- 1 -              Rev-x 715/2018-2

Broj: Rev-x 715/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. Š. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici D. C. i A. P., odvjetnici u Z. protiv tuženice-protutužiteljice Općine B. iz B. koju zastupa punomoćnik mr.sc. B. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-64/2018-2 od 1. veljače 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Pu P-11181/15 od 27. rujna 2017., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija tuženice-protutužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog tuženice-protutužiteljice za ponavljanjem pravomoćno dovršenog postupka u ovom predmetu.

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženice-protutužiteljice i potvrđeno je rješenje suda prvoga stupnja.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tuženica-protutužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjska rješenja i prihvati zahtjev za ponavljanje postupka, odnosno ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom nadležnom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tuženik-protutužitelj se istoj protivi i predlaže je odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prije svega valja naznačiti da je u ovoj pravnoj stvari a s obzirom na vrijednost predmeta spora dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a. Stoga je o istoj tako i odlučivano.

7. Revizijski sud je pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Sud prvoga stupnja u bitnome utvrđuje da tuženica-protutužiteljica prijedlog za ponavljanje postupka temelji na tvrdnji da je naknadno pronašla i stekla koristiti novu dokumentaciju u vidu ovjerenih izjava određenih osoba a koje da predstavljaju novi dokaz koji bi pak utjecao na drugačiju odluku suda. Nadalje, utvrđuje da se radi o izjavama koje su ovjerene 6. travnja 2016. Isto tako utvrđuje da je po tužbi upravo tih osoba vođen parnični postupak protiv ovdje tuženice-protutužiteljice koji je pravomoćno dovršen prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pa da je tuženica-protutužiteljica znala tko su bivši vlasnici te je njihove izjave mogla i ranije pribaviti. Slijedom navedenoga zaključuje da izjavama tuženica-protutužiteljica želi dokazati da je predmetna nekretnina javno dobro te da takve izjave ne bi utjecale na drugačiju odluku u ovom predmetu jer se u istom radilo o sporu za isplatu temeljem ugovornog odnosa a ne o utvrđenju prava vlasništva. Stoga smatra da ne postoje uvjeti iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a za ponavljanjem postupka.

9. Sud drugoga stupnja potvrđuje prvostupanjsko rješenje uz zaključak da se između davatelja izjava i ovdje tuženice-protutužiteljice vodio spor pod brojem P-343/97 u kojem tuženica-protutužiteljica nije niti tvrdila da bi nekretnina predstavljala javni put ili javno dobro pa da takve prigovore ne može isticati niti u ovom postupku niti bi oni mogli utjecati na donošenje drugačije odluke.

10. Pretežiti dio, inače opsežne, revizije iscrpljuje se u iznošenju činjeničnog stanja iz pravomoćno dovršenog postupka u predmetu Općinskog suda u Supetru, poslovni broj P-443/11. S obzirom da pravilnost i potpunost činjeničnog stanja ne može biti razlogom za podnošenje revizije, tako ti navodi nisu mogli biti razmatrani.

11. U reviziji se spominje počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP-a. Ta odredba regulira počinjenje tzv. relativno bitnih povreda koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Međutim, iz revizije se ne može razabrati u čemu i zbog čega bi takva povreda bila počinjena. Može se zaključiti da se ona odnosi na primjenu procesne odredbe iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a ali nedostaje bilo kakovo obrazloženje u čemu se ista konkretno sastoji. Naime, revident uglavnom prepričava, kao što je već navedeno, tijek pravomoćno dovršenog postupka ukazujući pri tome na navode revizije koju je podnio protiv tamo pravomoćne odluke. No, izostaje točno, konkretno i precizno navođenje razloga zbog kojih revident pobijanu odluku smatra zahvaćenom bitnom povredom u primjeni odredbe koja regulira iznošenje novih činjenica i dokaza kao razloga za ponavljanje postupka.

12. Odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka sudovi su pravilno polazili od odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a koja kao razlog predviđa saznanje za nove činjenice ili nove dokaze ali uz uvjet da bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da je ta procesna građa bila upotrijebljena u ranijem postupku. Dakle, za primjenu ove odredbe kumulativno je potrebno ispunjenje dva uvjeta. Prvi da se radi o novoj procesnoj građi pri čemu valja imati u vidu da ta građa mora biti objektivno nova i druga da bi temeljem iste za stranku bila donesena povoljnija odluka. Nižestupanjski su sudovi pravilno zaključili da niti jedan od ovih razloga nije ispunjen. Naime, u odnosu na izjave osoba koje su ovjerene putem javnog bilježnika valja skrenuti pozornost da ih je revident mogao i morao kao svjedoke predložiti već u samom postupku jer je s obzirom na postupak u kojem su one bile tužitelji a revident tuženik sasvim sigurno imao saznanja o njihovom postojanju i činjenicama o kojima bi mogle svjedočiti u ovom postupku. To što su njihove izjave ovjerene nakon pravomoćnosti presude u ovom postupku nije ni od kakvog utjecaja na narav te procesne građe kao „novuma“. Pored toga, ovjerene izjave određenih osoba nisu jedno od dokaznih sredstava predviđenih ZPP-om već u postupku mogu biti uporabljene samo ako se stranke toga postupka o tome suglase. Konačno, postupak čije se ponavljanje traži nije se vodio oko utvrđenja statusa određene nekretnine, već u vezi isplate pa nije jasno u čemu bi takve izjave dovele do povoljnije odluke za revidenta, a što niti u reviziji ne navodi niti obrazlaže na jasan i nedvosmislen način.

13. Stoga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 24. studenoga 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.