1              Poslovni broj: 3 Povrv-311/2021-10

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 Povrv-311/2021-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB: …, S., upravitelja stambene zgrade na adresi T. …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. T. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. M. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 18. listopada 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. Š., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika tuženika I. B., odvjetničke vježbenice kod S. B., odvjetnika u S., 25. studenoga 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

                            I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2150/2020 kojeg je 18. prosinca 2020. donio A. Z., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je naloženo tuženiku LI. d.o.o. u stečaju u roku od osam dana platiti tužitelju B. d.o.o. 2.125,66 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 92,42 kune od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 92,42 kune od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. veljače 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. travnja 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. rujna 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. listopada 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. studenoga 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 92,42 kune od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. veljače 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. travnja 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. rujna 2020. do isplate,

- 92,42 kune od 16. listopada 2020. do isplate

po stopi koja u razdoblju od 16. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018. iznosi 6,82% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznosi 6,54% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 6,30% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 6,11% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 5,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 5,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do isplate iznosi 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o. u stečaju u roku od osam dana naknaditi tužitelju B. d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2020. do isplate, po stopi koja u razdoblju 18. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 5,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 5,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do isplate iznosi 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

                            II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2150/2020 kojeg je 18. prosinca 2020. donio A. Z., javni bilježnik u S. u dijelu kojim je naloženo tuženiku L. d.o.o. u stečaju u roku od osam dana naknaditi tužitelju B. d.o.o., troškove ovršnog postupka u iznosu od 77,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

 

                            III Nalaže se tuženiku L. d.o.o. u stečaju u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju B. d.o.o., troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 kuna, a odbija se zahtjev tužitelja B. d.o.o. da mu tuženik L. d.o.o. u stečaju u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio je 15. prosinca 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga od 4. studenoga 2020., kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 2.125,66 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa duga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvod iz poslovnih knjiga od 4. studenoga 2020.

 

2. Javni bilježnik u S., A. Z., donio je 18. prosinca 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2150/2020 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 427,50 kuna te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

 

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor navodeći da rješenje o ovrsi u cijelosti pobija. Prigovorio je osnovi i visini potraživanja navodeći da nema dospjelog, nepodmirenog duga prema tužitelju. Izjavio je da iz izvoda iz poslovnih knjiga od 4. studenoga 2020. ne može razaznati o kojoj nekretnini je riječ, a koja je u navodnom vlasništvu tuženika. Istaknuo je i prigovor zastare.

 

4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-311/2021-2 od 29. ožujka 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-2150/2020 kojeg je 18. prosinca 2020. donio A. Z., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

5. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, dakle u parnici, tužitelj je izložio osnovu svog zahtjeva navodeći da od tuženika, kao suvlasnika nekretnine, stambene zgrade T. …, Z., traži ispunjenje obveze plaćanja zajedničke pričuve za razdoblje od studenoga 2018. do rujna 2020. Ovršni postupak da je, kao upravitelj stambene zgrade T. …, u Z… pokrenuo temeljem vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga od 4. studenoga 2020. iz koje da je vidljivo stanje dugovanja s osnove neplaćenih računa za sredstva zajedničke pričuve za razdoblje studeni 2018. – rujan 2020. Izjavio je da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik jer je tuženik vlasnik posebnog dijela (E-69) u stambenoj zgradi T. … u Z. u tužbom obuhvaćenom razdoblju. Izjavio je i da je neosnovan prigovor zastare s obzirom na to da je tražbina pričuve tražbina povremenih davanja koja dospijeva mjesečno te zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Dospijeće prvog, najranije dospjelog računa je na dan 15. prosinca 2018. dok je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 15. prosinca 2020., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine, slijedom čega da je jasno kako utuženo potraživanje nije u zastari.

 

6. Radi dokazivanja istinitosti prednjih navoda te osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. lipnja 2006., međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade T. …, s prilogom liste suvlasnika za punomoć ugovora o upravljanju poduzeća B. d.o.o., aneksa međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade T. … od 1. lipnja 2012. s prilogom liste suvlasnika za suglasnost aneksa međuvlasničkog ugovora od 1. lipnja 2012., računa broj 01 61-137001-2018113 od 3. studenog 2018., broj 01 61-137001-2018121 od 3. prosinca 2018., broj 01 61-137001-2019012 od 3. siječnja 2019., broj 01 61-137001-2019020 od 3. veljače 2019., broj 01 61-137001-2019039 od 3. ožujka 2019., broj 01 61-137001-2019047 od 3. travnja 2019., broj 01 61-137001-2019055 od 3. svibnja 2019., broj 01 61-137001-2019063 od 3. lipnja 2019., broj 01 61-137001-2019071 od 3. srpnja 2019., broj 01 61-137001-2019080 od 3. kolovoza 2019., broj 01 61-137001-2019098 od 3. rujna 2019., broj 01 61-137001-2019101 od 3. listopada 2019., broj 01 61-137001-2019110 od 3. studenoga 2019., broj 01 61-137001-2019128 od 3. prosinca 2019., broj 01 61-137001-2020010 od 3. siječnja 2020., broj 01 61-137001-2020029 od 3. veljače 2020., broj 01 61-137001-2020037 od 3. ožujka 2020., broj 01 61-137001-2020045 od 3. travnja 2020., broj 01 61-137001-2020053 od 3. svibnja 2020., broj 01 61-137001-2020061 od 3. lipnja 2020., broj 01 61-137001-2020070 od 3. srpnja 2020., broj 01 61-137001-2020088 od 3. kolovoza 2020. i broj 01 61-137001-2020096 od 3. rujna 2020., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. 30189 K.O. G. Z. i izvatka iz sudskog registra za tuženika.

 

7. Tuženik je odgovarajući na navode tužitelja izjavio da iz dostavljenog neverificiranog izvatka iz zemljišnih knjiga, ne proizlazi niti je vidljivo da je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju. Osim toga, tužitelj da nije dokazao aktivnu legitimaciju jer iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradu koji je tužitelj dostavio u sudski spis proizlazi da je ugovor u ime suvlasnika stambeno poslovne zgrade potpisao investitor L. d.o.o., a da nema dokaza da je navedena pravna osoba bila ovlaštena u ime svih suvlasnika sklopiti ugovor o upravljanju stambenom zgradom. Pored toga da se iz dostavljene dokumentacije ne može s vjerodostojnošću razaznati o kojoj nekretnini je riječ, a koja je u navodnom vlasništvu tuženika budući prostor nije specificiran na način da se za isti može točno odrediti na kojem se katu predmetne stambene zgrade nalazi, kao niti činjenica da tuženik navodno raspolaže pravom vlasništva nad istim prostorom. Predložio je tuženik izvesti dokaz saslušanjem tuženika (zastupnika po zakonu tuženika) radi dokazivanja činjenice nepostojanja dugovanja.

 

8. Tužitelj je potom dostavio verificirani izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, navodeći da je u toj ispravi upisano da je tuženik bio vlasnik nekretnine, pa time i obveznik plaćanja pričuve u tužbom obuhvaćenom razdoblju. Pričuva da se obračunava prema korisnoj površini prostora, pa da tuženikova obveza iznosi 92,42 kune, odnosno umnožak korisne površine prostora od 36,97 m2 i naknade od 2,5 kn/m2.

 

9. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati zajedničku pričuvu za razdoblje od studenoga 2018. do rujna 2020.

 

10. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava primopredajnog izvoda iz poslovnih knjiga od 4. studenoga 2020., ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. lipnja 2006., anexa međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade T. … od 1. lipnja 2012. s prilogom liste suvlasnika za suglasnost anexa međuvlasničkog ugovora od 1. lipnja 2012., međuvlasničkog ugovora s prilogom liste suvlasnika za punomoć ugovora o upravljanju poduzeća B. d.o.o., računa broj 01 61-137001-2018113 od 3. studenog 2018., broj 01 61-137001-2018121 od 3. prosinca 2018., broj 01 61-137001-2019012 od 3. siječnja 2019., broj 01 61-137001-2019020 od 3. veljače 2019., broj 01 61-137001-2019039 od 3. ožujka 2019., broj 01 61-137001-2019047 od 3. travnja 2019., broj 01 61-137001-2019055 od 3. svibnja 2019., broj 01 61-137001-2019063 od 3. lipnja 2019., broj 01 61-137001-2019071 od 3. srpnja 2019., broj 01 61-137001-2019080 od 3. kolovoza 2019., broj 01 61-137001-2019098 od 3. rujna 2019., broj 01 61-137001-2019101 od 3. listopada 2019., broj 01 61-137001-2019110 od 3. studenoga 2019., broj 01 61-137001-2019128 od 3. prosinca 2019., broj 01 61-137001-2020010 od 3. siječnja 2020., broj 01 61-137001-2020029 od 3. veljače 2020., broj 01 61-137001-2020037 od 3. ožujka 2020., broj 01 61-137001-2020045 od 3. travnja 2020., broj 01 61-137001-2020053 od 3. svibnja 2020., broj 01 61-137001-2020061 od 3. lipnja 2020., broj 01 61-137001-2020070 od 3. srpnja 2020., broj 01 61-137001-2020088 od 3. kolovoza 2020. i broj 01 61-137001-2020096 od 3. rujna 2020., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. 30189 K.O. G. Z., izvatka iz sudskog registra za tuženika i verificiranog ZK uloška broj 30189 od 15. listopada 2021.

 

11. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika s obzirom na to da je izvođenje ovih dokaza predloženo radi dokazivanja negativne činjenice da tuženik nema duga prema tužitelju.

 

12. Analizom i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan, pa slijedom toga da je i platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi zakonit i pravilan.

 

13. Propisano je člankom 85. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

 

14. Suprotno onome što je izjavio tuženik, iz sadržaja međuvlasničkog ugovora koji su sklopili suvlasnici stambeno-poslovne zgrade u Z., T. …, i to baš iz članka 4. proizlazi postojanje ovlaštenja trgovačkom društvu L. d.o.o. (tuženiku) kao investitoru te stambeno-poslovne zgrade sklopiti ugovor o upravljanju stambenom zgradom s tužiteljem. Naime, predmetni međuvlasnički ugovor sklopila je većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a što je vidljivo iz priloga međuvlasničkom ugovoru. Dakle, na temelju ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. lipnja 2006. tužitelj je upravitelj predmetne nekretnine. Sukladno članku 93. stavku 1. i 2. ZV-a upravitelj je taj koji upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i on je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika postupke pred sudom ili drugim tijelima sukladno članku 93. stavku 1. i 2. ZV-a. Otuda i ovlaštenje tužitelja pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade po sili zakona, a radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

 

15. Iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označeno kao kat. čest. 7678/4 stambeno-poslovna zgrada broj 3 i 5, stambeno-poslovna zgrada broj 5 a proizlazi da je do 15. ožujka 2021. kao suvlasnik 47/10000 dijela predmetne nekretnine, odnosno kao vlasnik jednosobnog stana u prizemlju površine 36,02 m2 s pripadajućim spremištem u podrumu površine 0,95 m2, odnosno ukupne površine 36,97 m2 bio upisan L. d.o.o., S.

 

16. Iz sadržaja izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je tuženik prije nego li je nad njim 2. studenoga 2018. pokrenut stečajni postupak, rješenjem ovog suda Stalne službe u Dubrovniku poslovnog broja St-1107/17, višekratno mijenjao adresu sjedišta. Tako je u razdoblju od 21. travnja 2005. do 29. ožujka 2012. adresa sjedišta tuženika bila B. P. broj …, S. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je u tužbom obuhvaćenom razdoblju od studenoga 2018. do rujna 2020. tuženik bio suvlasnik stambeno-poslovne zgrade u Z. anagrafske oznake T. … i vlasnik stana u prizemlju zgrade površine 36,97 m2.

 

17. Vlasnik posebnog dijela zgrade koje je povezano sa suvlasništvom nekretnine u obvezi je sukladno članku 89. stavka 2. ZV-a plaćati zajedničku pričuvu koja prema odredbi članka 90. stavka 1. ZV-a predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

18. Prema članku 89. stavku 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno.

 

19. Dakle, obveza plaćanja pričuve proizlazi iz zakonskih odredaba, pa je obveznik plaćanja zajedničke pričuve suvlasnik, odnosno vlasnik određenog stana ili poslovnog prostora, dakle za predmetnu nekretninu i tuženik.

 

20. Člankom 8. međuvlasničkog ugovora suvlasnici su ugovorili da je svaki od njih obvezan mjesečno uplaćivati 2,50 kn/m2 za njegov posebni dio. Prema tome, tuženikova mjesečna obveza zajedničke pričuve iznosila je 92,42 kune.

 

21. Stoga je nakon utvrđenja da je u tužbom obuhvaćenom razdoblju tuženik bio vlasnik posebnog dijela nekretnine, odnosno suvlasnik nekretnine, pa stoga i obveznik plaćanja zajedničke pričuve, a da pritom tuženik nije dokazao da je obvezu ispunio, trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati sredstava zajedničke pričuve za razdoblje od studenoga 2018. do rujna 2020. u ukupnom iznosu od 2.125,66 kuna. Pored toga, tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate sukladno članku 8. međuvlasničkog ugovora od prvog dana nakon datuma označenog u računima, odnosno od 16. u mjesecu.

 

22. Neosnovan je prigovor zastare. Naime, zajednička pričuva predstavlja povremene tražbine u smislu članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razmacima, odnosno koje dospijevaju mjesečno prema članku 380. stavku 4. ZV-a. Stoga tražbine zajedničke pričuve zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Najstarija tražbina zajedničke pričuve dospjela je za plaćanje 16. prosinca 2018. Tužitelj je 15. prosinca 2020. pokrenuo ovršni postupak radi prisilne naplate tražbine. Time je unutar roka zastare, a sukladno članku 241. ZOO-a, prekinuo zastaru. Stoga je prigovor zastare neosnovan.

 

23. Stoga je, sukladno članku 451. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) trebalo, a nakon donošenja odluke o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati 2.125,66 kuna sa zateznim kamatama, a slijedom toga o zakonitosti i pravilnosti platnog naloga sadržanog u pobijanom rješenju o ovrsi, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

24. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog platnog naloga trebalo odlučiti.

 

25. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

 

26. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

 

27. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a, potom članaka 4. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11. i 142/12., dalje: Pravilnik) kao i Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa). Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kuna, kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 350,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

 

28. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kuna sa zateznim kamatama, stoga što su troškovi dostave javnog bilježnika obuhvaćeni radnjama opisanim člankom 6. Pravilnika i dio su javnobilježničke nagrade. Osim toga, sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi materijalni trošak odvjetnika u iznosu od 40,00 kuna jer nije navedeno na koje se to stvarne izdatke odnosi taj trošak kao i da je trošak uopće nastao u tom iznosu.

 

29. Slijedom navedenog, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o dijelu platnog naloga kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I i II.

 

30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 2.125,66 kuna te okolnost da je tužitelj uspio u cijelosti u parnici.

 

31. Sukladno naprijed navedenim odredbama, kao i Tbr. 8. i 9. Tarife tužitelju su za vođenju ove parnice bili potrebni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 18. listopada 2021. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i sastava podneska od 27. travnja 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Pored toga tužitelju je bio potreban i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 100,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. točki 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19.).

 

32. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 kuna, dakle odlučio kao u izreci pod točkom III.

 

33. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 15. listopada 2021. u iznosu od 250,00 kuna, smatrajući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak pribave izvatka iz zemljišne knjige u iznosu od 250,00 kuna jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao u tom iznosu.

 

U Splitu 25. studenoga 2021.

 

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.