1                Poslovni broj: 3 Us I-852/2021-22

       Poslovni broj: 3 Us I-852/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja D. S. iz Č., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., zastupanog po službenoj osobi E. Z.-T., radi nepripadne isplate mirovine, 25. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/20-03/03024097439, URBROJ: 341-99-06/2-20-005629 od 23. ožujka 2021., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/20-03/03024097439, URBROJ: 341-07-06/2-20-1550 od 26. lipnja 2020.

Obrazloženje

1.               Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/20-03/03024097439, URBROJ: 341-99-06/2-20-005629 od 23. ožujka 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/20-03/03024097439, URBROJ: 341-07-06/2-20-1550 od 26. lipnja 2020., kojim je u točki I. izreke tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. listopada 2019. u svoti od ukupno 11.817,10 kn, dok je u točki II. izreke tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa državnog proračuna, navedenog u uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja koji su u prilogu rješenja.

2.               Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženog od 23. ožujka 2021. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 13. srpnja 2021., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu od 12. rujna 2019. priznato, počevši od 1. rujna 2019., pravo na starosnu mirovinu i određena mu je isplata predujma starosne mirovine, a koje rješenje da je doneseno na temelju važeće dokumentacije te da odgovorno tvrdi da nikakve promjene od izdavanja tog rješenja do današnjeg dana, a koje su bitne za njegovu mirovinu, nije bilo. Istaknuo je da je kao invalid od 2012. zaposlen samo 4 sata, a za drugih 4 sata da prima mirovinu i da je samo djelomično bio u obveznom osiguranju te da je taj podatak znao tuženik prilikom priznavanja tužitelju prava na starosnu mirovinu 2019. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 23. ožujka 2021., kao i prvostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2020.

3.          Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 25. listopada 2021. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer iz obavijesti slovenskog nositelja te raspoloživim dokazima u spisu proizlazi da je tužitelj bio u obveznom osiguranju u Republici Sloveniji u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. listopada 2019. i istodobno primao mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja (koje pravo mu je priznato od 1. siječnja 2019.) pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4.          U e mail podnesku zaprimljenom kod ovog Suda 5. studenoga 2021. tužitelj je zatražio odgodu ročišta zakazanog za 11.studenoga 2021., jer je poziv za ročište dobio 3. studenoga 2021. pa se zbog kratkoće roka nije u mogućnosti organizirati i doći na raspravu pa je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 25. studenoga 2021. u 10:00 o čemu je tužitelj obaviješten i putem e maila i putem pošte.

5.          U ovom upravnom sporu 25. studenoga 2021. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a u prisutnosti službene osobe tuženika pa je službenoj osobi tuženika u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 24/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, kao i kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6.          Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za utvrđivanje nepripadne isplate starosne mirovine pokrenut po službenoj dužnosti, da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu od 12. rujna 2019. priznato počevši od 1. siječnja 2019. pravo na starosnu mirovinu i određena je isplata predujma starosne mirovine prema članku 131. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, u nastavku teksta: ZOMO) u svoti od 1.266,60 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2019. predujam mirovine iznosi 1.297,53 kn mjesečno, a sve povodom zahtjeva tužitelja podnesenog 6. lipnja 2019. prvostupanjskom tijelu radi priznanja prava na starosnu mirovinu. Utvrđeno je, da je starosna mirovina iz hrvatskog osiguranja isplaćivana tužitelju počevši od 1. siječnja 2019., dok je prema obavijesti slovenskog nositelja mirovinskog osiguranja od 19. studenoga 2019. razvidno da je tužitelju rješenjem od 13. studenoga 2019. u Republici Sloveniji priznato pravo na isplatu 20 % razmjernog dijela starosne mirovine počevši od 29. listopada 2019. do prestanka obveznog osiguranja s punim radnim vremenom, a iz priložene tiskanica E205 od 19. studenog 2019. je razvidno da je tužitelj bio u obveznom osiguranju u Republici Sloveniji od 1. travnja 1994. do 30. travnja 2002. i od 16. rujna 2002. do 28. listopada 2019. Utvrđeno je, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu od 9. siječnja 2020. u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti sukladno članku 129. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, u nastavku teksta ZUP) poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu od 12. rujna 2019. te je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu od 9. siječnja 2020. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu podnesen 6. lipnja 2019. uz obrazloženje, da se tužitelj kao osiguranik nalazi u obveznom osiguranju te da nije ispunjen uvjet iz članka 37. stavak 1. ZOMO. Utvrđeno je, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu od 10. siječnja 2020. tužitelju priznato, počevši od 9. listopada 2019., pravo na razmjerni dio starosne mirovine. Utvrđeno je, da je tužitelj primjenom metode izračuna bez kamata u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. listopada 2019. primio s osnova mirovine ukupni iznos od 11.817,10 kn, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 26. lipnja 2020.  tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. listopada 2019. u svoti od ukupno 11.817,10 kn, protiv kojeg je tužitelj izjavio tuženiku žalbu i o kojoj žalbi je odlučeno rješenjem tuženika od 23. ožujka 2021. na način da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, a osporavajući koje rješenje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

7.          Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.               Odredbom članka 166. ZOMO propisano je da osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja, a koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZOMO-u ili kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće. Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema članku 166. stavku 3. ZOMO.

9.               Kako nije sporno da je tužitelj bio u osiguranju na području Republike Slovenije u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. listopada 2019., a da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. rujna 2019. priznato počevši od 1. siječnja 2019. pravo na starosnu mirovinu i određena mu je isplata predujma starosne mirovine prema članku 131. stavak 1. ZOMO, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, jer je tužitelj bio u obveznom osiguranju u Republici Sloveniji u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. listopada 2019., a koju odlučnu činjenicu tužitelj niti ne spori u ovom upravnom sporu, dok je istodobno primao mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja, a isto je razvidno upravo iz obavijesti slovenskog nositelja mirovinskog osiguranja Republike Slovenije i priložene tiskanice E 205 od 19. studenog 2019. iz koje je razvidno da je tužitelj bio u obveznom osiguranju u Republici Sloveniji od 1. travnja 1994. do 30. travnja 2002. i od 16. rujna 2002. do 28. listopada 2019. te navedena tiskanica slovenskog nositelja osiguranja u Republici Sloveniji prileži spisu predmeta upravnog postupka, kojeg je tuženik dostavio ovom Sudu uz odgovor na tužbu. Također, spisu predmeta upravnog postupka prileži i zahtjev tužitelja od 6. rujna 2019. za priznanje prava na starosnu mirovinu kojeg je sam tužitelj ispunjavao i potpisao, a iz kojeg je razvidno da tužitelj na stranici 3. i 4. zahtjeva nije naveo da je u radnom odnosu, odnosno da bi bio u obveznom osiguranju po nekoj drugoj osnovi.

10.           Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 25. studenoga 2021.

            S u t k i nj a

    Marija Renner Jakovljević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.