- 1 -              Revd 770/2021-2

Broj: Revd 770/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika M. V. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4883/2019-2 od 7. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3583/16 od 10. listopada 2019., na sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4883/2019-2 od 7. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3583/16 od 10. listopada 2019. radi slijedećih pitanja:

              "- Može li drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu bez da se očituje na navode žalbe od odlučnog značaja te da li to predstavlja bitnu povredu odredaba postupka?

              - Može li se tužiteljica smatrati poštenim posjednikom kod činjenice da je u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik cijelo vrijeme upisan tuženik, od kojega tužiteljica tvrdi da je kupila nekretninu?

              - Može li posjed biti zakonit ako tuženiku, upisanom suvlasniku, za isti dio nekretnine nikada nije isplaćena kupoprodajna cijena?

              - Može li posjed biti zakonit ako je suvlasnik i posjednik cijele nekretnine, u ovom slučaju tužiteljica, upoznata sa načinom stjecanja suvlasništva tuženika, te da joj se tuženik nikada nedvojbeno nije očitovao o volji da se odrekne tog prava i može li takav posjed biti smatran temeljem za stjecanje prava vlasništva?"

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1425/16 od 19. veljače 2019. i Rev-x-769/12 od 18. rujna 2013., Rev-300/95 od 15. studenoga 1995. i Rev-1519/09 od 23. ožujka 2011. te u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2458/13 od 30. siječnja 2014.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 365. ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.

6.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja ukazati da tim pitanjem predlagatelj zapravo preispituje činjenična utvrđenja u nižestupanjskom postupku, jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (na temelju kojih je činjenica sud ocjenjivao poštenje tužiteljice kao posjednika) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.3. Niti treće i četvrto postavljeno pitanje nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U situaciji kada je u postupku utvrđeno da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti za nekretninu iz tužbenog zahtjeva i da je u pogledu iste sklopljen ugovor o kupoprodaji koji nije na bilo koji način utvrđen pravno nevaljanim, o odgovoru na navedeno pitanje, kojim se suštinski polazi od toga da kupoprodajna cijena nije u cijelosti plaćena te da stranke nisu imale volju sklopiti kupoprodajni ugovor, ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima koje nisu utvrđene u postupku, ne mogu biti važna pitanja za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.