1                    Poslovni broj: 19 Gž-870/2021-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P.-P., …, OIB: …, zastupanog po gradonačelniku a ovaj po generalnoj punomoćnici G. L., dipl. iur., protiv tuženika I. K. iz P., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz P., …, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-1081/18-29 od 6. svibnja 2021. ispravljene rješenjem istoga suda broj P-1081/18-31 od 10. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2021., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se žalba tuženika I. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-1081/18-29 od 6. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1081/2018-31 od 10. svibnja 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja G. P.-P. za naknadom troška sudske pristojbe odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio kč.br. … k.o. P. označen zelenom bojom u skici lica mjesta od 12. veljače 2020. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka V. d.o.o. P., a koji u naravi predstavlja dvorište, ulaz u bunker i dvije zgrade, slobodno od osoba i stvari, te da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.300,00 kuna, a sve u roku od 15 dana.

              II. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

 

2. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

              "Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj P-1081/18-30 od 6. svibnja 2021. na način da na 1. stranici u uvodu presude, prezime tužitelja umjesto „K." treba ispravno stajati: „K.".

 

              U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

 

3. Protiv citirane presude ispravljene rješenjem suda prvog stupnja žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Tvrdi da se nalazi u poštenom posjedu spornog dijela čest. zem. … k.o. P., u naravi dvorišta, ulaza u bunker i dvije zgrade i to već 20 godina, sve do podnošenja tužbe u predmetnom sporu i nitko mu nije osporavao pravo na posjed. Posjed je stekao od vlasnika obrta brze hrane koji je poslovao na predmetnoj nekretnini, na adresi …, a na toj adresi je prijavljeno i njegovo prebivalište, pa je posjed stekao od poštenog posjednika. Odredbom čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da u slučaju kada vlasnik zahtijeva da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove i stvar zadržati dok mu troškovi ne budu naknađeni. Vještačenjem je utvrđeno da se na dijelu predmetne nekretnine nalaze dvije manje zgrade. Izgradio ih je on svojim radom i sredstvima i kao pošteni posjednik ima pravo na naknadu za ulaganja i zadržati posjed dok mu ih tužitelj ne naknadi. Na ročište na kojem je trebao biti saslušan kao stranka nije mogao pristupiti, jer se nalazio u pritvorskoj jedinici P. p. P., zbog incidenta u susjedstvu. Nema drugog smještaja osim predmetnog, nema primanja i unatoč činjenici da G. P. raspolaže kapacitetima nužnog smještaja, prije podnošenja tužbe, a ni tijekom postupka nije mu ponuđena alternativa u smislu nužnog smještaja.

 

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika naveo da tuženik u postupku nije predlagao dokaze na okolnosti koje ističe u žalbi. Po prvi puta u žalbi tvrdi da je ulagao u predmetnu nekretninu i poziva se na odredbu čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima što je suprotno odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku (ispravno odredbi čl. 352. istog Zakona), jer se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti isticati novi prigovori. Netočne su tvrdnje tuženika da nije mogao pristupiti na ročište na kojem je trebalo izvesti dokaz njegovim saslušanjem, jer je dva puta zakazivana glavna rasprava radi njegovog saslušanja i oba puta na ročište nije pristupio pa je razvidno da je tuženiku omogućeno očitovati se o svim okolnostima iz tužbe. Tuženik isto tako nije isticao zahtjeve u pogledu alternativnog smještaja, već upravo suprotno. U više je navrata tuženiku nudio nužni smještaj u P., te je iz Zapisnika o očevidu od 27. veljače 2018. razvidno da mu je C. k. P. nudio pomoć, što je tuženik odbio. Tuženik je u posjedu predmetne nekretnine i to na način da je iznajmljuje beskućnicima uz naknadu, a što potvrđuju i priloženi novinski članci. Osim toga, predmetna nekretnina na način na koji je posjeduje tuženik ugrožava okoliš i zdravlje ljudi zbog nagomilanog smeća i postoji opasnost od požara, što je također razvidno iz fotografija i novinskih članaka u spisu. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i obvezati ga na platež troška žalbenog postupka u visini sudske pristojbe odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu ispravljenu rješenjem istoga suda broj P-1081/18-31 od 10. svibnja 2021. ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj: 70/19 dalje: ZID ZPP/19) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Tuženik isto tako neosnovano u žalbi tvrdi da je onemogućen raspravljati pred sudom time što u postupku nije saslušan kao stranka. Naime, rješenjem prvostupanjskog suda od 9. srpnja 2020. zakazano je ročište za glavnu raspravu za dan 11. studenog 2020. i određeno da će se na tom ročištu tuženik saslušati kao stranka. Na ročište od 11. studenog 2020. tuženik nije pristupio unatoč uredno dostavljenom pozivu, odnosno podneskom od 10. studenog 2020. predložio je odgodu ročišta te je prvostupanjski sud zakazao novo ročište za dan 2. ožujka 2021., na koje tuženik nije pristupio, jer je prema navodima njegovog punomoćnika "priveden po policiji pa zbog zadobivenih ozljeda nije mogao pristupiti na današnje ročište" (l.s. 67), pa je prvostupanjski sud ročište odgodio i zakazao novo za dan 22. ožujka 2021., na koje unatoč urednoj dostavi poziva nije pristupio, pa se punomoćnik tuženika suglasio da se rasprava u predmetnoj pravnoj stvari zaključi (l.s. 71).

 

7.1. Slijedom toga, razvidno je da prvostupanjski sud nije postupao nezakonito niti je onemogućio tuženika u raspravljanju pa nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju tuženik ukazuje u žalbi.

 

8. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužitelja radi predaje u posjed, slobodnog od stvari i osoba, dijela čest. zem. … k.o. P., u skici vještaka mjernika označenog zelenom bojom, u naravi dvorište, ulaz u bunker i dvije zgrade, na adresi M. G. 1, P. (l.s. 51).

 

9. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP), utvrđeno je pravo vlasnika da od posjednika zahtijeva da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, što može ostvariti tužbom čije pretpostavke uređuje odredba čl. 162. ZVDSP.

 

9.1. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je u zemljišnoj knjizi prvostupanjskog suda čest. zem. … k.o. P. u površini od 814 m2 (dvorište) upisano kao društveno vlasništvo korisnika O. P. te da se ova nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja grada P. i to dijelom unutar zone stambene namjene i dijelom unutar zone zaštitne zelene površine. (l.s. 3 i 4).

 

10.1. Također je utvrđeno da sporni dio čini "dvorište zatrpano raznim otpadom, dvije manje prizemne zgrade između kojih je vidljiv ulaz u bunker koji se nalazi ukopan u vertikalnoj stijeni (prijašnji kamenolom)" (l.s. 51).

 

11. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj: 63/19) propisano je da zemljišne knjige, izvadci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, pa se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (st. 2. istog čl. Zakona). Glede nekretnina koje su upisane u zemljišne knjige dokaz postojanja stvarnih prava na nekretnini upravo je izvadak iz zemljišne knjige pa tužitelj G. P. nije morao dokazivati posebni pravni temelj stjecanja vlasništva, jer se po čl. 362. st. 1. ZVDSP smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

12. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, jer je utvrdio da je tužitelj kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik prijeporne nekretnine ovlašten od tuženika tražiti predaju u posjed, slobodne od osoba i stvari. Prigovore koje je tuženik isticao tijekom postupka, odnosno njegove tvrdnje da ima pravo na posjed, jer mu je prednik, vlasnik fast food-a prenio posjed, neutemeljeni su, jer iz dokaza izvedenih tijekom postupka nije utvrđeno pravo tuženika koje bi ga ovlastilo na posjed prijepornog dijela nekretnine oznake čest. zem. … k.o. P..

 

13. Protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženik se može braniti prigovorima koji negiraju ili ukidaju njegov vlasnički zahtjev. Prigovor koji ukida vlasnički zahtjev tužitelja svodi se na dokazivanje tvrdnje da je pravo vlasništva tužitelja prestalo, odnosno da je tuženik stekao pravo vlasništva poslije tužitelja. Takav prigovor na koji se tuženik poziva i u žalbi, nije osnovan, jer tuženik u postupku nije naveo pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine.

 

14. Pošteni posjednik radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju na ime nužnih i korisnih troškova koje je imao za tužiteljevu stvar ima pravo zadržanja, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZVDSP. Međutim, takav prigovor prava zadržanja tuženik u postupku nije isticao niti se o tom prigovoru raspravljalo tijekom postupka pred sudom prvog stupnja. Taj prigovor tuženik ističe po prvi puta u žalbi.

 

15. Odredbom čl. 352. st. 2. ZPP propisano je da ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istakla prigovor zastare, prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi, stoga se o prigovoru retencije kojeg je tuženik po prvi put istakao u žalbi i nije razmatralo u žalbenom postupku pred ovim drugostupanjskim sudom.

 

16. Iako tuženik tvrdi da je u posjedu prijepora više od 20 godina i da je pošteni posjednik, za kazati je da je pošteni posjednik prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP onaj koji kad je posjed stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Njegova tvrdnja da je po ovlaštenju prijašnjeg vlasnika predmetne nekretnine koji je na prijeporu poslovao, (prodavao je fast food), bio u poštenom posjedu prijepora, neutemeljena je jer osoba na koju se poziva, s obzirom na upis prava vlasništva tužitelja, nije bila ovlaštena predati mu vlasnikovu nekretninu u posjed.

 

16.1. Isto je tako neutemeljen njegov prigovor da se radi o "njegovom smještaju", jer je iz fotodokumentacije koja prileži spisu (l.s. 26-38) razvidno da je riječ o dijelu dvorišta zatrpanog raznim otpadom što je i utvrđeno nalazom vještaka mjernika od 12. veljače 2020. (l.s. 51)  te je utvrđeno i Zapisnikom U. odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu G. P.-P. (l.s. 5).

 

17. Sud prvog stupnja je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 161. st. 1. u svezi čl. 162. ZVDSP kada je tuženika obvezao na predaju spornog dijela nekretnine i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19, obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

 

18. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, odnosno odlučiti kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

19. Zahtjev tužitelja za naknadom troška plaćene sudske pristojbe odgovora na žalbu tuženika odbijen je kao neosnovan i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude, jer taj trošak nije bio nužan za vođenje predmetnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

 

U Zadru, 25. studenog 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.