Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: I -318/2021-4

 

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

              Poslovni broj: I -318/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženica M. L. i M. L. B., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj 7 K-3/2021. od 13. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optužena M. L. za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11., za koje je tom presudom proglašena krivom na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te joj se na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda time da se ima izvršiti dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optužena M. L. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne neće teći za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, a optuženoj M. L. B. se za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 38. KZ/11. za koje je tom presudom proglašena krivom, na temelju članka 291. stavak 2., a uz primjenu odredbe članka 38. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 143/12. – dalje: KZ/97.), utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i 6 (šest) mjeseci te joj se na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda, time da se ima izvršiti dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optužena u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

II U ostalom nepreinačenom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optužena M. L. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti, činjenično i pravno opisanog u izreci iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11., te je na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro, na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada. Na temelju članka 55. stavak 4., 5. i 6. KZ/11. određuje se da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optužene M. L. koja se treba u roku od 8 (osam) dana od dana kada je pozvana od strane nadležnog tijela za probaciju javiti tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo će nakon davanja pristanka odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi, koji ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro na slobodi. Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11. određeno je da ukoliko se optužena M. L. ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana ili joj se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dala sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11. u slučaju da optužena M. L. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku određenom po tijelu za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako optužena ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok za izvršenje rada za opće dobro.

 

1.2. Optužena M. L. B. je pobijanom presudom proglašena krivom zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 291. stavak 1. i 2. i članka 38. KZ/11. te jednog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava , krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. KZ/97., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude pa joj je za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. KZ/97. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Potom joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda i određeno da je da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena M. L. B. u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optužena M. L. i optužena M. L. B. su na ime imovinskopravnog zahtjeva dužne solidarno isplatiti oštećenom društvu, OIB: … iznos od 324.349,41 kuna dok se s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.

 

1.4. Na temelju odredbe članka 560. stavak 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

 

1.5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženoj M. L. i optuženoj M. L. B. naloženo je da nadoknade troškove kaznenog postupka na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještaka u iznosu od po 13.740,25 kuna te paušalnu svotu u iznosu od po 2.000,00 kuna svaka optuženica.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo državno odvjetništvo i to zbog odluke o kazni te predložilo da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se optužena M. L. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, a optužena M. L. B. za svako kazneno djelo osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

3. Optužena M. L. po odvjetniku I. M., u Z., kao i optužena M. L. B. po odvjetnici M. Š., u Z., su podnijele odgovore na žalbu u kojima predlažu da se žalba županijskog državnog odvjetništva odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke o kazni, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da su u prvostupanjskoj presudi izrečene kazne optuženicama M. L. i M. L. B. neprimjerene i preblage i da tako izrečene kazne ne predstavljaju dovoljnu društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela. Drži da se tako blagim kaznama ne šalje poruka optuženicama, kao ni građanima o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. U žalbi se nadalje navodi da se to posebno odnosi na optuženu M. L. B., jer da nije bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne na temelju članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. i 4. KZ/11., te da navedene olakotne okolnosti na strani ove optuženice koje su dovele do ublažavanja kazne te izricanja uvjetne osude ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti sukladno članku 48. stavak 2. KZ/11. Također žalitelj ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, ponašanje optuženica nakon počinjenja kaznenog djela, posljedice počinjenog kaznenog djela i visinu imovinske koristi koju su optuženice pribavile počinjenjem kaznenih djela, kao i da su navedene olakotne okolnosti u odnosu na obje optuženice precijenjene, te to i obrazlaže.

 

7. Razmatrajući po prvostupanjskom sudu izrečene kazne u svjetlu izloženih žalbenih navoda, drugostupanjski sud nalazi da državni odvjetnik osnovano u žalbi tvrdi da u izrečenim kaznama nisu u dovoljnoj mjeri došli do izražaja svi podaci relevantni za odmjeravanje kazne te da se istima neće moći adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja.

 

8. Unatoč nizu olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na strani optuženica M. L. i M. L. B. (obiteljsko stanje optuženica, obje su majke dvoje djece, raniju neosuđivanost, motiv njihovog postupanja, jer su protupravno pribavljena sredstva bila namijenjena za medicinsku skrb bolesnog djeteta optužene M. L. i okolnost da je dio otuđenog iznosa u međuvremenu vraćen, a na strani optužene M. L. njezino priznanje i iskreno kajanje) i ovaj drugostupanjski sud nalazi da one nemaju značaj koji im prvostupanjski sud pridaje, kada se istodobno ima na umu da su kaznena djela optuženice činile u vremenskom razdoblju od 6 godina, pokazujući time naročitu upornost, da su to radile iz koristoljublja, a ukupan iznos koristi i štete je preko 600.000,00 kuna. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio cijeniti visinu štete koja je počinjena predmetnim kaznenim djelima na štetu društva, od kojeg su iznosa doduše dio iznosa vratile, ali tek kada su otkrivene, što sve s pravom ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi. Zbog toga bi trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu preinačiti i optuženicama izreći strože kazne. Ovdje treba naglasiti da državni odvjetnik potpuno promašeno osporava postojanje naročito olakotnih okolnosti u odnosu na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja je za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. utvrđena po prvostupanjskom sudu optuženoj M. L. B.. Naime, suprotno navodima državnog odvjetnika te kazne prvostupanjski sud nije utvrdio primjenom sudskog ublažavanja kazni (zbog naročito olakotnih okolnosti, tj. na temelju članka 48. stavak 2. KZ/11., već tzv. zakonskog ublažavanja kazni, tj. primjenom članka 48. stavak 1. KZ/11., jer je riječ o obliku sudioništva u počinjenju djela pomaganjem, kada odredbe KZ/11. o tom obliku sudioništva to omogućuju. Međutim, ovaj drugostupanjski sud zaključio je da, bez obzira na to što je riječ o pomaganju, a respektirajući da je svojim postupcima optužena M. L. B. kroz čitavo inkriminirano razdoblje podupirala kriminalnu aktivnost optužene M. L., te je i sama financijski profitirala od toga, nema mjesta ublažavanju kazne za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11. niti primjenom zakonskog ublažavanja, te da je adekvatna kazna za to djelo upravo ona u trajanju od 1 godine, koje je ujedno i zakonski minimum za to kazneno djelo. Tako je optuženoj M. L. za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11. na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. ZKP/08. izrečena joj je djelomična uvjetna osuda, time da se ima izvršiti dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a optuženoj M. L. B. je za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11. na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. KZ/97. na temelju tog propisa kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. stavak 1.i 2. KZ/11. izrečena joj je djelomična uvjetna osuda time da se ima izvršiti dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optužena M. L. B. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

9. Ove kazne drugostupanjski sud smatra primjerenima kako kaznenom djelu, tako i ličnostima počiniteljica, te pogodnima za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno, da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, te omogući počiniteljicama ponovno uključivanje u društvo.

 

10. Slijedom navedenog, a na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 24. studenog 2021.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu