- 1 -              I Kž-Us 48/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 48/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), opt. D. G., opt. O. P. i opt. D. L., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, od 24. siječnja 2018., broj K-Us-57/13, ispravljene rješenjem tog suda istog broja od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 25. studenoga 2021., u prisutnosti braniteljice opt. D. G., odvjetnice V. D. L., branitelja opt. O. P., odvjetnika N. S., branitelja opt. D. L., odvjetnika I. D. te branitelja opt. T. M. K., odvjetnika D. M.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. U povodu žalbi opt. USKOK-a, opt. D. G. i opt. O. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da su opt. D. G. i opt. O. P., radnjama opisanim pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude, počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.).

 

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. D. G. i opt. O. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se:

- opt. D. G. prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke), dok mu se za kazneno djelo iz čl. 337. st. 1. KZ/97. (toč. 2. izreke), za koje je sada proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, pa se opt. D. G., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci,

- opt. O. P. prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke), dok mu se za kazneno djelo iz čl. 337. st. 1. KZ/97. (toč. 2. izreke), za koje je sada proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, pa se opt. O. P., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

III. U ostalom dijelu žalbe opt. D. G. i opt. O. P. te u cijelosti žalbe USKOK-a i opt. D. L. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom su presudom ispravljenom rješenjem navedenim u uvodu, proglašeni krivima opt. D. G., opt. O. P., opt. Z. I. i opt. D. L. Opt. D. G. i opt. O. P. su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi stavka 2. KZ/11., opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude i zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti iz članaka 291. stavak 1. KZ., opisanog pod točkom 2. izreke. Opt. Z. I. i opt. D. L. su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi stavka 2. KZ/11., opisanog pod toč. 1. izreke pobijane presude. Opt. D. G. i opt. O. P. su za kazneno djelo označeno pod točkom 1. izreke, na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo označeno pod točkom 2. izreke, na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11., utvrđene su kazne zatvora u trajanju osam mjeseci, pa su opt. D. G. i opt. O. P., uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine, svaki. Opt. Z. I. je za kazneno djelo označeno pod točkom 1. izreke, na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo. Opt. D. L. je za kazneno djelo označeno pod točkom 1. izreke, na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Primjenom članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u ukupnom iznosu 4.791.600,00 kuna, te je na ime imovinsko pravnog zahtjeva naloženo opt. D. G. platiti 1.560.000,00 kuna, opt. O. P. 3.032.800,00 kuna, opt. D. L. 199.000,00 kuna, dok je oštećena Republika Hrvatska, s preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva, i to u odnosu na opt. Z. I. (koji je pribavljenu imovinsku korist u međuvremenu vratio) i zakonskim zateznim kamatama, upućena u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) naloženo je opt. D. G., opt. Z. I. i opt. D. L. podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 11.391,76 kuna - svaki, a opt. O. P. u iznosu 12.891,76 kuna, te je naloženo opt. D. G. i opt. O. P. platiti paušalnu svotu u iznosu 10.000,00 kuna - svaki, a opt. Z. I. i opt. D. L. u iznosu 5.000,00 kuna - svaki.

 

3. Istom presudom, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), opt. T.-M. K. je oslobođen optužbe zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi stavka 2. KZ/11., uslijed čega je oštećena Republika Hrvatska upućena imovinsko pravni zahtjev ostvariti u parnici, a troškovi kaznenog postupka u ovom dijelu, te nužni izdaci opt. T.-M. K. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv ove presude žalbu su podnijeli USKOK, opt. D. G., opt. O. P. i opt. D. L.

 

5. USKOK je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio i opt. T.-M. K., a u odnosu na osuđujući dio žalbu je podnio zbog odluke o izrečenim kaznama opt. D. G. i opt. O. P., te zbog izrečene uvjetne osude opt. D. L. U žalbi se predlaže preinačiti pobijanu presudu u odnosu na opt. T.-M. K. i proglasiti ga krivim „... za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela i osuditi ga po zakonu ...“, odnosno ukinuti pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odnosu na osuđujući dio, predlaže pobijanu presudu preinačiti u dijelu odluke o kazni i uvjetnoj osudi, u odnosu na opt. D. G., opt. O. P. i opt. D. L. „... na naprijed izneseni način ...“.

 

6. Opt. D. G., putem svoje braniteljice J. N., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

7. Opt. O. P., putem branitelja N. S., odvjetnika iz Odvjetničkog društva S., D., M. d.o.o. iz Z., žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i opt. O. P. „... osloboditi od odgovornosti ...“, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

8. Opt. D. L., putem branitelja I. D., odvjetnika iz Odvjetničkog društva S., D., M. d.o.o. iz Z., žali se „… zbog svih razloga …“ s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i opt. D. L. „... osloboditi od odgovornosti odnosno odbiti optužbu kao neosnovanu, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje ...“.

 

9. USKOK je podnio odgovore na žalbe opt. D. G. i opt. O. P., sa prijedlogom odbiti njihove žalbe kao neosnovane. Opt. O. P., putem branitelja N. S., podnio je odgovor na žalbu USKOK-a, s prijedlogom žalbu USKOK-a odbiti kao neosnovanu. Opt. D. L., putem branitelja I. D., podnio je odgovor na žalbu USKOK-a, a iz sadržaja odgovora se može iščitati kako smatra da bi žalbu USKOK-a trebalo odbiti kao neosnovanu. Opt. T.-M. K., putem branitelja D. M., odvjetnika iz Z., podnio je odgovor na žalbu USKOK-a, s prijedlogom odbiti žalbu USKOK-a kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu.

 

10. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

11. Na temelju članka 475. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opt. D. G. i njegova braniteljica V. D. L., odvjetnica iz Z., opt. O. P. i branitelj N. S., opt. D. L. i branitelj I. D., opt. T.-M. K. i branitelj D. M., te zamjenik glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske. Sjednici su prisustvovali braniteljica opt. D. G., odvjetnica V. D. L., branitelj opt. O. P., odvjetnika N. S., branitelj opt. D. L., odvjetnik I. D. i branitelj opt. T. M. K., odvjetnik D. M.

 

12. Na temelju članka 475. stavka 5. ZKP/08., nakon ispitivanja stranaka, isključena je javnost s drugostupanjske sjednice vijeća, u skladu s člankom 388. stavkom 2. točkama 1. i 2. ZKP/08., radi zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, a koja odluka je obrazložena i javno objavljena.

 

13. Žalbe USKOK-a i opt. D. L. su neosnovane, a žalbe opt. D. G. i opt. O. P. su djelomično osnovane, i to u dijelu vezanom uz odluku o kazni zbog kaznenog dijela iz točke 2. izreke pobijane presude.

 

14. Suprotno žalbenim navodima opt. D. G., opt. O. P. i opt. D. L., u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da su optuženici počinili kaznena djela kako je to i navedeno u izreci pobijane presude, a potom je jasno obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

 

15. Nisu u pravu opt. D. G. i opt. O. P. kada tvrde da je pobijana presuda nerazumljiva odnosno proturječna razlozima, jer je u pisanom otpravku presude sud prvog stupnja proglasio krivim i opt. T.-M. K., a da bi potom, u obrazloženju, iznio razloga na temelju kojih je zaključio kako nije dokazano da bi ovaj optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

 

16. Žalitelji zanemaruje jasnu zakonsku odredbu koja propisuje da pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena, odnosno izrečena. U konkretnoj situaciji nema dvojbe o sadržaju objavljene odnosno izrečene presude, te da je opt. T.-M. K. oslobođen optužbe zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi stavka 2. KZ/11. Međutim, do očitog propusta u pisanoj presudi je došlo kada je prije riječi krivi su, pogrešno upisan i optuženik T.-M. K. Radi se o očiglednoj omašci, odnosno očitoj pogrešci prilikom pisanja presude. Zato je prvostupanjski sud pravilno, primjenom članka 462. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), pisanu presudu ispravio na način da je u izreci nakon riječi presudio je, a prije riječi krivi su, ispušten optuženik T.-M. K.

 

17. S obzirom da postupovne odredbe i propisuju da se očite pogreške ili propusti u pisanju i računanju, nedostaci u obliku i nesuglasnosti napisane presude sa izvornikom, ispravljaju posebnim rješenjem, to žalitelji nisu u pravu kada tvrde kako je presuda nerazumljiva te proturječna razlozima. Radilo se o očitoj pogrešci prilikom pisanja presude koja je, potom, posebnim rješenjem usuglašena s presudom koja je bila objavljena odnosno izrečena.

 

18. Opt. D. G. nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je presuda nerazumljiva, jer prvostupanjski sud nije obrazložio izmjenu činjeničnog opisa optužnice. Žalitelj zanemaruje da je prvostupanjski sud utvrdio kako nema dokaza da bi opt. T. M. K. zadržao za sebe najmanje 42.500,00 kuna, uslijed čega je iz osuđujućeg dijela morao biti ispušten dio činjeničnog supstrata optužnice u odnosu na ovog optuženika Na taj je način osuđujući dio logično i jasno usklađen sa oslobađajućim dijelom pobijane presude. U obrazloženju je navedeno kako je izreka izmijenjena „... u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, ne mijenjajući subjektivni i objektivni identitet optužnice ....“ (list 7 presude). S obzirom da je opt. T. M. K., za razliku od ostalih optuženika, oslobođen optužbe, to je prvostupanjski sud „razumljivo“ i vrlo detaljno obrazložio na osnovu kojih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica je utemeljio svoju odluku kako nema dokaza da bi ovaj optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu je to optužnim aktom stavljeno na teret, odnosno da bi „... iznos od najmanje 42.500,00 kuna zadržao za sebe i koristio za osobne interese ...“  (list 86-93 presude).

 

19. Nije u pravu opt. O. P. kada pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tvrdnjom kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa je nerazumljivo „… s kojom kriminalnom sviješću opt. P. sudjeluje u počinjenju kaznenih dijela ostali suoptuženika …“.

 

20. Nasuprot takvoj žalbenoj tvrdnji, iz izreke pobijane presude kao i iz detaljnog obrazloženja, jasno proizlazi „kriminalna svijest“ svih optuženika, odnosno da su opt. D. G. i opt. O. P. jedan drugome „… prema prethodnom dogovoru i zajednički, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne koristi neosnovano odobravali isplate sredstava za posebne namjene VSOA …“. Jednako tako, iz izreke pobijane presude i detaljnog obrazloženja, jasno proizlazi da su opt. D. G. i opt. O. P., prema prethodnom dogovoru i zajednički, neosnovano odobravali isplate sredstava za posebne namjene VSOA, nakon čega su opt. Z. I. i opt. D. L. podizali sredstava te „… u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne koristi za sebe i druge … protivno pravilima službe VSOA, tako isplaćena sredstava nisu koristili za to predviđene svrhe, već je opt. Z. I. glavninu zadržao za sebe, a opt. D. L. cijelokupni iznos tako isplaćenih sredstava zadržao za sebe i koristio za osobne interese ….“ Iz izreke pobijane presude kao i iz detaljnog obrazloženja jasno proizlazi da je i T.-M. K., na ime neosnovano odobrene isplate sredstava za posebne namjene „... preuzeo ukupno 1.522.000,00 kuna, koji iznos je potom predavao opt. O. P., od kojeg je iznosa opt. O. P. zadržao najmanje 1.200.000,00 kuna i koristio za osobne interese ...“.

 

21. Kada opt. O. P. u žalbi tvrdi da se „nigdje ne objašnjava“ visina iznosa koji je oduzet od opt. G., zanemaruje kako je, u izreci prvostupanjske presude, specificirana pribavljena imovinska korist u odnosu na sve optuženike. Navedeno je da je opt. D. G. pribavio korist u iznosu od najmanje 1.560.000,00 kuna, opt. O. P. u iznosu od najmanje 3.032.800,00 kuna, opt. Z. I. u iznosu 182.000,00 kuna i opt. D. L. u iznosu 199.000,00 kuna. Zato je, na ime imovinskopravnog zahtjeva, optuženicima i nalaženo isplatiti upravo ove iznose (opt. I. je već ranije ovaj iznos vratio), dok je oštećena Republika Hrvatska, s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na optuženog Z. I. i zakonskom zateznom kamatom, upućena u parnicu.

 

22. S obzirom na izloženo, a nasuprot tvrdnji žalitelja, u pobijanoj presudi je jasno navedeno s kojom su „kriminalnom sviješću“ optuženici postupali, odnosno da su svi optuženici, dakle i opt. O. P., postupali sa izravnom namjerom. Jednako tako, jasno je označena znatna imovinska korist koju su, takvim svojim postupanjima pribavili, uslijed čega im je i nalaženo isplatiti upravo te iznose.

 

23. Kada opt. O. P. i opt. D. L. u žalbama tvrde da je pobijana presuda nerazumljiva, jer u radnjama počinjenja nije opisan oblik „sudioništva“, odnosno „vlast nad djelom“, zanemaruju kako u izreci opisane, a u dokaznom postupku i utvrđene, radnje počinjenja predstavljaju primarnu oznaku počiniteljstva. Svaka od utvrđenih radnji optuženika je bila bitna za ostvarivanje neprava, za posljedice koje su nastupile i povredu zaštićenog dobra. Radnje počinjenja su se, kod opt. D. G. i opt. O. P., realizirale na način da su, prema prethodnom dogovoru i zajedno, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne koristi, neosnovano odobravali jedan drugome isplate sredstava za posebne namjene. Jednako tako, radnje počinjenja su se kod ove dvojice realizirale na način da su, prema prethodnom dogovoru, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne koristi, neosnovano odobravali isplate sredstava i drugim optuženicima.

 

24. Međutim, da bi došlo do pune realizacije odnosnih kaznenih djela, trebali su i drugi optuženici, suglasno prethodnom dogovoru, izvršiti svoj dio zadatka. Oni su podizali novac i tako realizirali naloge za koje su znali da su neosnovani. Optuženici, naime, nisu mogli sami sebi odobravati isplatu sredstava za posebne namjene i potom ta sredstva podizati. Zato je svaki počinitelj, zajedno s drugim, ostvario zajedničko djelo, dajući tome svoj značajan doprinos. Razvidno je njihovo kvalificirano sudjelovanje i bitan doprinos u ostvarenju plana počinjenja kaznenih djela. Djelatnost jednog, u sklopu podjele uloga, dopunjena je djelatnošću drugog, a što sve čini jedinstven proces počinjenja kaznenog djela.

 

25. Opt. O. P. nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Nije u pravu kada tvrdi da je tzv. „raščlamba VSOA-e od 31. kolovoza 2016.“, rezultat vještačenja, a kako se za vještaka ne može uzeti osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo „… što znači da predmetnu analizu (raščlambu) nije mogla raditi VSOA ...“. Nasuprot takvoj paušalnoj tvrdnji, raščlamba VSOA-e nije rezultat vještačenja, niti je sud nalogom odredio vještačenje. Naime, optuženi P. je, tijekom rasprave, predao u sudski spis operativna izvješća za koja je i sam naveo kako su izrađena naknadno. Operativna izvješća nisu bila vještačena, niti se ima tu što vještačiti, već se VSOA, na traženje suda, očitovala o tim izvješćima. Uspoređivali su podatke i izradili raščlambu iz koje proizlazi kako navedena izvješća nisu nastala kao rezultat redovnih operativnih postupaka, a „problematika“ koja se u tim izvješćima navodi, bila je predmetom postupanja nadležnih ustrojstvenih cjelina VSOA-e. Dakle, prvostupanjski sud se nije obratio VSOA-i zato što ona ima stručna znanja i vještine, a kada se određuje vještačenje, već se obratio VSOA-i za usporedbu sa relevantnim podacima kojima jedino ona i raspolaže. Stoga „raščlamba VSOA-e od 31. kolovoza 2016.“ nije vještački nalaz i mišljenje, niti se radi o nezakonitom dokazu, kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

 

26. Nije u pravu opt. D. G. kada u žalbi tvrdi da je, zbog toga što je dostavljena dokumentacija u kojoj je veći dio teksta bio zacrnjen, ostvarena povreda prava na pravično suđenje. Doista su dijelovi izvješća Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) o redovitom godišnjem nadzoru VSOA-e, za vremensko razdoblje od 2009. do 2012. (list 3951-3979 spisa) bili zatamnjeni, ali naravno ne samo za obranu već za sve. Ovo je obrazloženo time što bi cjelovito otkrivanje „... moglo nanijeti nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima zemlje ...“ S tim povezano, Ured vijeća za nacionalnu sigurnost je izvijestio sud kako se „zaštićeni dijelovi“ ne odnose na trošenje sredstava za posebnu namjenu (list 3949-3950 spisa). Iz dostavljenih izvješća proizlazi kako su izvršeni uvidi u dokumentaciju o oblicima združenog postupanja, dokumentaciju elektronskih zbirki podataka o primjeni mjera TPP-a, te su obavljeni razgovori s nadležnima, u okviru kojih su zatražena određena pojašnjenja. Iz dostavljenih izvješća proizlazi kako je UVNS, u okviru nadzornih aktivnosti, izvršio i nadzor primjene mjera tajnog prikupljanja podataka, kojima se privremeno ograničavaju ustavna ljudska prava i temeljne slobode. Međutim, te mjere ne određuje nitko iz VSOA-e, niti bilo tko iz VSOA-e te podatke može uništiti. Primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka, kojima se privremeno ograničavaju ustavna ljudska prava i temeljne slobode, prema zakonom strogo propisanoj proceduri, nalogom određuje sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa te mjere očito nisu ni bile predmet ovog postupka. Opt. O. P. zanemaruje utvrđenu činjenicu kako se kontrole u odnosu na Kabinet ravnatelja nisu ni mogle provesti, jer se nije pohranjivala dokumentacija u svezi utroška sredstava za posebnu namjenu (SPN). Svjedokinja N. J. je iskazala kako se niti jedan akt u svezi korištenja SPN-a u Kabinetu ravnatelja, u inkriminiranom razdoblju, nije ni formalno urudžbirao. Kako je to razvidno iz Zapisnika o obavljenom proračunskom nadzoru (list 314 -359 spisa), kompletna operativna dokumentacija za razdoblje 2009. do 16. srpnja 2012., koja se odnosi na utrošak sredstava za posebne namjene, bila je uništena.

 

27. Imajući u vidu izloženo, to što je veći dio teksta izvješća UVNS-a bio zacrnjen, nije od odlučujućeg značaja za ovaj kazneni postupak, niti je na taj način, po nekom automatizmu, ostvarena povreda prava na pravično suđenje.

 

28. Opt. D. G. i opt. O. P. nisu u pravu kada tvrde da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, jer je prvostupanjski sud odbio prihvatiti određene dokazne prijedloge obrane, odnosno jer je „minorizirao sve dokaze koje je optuženik dostavio u spis ...“. U ovom je kaznenom postupku izveden veliki broj dokaza, kako onih koje je predložio USKOK, tako i onih koji su predložili optuženici. Dio dokaznih prijedloga obrane, npr. za dodatnom pribavom određenih izvješća, zaključaka i dokumentacije, te za određivanjem vještačenja, prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje kako se time ne mogu utvrditi odlučne činjenice. Između ostaloga je obrazloženo kako su dokazni prijedlozi za ispitivanje predloženih svjedoka i ponovnim ispitivanjem već ispitanih svjedoka, te pribave podataka i snimki tv kuća odbijeni kao nevažni, jer se tim dokazima ne bi mogle utvrditi neke nove činjenice važne za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženika. S druge strane, sve izvedene dokaze je prvostupanjski sud savjesno analizirao i ocjenjivao njihovu vjerodostojnost, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

29. Nema dvojbe da su jamstva sadržana u članku 6. stavak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), konstitutivni element pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija, kao opće pravilo, ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno pozvati predložene svjedoke (vidi Vidal protiv Belgije, serija A, broj 235-B, stavak 33 ESLJP 1992). Bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što optuženicima nije bilo dozvoljeno izvesti predložene dokaze. Obrana mora svoje zahtjeva potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine (vidi Perna protiv Italije, broj 48898/99, stavak 29., ESLJP 2003).

 

30. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda u kojem su detaljno izloženi razlozi odbijanja dokaznih prijedloga obrane, te iz korpusa svih izvedenih dokaza u ovom postupku, jasno je kako predloženi dokazi, doista, nisu bili „nužni za utvrđivanje istine“.

 

31. Naposljetku, valja istaknuti kako žalitelji svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, kvalificiraju teškom povredom prava na pravično suđenje. Tijekom ovog postupka su bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Ostvareno je pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može postupati i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima i jasno obrazložena.

 

32. Nisu u pravu opt. D. G. i opt. D. L. kada se žale zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelji ne navode jasno, koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu (ali npr. opt. G. za djelo pod točkom 2 izreke smatra da bi se moglo raditi o nekom drugom kaznenom djelu), tek se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Opt. O. P. ne navodi ovu žalbenu osnovu, ali iz sadržaja njegove žalbe proizlazi kako smatra da bi se, u konkretnom slučaju za djelo pod točkom 2 izreke, eventualno moglo raditi o kaznenom djelu iz članka 318. stavak 2. KZ/11., odnosno o kaznenom djelu iz članka 312. stavak 2. KZ/97. Međutim, to što žalitelji smatraju da u njihovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje su proglašeni krivima, pri čemu pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja bilo ispravno.

 

33. U činjeničnom supstratu pobijane presude jasno su označena svojstva optuženika kao službenih osoba. Radi se o ravnatelju VSOA-e, zamjeniku ravnatelja VSOA-e, tajniku Kabineta ravnatelja VSOA-e i višem stručnom referentu – operativnom dočasniku u Kabinetu ravnatelja VSOA-e. Isto tako, u činjeničnom supstratu je jasno navedeno kako su oni, kao službene osobe, iskoristili svoj položaj i ovlasti. Pod točkom 1. izreke je navedeno i na koji su način sebi i drugima pribavili navedenu imovinsku korist, uslijed čega je za Republiku Hrvatsku nastala šteta u navedenom iznosu. Kako su, dakle, izrekom prvostupanjske presude pod točkom 1. i 2. izreke označeni svi bitni elementi kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti, za koje su optuženici i osuđeni, to u ovom slučaju ne postoji ona povreda kaznenog zakona na koju upućuju žalitelji.

 

34. Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih žalbi, a po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., utvrđena je povreda kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, i to na štetu opt. D. G. i opt. O. P.

 

35. Imajući u vidu da je 1. siječnja 2013. na snagu stupio KZ/11., a djelo je počinjeno tijekom srpnja 2012., Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, postupio sukladno članku 3. KZ/11. Utvrđeno je postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97., koje je bilo na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, i istoimenog kaznenog djela, također iz glave kaznenih djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11. Premda je prvostupanjski sud na sva kaznena djela primijenio KZ/11., uostalom kako je to USKOK i označio u svojoj optužnici (list 5999- 6002 spisa), zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, blaži je zakon za počinitelje u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke.

 

36. U odnosu na točku 1. izreke, neovisno što je za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11., propisana stroža kazna (kazna zatvora od jedne do dvanaest godina) od one koja je propisana za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97. (kazna zatvora od jedne do deset godina), treba voditi računa o pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Su-IV K-4/2012-57 od 27. prosinca 2012.). Naime, prema ranijem pravnom shvaćanju ovoga suda, s obzirom da zakon to nije propisivao, vrijednost „znatne imovinske koristi“ i „znatne štete“ postojala je kada vrijednost te imovinske koristi ili štete prelazi 30.000,00 kuna. U međuvremenu je, odredbom članka 87. stavka 27. KZ/11., propisano da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna. Kako je dakle, u međuvremenu, zakonskim izmjenama i dopunama povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je citiranim pravnim shvaćanjem zaključeno da je u odnosu na „znatnu imovinsku korist“ i „znatnu štetu“, blaži za optuženika KZ/11. od KZ/97. Zauzeto je i stajalište kako je sud, u tom slučaju, vezan onim maksimumom propisane kazne koji je za optuženika povoljniji.

 

37. Stoga je, zbog povišenog imovinskog limita potrebnog za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, pravilno, u odnosu na točku 1. izreke, primijenjen članak 291. stavak 2. KZ/11.

 

38. Međutim, u odnosu na točku 2. izreke, optuženicima nije stavljena na teret imovinska korist odnosno šteta, pa nema ni tog imovinskog limita potrebnog za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela. Kako je zbog zapriječene kazne (od tri mjeseca do tri godine) za počinitelje blaži KZ/97., Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti utvrdio povredu zakona na štetu optuženika, i u odnosu na točku 2. izreke primijenio odredbu članka 337. stavka 1. KZ/97., dakle primijenio je zakon koji je najpovoljniji za počinitelje.

 

39. Suprotno žalbenim navodima opt. D. G., opt. O. P. i opt. D. L. u odnosu na osuđujući dio, i suprotno žalbenim navodima USKOK-a u odnosu na oslobađajući dio, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica, pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

40. Vezano uz točku 1. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je obrane optuženika, prvo vrlo detaljno analizirao i stavio ih u kontekst iskaza brojnih ispitanih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza, a potom sve tako utvrđene činjenice, obrazloženo, povezao u jednu logičnu cjelinu.

 

41. Optuženi D. G. je, između ostaloga, u svojoj obrani naveo kako je koristio sredstva za posebne namjene (SPN) sukladno svojim ovlastima i zadaćama. Međutim, svoj SPN je trošio i za potrebe radnih ručkova i večera s kolegama iz obavještajne zajednice, Oružanih snaga, Ministarstva … i drugih struktura od interesa VSOA-e, kao i za ručak nakon završenog nadzora VNS-a, koje je činilo ukupno 25-30 ljudi. U dvije međunarodne aktivnosti troškovi su bili znatno veći. To je konferencija 2010. u W. D. i konferencija 2012. u D. Sredstava je trošio i na informacije koje je dobivao od P. U. Međutim, nakon svake pojedine suradnje s P. U. nije pisao operativna izvješća, već samo operativna izvješća o utrošku SPN-a, koja je kasnije uništio. Između ostalog, tijekom konferencije u D., na plovilu U. je postignut završni dogovor. Iz sredstava SPN-a je platio troškove broda, osiguranje diskrecije plovidbe, hranu i piće na plovilu i poklone za sudionike. Jedna od zadaća, koju je P. U. obavio, bila je provjera potpisa na ugovoru vezanom za raketni sustav ... Bio je uključen i u organizacijske radnje za uspostavu operativnog sjedišta za međunarodnu razmjenu sigurnosnih informacije i podataka među državama srednje i jugoistočne Europe, koje je predvodila Poljska, uz prešutno pokroviteljstvo SAD. Platio je i troškove P. U. koji je s njim putovao u V., kako bi upoznao ljude s kojima će komunicirati.

 

42. Optuženi D. G. je u svom iskazu naglasio i kako su istekom mandata, nakon saznanja tko će ga naslijediti na dužnosti ravnatelja, uništeni dijelovi pomoćne tehničke i arhivske dokumentacije, koja nije mogla biti predmet primopredaje između njega i njegovog nasljednika. Naime ona je, zbog osjetljivosti sadržaja i osjetljivosti čuvanja i tajnosti podataka, bila uništena.

 

43. Optuženi O. P. u svom je iskazu naveo kako je u radu s operativnim vezama i osobama, koje smatra operativnim prijateljskim vezama, utrošio oko 1.500.000,00 kuna. U inkriminiranom razdoblju, od 2009. do 2012. godine, imao je široku mrežu operativnih prijateljskih veza, ali je jedino general pukovnik M. K., tadašnji zapovjednik … vojske HV, bio zaveden u evidencijama VSOA-e kao operativni suradnik. General K. je dao privolu i dragovoljno je uveden u suradnički odnos pod kodnim imenom „J.“. U kontaktu sa „J.“ je oblikovano 29 operativnih izvješća, pribavljeno 10 ugovora i 15 priloga – računa. Zato se, u odnosu na generala K., utrošio novac i na poklon novinaru kako bi ga se zaštitilo od negativističkih napada koji su se događali u inkriminiranom razdoblju. Optuženik je naglasio kako to nije bio izolirani slučaj, jer se i u drugim slučajevima trošio SPN za sprječavanje medijskih objava određenih tekstova.

 

44. Kao razlog uništenja dokumentacije, opt. O. P. je u svojoj obrani naveo operativnu prosudbu vezanu za osobu koja je trebala preuzeti mjesto ravnatelja VSOA-e. Radilo se o zaštiti izvora i njihovih operativnih saznanja, kao i zaštiti operativnog rada osoba u Kabinetu ravnatelja. Svoja operativna izvješća o operativnom radu, kao i sva operativna izvješća o utrošku SPN-a, uništio je na rezalici u svom kabinetu.

 

45. Optuženi D. L. u svojoj obrani je rekao kako je imao raspored u svojstvu operativnog dočasnika u Kabinetu ravnatelja VSOA-e. Radio je na protuobavještajnoj i fizičkoj zaštiti zamjenika ravnatelja, ali i Kabineta ravnatelja u cjelini. Zadaće je ispunjavao sukladno izravnoj zapovjedi zamjenika ravnatelja, opt. O. P. Zato je redovito, na uobičajene dnevne kontakte s informatorima, trošio oko 150,00 kuna, a neki put i više. Sa informatorima je odlazio u ugostiteljske objekte na piće ili gablec, zatim je informatorima kupovao bonove za mobitele ili im davao na ruke nešto novca, „da se nađe“. Kvalitetne informacije dobivao je od nekih vozača koji su vozili visoke časnike. Nekim osobama, koje je koristio kao izvore informacija, zahvaljivao se poklonom, parfemom za suprugu ili plaćanjem ručka, ali i davanjem novca. Bilo je normalno da plaća poštara „jer on poznaje cijelo susjedstvo“. Sredstva za posebne namjene (SPN), koje je koristio u svom radu, podizao je po propisanoj proceduri. S vremenom se iznos SPN ustalio na 4.000,00 do 4.500,00 kuna mjesečno, ali se znao povećati u slučaju nekih izvanrednih događanja. Operativna izvješća nije prosljeđivao Upravi za protuobavještajnu zaštitu i ne sjeća se da li je izvatke iz operativnih izvješća predavao Upravi za analitičke poslove.

 

46. Premda je tvrdio kako u operativnim izvješćima nije navodio imena svojih operativnih veza, opt. D. L. je ipak, nakon smjene opt. G. i opt. P., uništio svoje podatke o informatorskoj mreži.

 

47. O nezakonitim postupanjima drugih, ali i o svojim nezakonitim postupcima, detaljno je iskazivao optuženi Z. I., koji se očitovao krivim. U svojoj je obrani rekao kako je početkom 2009., zamjenik ravnatelja VSOA-e, optuženi O. P., počeo na njega vršiti pritisak kako bi, temeljem njegovih pisanih naloga, podizao sredstava za posebne namjene (SPN). Optuženi P. je ovo obrazložio da se on, uz dužnost zamjenika ravnatelja, bavi i operativnim radom za što su mu potrebna novčana sredstva. Odbio je takvo postupanje, jer se ne bavi operativnim radom i nema operativnu vezu od kojih bi dobivao podatke od interesa za VSOA-u. Na to mu je optuženi P. rekao da ne pametuje, te naložio da u svoje ime podiže SPN i predaje ga njemu. Ovo je objasnio vojnim sustavom u kojem rade i u kojem ga mora bespogovorno slušati bez obzira na naputke, pravilnike i zakone. Zbog takvog razgovora, otišao je kod ravnatelja VSOA-e, optuženog D. G. Međutim, ovaj mu je rekao da optuženi P. i on odlučuju o svrsi i korištenju SPN, te treba raditi kako to od njega zahtijeva optuženi P. Kako je zaključio da ravnatelj VSOA-e vrlo dobro zna što radi optuženi P., bio je stjeran u kut i doveden u tešku situaciju. Shvatio je da optuženi P., doslovno, radi što god hoće u VSOA-i. Bojao se gubitka posla i odlučio podizati SPN. Postupajući po zahtjevima i nalozima optuženog P., sav preuzeti novac je predavao njemu, a ovaj mu je od tog iznosa davao manji dio, koji je zadržavao za sebe.

 

48. Vezano uz uništenje dokumentacije, optuženi Z. I. je iskazao kako je sredinom srpnja 2012., u njegov ured došla S. C. te mu rekla da je od optuženika G. i P. dobila zadatak provesti postupak uništenja dokumentacije o korištenju SPN-a. On je bio izričito protiv uništenja te dokumentacije, kao što je i ranije bio protiv uništenja dokumentacije o korištenju SPN-a za 2009. i 2010. godinu. Nije bilo nikakve pravne osnove za uništenje dokumentacije. To je rekao i optuženom G., na što mu je ovaj rekao da je takvu odluku donio zajedno sa optuženim P.

 

49. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud, s pravom, nije prihvatio obrane optuženog D. G., optuženog O. P. i optuženog D. L., o njihovom navodnom operativnom radu kojim pravdaju korištenje podignutih sredstava za posebne namjene (SPN), premda o tome nemaju dokaza, usprkos obvezi čuvanja dokumenata. Naime, kako to proizlazi iz dokaznog postupka, o njihovom operativnom radu u VSOA-i za koje bi trebali koristiti SPN, nema ni relevantnih saznanja niti vjerodostojne dokumentacije. Rezultati njihovog operativnog rada i aktivnosti nisu dostavljani Upravi za analitičke poslove i zajedničke funkcije, niti Odjelu za protuobavještajnu zaštitu Uprave za informacijsku sigurnost. U postupku nisu utvrđeni identifikacijski podaci o izvorima podataka i načinu ili mjestu na kojem su ti podaci prikupljeni. Tijekom provedenog informatičkog vještačenja, koje je izradio vještak M. B., u informacijskom sustavu nisu pronađeni relevantni dokumenti o utrošku SPN-a za optuženog G., optuženog P., optuženog I. ili optuženog L.

 

50. Žalitelji zanemaruju kako obrane optuženih D. G., O. P. i D. L., nije demantirao samo detaljan iskaz optuženog Z. I., već i ispitani svjedoci te određena dokumentacija u spisu predmeta.

 

51. Svjedok J. G., iz Uprave za analitičke poslove, govorio je o propisanoj proceduri po kojoj svi morali postupati kod operativnog rada, a koje se procedure optuženici, svjesno, nisu pridržavali.

 

52. Josip G. je naveo kako sve ustrojstvene cjeline koje se bave operativnim radom, moraju svoje informacije dostavljati Upravi za analitičke poslove i zajedničke funkcije a čega se optuženici, očito, nisu pridržavali. Operativac, vezano za informacije dobivene od tajnih operativnih veza i suradnika, sačinjava operativno izvješće koje dostavlja analitici na vrednovanje. U operativnom izvješću operativac ne navodi stvarna imena, identitet tajnih suradnika, odnosno, operativnih veza, već samo njihova kodna imena. Analitički koordinator vrednuje dostavljenu informaciju, da li je ona korisna, da li se odbacuje, da li je zakašnjela, te eventualno daje uputu kako dalje postupati. Potom, informacija operativca ide na vrednovanje, kako bi se izbjegao njegov subjektivni odnos prema toj informaciji. Nakon vrednovanja, jedan primjerak operativnog izvješća se vraća operativcu, a drugi ostaje u Sektoru za analitičke poslove kod analitičkog koordinatora. Analitički koordinator analizira prikupljeni operativni podatak i stavlja ga u temeljnu zbirku podataka i vrednuje informaciju. S utvrđenjem analitičkog koordinatora trebaju se suglasiti voditelj odsjeka i voditelj odjela i po njihovoj suglasnosti o vrednovanju informacije, ista se vraća operativnom koordinatoru. Ukoliko su takvi inicijativni operativni podaci potvrđeni, tada se oni proširuju i analitički obrađuju, kako bi se dobio analitički proizvod namijenjen krajnjim korisnicima. Naposljetku, analitičke proizvode, koji su namijenjeni krajnjim korisnicima, izrađuje Uprava za analitičke poslove i zajedničke funkcije.

 

53. Suglasno iskazu J. G., govorili su i svjedoci M. U., B. D., R. T., M. C., D. T., D. B., M. R. i I. G. K. Iz njihovih iskaza proizlazi kako se tijekom provođenja mjera tajnih prikupljanja podataka, određuje koordinator mjera koji komunicira sa svima na terenu i objedinjuje sva saznanja uključenih u provođenje mjere. Nakon izvršene mjere tajnog prikupljanja podataka, piše se operativno izvješće na način da se prikupljaju izvješća svih uključenih djelatnika, a onda koordinator sačini operativno izvješće. Prema izjavi svjedoka M. U., u izvješća su se navodili i financijski troškovi, ukoliko ih je bilo.

 

54. Opt. D. G. je pravdao trošenje SPN-a, npr. plaćanjem ručka osobama koje su obavljale kontrolu iz UVNS-a ili npr. kupovanjem satova kao dar za umirovljenje djelatnicima VSOA-e, opt. O. P. je pravdao trošenje SPN-a npr. za sprječavanjem medijskih objava određenih tekstova, a opt. D. L. na poštare, vozače i „gablece“. I da je bilo tako, premda iz dokaznog postupka proizlazi drugačiji zaključak, nema dvojbe da SPN nije namijenjen za takvo trošenje. Sredstvima za posebne namjene se ostvaruju ciljevi za koje je SPN i predviđen, a to je potpora provedbi aktivnosti ustrojstvenih jedinica VSOA-e, te provedbu obavještajnih i protuobavještajnih poslova propisanih Zakonom o sigurnosno obavještajnom sustavu.

 

55. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je potpuno neuvjerljivo da čelnik VSOA-e, od čijeg rada zavisi i sigurnost RH, u četiri godine svog mandata niti jednu informaciju, bitnu za sigurnost i opstojnost obrambenog sustava RH ne dijeli ni sa kim, pa niti s „ostalim čimbenicima obavještajnog sustava“, tek s predsjednikom RH, premijerom i eventualno sa svojim zamjenikom. Naime, svjedok I. J. je potvrdio kako je, kao predsjednik …, dobivao od VSOA-e informacije koje su bile takve važnosti da za nju trebaju znati samo on i premijer, ali ne zna na koji način su te informacije pribavljene i tko ih je pribavio. Svjedok S. M. je potvrdio kako je on, kao predsjednik …, dobivao „kvalitetne i profesionalne“ informacije od čelnih ljudi VSOA, dakle od opt. G. i opt. P. Svjedok T. K., koji je obnašao funkciju ravnatelja … (kasnije …), je rekao kako postoje informacije koje se prenose samo predsjedniku i premijeru, ali je njegovo mišljenje da se i u takvom slučaju radi o informacijama koje se, kroz vrijeme, trebaju podijeliti s ostalim čimbenicima obavještajnog sustava radi upotpunjavanja informacija u svrhu sigurnosti RH.

 

56. Iz iskaza svjedoka F. T., V. K., J. G., I. S., S. Č., B. B., K. Š., G. K., Ž. S., J. T., B. S., V. T., Ž. M., K. G. te M. L., koji su obavljali funkcije načelnika raznih ustrojstvenih cjelina VSOA-e, proizlazi da u inkriminiranom razdoblju nisu vidjeli operativna izvješća ili izvod iz operativnog izvješća koji bi izradili optuženi G., optuženi P., optuženi I. i optuženi L., niti imaju saznanja o njihovom operativnom radu, operativnim vezama ili tajnim suradnicima.

 

57. Optuženi G. je u svojoj obrani rekao kao mu je poznato da je SPN korišten i povodom zamolbe predsjednika … I. J. za tehničku opremu i potporu njegovom uredu. Nabavljena je i instalirana informatička i druga oprema. Operativno opremanje vodio je optuženi P., no, on ne zna na čije ime je podignut SPN za ovu svrhu niti kako je ona pravdana. U svom iskazu optuženi P. je rekao kako je 850.000,00 do 900.000,00 kuna potrošilo na druge svrhe a ne za potrebe Odjela operativne tehnike. Novac se trošio provođenjem psihološko propagandnih medijskih operacija, kojima se na određeni način interpretirao neki događaj. Novac je korišten i za opremanje tehničkim uređajima Ured predsjednika. Dio SPN-a je utrošio i za prikupljanje podataka o osobama koje su bile od interesa predsjednika … I. J., te o kojima je, na temelju tih prikupljenih informacija, izrađivao non paper akte.

 

58. Svjedok I. J. je bio decidiran kako nije ni od optuženog P. niti od VSOA-e tražio pribavu informacija za neke civilne osobe, jer za to VSOA nije niti nadležna. Jedinu informaciju putem tzv. non paper akta zatražio je vezano za stanje vojnih tijela i odnosa RH i BiH, prilikom svog putovanja u BiH. Iz dopisa Ureda predsjednika od 15. rujna 2017. (list 5923-5924 spisa) proizlazi da je u Uredu predsjednika zaprimljen komplet opreme za video konferencijski sustav marke "…". Navedena oprema nabavljena je putem javne nabave MORH-a, a plaćanje je vršeno s razine Službe za financije i proračun MORH-a.

 

59. Iz iskaza svjedoka I. J. i S. P. te dopisa VSOA-e, proizlazi kako VSOA-e nema ovlasti za provedbu psihološko propagandnih medijskih operacija, o kojima je govorio opt. P., niti je to njena zadaća. Svjedok S. P. je bio decidiran kako nije točno da bi tražio od optuženog P., bilo privatno bilo službeno, da se provede zaštita članova njegove obitelji, posebice oca. Nadalje, iz iskaza ispitanih svjedoka i dokumentacije u spisu predmeta, proizlazi kako nije dozvoljeno da se SPN podiže na ime jedne osobe, a da se druga osoba u stvarnosti koristi tim sredstvima, a što je i protivno financijskim standardima i pravilima vezanim uz isplate.

 

60. Unutar VSOA-e vođen je elektronski urudžbeni zapisnik. Međutim, prema raspoloživim podacima iz elektronskog urudžbenog zapisnika proizlazi kako je najveći dio dokumenata uništen tijekom 2011. i 2012. godine, po nalozima optuženog G. i optuženog P. Prema raspoloživim podacima iz elektronskog urudžbenog zapisnika VSOA-e, proizlazi da optuženi D. G., tijekom 2009., nije evidentirao niti jedno operativno izvješće. Za 2009. evidentirano je samo osam akata pod nazivom ... Na ime optuženog O. P., u inkriminiranom razdoblju, otvoreno je ukupno pet predmeta, koji imaju nazive …, tri predmeta naziva …, ... Predmet „…“ predao je optuženi P. prilikom svog odlaska iz VSOA-e, a prema podacima elektronskog urudžbenog upisnika VSOA-e, proizlazi da su predmet "…" i predmet "…" uništeni, dok u odnosu na preostala dva predmeta ne postoje podaci što se s njima dogodilo. U odnosu na optuženog Z. I., prema raspoloživim podacima iz elektronskog urudžbenog upisnika VSOA-e, proizlazi kako je od početka 2009. do sredine 2012. na njegovo ime otvoren jedan predmet, pod nazivom "…". U odnosu na optuženog D. L., iz podataka elektronskog urudžbenog zapisnika VSOA-e, proizlazi da je on izrađivao operativne akte u jednom predmetu kojeg je nositelj bio optuženi O. P.

 

61. Iz informatičkog vještačenja proizlazi kako na službenim računalima optuženog G. nije pronađen niti jedan dokument, koji se odnosi na operativni rad VSOA-e. Na službenim računalima optuženog P., vještačenjem je utvrđeno da dokumenti vezani za operativni rad, nisu sačinjeni na njegovom računalu, već su na isti pohranjeni putem elektroničke pošte. Vještačenjem je utvrđeno da na službenom računalu, kojim se koristio optuženi Z. I., postoje dokumenti od kojih su neki nastali na tom računalu, a neki preuzeti putem elektroničke pošte. Na službenom računalu, kojim se koristio optuženi D. L., pronađeni su dokumenti koji su kreirani na USB mediju, što znači da su korišteni postojeći dokumenti kao predlošci za kreiranje novih dokumenata, čime su trajno uništeni prijašnji dokumenti.

 

62. Svjedok I. C. je naveo kako je izrađivao operativna izvješća na temelju materijala i informacija do kojih su u svom radu došle Uprava za operativne poslove, Uprava za informacijsku sigurnost i protuobavještajnu djelatnost, ali i na temelju onih informacija koje su mu rekli optuženi P. i optuženi G. Međutim, operativna izvješća, izvod iz operativnih izvješća, niti bilo koji drugi dokument koji bi proizlazio iz tog operativnog izvješća, nije bio dostavljan Upravi za analitičke poslove. Izrađeno operativno izvješće bi predavao optuženom G. i optuženom P., po čijim smjernicama je izrađivao izvješće. Međutim iz nalaza i mišljenja vještaka M. B. proizlazi kako je provedenim informatičkim vještačenjem utvrdio da su na službenom računalu, kojim se koristio I. C., pronađeni dokumenti koji su kreirani na tom računalu, ali i na USB medijima. Utvrđeno je kako se radilo o kompilaciji, jer su postojeći dokumenti korišteni kao predlošci za kreiranje dokumenata kako bi izgledali kao novi. Uostalom, čak ni svjedoku C. nije poznat niti jedan operativni izvor optuženog G. Optuženi P. mu je rekao kodni naziv jednog njegovog suradnika. Radilo se o generalu K., zapovjedniku … vojske, kodnog naziva „J.“.

 

63. Svjedok M. K. je, jasno i decidirano, demantirao tvrdnje iz obrane optuženog O. P., te izložio uvjerljive i doista logične razloge zašto nije bio operativni suradnik. Potvrdio je kako je, u jednom od svojih susreta s optuženim G., kao ravnateljem VSOA-e, rekao da ima saznanja o određenim nepravilnostima u HV-u, vezanim uz nabavku opreme, inženjerske radove, suradnju sa firmom P. i drugo. Optuženi G. ga je uputio na optuženog P. Vezano uz nepravilnosti koje je uočio, davao je razne akte koji su mu bili dostupni u svakodnevnom radu, a za što nije bilo baš  nikakvih troškova. Nikada nije tajio da o određenim nezakonitim aktivnostima upoznaje VSOA-u, a što je i rekao na kolegiju koji se održavao s 25 do 30 najviših časnika kopnene vojske. Ni optuženi G., niti optuženi P. njega nisu pitali da li bi bio tajni suradnik. Suludo je da bi on pristao na tako što, s obzirom na svoju funkciju zapovjednika kopnene vojske. Uostalom, on je imao tajnu službu unutar svojih snaga. Mislio je da je zafrkancija, kada je u medijima pročitao da je imao kodno ime J. Svjedok P. U. je rekao kako je, tijekom suradnje s optuženim G., dobivao mjesečno, u prosjeku, oko 15.000,00 kuna. Radio je na obavještajnim, protuobavještajnim i sigurnosnim poslovima. Vezano za raketni sustav …, P. U. je rekao da je, po nalogu optuženog G., trebao provjeriti i prikupiti dokaze vezane za plaćanje istog. Zbog toga je putovao u Panamu, gdje je trebao provjeriti bankovne račune povezanih osoba s naplatom sustava …, te je putem "svojih" ljudi izvršio provjeru rezidentnih i nerezidentnih računa, uplata, isplata i slično. Svjedok U. je rekao i kako se, za vrijeme konferencije 2012. u D., njegov brod koristio za održavanje određenih sastanaka, pa je on organizirao da ni jedna policijska ophodnja niti ophodnja lučke kapetanije ne kontrolira brod, te da se službe ne kreću u djelu akvatorija gdje će se kretati njegov brod na kojem će se nalaziti optuženi G. sa svojim gostima.

 

65. Prvostupanjski sud je, pravilno, ocijenio nevjerodostojnim takav iskaz svjedoka U., a s tim povezano i obranu optuženog D. G. Upitnost postojanja podataka do kojih je, navodno, došao ovaj svjedok, prvostupanjski sud je, pravilno, stavio u kontekst obrane optuženika D. G. Naime, optuženi G., čelnik službe koja je zadužena za vojna pitanja i vojnu sigurnost zemlje, prema vlastitom iskazu, nije želio ni čuti navodni rezultat provjere vezane za raketni sustav …, nego je svjedoka uputio da to kaže „osobama koje su za to nadležne“. Uostalom i sam P. U. je rekao kao on ne zna gdje se taj sustav ranije nalazio, gdje je izmješten i kada. Ne sjeća se ni imena osoba koje je trebao provjeravati, kada je išao u Panamu. Na posljetku, nitko od svjedoka, koji su tada bili članovi Savjeta koordinacija sigurnosno obavještajnih službi nemaj saznanja o aktivnostima ovog svjedoka. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je neživotno i neuvjerljivo da bi policijska  ophodnja i lučka kapetanija bile potkupljene, kako ne bi kontrolirale morski akvatorij oko D., gdje se odvijao značajan međunarodni skup s brojnim štićenim osobama.

 

66. Prvostupanjski sud je, pravilno, ocijenio nevjerodostojnim i pravdanje troškova o navodnoj pribavi registarskih oznaka na automobilima i popisu osoba sa dozvolom za nošenje oružja, za što je optuženi G., navodnio, angažirao i plaćao P. U. Naime, nema dvojbe da su se te informacije mogle, besplatno, pribaviti redovnim putem od nadležnih državnih tijela.

 

67. Ostale podatke koje je, navodno, prikupio P. U., prvostupanjski sud je stavio u kontekst iskaza brojnih ispitanih svjedoka, te pravilno ocijenio obranu optuženog D. G. i iskaz svjedoka U., nevjerodostojnim. Naime, svjedoci G. K., Ž. S. i M. L., djelatnici Uprave za operativne poslove VSOA-e, u svojim su iskazima suglasno naveli kako su oni radili na predmetima kojima su pribavljali informacije, vezano za nabavku opreme za bojnu za specijalnu namjenu u D., građevinske radove na nizu objekata MORH-a, nabavku brodova iz Skandinavije i remonte zrakoplova. Ž. S. i G. K. su, posebno, naveli da je Uprava za operativne poslove u svom operativnom radu pribavila popise časnike HV-a, koje tužilaštva u BiH sumnjiče za počinjenje ratnih zločina. Vezano za navedene informacije sačinjavali su i operativna izvješća, a sredstva za posebne namjene (SPN) su korištena za tu namjenu i opravdana operativnim izvješćima o korištenju SPN-a. Svjedok Ž. S. je pribavio popis suradnika bosansko-hercegovačke tajne službe, koji je platio iz sredstava za posebne namjene (SPN). Pribavio je i popis pripadnika postrojbe koje su se u P. bavili kriminalnom djelatnošću, koju informaciju je isto tako platio iz sredstva za posebne namjene. O svim navedenim informacija je sačinio operativno izvješće i operativno izvješće o pravdanju SPN-a, te izvješće ravnatelju. Izvodi iz tog operativnog izvješća proslijedio je u Analitiku.

 

68. Iz izloženog je razvidno kako su aktivnosti, koje sebi pripisuju optuženici i P. U., bile odrađene ne njihovom, već operativnim radom brojnih djelatnika VSOA-e, o čemu su, suglasno propisima, sačinjena operativna izvješće i pravdanje SPN-a.

 

69. Obranu optuženog D. G. da je dio novca iz SPN-a potrošio na P. U., a vezano uz navodni osnutak sjedišta za međunarodnu razmjenu sigurnosnih informacije i podataka među državama srednje i jugoistočne Europe u Poljskoj, prvostupanjski sud je stavio u kontekst utvrđenih činjenica, te je takvu njegovu obranu ocijenio nevjerodostojnom. Naime, iz dopisa VSOA-e proizlazi kako ne raspolažu saznanjima o postojanju nekog Centra za srednju i jugoistočnu Europu u Poljskoj ili Centra sličnog naziva. Ukoliko se radi o NATO središtu izvrsnosti za protuobavještajne djelatnosti, sa sjedištem u K. u Poljskoj, potvrđeno je da VSOA sudjeluje od 2010. u radu tog Centra. Međutim, sudjelovanje je ostvareno preko predstavnika za kojeg sve troškove snosi MORH, a ne VSOA. S tim povezano ispitan je kao svjedok S. P., savjetnik za nacionalnu sigurnosti predsjednika … S. M. i I. J., koji je bio člana Vijeća za nacionalnu sigurnost, Vijeća za obranu i zamjenik predsjednika Savjeta za koordinaciju rada sigurnosnih službi. Ovaj svjedok je bio decidiran kako nikada nije čuo za osnivanje te organizacije, a da je postojala on bi to svakako trebao znati.

 

70. Kao što je već navedeno, optuženi D. L. je opisao svoj obavještajni rad koji se odnosio na fizičku zaštitu optuženog O. P., kao zamjenika ravnatelja VSOA-e, njegovog mjesta stanovanja, njegovih susreta s trećim osobama kao i na zaštitu Kabineta ravnatelja, te pribavljanja informacija o sigurnosti. Pri tome, je imao svoje operativne izvore (vozače, poštare itd) na koje je trošio sredstva za posebne namjene. Međutim, iz dopisa VSOA-e proizlazi kako ne raspolažu podacima da bi se, u razdoblju od 2009. do 2012., prema ikome od bivših ili sadašnjih zaposlenika VSOA-e, poduzimale mjere tjelesne zaštite, koju po propisanoj proceduri predviđa Pravilnik o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora MORH-a i OS RH. Optuženi D. L. nije bio angažiran u provedbi mjera protuobavještajne zaštite od strane Uprave za informacijsku sigurnost VSOA-e, niti je s obzirom na opis poslova iz njegovog djelokruga rada bilo predviđeno obavljati navedene poslove. O njegovim, navodnim, aktivnostima, Uprava za informacijsku sigurnost VSOA-e nije bila izvješćena. U odnosu na poslove koje je optuženi L. doista i obavljao, proizlazi da je u 2010. pronađeno više akata u okviru omota spisa vođenih na razini kabineta ravnatelja VSOA-e. To se odnosi na evidenciju o uporabi SMART kartica, te radne liste motornih vozila. U 2009. i 2010. nije pronađen primarni akt tj. operativno izvješće, službena bilješka ili dopis vezan za sigurnosno obavještajno postupanje. U 2012. godini, u okviru jednog predmeta, evidentirano je 13 operativnih izvješća sačinjenih i potpisanih od strane optuženog D. L. Međutim, njihov sadržajni ovaj optuženik nije dostavljao u Upravu za informacijsku sigurnost, odnosno, Upravu za analitičke poslove i zajedničke funkcije.

 

71. Prvostupanjski sud je općenite iskaze svjedoka D. D., B. P. G. i M. P., stavio u kontekstu nedvojbene činjenice da su prijatelji s optuženim O. P. još iz djetinjstva. Svjedok D. je iskazao kako je „nekim osobama“ nosio novčana sredstva i tehničku opremu kao nagradu za rad s VSOA-om, premda  nikada nije pisao operativna izvješća niti podizao SPN na svoje ime. Svjedok P. G. je o nepravilnostima koje je uočio, obavještavao opt. P., koji mu je za to davao novčanu naknadu. Iz iskaza svjedoka P. proizlazi da je, po nalogu opt. P., preuzimao „određene pakete ili zapakirane omotnice“, koje je nosio navodnim izvorima opt. P. na područje D. On ne zna tko su bili izvori, a nije pisao operativna izvješća o utrošku SPN-a radi izbjegavanja kontrole. Premda nema baš nikakvih kontrolnih mehanizama, kojima bi se mogli provjeriti ovakvi iskazi svjedoka, čak i iz takvih njihovih iskaza proizlazi privatizacija sredstva posebne namjene i postupanje protivno  pozitivnim propisima. Iz iskaza svjedoka B. J. se, doista, ne može izvesti zaključak da ga je opt. P. „koristio“ u svom operativnom radu. Uostalom o tom, navodnom, operativnom radu, jednako kao ni o drugim postupanjima optuženika za koja je korišten SPN, nema relevantnih dokaza. Jednako tako nema ni dokaza o navodno prikupljenim podacima o sumnjivim i spornim postupanjima najviših dužnosnika, o čemu je govorio opt. D. G. To što je svjedok M. U. iskazivao o intenzivnom radu VSOA-e u mandatu opt. G. i opt. P., odnosno da je opt. P. davao smjernice za daljnji rad, o čemu je iskazivao svjedok Ž. S., potvrdili su i drugi svjedoci. Međutim, time nisu isključena protupravna postupanja ovih optuženika. Naime aktivnosti VSOA-e se ne mogu svesti samo na rad ovih optuženika. Kao što je već navedeno, aktivnosti VSOA-e se ogledaju u operativnom radu brojnih djelatnika VSOA-e, o čijim aktivnostima postoje i operativna izvješća i pravdanja SPN-a.

 

72. Prema Pravilniku o unutarnjem redu VSOA-e, ravnatelj i zamjenik ravnatelja primarno obavljaju poslove planiranja, usmjeravanja, organiziranja i koordinioranja rada VSOA-e. To su temeljni zadaci ravnatelja i zamjenika ravnatelja. Tek iznimno, ukoliko to operativna situacija zahtjeva, mogu sudjelovati u operativnim  aktivnostima, ali tada utrošak sredstava moraju pravdati na temelju operativnog izvješća (sažetak - list 355-359 spisa). Međutim, optuženici ili nisu radili izvješća o utrošku sredstava za posebne namjene ili su uništili kompletnu dokumentaciju za posebne namjene, i tako svjesno zametnuli tragove o stvarnom korištenju sredstava za sebe i ostvarivanju osobnih interesa.

 

73. Premda to optuženici u svojim žalbama sustavno osporavaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako su, u navedenom razdoblju, optuženi D. G., optuženi O. P., optuženi Z. I. i optuženi D. L., postupali između ostaloga i protivno odredbama članka 2. stavka 2. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu RH, Naputku o korištenju i pravdanju utroška SPN-a od 09. srpnja 2007. i 10. lipnja 2009., i protivno članku 2. i 3. Pravilnika o načinu korištenja SPN VSOA-e raspolagali  sredstvima za posebne namjene.

 

74. Sredstva za posebne namjene nisu sredstva koja pripadaju optuženicima, pa s njima mogu raditi kako hoće i trošiti ih na što žele, a potom uništiti dokaze o svrsi, načinu i visini utrošenih sredstava.

 

75. Sredstva za posebne namjene su sredstva poreznih obveznika i njihovo trošenje nije smjelo biti podređeno osobnim ciljevima, osobnim interesima i osobnim probicima. Radi se o namjenskim sredstvima koja mogu biti utrošena po strogo propisanim uvjetima. Zato se o radu Agencije i vode zbirke i registri osobnih podataka i druge evidencije prikupljenih podataka i dokumenata o podacima koji su iz djelokruga rada Agencije, te druge evidencije o njihovim poslovima, aktivnostima i troškovima.

 

76. Obrane opt. G. i opt. P. kako su dokumentaciju uništili zbog osjetljivosti sadržaja, trebale su stvoriti fikciju da su tako postupali radi zaštite nacionalnih interesa u području obrambene sigurnosti zemlje. Međutim, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako se radilo o prikrivanju protuzakonito pribavljenog novca. Optuženicima je bilo važno uništiti  tragove korištenja SPN-a, zbog čega su opt. G. i opt. P. i naložili da se uništi Knjiga naloga za cijelu Agenciju te isplatnice za Kabinet ravnatelja, a o čemu će kasnije biti više riječi.

 

77. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su optuženi D. G. i optuženi O. P., prema prethodnom dogovoru i zajedno, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne koristi, neosnovano odobravali isplate SPN, znajući da tako isplaćena sredstva nisu potrebna, niti će biti utrošena za obavljanje poslova iz nadležnosti VSOA-e, već su ih oni, protivno pravilima službe u VSOA-i, zadržali za sebe i koristili u cilju ostvarenja osobnih interesa.

 

78. Jednako tako, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su optuženi G. i optuženi P., svojim nalozima, neosnovano odobravali isplate SPN i optuženom Z. I. te optuženom T. M. K., a optuženi P. i optuženom D. L., premda su dobro znali kako tako isplaćena sredstva nisu u cijelosti potrebna, niti će biti utrošena za obavljanje poslova iz nadležnosti VSOA-e. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako optuženi Z. I. i optuženi D. L., tako isplaćena sredstva, nisu koristili u predviđene svrhe. Optuženi Z. I. i optuženi T. M. K. su preuzeta sredstva predavali optuženom P., koji je najveći dio primljenih sredstava zadržao za sebe, a manji dio vratio optuženom I., od kojeg iznosa je ovaj glavninu zadržao za sebe, a ostatak, po nalogu optuženog P. predao drugim osobama. Optuženi D. L. je cjelokupan iznos tako isplaćenih sredstava zadržavao za sebe i koristio za osobne interese.

 

79. Pravilno je, stoga, utvrđenje prvostupanjskog suda kako su, navedenim radnjama, optuženi D. G., optuženi O. P., optuženi Z. I. i optuženi D. L., pribavili sebi korist i to optuženi G. najmanje 1.560.000,00 kuna, optuženi P. najmanje 3.032.800,00 kuna, optuženi I. 182.000,00 kuna, optuženi L. 199.000,00 kuna, dok je za Republiku Hrvatsku nastala šteta od najmanje 4.973.800,00 kuna. Na taj su način optuženi D. G., optuženi O. P., optuženi Z. I. i optuženi D. L., kao službene osobe, iskoristili svoj položaj i ovlasti i time sebi odnosno drugoj osobi pribavili znatnu imovinsku korist i prouzročili znatnu štetu. U njihovim postupcima sadržana su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti opisanog u toč. 1. izreke pobijane presude, uslijed čega ih je prvostupanjski sud, pravilno, proglasio krivima.

 

80. Vezano uz točku 2. izreke pobijane presude, optuženi D. G. i optuženi O. P., u svojim obranama obrazlažu uništavanje relevantne dokumentacije pa tako i financijskih dokumenata, „primopredajom dužnosti“ odnosno „zaštitom izvora i njihovih operativnih saznanja“, premda iz izvedenih dokaza proizlazi dijametralno suprotan zaključak.

 

81. Njihove su obrane nevjerodostojne, između ostaloga i zato što se u analitičkom radu ne koriste stvarna imena operativnih veza i tajnih suradnika. S druge strane, doista je apsurdna obrana kako su se uništavali dokumenti „... zbog osjetljivosti sadržaja ... i zbog operativne prosudbe vezane za osobu koja je trebala preuzeti mjesto ravnatelja VSOA-e ...“.

 

82. U odnosu na uništavanje relevantne dokumentacije, svjedok M. M. je rekao kako mu je na sastanku kod optuženog G., na kojem je bio nazočan i optuženi P., rečeno da je potrebno uništiti dokumentaciju vezano za sredstva za posebne namjene. Razlog uništenja dokumentacije obrazložen je primopredajom dužnosti. U zapovjedi o uništenju navedeno je da se uništavaju izvješća i nalozi za isplatu, uz koje su bile isplatnice.

 

83. Iz iskaza S. C. proizlazi da joj je u srpnju 2012. optuženi P. naložio uništenje dokumentacije vezane za SPN, uz obrazloženje da optuženi G. ide na novu dužnost. Ona na to nije pristala, jer je proračunska godina bila u tijeku. Tražila je nalog koji je i došao potpisan od optuženog G. Tada je uništila naloge i isplatnice koje se odnose na Odjel potpore. Dokumentaciju koju je izdvojila, a vezano za SPN Kabineta ravnatelja, predala je izravno optuženom P., ali u prisutnosti optuženog Z. I. jer je željela imati svjedoka da je tu dokumentaciju predala. Opt. Z. I. je potvrdio iskaz ove svjedokinje, te naglasio kako je opt. P. rekao da će on osobno uništiti kompletnu dokumentaciju o SPN za 2012. Iz iskaza I. A. proizlazi da je potpisala zapisnike o uništavanju dokumentacije, premda nikakvu dokumentaciju nije vidjela, niti je vidjela samo uništenje. Iz iskaza S. T. P. proizlazi da je i ona potpisala zapisnik o uništenju dokumentacije, a zapisnik nije čitala, niti je bila nazočna uništenju. Neposredno pred odlazak optuženog G. s dužnosti ravnatelja VSOA-e, na njegovom radnom stolu je vidjela dokumentaciju sortiranu u žute košuljice, kada mu je donijela rezač za uništenje dokumentacije. Iz iskaza D. Z. proizlazi da i ona, jednom prilikom kada je mijenjala kolegicu J., potpisala zapisnik o uništenju dokumentacije. Naime, njoj je došao I. C., otvorio stranice gdje je pisalo njeno ime i od nje zatražio da to potpiše, što je ona i učinila. Nije vidjela dokumente niti popis dokumentacije koja se uništava.

 

84. Pravilnik o načinu korištenja sredstava za posebne namjene Vojno sigurnosno –obavještajne agencije, propisuje da se financijski dokumenti nastali između Financijske službe MORH-a i VSOA-e, čuvaju sukladno uputi i načinu vođenja uredskog poslovanja i Pravilnika o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva MORH-a. Neovisno o povjerljivosti podataka, financijski se dokumenti mogu evidentirati i čuvati na način iz kojeg se ne vide detalji tajnih aktivnosti koje su se poduzimale, niti se naznačuju identifikacijski podaci izvora informacija. Međutim, tijek novca poreznih obveznika i na što je njihov novac utrošen mora biti vidljiv, a podaci o isplaćenim sredstvima moraju se čuvati. Uostalom, MORH je još 27. siječnja 2005., donio Pravilnik o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva MORH-a, čiji je sastavni dio Poseban popis arhivskog i registraturnog gradiva MORH-a s rokovima čuvanja. U glavi XXIV je propisano da se dokumenti iz nadležnosti VSOA-a, među kojima je i dokumentacija o utrošku sredstava za posebne namjene, čuvaju trajno kod stvaratelja (list 358 spisa).

 

85. Odredbom članka 7. stavak 3. Pravilnika o načinu korištenja sredstava za posebne namjene VSOA-e, iz lipnja 2009., propisano je da se dokumenti nastali unutar VSOA-e, koji se odnose na planiranje, odobravanje, isplatu i pravdanje financijskih sredstava za posebne namjene, čuvaju sukladno postupanju s operativnom dokumentacijom VSOA-e. Neovisno o trajnom čuvanju onih podataka koji su vezani za utrošak sredstava za posebne namjene, citiranu odredbu Pravilnika o čuvanju kompletne dokumentacije, optuženici su izravno prekršili, jer su uništili svu relevantnu dokumentaciju čak i prije isteka proračunske godine.

 

86. Vezano uz navodnu zaštitu operativnih izvora, valja konstatirati kako u VSOA-i, tijekom 2012. godine, nije evidentiran operativni rad s operativnim izvorima ni za optuženog G. niti za optuženog P. Očito nije bilo potrebe za bilo kakvom zaštitom tih, navodnih, operativnih izvora, premda navedeni razlozi i da su postojali, ne bi bili opravdanje za uništenje dokumentacije unutar proračunske godine. Valja, nadalje, ponoviti kako iz iskaza svjedoka, jasno, proizlazi da se u analitičkom radu nisu koristila stvarna imena operativnih veza i tajnih suradnika, upravo radi čuvanja njihovog pravog identiteta.

 

87. Stoga, obrazloženje optuženika kako je uništenje dokumentacije za posebne namjene bilo u svrhu zaštite operativnih izvora i zbog operativne prosudbe vezane za „... osobu koja je trebala preuzeti mjesto ravnatelja VSOA-e ...“, doista je potpuno neuvjerljivo i usmjereno jedino na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

88. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su optuženi D. G. i optuženi O. P., suprotno njihovim obranama, htjeli prikriti protuzakonito prisvojeni novac koji im je isplaćen tijekom 2012. godine. Tome u prilog govori i iskaz svjedoka M. M., koji je rekao da je novom ravnatelju VSOA-e, u prisutnosti optuženog P., predao neke uplatnice vezano za SPN, nakon čega ga je nazvao optuženi P. i pitao zašto i te uplatnice nisu bile uništene. Iz iskaza svjedoka Z. B., načelnika Odjela za nadzor UVNS-a, proizlazi da su krajem 2012. obavili izvanredni nadzor u VSOA-i, kada su pronašli nepravilnosti. Mogli su pregledati samo ograničeni dio dokumentacije koji nije bio uništen.

 

89. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su optuženi D. G., kao ravnatelj VSOA-e i optuženi O. P., kao zamjenik ravnatelja VSOA-e, kao službene osobe iskoristili svoj položaj i dane im ovlasti. Naime, oni su tijekom mjeseca srpnja 2012. godine, postupali zajednički i dogovorno, a nakon što su saznali da će opt. D. G. biti smijenjen sa mjesta ravnatelja VSOA-e, u namjeri prikrivanja protuzakonito prisvojenog novca. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je opt. D. G. izdao uputu kojom je Odjelu potpore VSOA-e naložio da se uništi operativna dokumentacija za posebne namjene VSOA-e za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 16. srpnja 2012., na temelju koje upute je i uništena operativna dokumentacija za posebne namjene za Odjel potpore VSOA-e. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je, prema nalogu opt. O. P., sačinjen Zapisnik o uništenju dokumentacije za posebne namjene, u kojem je neistinito navedeno kako je uništena i operativna dokumentacija za posebne namjene za Kabinet ravnatelja VSOA-e za navedeno razdoblje, iako je ista bila predana opt. O. P., na njegov zahtjev.

 

90. Takvim ponašanjem optuženog D. G. i optuženog O. P., opisanim u točki 2. izreke, ispunila su se sva obilježja kaznenog djela iz članka 337. stavak 1. KZ/97.

 

91. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženog D. G., optuženog O. P. i optuženog D. L., prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano, zaključio da su ovi optuženici, uostalom kao i opt. Z. I. koji nije uložio žalbu, počinili kaznena djela kako je to i opisano u činjeničnom supstratu pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude.

 

92. Za sva svoja utvrđenja, sud prvog stupnja je dao valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuju žalitelji.

 

93. USKOK nije u pravu kada se žali u odnosu na oslobađajući dio presude i optuženog T. K. Nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud, u tom dijelu, pogrešno utvrdio činjenično stanje jer optuženi K. „... nikako ne može opravdati iznos SPN.-a od ukupno 42.500,00 kuna ...“

 

94. Optuženi T. K. je u svojoj obrani istaknuo kako je podignuti SPN u većem dijelu predavao optuženom O. P., a manji dio koji je ostao njemu koristio je, suglasno svojim ovlastima, za rad svog Odjela. Kada je podigao novac, otišao bi u ured optuženog P. i predao mu cjelokupni podignuti novčani iznos. Optuženi P. bi tada njemu dio novca vratio za operativne poslove i stvaranje uvjeta za rad u okviru njegove službe. Novac je predavao isključivo optuženom P. od kojeg nikada nije dobio povratnu informaciju za što se koristio SPN koji mu je predao. Iz sredstva za posebne namjene podigao je 1.522.000,00 kuna. Od tog iznosa, za potrebe operativnog rada Odjela za operativnu tehniku, Sektora za tehniku, Uprave za informatičku sigurnost utrošio je oko 20% tog iznosa. Ništa od podignutih SPN-a nije zadržao za sebe. Sa podignutim sredstvima je raspolagao racionalno i ciljano, sve u svrhu stvaranja uvjeta i provođenja dodijeljenih mu zadaća, u okviru nadležnosti Odjela za operativnu tehniku. Svi njegovi akti bili su pohranjeni u informacijskom sustavu VSOA-e, koji je organiziran na način da su nadređeni u bilo koje vrijeme mogli napraviti uvid u sve akte i dokumente. Za sva postupanja dobivao je naloge, upute i smjernice od nadređenih.

 

95. Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo D. J., proizlazi kako je optuženom T. M. K., na ime sredstva za posebne namjene, isplaćen iznos od 1.522.000.00 kuna, što je suglasno obrani optuženog T. M. K., a koju obranu je potvrdio i optuženi O. P.

 

96. Nasuprot žalbenim tvrdnjama USKOK-a, vjerodostojnost obrane optuženog T. K. o relevantnim okolnostima podizanja sredstva za posebne namjene, kao i o okolnostima trošenja onog manjeg dijela novca koji je ostao kod njega, potvrdili su brojni ispitani svjedoci.

 

97. Iz iskaza S. Č. proizlazi da je optuženi K., kao načelnik Odjela za operativnu tehniku, doista koristio sredstva za posebne namjene. Optuženi K. je znao doći kod njega i reći da optuženi P. traži da se odobre sredstva za posebne namjene, ili ga je optuženi P. osobno kontaktirao i rekao da optuženom K. odobri zahtjev. U nekoliko navrata, nakon što bi podigao sredstva za posebne namjene, optuženi K. mu je znao reći da odlazi kod optuženog P. Kada ga je pitao kada će i na što ta sredstva potrošiti, ovaj mu je odgovarao kako on nije taj koji o tome odlučuje, niti je on osoba koja tim novcem raspolaže. Svjedok Č. je putovao s optuženim K. i optuženim P. izvan RH u službene posjete, te je troškove tog puta plaćao optuženi K. Jednako tako, optuženi K. je bio njegov zamjenik u jednom Odboru NATO-a, te su zajedno putovali na sastanke i ostvarivali kontakte. Bilo je troškova na tim sastancima, koje bi podmirivao optuženi K.. Iz iskaza svjedoka B. B. proizlazi da je kod njega znao doći optuženi K., te mu rekao kako optuženi P. od njega traži podizanje većih novčanih iznosa koje je ovom morao predavati, nekad cjelokupni iznos, a nekad 80% od podignutog iznosa. Optuženi K. mu je rekao da u slučaju kada je ostalo nešto od podignutog novca, taj je novac koristio za operativne poslove. Svjedok B. je naglasio kako mu je i optuženi P. rekao da su veći novčani iznosi, koje je podizao optuženi K., potrebni radi provođenja istrage i tajnih nadzora i da se ne miješa u stvari operative. Iz iskaza svjedoka K. Š. proizlazi da je po svojoj funkciji trebao kontrolirati korištenje SPN-a. Međutim, tijekom 2010. je dobio nalog od optuženog P. da optuženom K. ne postavlja pitanja vezano za korištenje SPN. Krajem 2011. obratio mu se optuženi P. i rekao da će optuženi K. doći sa zahtjevom za isplatom financijskih sredstava u iznosu od 250.000,00 kuna, te mu je naloženo da taj zahtjev potpiše i o tome nikome ne govori.

 

98. Nasuprot žalbenim tvrdnjama USKOK-a kojim se osporava utvrđeno činjenično stanje u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, trošenje dijela novca koji je ostao kod optuženog T. K. opisali su brojni svjedoci i potvrdili da su sredstva za posebne namjene i bila trošena suglasno njihovoj svrsi.

 

99. Iz iskaza svjedoka M. U., R. T., M. C., D. T., M. R., I. G. K., D. B. proizlazi da su oni, u okviru odjela, provodili mjere tajne pratnje, u koje ulaze radnje svjetlosnog i zvučnog snimanja, nadzor pratnja, tehničkog nadzora prostora i osoba, protuobavještajni pregledi i drugo. Nisu oni podizali SPN, već je to za Odjel činio upravo optuženi K. Prema suglasnim iskazima ovih svjedoka proizlazi da je SPN za njihov Odjel podizao jedino optuženi K., koji im je i refundirao nastale troškove. Svjedoci su suglasno govorili kako su provodili puno mjera, ali nisu svi istovremeno sudjelovali u njima. Svjedok M. C. je rekao, a što su potvrdili i ostali, kako nitko osim optuženog K. nije vršio izviđanje niti mjere tajne pratnje na udaljenosti većoj od 50 km od Z., a za što se koristio SPN. Svjedok B. B. je potvrdio obranu optuženog K. da je vršio mjere u okolici Z., a ostali svjedoci spominju i G. K. te inozemstvo, a za što se isto tako koristio SPN.

 

100. USKOK, u odnosu na oslobađajući dio i optuženika T. M. K., u žalbi, zanemaruje utvrđene okolnosti nenamjenskog korištenja, neevidentiranja i naposljetku uništavanja podataka o korištenju sredstva za posebne namjene, a koje nezakonite aktivnosti se ne mogu, nedvojbeno, pripisati i ovom optuženiku. Jednako tako, USKOK u žalbi zanemaruje kako doista nema, nedvojbenih, dokaza da bi optuženik T. M. K. zadržao za sebe „... najmanje 42.500.00 kuna ...“.

 

101. Pravilno je, stoga, utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženi T. M. K., u razdoblju od 24. veljače 2009. do 12. lipnja 2012., nakon što su mu optuženi D. G. i optuženi O. P. nalozima odobravali isplatu sredstava za posebne namjene, na ime isplate tih sredstava preuzeo ukupno 1.522.000,00 kuna, koji iznos je potom predavao opt. O. P. Opt. P. je zadržao najmanje 1.200.000,00 kuna, a ostatak vratio opt. T.-M. K. S tim povezano, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako postoje dokazi koji ukazuju na zaključak da je optuženik novac trošio za potrebe operativnog rada, dok doista nema jasnih dokaza da bi najmanje 42.500.00 kuna zadržao za sebe i koristio za osobne interese.

 

102. Kako nije dokazano da bi optuženi T. M. K., kao službena osoba, iskoristio svoj položaj i ovlasti na način kako mu je to stavljeno na teret, pravilno ga je prvostupanjski sud oslobodio optužbe za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. Za takva svoja utvrđenja, prvostupanjski sud je dao valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuje USKOK.

 

103. USKOK nije u pravu kada se žali zbog odluke o kaznama koje su izrečene opt. D. G. i opt. O. P., odnosno zbog izrečene uvjetne osude opt. D. L. Nije u pravu ni opt. D. L. kada se žali zbog izrečene uvjetne osude.

 

104. Imajući u vidu utvrđenu povredu kaznenog zakona na štetu opt. D. G. i opt. O. P., vezano uz točku 2. izreke pobijane presude i primjenu čl. 291. st. 2. KZ/11., koja povreda je, sada, sanirana primjenom najblažeg zakona za počinitelje, ovi optuženici su u pravu kada se žale zbog odluke o kazni.

 

105. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

106. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

107. S tim povezano, prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni cijenio relevantne okolnosti koje se odnose na kazneno djelo i počinitelje. Posebno je cijenio, nedvojbenu činjenicu, kako su ova kaznena djela počinili, između ostalih, opt. D. G. i opt. O. P., koji su bili najviše rangirane službene osobe u VSOA-i, dakle u Agenciji koja je zadužena brinuti o obrambenoj sigurnosti RH, pri čemu je nastala i značajna financijska šteta. Olakotnim, na strani optuženog D. G., prvostupanjski sud je ocijenio to što do sada nije osuđivan, oženjen je i otac jednog punoljetnog djeteta, sudionik je Domovinskog rata za što je i odlikovan. Na strani optuženog O. P., olakotnim je prvostupanjski sud ocijenio što i on do sada nije osuđivan, oženjen je i sudionik Domovinskog rata za što je i odlikovan. U odnosu na optuženog Z. I., koji se nije žalio, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio njegovo iskreno priznanje počinjenja kaznenog djela, što je otac malodobnog djeteta i do sada neosuđivan. U odnosu na optuženog D. L., olakotnim je prvostupanjski sud ocijenio što do sada nije osuđivan, oženjen je i otac malodobnog djeteta.

 

108. Imajući u vidu da je optuženi Z. I. iznos pribavljene imovinske koristi vratio uz jasno i nedvojbeno žaljenje zbog počinjenog, te činjenicu da je optuženi D. L., uz već utvrđene olakotne okolnosti, sudionik Domovinskog rata na raznim ratištima od 1991. do 1996, da je bio ranjen, odlikovan šest puta te sudjelovao u misiji HV-a u Afganistanu, prvostupanjski sud je ocijenio kako se na strani optuženog Z. I. i optuženog D. L., radi o posebno olakotnim okolnostima koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju zakonom propisane kazne.

 

109. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

110. Prvostupanjski sud je, pravilno i primjereno, utvrdio pojedinačne kazne opt. D. G. i opt. O. P. u odnosu na kazneno djelo iz članku 291. stavak 1. u svezi stavka 2. KZ/11., opisano u točki 1. izreke, uslijed čega su prihvaćene kao utvrđene kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Međutim, imajući u vidu ostvarenu povredu kaznenog zakona na štetu opt. D. G. i opt. O. P. u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke, u tom su dijelu prihvaćene žalbe optuženika i smanjene utvrđene kazne za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97., na način da su im sada utvrđene kazne zatvora u trajanju šest mjeseci.

 

111. Imajući u vidu međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, utvrđeno je kako se jedinstvenim kaznama zatvora opt. D. G. i opt. O. P. u trajanju dvije godine i deset mjeseci svakom, može izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela.

 

112. Opt. Z. I. i opt. D. L. su osuđeni na kazne zatvora u trajanju manjem od jedne godine, a prvostupanjski sud je ocijenio da oni, i bez izvršenja tih kazni, neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom je vodio računa o ličnosti počinitelja, njihovom prijašnjem životu, je su li ranije osuđivani, obiteljskim prilikama, te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela. Stoga im je izrekao uvjetne osude, na način da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ukoliko, optuženi Z. I. u roku tri godine a optuženi D. L. u roku četiri godine, ne počine novo kazneno djelo.

 

113. Upravo će se odmjerenim jedinstvenim kaznama zatvora opt. D. G. i opt. O. P., odnosno izrečenim uvjetnim osudama opt. Z. I. i opt. D. L., moći utjecati na optuženike da ubuduće ne čini kaznena djela, te im omogućiti uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

114. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

115. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti neka druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim one povrede kaznenog zakona na štetu optuženika o kojoj je bilo riječi.

 

116. Stoga je, primjenom čl. 482. i čl. 486. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 25. studenoga 2021.