- 1 -              Revt 423/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 423/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R. protiv tuženika J. iz R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1438/2016-2 od 13. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1959/10-65 od 18. siječnja 2016., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se revizija tuženika protiv odluke o glavnoj stvari kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika protiv odluke o troškovima postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je nedopušten otkaz ugovora o radu te je utvrđena nezakonitom odluka o otkazu ugovora o radu od 10 rujna 2009. i naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na koje je radio prije otkaza (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 937.891,70 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata (točka III. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točke IV. i V. izreke).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenjem pobijane presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva. Revizijom tuženik pobija i odluku o troškovima postupka te traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

 

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vođe palube. Utvrđuju i da mu je radni odnos prestao 15. rujna 2009. na temelju otkaza ugovora o radu od 10. rujna 2009. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Nadalje utvrđuju da je tužitelj 26. kolovoza 2009. u trajektnom pristaništu O. vršio kontrolu putnih karata što inače nije njegov posao ali je tada mijenjao 1. časnika palube zbog njegove spriječenosti. Utvrđuju da je tužitelju dan otkaz ugovora o radu zbog toga što da prilikom kontrole putnih karata nije postupao na način predviđen tuženikovim Pravilnikom o prijevozu putnika, prtljage i tereta jer da je oduzeo i zadržao 5 do 6 cijelih putnih karata i jednu preprodao te da je potom u brodsku garažu propustio tri do četiri vozila bez prethodne kontrole putnih karata kao i da je odbio koordinatoru interne revizije predati putne karte koje da je potrgao. Na temelju iskaza svjedoka i tužitelja sudovi su utvrdili da tužitelj nije preprodavao oduzete putne karte niti da je primao novac od preprodaje, odnosno da te činjenice tuženik nije dokazao. Nadalje, sudovi su utvrdili da je tužitelj odbio predati putne karte koordinatoru interne revizije jer da ovaj kod sebe nije imao potrebnu iskaznicu a tužitelj ga nije poznavao te da je prema tužitelju uporabljena sila od strane inspektora. Uz to utvrđuju da je tužitelj ipak časniku broda predao putne karte. Utvrđeno je i kako je jedna karta koja je bila kod tužitelja ostala neotrgnuta te da je na trajekt ukrcano četiri vozila bez putne karte ali da je to bilo učinjeno u uvjetima izrazite opterećenosti ukrcajem vozila i potrebi brzog obavljanja posla uz otežane uvjete rada po cijeli dan.

 

8. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj prije svega u konkretnom slučaju mijenjao prvog časnika palube i obavljao poslove koji nisu sastavni dio redovnih poslova njegovog radnog mjesta, da tuženik nije dokazao preprodaju jedne karte te da u uvjetima obavljanja konkretnog posla s propusti tužitelja ne mogu rezultirati otkazom ugovora o radu kao najtežom sankcijom povrede radne obveze. Stoga primjenom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04-pročišćeni tekst, dalje: ZR) u svezi s čl. 114. st. 1. i čl. 122. st. 1. istoga zakona prihvaćaju tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke. U odnosu pak na dio zahtjeva za isplatom naknade plaće, pomorskog dodatka i hranarine te prigodne nagrade za pet mjeseci zaključuju da isti iznosi pripadaju tužitelju zbog toga što ih nije ostvario zbog nedopuštenog izvanrednog otkaza ugovora o radu a temelje čl. 129. st. 1. ZR-a. Pri tome polaze od zaključka da bi takve iznose i po tim osnovama tužitelj ostvario jer bi sukladno radnom mjestu bio ukrcan na brod što mu je onemogućeno nedopuštenim otkazom ugovora o radu. Stoga prihvaćaju i dio tužbenog zahtjeva za isplatom koji temelje na nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstvene struke.

 

9. Suprotno navodima revizije u nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje. Naime, nižestupanjske su presude posve jasne, razložne i obrazložene te sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama. Pri tome u obrazloženjima odluka nema ali baš nikakovih nejasnoća niti proturječnosti već, dapače, iste daju posve logične i uvjerljive te jasno i detaljno obrazložene razloge.

 

10. Tuženiku valja ukazati da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije zakonom predviđen i dopušten razlog za podnošenje revizije (arg. iz čl. 385. ZPP-a) pa kao takav nije mogao biti razmatran.

 

11. Veliki dio sadržaja, inače opsežne, revizije svodi se uglavnom na, po mišljenju tuženika, nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocjenu dokaza. Naime, tuženik u reviziji iznosi svoje subjektivno viđenje iskaza svjedoka i tužitelja te isto takvo viđenje razloga za opravdanost otkaza ugovora o radu. Reproducira iskaze i daje ocjenu njihove kvalitete na način kojim nastoji opravdati svoju odluku o otkazu ugovora o radu. Takve navode revizije nije moguće uzeti u razmatranje jer zbog istih u smislu odredbe čl. 385. ZPP nije dopušteno podnijeti reviziju.

 

12. U odnosu na dio revizije koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentu valja ukazati da su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalnopravne odredbe iz čl. 133. u svezi s čl. 114. st. 1. i čl. 122. st. 1. ZR-a kada su ocijenili nedopuštenim otkaz ugovora o radu. U odnosu pak na dio zahtjeva za isplatom a koji se odnosi na pomorski dodatak i hranarinu revidentu valja ukazati slijedeće. Nedvojbeno jest da su ova primanja, primanja po osnovi radnog odnosa koja bi tužitelj ostvario da mu nedopuštenom odlukom nije otkazan ugovor o radu. To s obzirom na njegovo radno mjesto koje je bilo predmetom ugovora o radu. Upravo suština radnopravnog zakonodavstva i jest vraćanje radnika u onaj položaj koji bi imao da nedopuštenog otkaza nije bilo. To kako na radno mjesto, tako i glede primanja koja bi ostvario. Stoga je posve pogrešan navod revidenta da tužitelju ne bi pripadalo pravo na pomorski dodatak i hranarinu jer bi ih po redovnom tijeku stvari tužitelj ostvario. Stoga se revizijski navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ukazuju neosnovanim.

 

13. Stoga je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

 

14. U odnosu na dio revizije tuženika koji se odnosi na troškove postupka istome valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015.), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena te ju je valjalo odbaciti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 24. studenoga 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.