Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više
sudske savjetnice M. M., u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz S.,
O.: …, kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u
S., protiv tuženika H., O.: …,
Z., kojeg zastupa J. B. M., dipl.iur,kod tuženika , radi
isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14.listopada 2021.u
nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika , dana 24.studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana, na ime razlike plaće, te
razlike naknade plaće ukupan iznos od 7.271,29 kuna, odnosno pojedinačno po
mjesecima iznose kako slijede:

- za prosinac 2015. godine iznos od 169,55 kn,
- za siječanj 2016. godine iznos od 557,05 kn,
- za veljaču 2016. godine iznos od 557,06 kn,
- za ožujak 2016. godine iznos od 557,06 kn,
- za travanj 2016. godine iznos od 557,06 kn,
- za svibanj 2016. godine iznos od 557,06 kn,
- za lipanj 2016. godine iznos od 583,51 kn,
- za srpanj 2016. godine iznos od 559,66 kn,
- za kolovoz 2016. godine iznos od 556,27 kn,
- za rujan 2016. godine iznos od 538,17 kn,

- za listopad 2016. godine iznos od 559,66 kn, - za studeni 2016. godine iznos od 552,68 kn,

- za prosinac 2016. godine iznos od 559,66 kn, - za siječanj 2017. godine iznos od 406,84 kn,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli
mjesec, pa do isplate obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište,

2 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , dok se odbija kao
neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od

7.271, 29 kuna.

II. Nalaže se tuženiku , u roku 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 4.921,87 kuna uvećan za pripadajuće zakonske zatezne
kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe
iz čl. III.i čl.IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26.listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7.prosinca

2011. Naime, tužitelj navodi kako je zaposlenik tuženika, koji kao poslodavac
predstavlja javnu službu, te da mu za utuženo vremensko razdoblje od prosinca

2015. do siječnja 2017., zbog pogrešnog načina obračuna plaće, pripada pravo na
razlike plaće te razliku naknade plaće u ukupnom iznosu od 8.526,94 kuna zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakom mjesečnog
potraživanja i troškom postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe
prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da sklopljeni ugovor o radu između
parničnih stranaka nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine
osnovice za izračun plaće u javnim službama, već samo obvezu tuženika na isplatu
plaće sukladno potpisanom ugovoru o radu. Nadalje tuženik u cijelosti osporava
osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva jer da je plaću tužiteljici za utuženo razdoblje
ispravno obračunao i isplatio poštujući pri tome sve važeće zakonske i druge važeće
propise kojim se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama

3. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 14.listopada 2021. tužitelj je
povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uvećanja s osnova pariteta kojem
djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio. Tužitelj je istim podneskom postavio
konačni tužbeni zahtjev na način da s osnova razlike plaće te razlike naknade plaće
za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do siječnja 2017. potražuje od tuženika
iznos glavnice od 7.271,29 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki
mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće do isplate, sve uz potraživanje troškova
postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate.

4. Sud je u postupku izveo dokaz pregledom ugovora o radu za tužitelja,
obračunskih isprava tužitelja za isplatu plaće-naknade u utuženom razdoblju,

3 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009., Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011,
Arbitražne odluke od 7.12.2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana

28.12.2012., , poziva Sindikata javnih službi upućenog Vladi R. H.

2.lipnja 2016. , priopćenja za javnost DZS o procjenama
tromjesečnog BDP-a za 2015.godinu, dokumentacije dostavljene uz odgovor na
tužbu kao i obračuna razlike bruto plaće za tužitelja koje je izradila S. za
financije i računovodstvo tuženika.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do siječnja 2017. u iznosu od 7.271,29 kuna sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama je sporna je pasivna legitimacija tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ( dalje u tekstu IDDS) sklopljenog

26.listopada 2011. kojim je propisano da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn
primjenjivati čim službeni pokazatelji DSZ ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto.

9. U odnosu na prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, za navesti
je kako je isti neosnovan budući je tuženik zaposlenik tuženika što i nije sporno među
parničnim strankama i upravo je tužitelj s tuženikom kao poslodavcem zaključio
ugovor o radu pa je isti u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće zaposlenika sukladno
ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima, zakonu o radu te ostalim mjerodavnim
zakonskim propisima.

10 .Iz dokumentacije na koju se tužitelj poziva u tužbi i koju je sud pregledao kako je to navedeno pod točkom 4. proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika, koji sukladno
odredbi čl. 2.Zakona o plaćama u javnim službama ( "NN, broj 27/01 i
39/09, dalje ZPJS) predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužiteljice
definirana je čl. 4 ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini
umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i
namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće ,uvećan za 0,5% za svaku
navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće regulirana je čl.2 Zakona o osnovici
plaće u javnim službama ( narodne novine, broj 39/09, 124/09, dalje u tekstu ZOPJS)
na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje
kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi ,a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu
godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Rh posebnom odlukom,

4 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

-da je u utuženom razdoblju na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike
i namještenike u javnim službama ("NN" broj 141/12.,150/13,153/13 u
daljnjem tekstu: TKU), koji uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama i to
u čl. 51. na način da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću,
a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na
koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu
godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na
posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavku

4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.
sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,
S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,
H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. S. o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i

2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za

5 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne
službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl.

1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj
Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.

11. Dakle, 23. studenog 2006. između Vlade R. H. s jedne
strane i osam sindikata javnih službi s druge stran sklopljen je 23. studenog 2006.
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama . Iste ugovorne strane su sklopile
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“, broj: 84/07, u daljnjem tekstu: TKU/07) u kojemu su u članku 49.
stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen

23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni
dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj
Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12. Iste ugovorne strane, Vlada R. H. i istih osam sindikata
javnih službi, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u
javnim službama („NN“, broj: 115/10, u daljnjem tekstu: TKU/10) u
kojemu su u članku 51. stavku 4. ugovorile „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da
su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.
te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

13. Također su i člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („NN“, broj: 141/12, u
daljnjem tekstu: TKU/12) ugovorne strane ugovorile „Ugovorne strane zajednički
utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.
svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega
nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u
rokovima određenim tim samim dokumentima.“

14. Iz navedenoga se zaključuje da su ugovorne strane potpisom TKU-a/07,
TKU-a/10 i TKU-a/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće
u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u
Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane
kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni
iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija
za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru

6 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u
Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog
kolektivnog ugovora.

15. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane
sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima
koji su ustanovljeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti
predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile
određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

16. Kako je Zakonom o plaćama u javnim službama („NN“, broj:
27/01 i 39/09) u članku 2. propisano „Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu:
javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u
državnom proračunu, HZMO, HZZ, HZZO i javne ustanove kojima se
sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava HZZO“, a budući da je tuženik javna ustanova osnovana od strane R.H., za obavljanje zdravstvene djelatnosti, tako se na tuženika ima primijeniti
Temeljni kolektivni ugovor, a samim time i Sporazum, Dodatak Sporazumu te
Izmjene Sporazuma. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud drži neosnovanim
prigovore tuženika u pogledu promašene pasivne legitimacije kao i pogledu
neosnovanosti pravne osnove tužbe i tužbenog zahtjeva.

17. U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju
tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada R. H. sa
sindikatima javnih službi.

18.Dana 28. kolovoza 2015. DZS R. H.
objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje
proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na
isto tromjesečje 2014. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015.
DZS-a od 27.studenog 2015. proizlazi kako je BDP realno veći za 2,8% i III.
tromjesečju u 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. , koji statistički pokazatelji su
potvrđeni i procjenom od 4.prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja
stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopnu odnosu na isto razdoblje
prethodne godine, te da je aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2% to je
utvrđeno da su se krajem studenog 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u
visini od 5.415,37 kuna i to temeljem čl. III IDDS.

19. Stoga je tuženik tužitelju počevši od 1.siječnja 2016. bio u obvezi
obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna , budući je ispunjen uvjet
za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju
isplaćivana plaća u utuženom razdoblju, jer je došlo do rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine ( prosječno dva ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom
razdoblju, a što je razvidno pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće- naknade
za utuženo razdoblje plaću tužitelja obračunavala po osnovici od 5.108, 84 kn, te za
mjesec siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, iako je bio u obvezi obračunavati

7 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, to je u obvezi naknaditi tužiteljui potraživanje s
osnove razlike bruto plaće.

20. Tuženik, iako osporava i visinu tužbenog zahtjeva, je u spis dostavio
obračun razlike plaće u odnosu bruto isplaćenu plaću po osnovici od 5.108,84 kn za
razdoblje od 12/2015 do 12/2016., odnosno po osnovici od 5.211,02 kn za razdoblje
mjeseca siječnja 2017. i bruto plaće koju je trebalo isplatiti po osnovici od 5.415,37
kuna. U skladu s navedenim obračunom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, pa ovaj sud
drži kako taj obračun, nesporan među strankama, a koji je obračun izvršila S. za
financije i računovodstvo, predstavlja točan obračun visine spornog potraživanja .
Sukladno navedenom, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa
od 7.271,29 kuna. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), ), izuzev
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto
plaći u iznosu od 7.271,29 kuna. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te
doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi
članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04.,
73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i
143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj
95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13.,
160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po
sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega
proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u
odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela
pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom
plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne
dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu
dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na
te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za
isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen, a kako je odlučeno u izreci presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155.
Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.
– dalje: ZPP) . Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku samo u neznatnom
dijelu, a za koji dio nije ni nastao poseban trošak , tužitelju je dosuđen trošak u
cijelosti, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) i
popisu troška to: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 2.04 2021 75
bodova, za sastav podneska od 16.09 2021. -18,75 boda, za sastav podneska od

14.10 2021. 75 bodova , za zastupanje na ročištu od 17.rujna 2020. i 14.listopada

2021. po 75 bodova ukupno 393,75 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od
10,00 kuna i uvećano na ime PDV-a od 25 % iznosi 4.921,87 kuna. Na dosuđeni

8 Poslovni broj: Pr-1988/2021-15

iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 24.studenog 2021. kao dana presuđenja, do isplate, a kako je to odlučeno u točki II.izreke ove presude.

U Splitu, 24.studenog 2021.

SUTKINJA:

Katica Bojčić Vidović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog
suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o
parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može
podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dna: - pun.tužitelja, tuženiku