Poslovni broj: I Kž-265/2021-4

Poslovni broj: I Kž-265/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. V., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-31/2021-2 (K-18/2009.) od 23. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog D. V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni slijedeće presude:

 

- presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv-83/2013-2 od 28. studenog 2013., pravomoćna 20. prosinca 2013., kojom je osuđeni D. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 5 (pet) mjeseci, a kojom su preinačene presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj K-18/09-179 od 24. rujna 2010., koja je preinačena u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 174/11-9 od 6. srpnja 2011., a kojom je osuđenik, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 41. ZIDKZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i presuda Općinskog suda u Daruvaru broj K-36/2008-52 od 5. siječnja 2009., koja je preinačena u odluci o kaznenopravnim sankcijama presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-61/2009-3 od 2. srpnja 2009., a kojom je osuđenik, zbog kaznenih djela iz članka 99. stavak 1. u vezi s članka 33. Kaznenog zakona i dr., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te

 

- presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj K-251/2014-95 od 13. siječnja 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kž-96/2017-7 od 26.veljače 2019. i kojom je osuđeni D. V. zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 52. i iz članka 191. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci,

 

- te su ove dvije presude preinačene na način da su kazne iz tih presuda uzete kao utvrđene, te je primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. D. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i deset mjeseci. Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. kolovoza 2009. do 26. srpnja 2011., te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 27. srpnja 2011. do 06. siječnja 2014., te od 23. studenog 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. V. po branitelju odvjetniku D. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona. Predložio je da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i "predmet vrati Županijskom sudu u Bjelovaru na ponovno odlučivanje", podredno preinačiti na način da "osuđeniku izrekne manju jedinstvenu kaznu zatvora" pri čemu smatra da bi "kazna zatvora u trajanju 5 godina i 2 mjeseca bila u potpunosti primjerena kako ličnosti osuđenika tako i počinjenim kaznenim djelima u njihovoj ukupnosti".

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Nije u pravu osuđeni D. V. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj tu žalbenu osnovu pobliže ne označava, dok se iz sadržaja žalbe može iščitati kako upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi dani u pobijanoj presudi nepotpuni i nejasni. Suprotno takvim žalbenim navodima osuđenika, u pobijanoj presudi nije ostvaren niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju osuđenik ukazuje jer je pobijana presuda u svojoj cjelini, dakle, njena izreka i obrazloženje, potpuno jasna i obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

6.1. Ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi pobijanom odlukom bila počinjena koja od procesnih ili drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

6.2. Točno je da pobijanom presudom nije u cijelosti odlučeno o zahtjevu osuđenika za obnovu postupka jer nije odlučeno o dijelu zahtjeva koji se odnosi na primjenu članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da je nakon prvotnog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka od 24. srpnja 2020. (postavljenog na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. i točka 4. ZKP/08.) osuđenik podnescima od 30. listopada 2020. i 15. srpnja 2021. predložio sudu da najprije odluči o dijelu zahtjeva za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka koji se temelji na članku 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a potom da, nakon pravomoćnosti te odluke, pristupi odlučivanju o drugom dijelu zahtjeva koji se temelji na članku 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. pa je pobijanom presudom pravilno prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu osuđenika koji se odnosi na primjenu članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Nema zapreke da prvostupanjski sud u daljnjem postupanju posebnom odlukom odluči o preostalom dijelu zahtjeva osuđenika za obnovu kaznenog postupka podnesenom iz druge osnove.

 

7. Osuđenik se nadalje žali zbog povrede kaznenog zakona ističući kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe o stjecaju iz članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. jer da je "sva djela počinio u istom razdoblju te da je bilo zakonskih uvjeta da mu se za sva ta djela sudi u istom postupku primjenom odredbi o spajanju iz članka 25. ZKP/08."

 

7.1. Potrebno je istaknuti da je svrha obnove postupka kao izvanrednog pravnog lijeka uklanjanje, odnosno mogućnost ispravaka grešaka ako one postoje u prijašnjem postupanju suda pa tako (u smislu 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08.) ako su osuđeniku u dvjema ili više presuda izrečene kazne bez primjene odredbi o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju iz članka 51. stavak 1. KZ/11. Doista, protiv osuđenika nije proveden jedinstveni postupak pred prvostupanjskim sudom, a pravomoćnim presudama pobliže označenim u izreci pobijane presude su mu izrečene kazne, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su se ispunili uvjeti iz članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. zbog čega je i osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11.

 

7.2. Žalitelj neosnovano i promašeno u žalbi ističe da je pobijanom presudom povrijeđen kazneni zakon jer da se za kaznena djela (za koja mu je izrečena kazna pravomoćnim presudama koje su predmet ovog objedinjenja) moglo utvrditi da se radi o jednom kaznenom djelu ili jednom produljenom kaznenom djelu. Naime, prilikom odlučivanja o zahtjevu za nepravu obnovu kaznenog postupka sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne niti ispituje pravilnost utvrđenih pojedinačnih kazni izrečenih pravomoćnim presudama (pa tako ni u smislu pravne oznake svakog kaznenog djela za koje je osuđenik osuđen). Također, nema ni ovlaštenje preispitivati je li u pravomoćno okončanim presudama koje su predmet objedinjenja do utvrđivanja odlučnih činjenica došlo povredom odredaba kaznenog postupka i da li je na utvrđeno činjenično stanje kazneni zakon pravilno primijenjen.

 

8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijanom odlukom sud nije uzeo u obzir počiniteljevu ličnost, ukupnost i okolnosti počinjenih kaznenih djela. Naime, pri odmjeravanju jedinstvene kazne, u postupku tzv. neprave obnove, prvostupanjski sud se dužan voditi olakotnim i otegotnim okolnostima kako su one utvrđene pravomoćnim presudama koje su predmet objedinjenja, a odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

 

8.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju nove odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, imao na umu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u ranijem procesu individualizacije kazne kako se to pravilno i dostatno navodi pod točkom 6. pobijane presude. Potom je, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i deset mjeseci, koja se, suprotno navodima žalitelja, sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, a ne doseže njihov zbir.

 

8.2. Protivno navodima žalbe, a s obzirom na utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvena kazna zatvora u trajanju šest godina i deset mjeseci, i po ocjeni suda drugog stupnja, a s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, je primjerena težini, vrsti i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj ličnosti, te je, kao takva, prikladna u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

8.3. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog povrede kaznenog zakona budući je na utvrđeno činjenično stanje kazneni zakon pravilno primijenjen.

 

9. Slijedom izloženog, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 24. studenog 2021.