se utvrđuje građevinska čestica zatim prema odredbama čl. 161. st. 1. Zakona o prostornom uređenju-parcelacija po sudskoj presudi o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta jer se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu gdje se pod neizgrađenim građevinskim zemljištem misli na zemljište unutar građevinskog područje koje je u naravi neizgrađeno. Treći način je  prema odredbama čl. 25. st. 3 Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 112/2018), a u tom slučaju da nije bitno da li je zemljište izgrađeno ili neizgrađeno već je temelje izrade geodetskog elaborata lokacijska informacija.

Iz očitovanja navedenog vještaka utvrđeno je da se predmetno zemljište  po točkama 2 i 3 može parcelirati bez ograničenja, dok je za točku 1. parcelacija moguća uz zadovoljenje uvjeta prostornog plana koji propisuju veličinu i oblik građevine.

Uvidom u  dopis Ministarstva Graditeljstva i prostornog uređenja klasa: 350-01/18-02/125, ur. broj 531-05-2-18-2 od 04. lipnja 2018. godine  utvrđeno je da  neizgrađeno građevinsko zemljište  u smislu odredbe čl. 161 Zakona o prostornom uređenju bi predstavljalo svako zemljište odnosno katastarska čestica na kojoj nema izgrađene građevine. Izgrađeni dio građevinskog područja je područje određeno prostornim planom koje je izgrađeno, a neizgrađeni dio građevinskog područja je područje određeno prostornim planom koje je planirano za daljnji razvoj. Utvrđeno je da parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta tj. zemljišta na kojem nije izgrađena građevina  se na temelju odredbe čl. 161. st. 1 toč.3 Zakona o prostornom uređenju , može provoditi osim u skladu s planovima iz čl. 160 st. 1.  istog zakona i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice  dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika P. P. od 06. travnja 2021. godine, iz kojeg je razvidno da neizgrađeno građevinsko zemljište  predstavlja svako zemljište na kojem nije izgrađena građevina, a u konkretnom slučaju se radi o zemljištu na kojem nije izgrađena građevina, to iz navedenog proizlazi da je u konkretnoj situaciji moguća parcelacija spornog zemljišta na način kako je prethodno opisano odnosno sukladno odredbi čl. 161. st. 1 Zakona o prostornom uređenju.

Stoga imajući u vidu i uputu drugostupanjskog suda, u kojoj se navodi da za originarno stjecanje prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine koje se utvrđuje sudskom presudom nije potreban nikakav parcelacijski  i geodetski elaborat potvrđen od nadležnog ureda za katastar, te da tužbeni zahtjev u tom slučaju može glasiti na dio nekretnine označen  u skici vještaka geodeta slovima, to je slijedom navedenog i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je i odlučeno kao u izreci.

Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu i to za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn prema Tbr.7.toč. 1., za zastupanje na ročištima dana 10. listopada 2016. godine, dana 25. studenog 2016. godine (očevid), dana 12. lipnja 2017. godine, dana 13. srpnja 2017. godine, dana 27. veljače 2018. godine, dana 09. travnja 2018. godine, dana 11. listopada 2019. godine, dana 12. studenog 2019. godine, dana 02. ožujka 2021. godine i dana 13. rujna 2021. godine svaka radnja po 750 kuna prema Tbr.9. toč.1., te za sastav podnesaka od dana 17. veljače 2017. godine, dana 11. listopada 2019. godine i dana 24. listopada 2019. godine, svaka radnja po 750,00 kn pram Tbr.8.toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose 13.125,00 kn. Tužitelju je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 3.500 kn kao neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a priznat mu je i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn i na presudu u iznosu od 200,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što ukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 17.025,00 kn.

Tuženiku nije dosuđen trošak obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Makarskoj, 25. studenog 2021. godine

 

 

Sudac:

                                                                      Angela Koštro,v.r.