- 1 -              Revd 3900/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3900/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u R., protiv tuženika 1. L. Ć. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., 2. S. V. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. I., odvjetnici u R. i 3. M. Č. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1. i 3. tuženika te prijedlogu 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1924/2018-3 od 28. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1854/16-39 od 11. svibnja 2018., na sjednici održanoj 24. studenoga 2021.

 

 

r i j e š i o j e :

 

I. Prijedlog 1. i 3. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici 1. L. Ć. i 3. M. Ć. su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1924/2018-3 od 28. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1854/16-39 od 11. svibnja 2018., a zbog pravnog pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2. Tuženik 2. S. V. također podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene pravomoćne presude, ističući sedam pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. Prijedlozi tuženika nisu dopušteni.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika 1. i 3., kao niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu tuženika 2. nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5.1. Tuženici 1. i 3. u prijedlogu postavljaju slijedeće pitanje:

 

"Može li se početak roka zastare računati od vremena kada su radovi izvršeni i plaćeni u većem dijelu tj. skoro u cijelosti (98,8%)?"

 

5.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja navode da o navedenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda te da je odgovor na pitanje važan za odluku u sporu, ali i za druge potencijalne stranke koje će se naći u istoj situaciji.

 

6. Postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da je prvenstveno činjenično utemeljeno na okolnostima ovog konkretnog slučaja u pogledu opsega dovršetka radova, dok je pobijana odluka donesena je na temelju pravnog shvaćanja koje je u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem ovog suda u odlukama Gž-42/1983 i Rev-1848/98, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije.

 

7.1. Tuženik 2. je u prijedlogu naznačio slijedeća pravna pitanja:

 

"1. Može li se tuženik smatrati suvlasnikom nekretnine/zgrade prizemnog poslovnog centra (čl. 36.i 37. i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje: ZV) u situaciji kada je:

 

a) prethodna suvlasnička zajednica nad nekretninom/poslovnim centrom već odavno razvrgnuta i to provedenom fizičkom i geometrijskom diobom, pri čemu su tako nastale samostalne pojedinačne nekretnine/poslovne zgrade, svaka na svojoj katastarskoj čestici broj X1, X2, X3, X4, i koje su upisane u različite zemljišnoknjižne uloške Y1, Y2, Y3 (prizemne zgrade u nizu jedna pored druge) - (čl. 47., 55. st. 2. ZV) te kada

b) ne postoji niti zajedničko vlasništvo na temelju zakona iz čl. 57. st. 2. ZV niti nekih drugih zakonskih odredbi koje bi utvrđivale zajedničko vlasništvo, te kada

c) zemljišnoknjižni izvadak ukazuje da je tuženik samovlasnik svoje zasebne nekretnine k.č.br. X1, upisane u zk.ul. Y1, (čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama, dalje: ZZK te čl. 5. i čl. 9. st. 1. ZV-a), te

d) kada je isti kao stjecatelj  u dobroj vjeri zaštićen načelom zaštite povjerenja u potpunost i istinitost podataka upisanih u zemljišnoj knjizi stekao vlasništvo pojedinačne nekretnine nastale razvrgnućem (čl. 8. ZZK i čl. 122. ZV-a)?

 

2. Da li je ispravno pravno shvaćanje suda da ravni krov susjednih prizemnih nekretnina prizemnih poslovnih zgrada u nizu, a koje su prethodno geometrijski podijeljene u zemljišnoj knjizi i unatoč provedenom razvrgnuću, predstavlja zajednički dio susjednih nekretnina/poslovnih zgrada u nizu, iako ne postoji nikakav međuvlasnički ugovor vlasnika susjednih prizemnih nekretnina/poslovnih zgrada niti bilo kakav sporazum kojim bi se na takav način krov odredio kao zajednički dio susjednih nekretnina/prizemnih zgrada u nizu, niti održavanje, niti upravljanje, niti ključ participiranja u troškovima održavanja krova tih pojedinačnih nekretnina, a osobito jer se sud ne poziva ni na kakvu zakonsku odredbu koja bi bila temelj takvoj zajedničkog vlasništva (čl. 47., 55. st. 2., 57. st. 2., čl. 5. i 9.1. ZV-a i čl. 8. ZZK?

 

3. Da li je pravilno pravno shvaćanje suda da je tužitelj poslovođa bez naloga i investitor postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale (čl. 220., 221., 222., 223., 226., 227. ZOO-a (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kada je:

 

a) bez stvarne potrebe gospodara posla (prednika tuženika) koji je ravni krov svoje prizemne zgrade u nizu bio prethodno sanirao radi čega isti nije vlažio, niti je imao oštećenja od prodora vode i unatoč njegovoj zabrani, ugovorio s izvođačem radova rekonstrukcije ravnog krova u kosi krov (čl. 222. ZOO-a) te

b) jer mu je građevinska inspekcija, po izvršenom nadzoru, zatvorila gradilište i naložila uklanjanje svih tih bespravno izvedenih radova, a koji su se odnosili na poboljšice za koje nije imao niti lokacijsku dozvolu, niti građevinsku dozvolu za rekonstrukciju ravnog krova u kosi krov, niti riješene imovinskopravne odnose za takvo građenje kosog krova na više susjednih nekretnina (postupanje suprotno pravilima graditeljske struke),

c) a nakon kojeg zatvaranja gradilišta je bespravno uklonjena oznaka građevinske inspekcije i bespravno su nastavljeni i dovršeni u cijelosti građevinski radovi te su i prekršajno osuđene odgovorne osobe (postupanje suprotno pravilima graditeljske struke), a

d) radove rekonstrukcije ravnog krova u kosi krov tj. poboljšice koje je ugovorio obavljene su u vlastitom interesu tužitelja, a ne u tuđem interesu?

 

4. Od kada počinje teći zastarni rok u slučaju tužbenog zahtjeva kojim se traži novčana isplata na temelju poslovodstva bez naloga kao izvanugovornog odnosa u kojem tužitelj (poslovođa bez naloga, dalje PBN) nepozvan i bez naloga miješao u poslove druge osobe (tuženika, gospodara posla) sukladno čl. 220. ZOO i dr. te čl. 412. ZOO, kao i čl. 360., 361., 362., 371. ZOO-a,

 

a) od trenutka kada je tužitelj (PBN, investitor/naručitelj) isplatio novčane iznose izvođaču građevinskih radova za pojedine izvedene radove sukladno stvarno izvedenim radovima i ovjerenim privremenim situacijama ili

b) ima ikakvog utjecaja i kakvog na tijek zastare rješenje građevinske inspekcije kojim je zatvorila to gradilište i naložila uklanjanje svih bespravno izvedenih radova, izvedenih suprotno pravilima graditeljske struke

ili

c) ima ikakvog utjecaja trenutak dovršetka radova prema glavnom ugovoru o građenju između tužitelja (tj. investitora, naručitelja, PBN) i izvođača radova

ili

d) ima ikakvog utjecaja trenutak dovršetka radova prema dodatku glavnog ugovora o građenju između tužitelja (tj. PBN, investitora, naručitelja) i izvođača radova, a u okolnostima da su oba postupaka suprotno pravilima graditeljske struke radi čega je javna vlast – građevinska inspekcija zatvorila gradilište i naložila uklanjanje svih bespravno izvedenih radova, a koji su se odnosili na poboljšice za koje tužitelj (tj. PBN, investitor, naručitelj) nije imao niti lokacijsku dozvolu niti građevinsku dozvolu za rekonstrukciju ravnog krova u kosi krov niti riješene imovinskopravne odnose za takvo građenje kosog krova na susjednim nekretninama pa su ugovoreni radovi zbog krivnje poslovođe bez naloga  i treće osobe – izvođača radova neprimjereno produljeni za dulji vremenski period od preko dvije godine od stvarnog dovršetka radova i isplate istih po ovjerenim privremenim situacijama koje je utvrdila javnom ispravom – Zapisnikom o naknadno provedenom građevinskom nadzoru građevinska inspekcija?

 

5. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturječno izreci odluke i/ili samom sebi i ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta odnosno ima li stranka u parničnom postupku pravo da njezini navodi budu pažljivo ispitani, uključivo i u postupku donošenja odluke o preinačenju prvostupanjske odluke?

 

6. Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značaja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza te je li dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak da žalbeni navodi tuženika nisu od značaja?

 

7. Koja je osoba, kao gospodar posla, pasivno legitimirana u parnici u kojoj se zahtjeva isplata novčanog iznosa za nezvano obavljanje građevinskih radova na susjednoj, tuđoj nekretnini na temelju poslovodstva bez naloga i koji je trenutak važan za utvrđivanje tuženika: da li je to

 

a) vlasnik nekretnine na kojoj su nezvano obavljeni radovi u trenutku započinjanja te stvarnog obavljanja i završetka izvođenja građevinskih radova i isplate istih trećoj osobi – izvođaču tih radova

ili

b) kasniji pošteni stjecatelj takve nekretnine, daleko kasnije (dvije godine kasnije) nakon izvršenja tih radova i isplate istih, zaštićen povjerenjem u potpunost i istinitost podataka u zemljišnoj knjizi, u trenutku koji se naknadno i neistinito evidentira građevinskom dnevniku kao završetak radova između poslovođe bez naloga i treće osobe – izvođača radova, iako je suprotno utvrđeno javnom ispravom (Zapisnikom građevinske inspekcije s fotografijama koje prileže u upravnom spisu bespravne gradnje), a u stvari se radilo samo o naknadnom administrativnom ishođenju dozvola radi kojih je tijelo javne vlasti – građevinska inspekcija pravomoćno zatvorila gradilište i naložila uklanjanje bespravno izvedenih radova investiranih po poslovođi bez naloga?"

 

7.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tuženik 2. ističe da o njima nema javno objavljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim ukazuje u vezi 1. postavljenog pitanja na raniju ukidnu odluku drugostupanjskog suda u istom predmetu, u vezi trećeg pitanja na odluke revizijskog suda te drugih drugostupanjskih sudova u postupcima vođenima u vezi poslovodstva bez naloga, dok u vezi 5. i 6. pitanja na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je izraženo pravno shvaćanje o povredi prava na pošteno suđenje u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Opširno pak ukazuje na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu, kao i razloge zbog kojih bi pobijanom presudom bila povrijeđena tuženikova temeljena ustavna prava.

 

8. Međutim, nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za dopuštenje revizije u konkretnom slučaju. To iz razloga što su postavljena pitanja (1. - 4. i 7.) vrlo usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, a dijelom polaze od teza tuženika o odlučnim činjenicama koje nisu utvrđene tijekom postupka (posebice, da je provedena faktična dioba, da krov nije zajednički dio zgrade, da ne postoji dozvola nadležnih tijela za izvedene građevinske radove i sl.), pa u odnosu na tako postavljena činjenična pitanja nije moguće izraziti načelno pravno shvaćanje, jer po svom sadržaju nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, koja bi mogla biti važna, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja 5. i 6. se, u suštini odnose na to jesu li nižestupanjski sudovi eventualno propustili: utvrditi činjenice koje tuženik smatra odlučnima odnosno ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice, odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji tuženik smatra pravilnim - što su pitanja počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Dakle, tuženik navodima prijedloga u suštini preispituje je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje navodi u pitanjima) pravilno primijenjeno postupovno, odnosno materijalno pravo, pa su takva pitanja sasvim usko vezana samo za okolnosti ovog konkretnog slučaja i ne radi se stoga o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.

 

9. Kako nisu zbog iznesenih razloga kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog 1. i 3. tuženika, kao i prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 24. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.