1               Poslovni broj: 19 Gž Ovr-514/2021-2

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Mirjane Macure, članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. V. d.o.o. u stečaju (prije K.-H. d.o.o.) iz Z., …, OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici A. V. F. iz Z., …, a ova po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Z., …, protiv ovršenika A. K. iz N. Z., …, OIB: …, radi iseljenja, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-3726/19-29 od 10. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja H. V. d.o.o. u stečaju (prije K.-H. d.o.o.), Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-3726/19-29 od 10. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"Ovrha iseljenjem ovršenika i predajom sobe u posjed ovrhovoditelju, obustavlja se."

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno obustavio postupak ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine pozivom na odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona. Prvostupanjski sud pogrešno klasificira hotelsku sobu kao nekretninu u smislu odredaba Ovršnog zakona i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U smislu odredbe čl. 76. st. 1. Ovršnog zakona predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige. Sukladno odredbi čl. 66. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom i čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. Hotelska soba nije posebni dio nekretnine, a ni nekretnina kao cjelina, već samo funkcionalna jedinica u hotelu. Predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina, a to je u konkretnome zgrada hotela, a ne pojedina hotelska soba. Ovršeniku je rješenjem o ovrsi od 25. studenog 1997. određena ovrha iseljenjem ovršenika i svih njegovih stvari iz nekadašnjeg samačkog hotela K. broj sobe 101/I i predajom u posjed ovrhovoditelju. Prvostupanjski je sud propustio utvrditi iz kojeg razloga nije moguće provesti ovrhu iseljenjem ovršenika i svih njegovih stvari iz zgrade hotela. Neživotan je i nelogičan zaključak suda prvog stupnja prema kojem je ovršenik navodno dobrovoljno napustio hotel, jer mu je prijavljeno prebivalište u N. Z., …, sve od 26. svibnja 2015., budući da ovršenik s drugima bespravno živi u napuštenoj zgradi hotela, a samo formalno ima prijavljeno prebivalište na drugim adresama. To što ovršenik na dan održavanja ročišta 21. travnja 2021. nije zatečen u predmetnoj nekretnini i ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, ne znači da ne boravi u zgradi hotela. Iz činjenice da stečajna upraviteljica na ročištu od 21. travnja 2021. nije mogla pokazati sudskom ovršitelju sobu ovršenika "kako je ista navedena u ovršnoj ispravi (kat i broj sobe)", ne može se izvesti zaključak da je ovrha nemoguća s obzirom da sobe nemaju brojeve i korisnici se konstantno sele po sobama. Uvažavajući stav suda prvog stupnja predmetna bi ovrha postala neizvršiva. Osim toga, postoji proturječnost u pobijanom rješenju, jer sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja u jednom dijelu navodi kako ovrhu nije moguće provesti jer stečajna upraviteljica nije mogla identificirati sobu u kojoj se nalazi ovršenik, dok u drugom dijelu rješenja ističe kako to ne znači da ovrhovoditelj ne može sam preuzeti napuštenu i zapuštenu zgradu hotela i utvrditi koliko korisnika ima pravni osnov za korištenje. Prvostupanjski je sud dužan provesti ovrhu u odnosu na konkretnog ovršenika i ne čekati utvrđenje da li koji od korisnika ima pravnu osnovu za korištenje zgrade. Upravo je prvostupanjski sud neosnovanim inzistiranjem na označavanju brojeva soba doprinio odugovlačenju postupka, što korisnici iskorištavaju na način da nakon što se sobe i označe, oznake uklone, promijene ili se namjerno sele iz sobe u sobu kako bi izbjegli ovrhu. Ovrhovoditelju je naloženo provođenje radnji koje nije moguće provesti, identificirati i pokazati sobu ovršenika u hotelu u kojem sobe nemaju brojeve, sve pod prijetnjom obustave ovrhe. Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

 

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj VI-Is-130/97 od 25. studenog 1997. temeljem ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2054/94 od 14. studenog 1996. prvostupanjski sud odredio ovrhu, odnosno izvršenje "prisilnim iseljenjem ovršenika i svih njegovih stvari iz samačkog K. h., soba 101/I u Z., … i predajom tih prostorija praznih od osoba i stvari ovrhovoditelja na slobodno raspolaganje" (l.s. 9).

 

7. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem obustavio ovrhu iseljenjem ovršenika i predajom sobe u posjed ovrhovoditelju temeljem utvrđenja da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari neprovediva i da je nije moguće nastaviti, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96 i 29/99 - dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.

 

8. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da na ročištu od 21. travnja 2021. zakazanom na licu mjesta, H. V. d.o.o. u stečaju, na adresi u Z., …, ovrhovoditelj zastupan po stečajnoj upraviteljici, na ročištu (a ni prije ročišta) nije mogao identificirati sobu u kojoj je ovršenik, a ni ostale sobe ovrhovoditelja, pa kako na ulaznim vratima nema brojeva soba ni imena korisnika, zaključuje da u takvoj situaciji nije moguće ovrhu provesti niti nastaviti.

 

9. Prema odredbi čl. 67. st. 1. OZ ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta.

 

9.1. Stavkom 2. istog članka OZ propisano je da će se ovrha također obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

 

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršna isprava - pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2054/94 od 14. studenog 1996. neizmijenjena, nije ukinuta, poništena, preinačena niti je na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije utvrđeno da je bez učinka, pa ovrhovoditelj ima pravo na ispunjenje tražbine onako kako je ona određena ovršnom ispravom i pravomoćnim rješenjem o ovrsi.

 

10.1. Istom ovršnom ispravom naloženo je tuženiku/ovršeniku A. K. "…da iseli iz prostorije - sobe br. 101/I u samačkom hotelu, Z., … i tu prostoriju - sobu slobodnu od osoba i stvari preda na raspolaganje tužitelju…" (l.s. 3).

 

11. Predmet iseljenja je dakle prostorija - soba broj 101/I u samačkom hotelu, na adresi u Z., …, kao dio nekretnine i upravo je taj dio ovršenik bio dužan ovrhovoditelju predati u posjed slobodan od osoba i stvari.

11.1. Prilikom uredovanja na licu mjesta u H. V. d.o.o. u stečaju, ovrhovoditelj koji je bio prisutan na licu mjesta po stečajnoj upraviteljici, naveo je da "ne zna u kojoj se sobi nalazi ovršenik" (l.s. 134), pa kako su sobe neoznačene brojevima i na njima nema istaknutih imena i prezimena osoba koje u njima stanuju, u situaciji kada ovrhovoditelj nije opisao nekretninu identično njezinom opisu iz ovršne isprave, odnosno rješenju o ovrsi, za zaključiti je da prvostupanjski sud u konkretnome nije mogao (sam) identificirati hotelsku sobu u kojoj živi ovršenik, pa se predmetna ovrha nije mogla nastaviti i dovršiti, slijedom čega je prvostupanjski sud istu obustavio.

 

12. Broj hotelske sobe i kat na kojem se ona nalazi predstavljaju bitno identifikacijsko obilježje nekretnine koja je predmetom ovrhe, pa inzistiranje na njihovoj identifikaciji od strane prvostupanjskog suda ne predstavlja puki formalizam, na što ukazuje ovrhovoditelj u žalbi, koji ni sam nije u mogućnosti identificirati predmetnu nekretninu, unatoč tome što ista nije označena sukladno odredbi čl. 76. st. 1. OZ kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava, pa je sud prvog stupnja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 67. st. 2. OZ kada je ovrhu obustavio, jer je postala nemoguća, odnosno neprovediva.

 

13. Stoga žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

14. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 19. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

 

 

U Zadru, 25. studenog 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.