Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 61 Pž-1148/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Davora
Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SCORPION VAJDA d.o.o., Zagreb,
Mandrovićeva 1, OIB 21770400760, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz
Zajedničkog odvjetničkog ureda Letica – Orešković iz Zagreba, protiv tuženika
ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB
23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva
Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-14/2019-12
od 9. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2021.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-14/2019-12 od 9. prosinca 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Rijeci je presudom poslovni broj P-14/2019-12 od 9.
prosinca 2019. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu kunske
protuvrijednosti iznosa od 112.767,61 CHF s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama i kunske protuvrijednosti iznosa od 39.774,78 EUR s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i odredio da je tužitelj dužan tuženiku
naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 37.650,00 kn (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešne primjene
materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ona
preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
Poslovni broj: 61 Pž-1148/2020-2 2
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. ZPP-a, u
granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i
14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa koji je tuženik, prema tužiteljevoj
tvrdnji, neosnovano stekao zbog neovlaštenog jednostranog povećanja fiskalnog
dijela ugovorne kamatne stope koja se odnosi na maržu banke.
7. Odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud u bitnome temelji
na stajalištu da iz odredbe članka 8. stavka 2. Ugovora o dugoročnom kreditu broj
2402006-1031262160/51016207-5103609444 od 29. lipnja 2007. i Ugovora o
dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016061-5103609452 od 29. lipnja
2007. (dalje: Ugovori) proizlazi da je tuženik bio ovlašten jednostrano mijenjati dio
kamatne stope koja se odnosi na maržu na temelju čega je od tužitelja osnovano
naplatio sporne iznose.
8. Nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka
na temelju Ugovora sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika
(banke). Člankom 8. stavkom 1. Ugovora ugovorena je kamata koja se određuje
uvećanjem LIBOR-a, odnosno EURIBORA-a za 4,00000, odnosno 3,20000 postotnih
poena godišnje. Člankom 8. stavkom 2. Ugovora ugovorne strane su suglasno
utvrdile da za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne
stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke (tuženika).
Člankom 12. stavkom 2. Ugovora određeno je da je kamatna stopa vezana uz
promjenu tromjesečnog LIBOR-a/EURIBOR-a. Visina LIBOR-a utvrđuje se mjesečno
dva radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec te se utvrđuje na
stranici Reuters-a, dok se visina EURIBOR-a utvrđuje kalendarski kvartalno dva
radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući kvartal te se utvrđuje na stranici
Reuters-a.
9. Iz citiranih ugovornih odredaba proizlazi da tuženik ima pravo mijenjati
samo kamatnu stopu koja se utvrđuje u visini EURIBOR-a, odnosno LIBOR-a na
način kako je to utvrđeno u odredbi članka 12. Ugovora koja je kao takva promjenjiva
kategorija što uostalom među strankama nije niti sporno.
10. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, iz citiranih ugovornih odredaba, koje
su same po sebi jasne, proizlazi da, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda,
tuženik nije bio ovlašten jednostrano mijenjati drugi dio ugovorene kamate koji se
odnosi na maržu jer je on kao takav fiksan. Naime, u članku 8. stavku 2. Ugovora je
suglasno utvrđeno da za vrijeme trajanja Ugovora „mogu“ vršiti promjene ugovorene
kamatne stope sukladno odlukama banke (tuženika). To znači da niti jednoj
ugovornoj strani, prema tome niti tuženiku, nije dano ovlaštenje niti mogućnost da
jednostrano obavlja promjenu ugovora u odnosu na maržu, niti to može proizlaziti iz
dijela odredbe koji govori da se ta promjena može obavljati u skladu s odlukama
banke. To „u skladu s važećim odlukama Banke“ može samo značiti da je to samo
Poslovni broj: 61 Pž-1148/2020-2 3
podloga na temelju koji bi stranke, ukoliko se suglase, mogle obavljati promjenu i tog
dijela ugovorene kamate, ali nikako jednostrano. Stoga žalitelj osnovano ističe da iz
citirane odredbe članka 8. stavka 2. Ugovora jasno proizlazi da je za navedenu
promjenu potrebna i tužiteljeva suglasnost zbog čega tuženik to nije mogao učiniti
bez takve suglasnosti, dakle, jednostrano. Prema tome, navedena odredba u kojoj
nije niti dana mogućnost za jednostranu promjenu kamate u dijelu marže ne može
biti ništetna.
11. Pored toga, čak ako bi se i uzelo da navedene odredbe ostavljaju
određenu nejasnoću u pogledu mogućnosti jednostrane promjene dijela kamate u
odnosu na maržu, što po mišljenju ovog suda nije slučaj i činjenice da je tužitelj u
tužbi i tijekom postupka osporavao tuženikovo pravo mijenjati visinu marže, iz čega
proizlazi da nije bila zajednička namjera stranaka da se jednostrano mijena visina
marže, tada bi, primjenjujući pravilo o tumačenju ugovora iz odredbe članka 320.
stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), eventualno
nejasne odredbe Ugovora trebalo tumačiti u tužiteljevu korist jer se u konkretnom
radi o Ugovorima koje je pripremio tuženik.
12. Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je
tuženik imao pravo na jednostranu promjenu kamate u dijelu marže zbog čega da je
od tužitelja osnovano naplatio sporne iznose. Dakle, tuženik je neosnovano stekao
korist neovlaštenim jednostranim povećanjem ugovorene kamate u dijelu marže pa
je, za sada, prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije niti
izvodio dokaze, odnosno odbio je izvođenje dokaza radi utvrđivanja visine tužbenog
zahtjeva koju nije moguće utvrditi niti iz stanja spisa. Posljedično, činjenično stanje je
ostalo nepotpuno utvrđeno (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske,
Pž-2934/2014-3 od 20. listopada 2018.).
14. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a,
ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari,
valjalo je ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na odluku o troškovima.
15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, uzevši u obzir navedeno,
izvesti predložene dokaze potrebne radi utvrđivanja je li i u kojem iznosu tuženik
naplatio spornu tražbinu suprotno Ugovorima. Nakon provedenog dokaznog
postupka, donijet će novu pravilnu i zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog
zahtjeva, koju će jasno i valjano obrazložiti (članak 338. stavak 4. ZPP-a).
Zagreb, 24. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
Kontrolni broj: 00328-6880e-609b4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARIO VUKELIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.