Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1                       Poslovni  broj: 11 Us I-988/2021-7

 

 

 

   

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni  broj: 11 Us I-988/2021-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice S. T. iz R, koju zastupa opunomoćenica I. P., odvjetnica u R., P. 20, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, R…, kojeg zastupa službena osoba I. R., radi uklanjanja građevine, 25. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/21-02/462, URBROJ: 443-02-02-12-21-4 od 15. srpnja 2021.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/462, URBROJ: 443-02-02-12-21-4 od 15. srpnja 2021. pod toč. 1. naloženo je investitorici, ovdje tužiteljici uklanjanje stambene građevine katnosti P+1, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 9,60 m x 13,50 m, bez građevinske dozvole na k.č.br. k.o. S., na izdvojenom građevinskom području izvan građevinskog područja naselja Š., u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja. Pod toč. 2. utvrđeno je da je investitorici, ovdje tužiteljici, obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilištu na k.č.br. k.o. S. dana 14. svibnja 2021., koja obustava, osim radova koji se izvode radi izvršenja rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja. Pod toč. 3. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na k.č.br. .. k.o. S., ako nastavi graditi odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom. Pod toč. 4. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke. Pod toč. 5. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njenu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke nakon tri izrečene novčane kazne. Pod toč. 6. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja ukloniti i dijelovi građevine na k.č.br. k.o. S. koji bi nakon uklanjanja dijela građevine čije je uklanjanje naređeno, mogli biti opasni za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, te koji su izgrađeni nakon obustave građenja. Pod toč. 7. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina na k.č.br. k.o. S. i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke. Pod toč. 8. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da je u obvezi ukloniti stvari iz građevine na kč.br. k.o. S., odnosno njezina dijela, u roku iz toč. 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete. Pod toč. 9. upozorava se investitorica, ovdje tužiteljica, da se izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe može pristupiti i bez prisiljavanja na izvršenje izricanjem novčanih kazni i prije isteka roka u kojem je obvezna postupiti po rješenju inspektora odnosno prije nego što su izrečene sve tri novčane kazne, ako ne obustavi građenje nakon obustave građenja.

 

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu. Pobijano rješenje osporava iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava te iz razloga jer činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno iz razloga jer je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. U odnosu na razlog predmetne tužbe sadržan u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, tužiteljica naglašava da dimenzije stambene građevine iz toč. 1. osporavanog rješenja ne odgovaraju stvarnom stanju stvari i situaciji zatečenoj na terenu 14. svibnja 2021. kada je, sukladno obrazloženju osporavanog rješenja, izvršen inspekcijski nadzor na građevini usporedbom sa snimkom izvedenog stanja te izmjera dimenzija građevine. U osporavanom rješenju ne navodi se na koji način je mjerenje izvršeno ni na temelju čega su utvrđene tlocrtne dimenzije. Sporno je i to što se u toč. 1. osporavanog rješenja nalaže uklanjanje stambene građevine, a ne rekonstruiranih dijelova, iako se u uvodu rješenja navodi da je riječ o predmetu rekonstrukcije stambene građevine bez građevinske dozvole. Također, tuženik je prilikom mjerenja dimenzija građevine obuhvatio i zid gdje je predviđeno ložište i betonirani plato – samostojeći zid od ložišta koji se može izgraditi bez ikakvih akata za gradnju. Nadalje, predmetno rješenje je nerazumljivo i iz razloga što je u toč. 3. navedenog istaknuto da će se ovdje tužiteljica na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na k.č.br. k.o. S., međutim, u predmetnom rješenju nije naveden iznos novčane kazne koja bi istoj eventualno trebala biti izrečena, što ga čini neprovedivim, samom sebi proturječnim te dovodi do pravne nesigurnosti i neizvjesnosti. Tuženik je navedenim postupanjem izravno povrijedio čl. 98. st. 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje ZUP). U odnosu na nepravilnu primjenu materijalnog prava, tužiteljica ističe da je navedenu rekonstrukciju bilo moguće izvesti bez potrebnog odobrenja za građenje, temeljem čl. 5. st. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 3/20, dalje: Pravilnik), kojim je rekonstrukcija dopuštena bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, tj. dozvoljeno je izvođenje radova na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojim se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena. Tužiteljica je pristupila rekonstrukciji građevine s obzirom na to da je rapidno propadala do razine neupotrebljivosti, što je posebice postalo vidljivo tijekom rujna/listopada 2020., zbog čega se pristupilo rekonstrukciji. Radovi koji su bili predmet nadzora izvedeni su u skladu s gabaritima postojećeg objekta odnosno tlocrtnih dimenzija prizemlja građevine. Predmetni radovi na rekonstrukciji bili su neophodni obzirom da je građevina zbog radova rušenja u prethodnom razdoblju te zbog šparne gradnje u prošlosti dotrajala do razine neupotrebljivosti. Građevina je bila građena prema standardima koji ne zadovoljavaju današnje propise o statičkoj sigurnosti i mehaničkoj otpornosti za potrebe korištenja, a posebno s protupotresnim propisima obzirom da građevina nije bila povezana vertikalnim i horizontalnim serklažima, a međukatna konstrukcija kao i tavanska ploča bile su izrađene kao drvene stropne konstrukcije. Tužiteljica posebno ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o izgradnji novog objekta, kao što pogrešno proizlazi iz toč. 1. izreke pobijanog rješenja, već o rekonstrukciji građevine koja je obuhvatila zamjenu većeg dijela građevine zbog dotrajalosti konstruktivnih i drugih dijelova objekta. Postojeći objekt bio je potpuno legalan objekt, spojen na svu potrebnu komunalnu infrastrukturu, vodu i struju i sa zahtjevom KD Ponikve da se spoji na javnu kanalizaciju. Isti je legaliziran sukladno rješenju o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk KLASA: UP/I-361-03/13-13/3266, URBROJ: 2170/1-03-04/6-14-11 od 17. listopada 2014. kao završena, poluugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada s jednom stambenom jedinicom dvostrešnog krovišta, max. gabaritnih tlocrtnih dimenzija 15,30 m x 6,75 m, bruto građevinske površine 107,70 m2, visine 5,90 m mjereno od najniže točke terena uz građevinu do vrha krovnog vijenca, odnosno 7,15 m mjereno na isti način do sljemena, etažnosti prizemlje i kat. Na predmetnoj građevini je u tijeku rekonstrukcije izvedena toplinska izolacija i zaštita izolacije u debljini od 15 cm u skladu s današnjim propisima za racionalno korištenje energije. Rekonstruirana građevina je također tipa P+1, smanjena u odnosu na veličinu legaliziranog objekta za cca 10m2, obzirom da je uklonjeno vanjsko stubište koje je vodilo na kat jer je isto izvedeno unutar građevine. Ovim radovima na rekonstrukciji građevine nisu se mijenjali lokacijski uvjeti u skladu s kojim je ista izgrađena, odnosno urbanistički uvjeti gradnje na temelju kojih je izdano rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava K KLASA: UP/I-361-03/13-13/3266, URBROJ: 2170/1-03-04/6-14-11 od 17. listopada 2014. pa je stoga tužiteljica mogla rekonstrukciji pristupiti bez građevinske dozvole, a u skladu s postojećim glavnim projektom.

 

3. Nastavno tužiteljica ističe kako je, ponukana postupanjem državnih tijela i inspekcijskim nadzorom, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava K KLASA: 350-05/21-28/000166, URBROJ: 15-21-0001 podnijela zahtjev za izdavanjem posebnih uvjeta za rekonstrukciju stambene građevine na k.č.br. k.o. S.. Također je podnijela zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za rekonstrukciju stambene građevine izgrađene na k.č.br. .. k.o. S. Primorsko-goranskoj županiji, Upravom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava K KLASA: UP/I-361-03/21-01/000191, URBROJ: 15-21-0001 od 20. srpnja 2021. Odluka u ovom sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje). S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže sudu da temeljem čl. 44. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,  29/17 i 110/21, dalje: ZUS) prekine ovaj spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju u postupku izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju stambene građevine izgrađene na k.č.br. k.o. S..

 

4. Zaključno, tužiteljica je ukazala sudu na činjenicu da bi joj se izvršenjem rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti imajući u vidu vrijednost investicije i uloženo u nekretninu te je stoga predložila sudu donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe sukladno odredbi čl. 26. st. 2. ZUS-a do pravomoćnosti odluke u ovom sporu.

 

5. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila od suda donošenje presude kojom će poništi osporavano rješenje tuženika uz dosudu tužiteljici troškova ovog upravnog spora.

 

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev. Istaknuo je kako investitorica nije ishodila propisani akt kojim se odobrava građenje te je stoga izdano osporeno rješenje. Svi tužbeni navodi izneseni u tužbi odnose se na obrazloženje razloga zbog čega se predmetna gradnja izvodi, iako ista nije smjela biti započeta bez zakonom propisane pravomoćne građevinske dozvole. Tužbeni navodi vezani za izmjeru građevine koja je naložena da se ukloni, kao i napomenu tužiteljice da se radi o legaliziranoj građevini za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju prestaju biti relevantni u ovom slučaju, onog trenutka kada je tužiteljica odlučila ukloniti postojeću građevinu i izvesti novu koja će zadovoljavati temeljne uvjete za građevinu, a da za isto nije prethodno ishodila potreban akt – građevinsku dozvolu koju zakon za takvu vrstu radova propisuje. Obzirom da je cijela zgrada uklonjena, nema postojećeg stanja građevine ozakonjene postupkom legalizacije i ono je "nepovratno izgubljeno". Netočni su i na zakonskim propisima neosnovani zaključci da se predmetni radovi izgradnje predmetne građevine mogu izvoditi bez potrebnog odobrenja za građenje temeljem Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Navedeno se može utvrditi usporedbom fotodokumentacije legalizirane građevine prije uklanjanja i fotografijama nove građevine snimljenim u toku inspekcijskog postupka, kao i usporedbom tlocrtnih dimenzija iz snimke izvedenog stanja od lipnja 2013. godine i tlocrta novoizvedene građevine snimljene za potrebe inspekcijskog postupka iz čega se nedvojbeno vidi da se radi o novoj građevini. Nadalje, navodi tužiteljice da se nisu prihvatile primjedbe investitora da se u konkretnom slučaju ne radi o bespravnom građenju već o radovima koji se izvode na ozakonjenoj građevini i na temelju glavnog projekta nisu osnovani jer navedeni glavni projekt nije nikada u postupku spomenut niti dostavljen na uvid, a potpisivanjem zapisnika opunomoćenik investitorice, njen suprug D. T., imao je mogućnost da na pročitani zapisnik iznese i da se evidentiraju eventualne primjedbe.

 

7. Podneskom od 18. listopada 2021. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika te istaknula kako protivno navodima građevinskog inspektora nije uklonila postojeću građevinu i izvela novu, već je pristupila rekonstrukciji postojeće građevine, za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju, a kojoj građevini je prijetilo urušavanje. Zbog dotrajalosti konstruktivnih i drugih dijelova objekta, veći dio objekta je naprosto po prirodi stvari morao biti rekonstruiran, no to nipošto ne znači da je postojeći objekt uklonjen i izveden novi, jer su zadržani određeni dijelovi starog objekta, oni kojima nije prijetilo urušavanje i koji nisu biti dotrajali. Kada je tužiteljica pristupila rekonstrukciji, intencija je bila izvesti minimalan zahvat, međutim, zbog šparne gradnje u prošlosti, dio objekta se prilikom rekonstrukcije urušio te je sada zamijenjen. Naravno, to ne znači da je postojeća zgrada u potpunosti uklonjena, zadržani je temeljni dio, koji je ojačan i dijelovi zidova koji su se uspjeli sačuvati. Sve izmjene u okviru rekonstrukcije izvedene su unutar postojećih gabarita, a tužiteljica je stava da bi bilo optimalno da je bilo moguće sačuvati i veći dio legaliziranog objekta, međutim zbog nepredviđenih okolnosti nastalih uslijed rekonstrukcije, neki dijelovi za koje se računalo da će ostati netaknuti, srušili su se zbog dotrajalosti. Tuženik potpuno zanemaruje činjenicu da je za građevinu čijoj se rekonstrukciji pristupilo, doneseno rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava K KLASA: UP/I-361-03/13-13/3266, URBROJ: 2170/1-03-04/6-14-11 od 17. listopada 2014. pa je stoga tužiteljica mogla rekonstrukciji pristupiti i bez građevinske dozvole, a u skladu s izrađenim glavnim projektom. Što se tiče glavnog projekta koji da nije nikada u postupku spomenut niti dostavljen na uvid, tužiteljica ističe da isto nije ni potrebno, budući da je u konkretnom slučaju riječ o građevini za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, dakle riječ je o ozakonjenoj građevini za koji se radi projekt izvedenog stanja. Samim time što je zgrada legalizirana, notorno je da takav projekt postoji, stoga je suvišno dostavljati ga i dokazivati da postoji, jer da ne postoji, objekt ne bi bio legaliziran. Rekonstrukcija objekta valjana je sukladno čl. 288. st. 1. i 2. Odluke o donošenju prostornog plana Općine Dobrinj ("Službene novine" broj 24/08, 7/09). Navedenom Odlukom propisano je kako slijedi: Pojedinačne građevine čija je namjena protivna planiranoj namjeni, a izgrađene su na temelju građevinske dozvole, posebnog rješenja (rješenja o izvedenom stanju) ili prije 15. veljače 1968., tretiraju se kao postojeća izgradnja izvan građevinskog područja. Građevine iz prethodnog stavka može se, do privođenja prostora planiranoj namjeni, rekonstruirati u postojećim gabaritima. Dakle, sukladno navedenoj Odluci, u konkretnom slučaju nije potrebno pribaviti posebne uvjete za izradu glavnog projekta. Ne postoji ni jedan prostorni plan koji zabranjuje rekonstrukciju objekta.

 

8. U tijeku spora održana je rasprava 3. studenog 2021., sukladno čl. 6. ZUS-a kako bi se omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravi opunomoćenica tužitelja ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva navedenog u tužbi i kao iz navoda iz podneska od 18. listopada 2021. Uložila je u spis obavijest o posebnim uvjetima Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava K od 13. travnja 2015. iz koje proizlazi da se građevina koja je predmet ovog upravnog spora može rekonstruirati u postojećim gabaritima. Također je u spis dostavila dio arhitektonskog projekta iz svibnja 2021. iz kojeg je vidljivo da ukupna građevinska bruto površina rekonstrukcije iznosi 97,76 m2 što je za 9,94 m2 manja površina od površine navedene u elaboratu iz 2013. godine, koji se također ulaže u spis, a koji je bio temelj za donošenje rješenja o izvedenom stanju. Uložila je i fotografije objekta iz 1987. godine koje svjedoče o njegovom izgledu prije njegova uklanjanja iz te godine. Službena osoba tuženika prvenstveno je istaknula da se temeljem čl. 14g. Naputka u konkretnom slučaju obzirom da je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole zastalo s izvršenjem rješenja o uklanjanju izricanjem novčanih kazni. U preostalom dijelu službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te navoda iz odgovora na tužbu te očitovanja priloženog odgovoru na tužbu. Predala je u spis fotografije sačinjene prilikom inspekcijskog nadzora.

 

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tome odbivši provesti ostale po tužiteljici predložene dokaze (uviđaj na licu mjesta, vještačenje po ovlaštenoj osobi građevinske struke na okolnost utvrđivanja gabarita zgrade i vršenja rekonstrukcije, saslušanje tužiteljice, saslušanje D. T., saslušanje S. M. (statičara), saslušanje arhitektice M. M. K.) ocijenivši da potonji nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnoga postupka i upravnog spora.

 

10. Prvenstveno, vezano za zahtjeva tužiteljice za prekid ovog spora, valja istaknuti kako sud u konkretnom slučaju nije našao ispunjenom niti jednu od pretpostavki propisanih odredbom čl. 45. ZUS-a za prekid spora te je stoga predmetni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

 

11. Tužiteljica neosnovano smatra kako se u konkretnom slučaju glede pitanja izdavanja građevinske dozvole radi o prethodnom pitanju sukladno odredbi čl. 44. ZUS-a. Ovo stoga što je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17 i 39/19, dalje: ZG) propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim  Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U konkretnom slučaju tužiteljica ne spori da nije raspolagala građevinskom dozvolom prije početka izvođenja radova na spornoj građevini niti u trenutku donošenja rješenja o uklanjanju iste. Obzirom na navedeno, možebitna okolnost naknadnog izdavanja građevinske dozvole ne čini prethodno pitanje u sporu oko pravilnosti i zakonitosti donošenja rješenja o uklanjanju od 15. srpnja 2021.

 

12. Nastavno, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

13. Osnovni prijepor u konkretnom slučaju je činjenica da li se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji ili o gradnji nove građevine. Nije sporno da se pod rekonstrukcijom smatra dogradnja i nadogradnja postojeće građevine kako je to definirano odredbom čl. 3. st. 1. toč. 19. ZG-a, već da li su ispunjeni uvjeti za rekonstrukciju, dakle, dogradnju i nadogradnju postojeće građevine, propisani mjerodavnim prostornim planom, pored ostalih i odredbom čl. 288. st. 1. i 2. Odluke o donošenju prostornog plana Općine Dobrinj, a iz koje proizlazi pod kojim je uvjetima moguća rekonstrukcija postojeće građevine, a čija je namjena protivna planiranoj namjeni. Postojeća građevina je pak, sukladno čl. 3. st. 1. toč. 14. ZG-a, građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena. U konkretnom slučaju prije nego što je tužiteljica poduzela radove opisa kao u izreci pobijanog rješenja takvu postojeću građevinu činila je završena, poluugrađana manje zahtjevna zgrada  ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 17. listopada 2014., a što nije sporno.

 

14. Dakle, sporno je da li se gradnja odnosno radovi koje je izvela tužiteljica nakon uklanjanja, kako sama priznaje u tužbi, većeg dijela građevine, može smatrati rekonstrukcijom postojeće građevine ili ipak izgradnjom nove građevine. Sud je stajalište tužiteljice ocijenio pogrešnim obzirom isto nije utemeljeno na fotodokumentaciji priloženoj spisu upravnog postupka i ovog spora, koja je sačinjena tijekom inspekcijskog postupka i dostavljana od strane same investitorice, odnosno sadržaju snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade broj od lipnja 2013. izrađenoj po K. d.o.o. K.. Osim navedenog i sam suprug tužiteljice, odnosno njezin opunomoćenik je u tijeku inspekcijskog postupka na zapisnik od 6. travnja 2021. izjavio da su obzirom na sve lošije stanje građevine tijekom rujna – listopada 2020. godine postojeću građevinu ukloniti i započeli predmetnu gradnju u gabaritima postojeće.

 

15. Navedeno posljedično znači da se u konkretnom slučaju niti ne radi o rekonstrukciji – dogradnji i nadogradnji postojeće zgrade kakvu ima u vidu mjerodavni prostorni plan, već o izgradnji nove građevine, za koju se imaju primijeniti pravila za novu gradnju citirana odredbom 106. st. 1. ZG-a.

 

16. Dakle, za izgradnju potpuno nove građevine potreban je i novi akt za gradnju, sve i da je nova građevina izvedena u gabarita ranije, prethodno uklonjene. Potonje stajalište proizlazi iz brojnih odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog i presuda poslovni broj Us-9263/2008 od 28. rujna 2011. i Usž-2242/16-2 od 13. srpnja 2016.

 

17. Iako nije odlučno u konkretnom slučaju, tužiteljici se ukazuje na odredbu čl. 2. st. 2. ZG-a kojom je propisano da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući način primjenjuju na rekonstrukciju, održavanje i uklanjanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. Dakle, sve da je tužiteljica poduzela radove na rekonstrukciji postojeće građevine, ona ne bi bila oslobođena obveze ishođenja dozvole za rekonstrukciji.

 

18. Ovo i iz razloga što je odredbom čl. 128. st. 1. ZG-a propisano da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. St. 2. istoga članka propisano je da se građenju građevina i izvođenju radova iz st. 1. tog  članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz st. 1. tog članka.

 

19. U konkretnom slučaju, obzirom da među strankama nije sporno da su radovi započeli u mjesecu rujnu 2020. godine, odlučne su odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 3/20). Odredbom čl. 1. st. 4. spomenutog Pravilnika propisano je da se iznimno od st. 2. tog članka protivno prostornom planu može izraditi glavni projekt za 1. završavanje nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida i 2. rekonstrukciju zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti koja je ozakonjena kao završena sa ravnim krovom, a koja se rekonstrukcija sastoji u izvođenju kosog ili zaobljenog krova bez nadozida.

 

20. U konkretnom slučaju suprotno tvrdnjama tužiteljice nema mjesta primjeni citirane odredbe obzirom na nespornu činjenicu da je rješenjem o izvedenom stanju od 17. listopada 2014., kao što to citira i tužiteljica u tužbi, ozakonjena završena zgrada, a ne nezavršena, što je ista ozakonjena sa dvostrešnim krovištem, a ne kao završena sa ravnim krovom, čija bi se rekonstrukcija sastojala u izvođenju kosog ili zaobljenog krova bez nadozida.

 

21. Nadalje, nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 5. toč. 1. Pravilnika iz razloga koji je već ranije pojašnjen, odnosno stoga što se ne radi o postojećoj građevini jer je ista uklonjena. Ovdje također valja dodati, iako nije odlučno u ovom slučaju, kako tužiteljica pogrešno smatra kako glavni projekt koji je propisan za izvođenje radova iz odredbe čl. 5. toč. 1. Pravilnika može zamijeniti glavni projekt iz Zakona o  postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/12, 65/17 i 14/19).

 

22. Zaključno, što se tiče pozivanja tužiteljice na odredbe Pravilnika, a koje se odnose na uređenje građevne čestice postojeće građevine kao što je građenje platoa i otvorenog ognjišta (čl. 3. toč. 4.), također valja reći kako isto nema zakonsko uporište zbog izostanka odlučnog elementa postojanja postojeće građevine, a koja je, kako je utvrđeno, uklonjena.

 

23. Što se tiče navoda kojima tužiteljica osporava pravilnost izvršenog mjerenja, valja reći kako sud smatra da građevinski inspektor kao osoba građevinske struke ima dovoljno stručnih znanja da sam utvrdi odlučne činjenice. Naime, inspekcijske preglede provode građevinski inspektor koji posjeduje potrebna stručna znanja iz područja građevine te su i ovlašteni provoditi inspekcijske nadzore o primjeni odredaba kojima je uređena gradnja.

 

24. Završno, tužiteljica paušalno prigovara nedostatku izreke rješenja ukazujući na propust u navođenju iznosa novčane kazne. Naime, takva obveza nije propisana važećim Zakonom o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18 i 117/21, dalje: ZDI). Naime, tek prije pristupanja izvršenju rješenja kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, a koje se izvršava putem treće osobe, izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne i u kojim rješenjima se određuje njihov iznos.

 

25. Slijedom iznesenog, kako tužiteljica ne spori da za spornu gradnju nije još ishodila građevinsku dozvolu, to je zakonito, sukladno odredbi čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a, kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, naloženo tužiteljici istu ukloniti.

 

26. S obzirom na sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

 

27. Odluka o troškovima spora tužiteljice temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

28. U odnosu na odgodni učinak tužbe, ističe se kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka. To stoga što je iz tužbe i osporavanog rješenja tuženika razvidno da tužiteljica ima prebivalište na drugoj adresi od one na kojoj se nalazi zgrada glede čije nadogradnje je naloženo ukloniti osporavanim rješenjem tuženika pa stoga izvršenjem osporavanog rješenja tužiteljici ne bi nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, budući da tužiteljici ne bi bio ugrožen neki egzistencijalni interes (npr. stanovanje i slično), jer se ne radi o osnovnoj građevini koja tužiteljici služi za stanovanje. Stoga nije bilo uvjeta iz odredbe čl. 26. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe radi čega je isti prijedlog tužiteljice odbijen.

 

U Rijeci 25. studenog 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Dubravka Zec v.r.

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu  u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 26. ZUS-a u svezi čl. 67. st. 1. ZUS-a).

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu