1

Poslovni broj: 10 P-86/2019-91

 

                               

                 REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

     STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

                 Ulica biskupa A. Kažotića 13,  Dugo Selo

                                                                                                                             

Poslovni broj: 10 P-86/2019-91

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

P R E S U D A    N A   T E M E LJ U   P R I Z N A NJ A

I

R J E Š E N JE

 

 

 

             

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protužene M.K. iz V-G., OIB … zastupane po punomoćniku K.A., odvjetnici iz Z. protiv tuženika-protutužitelja L.K. iz Z., zastupanog po punomoćniku N.M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. listopada 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutužene, tuženika-protutužitelja osobno i njegovog punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. studenoga 2021. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

" Utvrđuje se da je tuženik isključivi vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine stambene zgrade broj 19a, pov. 140 čm, i dvorišta pov. 213 čm, 10, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, sagrađene na čestici broj 473/3 k.o. K., neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi trosobnog stana koji se nalazi u prizemlju - u nacrtu oznake 1 A, stvarne površine 62,03 m2 (netto korisne površine 62,03 m2), s pripadajućim sporednim dijelovima: kućnim vrtom stvarne podne površine 20 m2 (neto korisne površine 20 m2) – (oznake v1), upisano u poduložak broj 3 k.o. K., zk.ul.br. 109048, što je tužiteljica dužna priznati.

 

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u korist tuženika. ", kao neosnovan

 

              II Nalaže se tuženiku-protutužitelju L.K. da tužiteljici-protutuženoj M.K. na ime već otplaćenog iznosa kredita isplati daljnji iznos od 345,51 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 27,70 kuna od 16.11.2013. do isplate

- 491,96 kuna od 16.12.2013. do isplate,

te da joj plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od:

- 808,32 kuna od 16.1.2014. do 3.5.2021.

- 811,66 kuna od 16.2.2014. do 3.5.2021.

- 811,60 kuna od 16.3.2014. do 3.5.2021.

- 807,77 kuna od 16.4.2014. do 3.5.2021.

- 803,95 kuna od 16.5.2014. do 3.5.2021.

- 803,41 kuna od 16.6.2014. do 3.5.2021.

-1.612,22 kuna od 16.7.2014. do 3.5.2021.

-1.617,24 kuna od 16.8.2014. do 3.5.2021.

-1.615,30 kuna od 16.9.2014. do 3.5.2021.

-1.621,77 kuna od 16.10.2014. do 3.5.2021.

-1.659,86 kuna od 16.11.2014. do 3.5.2021.

-1.626,32 kuna od 16.12.2014. do 3.5.2021.

-1.628,01 kuna od 16.1.2015. do 3.5.2021.

-1.636,64 kuna od 16.2.2015. do 3.5.2021.

-1.619,56 kuna od 16.3.2015. do 3.5.2021.

-1.603,30 kuna od 16.4.2015. do 3.5.2021.

-1.601,96 kuna od 16.5.2015. do 3.5.2021.

-1.600,24 kuna od 16.6.2015. do 3.5.2021.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 16.11.2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III Utvrđuje se da su motorno vozilo osobni automobil marke Peugeot 308 1.6 HDi Millesim 200, sive boje, broj šasije .. u prometu od 2010. i motocikl Piaggio Beverly 250 reg. oznake ZG … bračna stečevina tužiteljice-protutužene M.K. i tuženika-protutužitelja L.K., i to automobil tužiteljice-protutužene u 1/4 dijela i tuženika-protutužitelja u 3/4 dijela, a motocikl tužiteljice-protutužene u 1/2 dijela i tuženika-protutužitelja u 1/2 dijela.

 

              Razvrgava se suvlasnička zajednica pokretnine osobnog automobil marke Peugeot 308 1.6 HDi Millesim 200, sive boje, broj šasije … isplatom.

 

              Razvrgava se suvlasnička zajednica pokretnine motocikla Piaggio  Beverly 250  civilnom diobom– prodajom i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim omjerima i to tužiteljici-protutuženoj M.K. ima pripasti 1/2 dijela a tuženiku-protutužitelju L.K. ima pripasti 1/2 dijela iznosa dobivenog prodajom.

             

 

        IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju L.K. da tužiteljici-protutuženoj M.K. na ime izvršenih ulaganja u stan u Z., isplati iznos od 11.620,78 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.4.2015. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 20.4.2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

          V Odbija se tužiteljica –protutužena M.K. s dijelom tužbenog zahtjeva na ime već otplaćenog iznosa kredita preko dosuđenih 345,51 kn do utuženih 6.029,72 (za iznos od 5.684,21 kuna), kao neosnovanim, te u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od

- 27,70 kuna od 16.11.2013. do isplate

- 491,96 kuna od 16.12.2013. do isplate.

 

              VI Odbija se tužiteljica –protutužena M.K. s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ¼ vlasništva vozila osobnog automobila marke Peugeot 308 1.6 HDi Millesim 200, sive boje, broj šasije … u prometu od 2010. s osnova bračne stečevine i u djelu kojim traži isplatu  na ime vrijednosti vozila osobnog automobila marke Peugeot i motocikla Piaggio  Beverly 250 preko dosuđenih i već isplaćenih 9.500,00kn do utuženih 36.000,00kn (za iznos od 26.500kuna), kao neosnovanim.

             

              VII Odbija se tužiteljica –protutužena M.K. s dijelom tužbenog zahtjeva na ime izvršenih ulaganja u stan u Z., preko dosuđenih 11.620,78kn do utuženih 30.200,00kn (za iznos od 18.579,22 kn), kao neosnovanim.

 

              VIII Utvrđuje da je tuženik – protutužitelj L.K., Z., OIB …, samovlasnik stana i garaže koje nekretnine se nalaze u Z., i to:

-1225/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm , ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 3, (etažno vlasništvo E-3) povezano s vlasništvom stana (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja trosobni stan koji se nalazi u prizemlju - u nacrtu oznake 1 A, stvarne površine 62,03 m2 (netto korisne površine 62,03 m2), s pripadajućim sporednim dijelovima: kućnim vrtom stvarne podne površine 20 m2 (neto korisne površine 2,00 m2) – (oznake v1),

- 299/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm ,  ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 1, (etažno vlasništvo E-1) povezano s vlasništvom garaže (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja garažu koja se nalazi u podrumu – u nacrtu oznake G 1, stvarne podne površine 23,01 metar (neto korisne površine 11,50 m2) a što je tužiteljica-protutužena M.K., V.G., OIB …, dužna priznati pa joj se nalaže, da izda tabularnu ispravu za prinos prava 1/10 dijela vlasništva te nekretnine na ime tuženika – protutužitelja L.K., Z., OIB … u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te je dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude u zemljišnim knjigama.

 

              IX Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužiteljice-protutužene M.K., V.G. OIB …, temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 24.7.2013. i Aneksa sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 11. rujna 2013. temeljem kojeg je uknjiženo založno prava radi osiguranja potraživanja u iznosu od 88.100,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja na rok do zaključno 31. prosinca 2013. koje založno pravo je upisano rješenjem Z-41592/13 od 12.9.2013., pa se nalaže brisanje prava zaloga upisanog rješenjem Z-41592/13 od 12.9.2013. na:

-1225/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm , ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 3, (etažno vlasništvo E-3) povezano s vlasništvom stana (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja trosobni stan koji se nalazi u prizemlju - u nacrtu oznake 1 A, stvarne površine 62,03 m2 (netto korisne površine 62,03 m2), s pripadajućim sporednim dijelovima: kućnim vrtom stvarne podne površine 20 m2 (neto korisne površine 2,00 m2) – (oznake v1),

- 299/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm , ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 1, (etažno vlasništvo E-1) povezano s vlasništvom garaže (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja garažu koja se nalazi u podrumu – u nacrtu oznake G 1, stvarne podne površine 23,01 metar (neto korisne površine 11,50 m2).

 

              X Odbija se tuženik-protutužitelj L.K. s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužiteljica-protužena M.K., V.G., OIB … i tuženik-protutužitelj L.K., Z., OIB … suvlasnici svaki u ½ dijela:

-          fotelje 2 komada, laminirano puno drvo, platno bež boje (Š:67cm,D:78 cm, V:98 cm)

-          tabure 2 komada laminirano puno drvo, platno bež boje

-          povišeni dječji krevet (D:20 cm, Š:100 cm) sa ljestvama i madracom proizvođača Flexa – veliki, puno drvo smreka

-          televizor marke Sony, KDL 37-EX500, LCD

-          garderobni ormarić iz dječje sobe 1,20x 1,40 m, puno drvo, vlastita izrada L.K.

-          polica iz dječje sobe 1,80x0,60, puno drvo, vlastita izrada L.K.

-          sprava za vježbanje Orbitrek

-          perilica rublja marke Gorenje WA995

-          usisivač marke Phillips

-          madrac velik, bračni krevet dimenzije 2,00x1,40 m2

-          digitalni fotoaparat marke Olympus C770, Ultrazoom sa torbicom i punjačem i tri memorijske kartice Olympus

-          kompletna nova kuhinja boja oraha i bijele fronte sa šankom od 6.5 metara sa svim aparatima, napa, ugradbena pečnica i ugradbena ploča za kuhanje tvrtke Bloomberg

-          kuhinjski stol 1.40x1.20 metar

-          plastični spremnik za dječje igračke sa poklopcem – 2 komada

-          dječja sjedalica za automobil

-          dječji bicikl Rog Joma 24 bijeli

 

Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice-protužene i tuženika-protutužitelja, svakog u ½ dijela navedenih pokretnina civilnom diobom, utvrđenjem vrijednosti, prodajom i podjelom kupovnine prema suvlasničkim omjerima.", kao neosnovan.

 

              XI Nalaže se  tuženiku-protutužitelju L.K. naknaditi tužiteljici-protuženoj M.K. parnični trošak u iznosu od 6.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o     j e

 

              I. Prijedlog tužiteljice-protutužene za izdavanje privremene mjere od 20.4.2015 je povučen.

 

              II. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene u djelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime neotplaćenog dijela kredita svakog prvog u mjesecu počevši od 1.5.2015., godine pa zaključno do 1.10.2023. godine isplati iznos od 212,04 Eura u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, a dana 1.11.2023. godine iznos od 210,98 Eura u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, a u slučaju kašnjenja u plaćanju da isplati zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućim od dana dospijeća pojedinog mjesečnog obroka, pa do isplate, a sve navedeno pod prijetnjom ovrhe", je povučen. 

 

Obrazloženje

              1.Tužiteljica je 20. travnja 2015 podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su stranke zaključile brak 23.11.2002., te je u tijeku brakorazvodna parnica pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P2-91/14. Tijekom braka stranke su zajednički stekle stan u Z., na adresi, motorno vozilo marke Peugeot 308, godina proizvodnje 2010., reg. oznake ZG …, te motocikl marke Piaggio Beverly 250. Navodi da su nakon sklapanja braka krajem 2003. stranke uselile u stan u Z., vlasništvo bake tuženika. U tom stanu su izvršile adaptaciju jedne prostorije i kupaonice u vrijednosti od 20.000,00 kuna, te je polovicu tog iznosa platio brat tuženika T.K., pa je stoga ulaganje tužiteljice izvršeno u iznosu od 5.000,00 kuna. U tom stanu su stranke živjele do listopada 2005. kada su odselile u stan u najmu. Od studenoga 2003. do početka 2011. stranke su plaćale polovicu režijskih troškova i otkupa stana za stan, dok je drugu polovicu plaćao brat tuženika. Mjesečno su s te dvije osnove plaćali 1.200,00 kuna, a na tužiteljicu otpada iznos od cca 300,00 kuna mjesečno tijekom najmanje 7 godina, pa proizlazi da je s te osnove platila iznos od cca 25.200,00 kuna. Početkom 2011. stan u Z. je prodan, te je tuženik primio ½ kupoprodajne cijene. Od tog novca i kredita u iznosu od 20.000,00 Eura koje je tužiteljica podigla od Prve stambene štedionice d.d. stranke su kupile stan u Z.Tužiteljica mjesečno otplaćuje iznos od 212,04 Eura po tom kreditu. Kupoprodajnim ugovorom tuženik je stekao 9/10 dijela a tužena 1/10 dijela predmetnog stana. U stanu živi tuženik. Dalje navodi da su stranke vozilo Peugeot kupile 2011. Prethodno tuženik je bio vlasnik vozila marke Hyundai Lantra koje je prodano te je s tim novcem i s kreditom od 4.000,00 Eura koji je podigla tužiteljica kupljeno vozilo marke Opel Corsa, od čije prodaje je kupljeno vozilo Peugeot koje se nalazi kod tuženika. Motocikl marke Piaggo Beverli 250 kupljen je 2006. i u posjedu je tuženika. Kako tužiteljica nema interes biti suvlasnik stana u Z., niti ima interes da joj se preda u posjed predmetno motorno vozilo i motocikl predlaže donijeti presudu kojom bi se:

- Ad. 1) utvrdilo da je tuženik isključivi vlasnik stana, te da se naloži zk. odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u korist tuženika,

- Ad. 2) naložilo tuženiku da tužiteljici na ime već otplaćenog iznosa kredita isplati iznos od 27.547,31 kuna sa zateznim kamatama od utuženja do isplate te da mu se naloži da joj na ime neotplaćenog dijela kredita svakog prvog u mjesecu počevši od 1.5.2015. pa zaključno do 1.10.2023. isplati iznos od 212,04 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, a dana 1.11.2023. iznos od 210,98 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja,

- Ad. 3) da se utvrdi da su motorno vozilo marke Peugeot 308, 1.6 HDI i motocikl Piaggo Beverly bračna stečevina stranaka, svakog u ½ dijela, te se naloži tuženiku da tužiteljici na ime ½ vrijednosti motornih vozila i na ime izvršenih ulaganja isplati iznos od 66.200,00 kuna sa zateznim kamatama od utuženja do isplate te da mu naknadi parnični trošak. Predlaže i donošenje privremene mjere koji prijedlog je povukla podneskom od 9.7.2015. (list 16).

             

              2.U odgovoru na tužbu od 22.5.2015. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Čini nespornim da su stranke u braku od 23.11.2002., da je u tijeku brakorazvodna parnica te navodi da je 27.6.2014. tužiteljica iselila iz stana. Čini nespornim da su tijekom bračne zajednice stranke stekle stan u Z., motorno vozilo marke Peugeot i motocikl Piaggo Beverly 250. Tužiteljica u brak i za vrijeme braka nije unijela nikakvu vlastitu imovinu, dok je tuženik unio u brak vozilo marke Hyundai, Lantra i vrijednost ½ dijela stana u Z., koji stan je u 3/2011 prodan te je od prodaje tuženik stekao imovinu od 100.000,00 Eura. Predmetni stan stečen je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.10.2013., i to tužiteljica u 1/10 dijela, a tuženik u 9/10 dijela, budući je on 9/10 dijela cijene stana platio iz svoje imovine, dok je za preostali iznos tužiteljica digla kredit kod banke 28.10.2013. Smatra da u odnosu na točku I. i II. tužbenog zahtjeva koja se odnosi na predmetni stan da je ovo postupak utvrđenja i podjele bračne stečevine, ali ne i razvrgnuća suvlasničke zajednice pa tužiteljica ne može postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva i isplatu. Stoga je predlaže odbiti sa tužbenim zahtjevom pod točkom I. i II. On je tužiteljici nudio da se problem stana riješi da on preuzme od nje kredit za stan s time da bi joj iznose obroka koje je platila od dana prestanka zajednice života platio odmah, kao i ½ iznosa koji su plaćeni od podizanja kredita do prestanka zajednice tj. do 27.6.2014. koji prijedlog je tužiteljica odbila. Što se tiče vozila marke Peugeot navodi da je on u brak unio vozio marke Hyundai Lantra koji je prodan za 3.000,00 Eura kada su stranke 2007. prodale Opel Corsu, od prodaje koje su kupili predmetni Peugeot. Dakle tuženi je unio u brak automobil u vrijednosti 3.000,00 Eura. Predmetni automobil marke Peugeot dao je na procjenu kod ovlaštenog koncesionara pa je isti 19.5.2015. procijenjen na iznos od 49.856,00 kuna. Obzirom na navedeno priznaje joj vlasništvo ¼ dijela predmetnog automobila, te je predlaže odbiti sa tužbenim zahtjevom koji se odnosi na isplatu na ime tog motornog vozila. Priznaje tužiteljici pravo vlasništva u ½ dijela na motociklu Piaggo Beverli 250, a u odnosu na isplatu na ime motocikla predlaže je odbiti. U vezi potraživanja na ime ulaganja, režijskih troškova i otkupa stana Z., u kojem su stranke živjele od 1/2003 do 11/2005 smatra da tužiteljica nema pravo na to potraživanje, osporava osnovu i visinu tog dijela tužbenog zahtjeva i predlaže ga odbiti. Navodi da je u tom stanu živjela baka tuženika koja je umrla u 11/2007. Ističe da je tužiteljici nudio da preuzme njen kredit sa bankom, da joj isplati obroke koje je platila od dana prestanka zajednice života pa do zadnje plaćene rate odmah, kao i da plati ½ djela svih obročnih otplata od podizanja kredita (prva rata 1.12.2013) pa do prestanka zajednice života tj. 27.6.2014., što je tužiteljica odbijala. Predlagao joj je i zajedničku prodaju automobila i motocikla što je tužiteljica odbijala tražeći nerealno visoke iznose. Ističe i da su stranke nakon useljenja u stan u Z., stan opremile novim namještajem koji je tužiteljica prilikom iseljenja odnijela, kako namještaj, tako i uređaje, što je sve konstatirano zapisnikom, a u kolovozu 2014. je odnijela i kompletnu kuhinju sa svim uređajima i opremom. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, osim u dijelu u kojem je priznao tužbeni zahtjev.

             

              3. Očitujući se na odgovor na tužbu podneskom od 9.7.2015. tužiteljica osporava da bi vozilo Hyundai Lantra bilo tuženikovo, odnosno isto je kupljeno zajednički jer mu je ona za tu svrhu dala svoju ušteđevinu od 2.000,00 DEM. Stoga nema govora da bi joj pripala svega ¼ predmetnog vozila. Što se tiče ulaganja- režijskih troškova i otkupa stana da su tuženi i njegov brat plaćali režije kako bi isti postao njihovo vlasništvo nakon smrti bake. Adaptacija je povećala vrijednost stana, a kako je novcem od prodaje stana tuženik kupio stan, pa od trenutka prestanka bračne zajednice sva plaćanja koje je tužiteljica izvršile glede tog stana su sredstva i koristi koje je tuženik stekao bez osnove. Smatra da zastara na stjecanje bez osnove počinje teći od kad je tuženik primio kupoprodajnu cijenu za stan, pa ta tražbina tužiteljice nije u zastari.

             

              4.Podneskom od 30.7.2015  tuženik navodi da je podigao kredit 29.6.2015. kojim je zatvorio kredit tužiteljice od 28.10.2013 kod banke. Ističe da su Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 29.10.2013. stranke kupile stan i garažu, a kako je on otplatio kredit dignut za stan u cijelosti smatra da isti stan sa garažom predstavlja njegovu posebnu imovinu. Ističe i da predmetni stan i garažu stranke nisu upisale u zemljišne knjige, postupak upisa je u tijeku te u podulošku 1 i 3 zk.ul. 109048 k.o. K. u teretnom listu stoji upisano založno pravo na iznos 88.000,00 Eura u korist stranaka K.L. i M. Navedeno založno pravo je upisano radi isplate osiguranja kupoprodajne cijene koja je plaćena prije sklapanja kupoprodajnog ugovora sa prodavateljem stana, te kako je ugovor o kupoprodaji sklopljen navedeno založno pravo nema smisla. Stoga predlaže tužiteljici sklapanje nagodbe kojom bi tuženik stekao isključivo vlasništvo predmetnog stana i garaže i temeljem kojeg bi se izvršilo brisanje tereta na predmetnom stanu. Tuženik je voljan na ime plaćanih 7 obroka kredita za stan po 212,04 Eura od prve rate do 23.6.2014. isplatiti pola tog iznosa 742,14 Eura te je spreman platiti za razdoblje od 26.6.2014. do zatvaranja kredita 29.6.2015. na ime plaćenih 12 obroka po 212,04 Eura iznos od 2.544,48 Eura. Dakle smatra da je tužiteljica na ime kredita platila iznos od 3.286,62 Eura (742,14 + 2.544,48 je 3.286,62 Eura) koji iznos joj je voljan isplatiti pri potpisu nagodbe. Ukoliko tužiteljica ne želi sklopiti predloženu nagodbu podnosi protutužbu i traži da se:

I) utvrdi da je tuženik – protutužitelj L.K., Z., OIB …, samovlasnik stana i garaže koje nekretnine se nalaze u Z. i to:

-1225/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm ,  ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 3, (etažno vlasništvo E-3) povezano s vlasništvom stana (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja trosobni stan koji se nalazi u prizemlju - u nacrtu oznake 1 A, stvarne površine 62,03 m2 (netto korisne površine 62,03 m2), s pripadajućim sporednim dijelovima: kućnim vrtom stvarne podne površine 20 m2 (neto korisne površine 2,00 m2) – (oznake v1),

- 299/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm , ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 1, (etažno vlasništvo E-1) povezano s vlasništvom garaže (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja garažu koja se nalazi u podrumu – u nacrtu oznake G 1, stvarne podne površine 23,01 metar (neto korisne površine 11,50 m2) a što je tužiteljica-protutužena M.K., V.G., OIB …, dužna priznati pa joj se nalaže, da izda tabularnu ispravu za prinos prava 1/10 dijela vlasništva te nekretnine na ime tuženika – protutužitelja L.K., Z., OIB …, u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te je dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude u zemljišnim knjigama.

  II) da se utvrdi da ne postoji potraživanje tužiteljice-protutužene M.K., V.G., OIB …, temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 24.7.2013. i Aneksa sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 11. rujna 2013. temeljem kojeg je uknjiženo založno prava radi osiguranja potraživanja u iznosu od 88.100,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja na rok do zaključno 31. prosinca 2013. koje založno pravo je upisano rješenjem Z-41592/13 od 12.9.2013., pa se nalaže brisanje prava zaloga upisanog rješenjem Z-41592/13 od 12.9.2013. na:

-1225/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm , ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 3, (etažno vlasništvo E-3) povezano s vlasništvom stana (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja trosobni stan koji se nalazi u prizemlju - u nacrtu oznake 1 A, stvarne površine 62,03 m2 (netto korisne površine 62,03 m2), s pripadajućim sporednim dijelovima: kućnim vrtom stvarne podne površine 20 m2 (neto korisne površine 2,00 m2) – (oznake v1),

- 299/10000 dijela kč.br. 473/3 stambena zgrada broj 19A, površine 140 čm i dvorište površine 213 čm , ukupne površine 354 čm upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 1, (etažno vlasništvo E-1) povezano s vlasništvom garaže (samostalne uporabne cjeline) koja u naravi predstavlja garažu koja se nalazi u podrumu – u nacrtu oznake G 1, stvarne podne površine 23,01 metar (neto korisne površine 11,50 m2).

             

              5.Podneskom od 29.10.2015. tuženik-protutužitelj L.K. osporava da bi tužiteljica-protutužena M.K. dala iznos od 2.000,00 DEM za kupnju vozila Hyundai Lantra jer je isto kupljeno 24.10.2001. prije nego su stupili u brak. Automobil Lantra je prodan za 3.000,00 eura kada su 2007. kupovali Opel Corsu Ističe da je u međuvremenu došlo do upisa vlasništva stana i garaže u zemljišne knjige. Ponovo ističe da je ovo postupak utvrđenja i podjele bračne stečevine, a ne i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. Stoga tužiteljica ne može postaviti tužbeni zahtjev (deklaratorno) kojim traži da se na imovini utvrdi pravo vlasništva tuženika uz istodobno postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva kojim se od tuženika traži isplata za stjecanje po osnovi deklaratornog zahtjeva. Predlaže da se dio tužbenog zahtjeva usmjeren na stjecanje bez osnove na ime ulaganja, režijskih troškova i otkupa stana izdvoji i posebno raspravlja.

             

              6.Na ročištu 17. veljače 2016. (list 69) tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva pod točkom Ad. 2 za isplatu neotplaćenog dijela kredita, obzirom da je u međuvremenu kredit prebačen na tuženika. Nije suglasna s predloženim nagodbenim prijedlogom tuženika jer bi se istim riješio samo dio spora među strankama. Daje svoj nagodbeni prijedlog da se spor riješi na način da njoj pripadne u cijelosti u vlasništvo osobno vozilo Peugeot i da joj tuženik isplati cijeli iznos rata kredita koji je u braku i nakon braka ona otplaćivala, dok bi njemu pripao stan, skuter i tužiteljica bi odustala od potraživanja po obvezno-pravnom zahtjevu za ulaganja u stan. Tuženik je ukazao da tužiteljica tužbeni zahtjev pod I. tužbe nije uredila u skladu sa svom imovinom koja je stečena u braku jer je osim stana u braku stranaka stečena i pripadajuća garaža uz stan.

             

              7.Očitujući se na protutužbu tuženika podneskom od 25.2.2016. tužiteljica joj se protivi te uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na utuženi iznos na ime već otplaćenog iznosa kredita (točka II. tužbenog zahtjeva), te s tog osnova potražuje iznos od 30.810,83 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos kredita od plaćanja pa do isplate. Također predlaže utvrditi da je automobil marke Peugeot i motocikla Piaggo Beverli bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela te da se naloži tuženiku da joj na ime ½ vrijednosti tih vozila isplati iznos od 36.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate. Na osnovi izvršenih ulaganja u stan u Z. potražuje iznos od 30.200,00 kuna.

             

              8.Podneskom od 17.3.2016. tuženik-protutužitelj L.K. uređuje protutužbeni zahtjev te osim već postojećeg protutužbenog zahtjeva pod točkom I. i II (po podnesku od 30.7.2015.), postavlja i III. tužbeni zahtjev kojim traže da se utvrdi da su stranke suvlasnici svaki u ½ djela pokretnina koje su zajednički stečene, a tužiteljica ih je odvela iz stana i to:

-          fotelje 2 komada, laminirano puno drvo, platno bež boje (Š:67cm,D:78 cm, V:98 cm)

-          tabure 2 komada laminirano puno drvo, platno bež boje

-          povišeni dječji krevet (D:20 cm, Š:100 cm) sa ljestvama i madracom proizvođača Flexa – veliki, puno drvo smreka

-          televizor marke Sony, KDL 37-EX500, LCD

-          garderobni ormarić iz dječje sobe 1,20x 1,40 m, puno drvo, vlastita izrada L.K.

-          polica iz dječje sobe 1,80x0,60, puno drvo, vlastita izrada L.K.

-          sprava za vježbanje Orbitrek

-          perilica rublja marke Gorenje WA995

-          usisivač marke Phillips

-          madrac velik, bračni krevet dimenzije 2,00x1,40 m2

-          digitalni fotoaparat marke Olympus C770, Ultrazoom sa torbicom i punjačem i tri memorijske kartice Olympus

-          kompletna nova kuhinja boja oraha i bijele fronte sa šankom od 6.5 metara sa svim aparatima, napa, ugradbena pečnica i ugradbena ploča za kuhanje tvrtke Bloomberg

-          kuhinjski stol 1.40x1.20 metar

-          plastični spremnik za dječje igračke sa poklopcem – 2 komada

-          dječja sjedalica za automobil

-          dječji bicikl Rog Joma 24 bijeli.

Na ročištu 23.11.2016. nadopunjuje točku III. tužbenog zahtjeva tako da iza posljednje navedene nekretnine treba pisati: "Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja, svakog u ½ dijela navedenih pokretnina civilnom diobom, utvrđenjem vrijednosti, prodajom i podjelom kupovnine prema suvlasničkim omjerima."

             

              9.Na istom ročištu tužiteljica-protutužena M.K. osporava protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na pokretninama u ½ dijela jer da većina pokretnina predstavlja njenu posebnu imovinu. Podneskom od 14.12.2016. tužiteljica navodi da njenu posebnu imovinu čine pokretnine:

-kuhinja sa svim električnim aparatima obzirom da je kuhinja kupljena novcem koji je tužiteljica dobila na ime naknade neimovinske štete (temeljem presude OGSZ broj Pn-17635/10 od 11.7.2011.), dok su električne aparate tužitlejici kupili, odnosno darovali njeni roditelji

- perilica rublja, jer ju je tužiteljica kupila prije bračne zajednice

- madrac za veliki bračni krevet koji je tužiteljica kupila prije bračne zajednice

- dječji krevet sa madracem koji su kupili roditelji tužiteljice i darovali djetetu.

Također da su se stranke sporazumjele oko podjele pokretnina na način da je tuženik zadržao trosjed u dnevnoj sobi, DVD, muzičku liniju sa zvučnicima i 3 komode. U kuhinji tužitelj je zadržao hladnjak i kuhinjske stolice. U kuponi kupaonske ormariće (stup + viseći element s ogledalom). U spavaćoj sobi su mu ostali ormari i krevet, a u dječjoj sobi komoda, radni stol sa stolicom i polica. Također tuženik je zadržao tepihe, kameru i play station 3. Dječji bicikl se nalazi kod tuženika jer je kupljen djetetu i on ga koristi. Čini nespornim da je ona zadržala 2 naslonjača i 2 taburea te TV iz dnevne sobe, kuhinju s uređajima i kuhinjski stol (od čega je kuhinja s uređajima njezina posebna imovina), perilicu rublja (također njezina posebna imovina), madrac iz spavače sobe (posebna imovina), krevet s madracom iz dječje sobe (posebna imovina) i komodu, te policu iz dječje sobe. Zadržala je spravu za vježbanje Orbitrek jer joj je to tuženik poklonio za rođendanski dar, kao i fotoaparat Olympus i druge sitnice koje tužitelj navodi u svom podnesku od 11.3.2016. Stoga očito je da su stranke već izvršile podjelu bračne stečevine u odnosu na navedene pokretnine te je takav tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja neosnovan.

             

              10.Na ročištu 3.5.2021. tužiteljica-protutužena M.K. navodi da joj nije sporno da u zajedničku stečenu nekretninu u Z. pripada i garaža po predmetnom kupoprodajnom ugovoru u kojem smislu će urediti tužbeni zahtjev (što tijekom postupka nije uredila). Tuženik-protutužitelj navodi da je automobil Peugeot odjavio 2019., a potom prodao 24.10.2019. za iznos od 38.000,00 kuna te je tužiteljici spreman isplati ¼ vrijednosti tog automobila, spreman joj je na ime otplaćenog kredita isplatiti ukupno 3.286,62 Eura  te je spreman da se motocikl zajednički proda i podijeli novac dobiven prodajom. Na istom ročištu tužiteljica navodi da joj načelno nije sporan protutužbeni zahtjev u točki II usmjeren na brisanje založnog prava.

             

              11.Na ročištu 12.10.2021. tužiteljica-protutužena je ostala kod tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom 25.2.2016. te je navela da se tužbeni zahtjev pod točkom IV u iznosu od 30.200,00 kuna odnosi na izvršena ulaganja u adaptaciju stana te ¼ plaćenih režija za stan u Gajevoj. Također je učinila nespornim da joj  je tuženik na ime isplate vrijednosti automobila Peugeot 4.5.2021. isplatio iznos od 9.500,00 kuna i isti dan iznos od 24.781,11 kuna (protuvrijenost 3.286,62 Eura) na ime kredita koji je tužiteljica plaćala za kupnju stana. S obzirom na izvršene isplate tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev pod st. II kao u podnesku od 25.2.2016. na način da umjesto iznosa od 30.810,83 kuna treba stajati iznos od 6.029,72 kuna, s time da na iznose koje je tuženik platio, a kako je to danas specificirao, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od datuma dospijeća, kako su oni navedeni u tužbenom zahtjevu pa do konačne isplate 3.5.2021. Toč III. ostaje ista. Što se tiče točke IV. tužiteljica se očituje da ostaje utuženi iznos od 30.200,00 kn s time da se navedeni iznos odnosi na iznos koji je plaćen na ime otkupa stana, a riječ je o iznosu od 10.658,82 kuna, što predstavlja ¼  plaćanja prema dopisu Fonda za naknadu oduzete imovine od 7.12.2017. Nadalje na ime ulaganja u stan u Z., odnosno na ime adaptacije kupaonice i WC-a tužiteljica sukladno vještačkom nalazu potražuje iznos od 3.750,00 kuna. Preostali iznos do utuženog iznosa je iznos koji se odnosi na plaćanje režijskih troškova za stan u periodu od mjeseca studenog 2003. do mjeseca veljače 2011., a radi se o režijama Zagrebačkog holdinga (skupni račun), režijama na ime plaćene struje (el. energije) i režijama plaćenima na ime opskrbe plina, a koji sve podaci prileže sudskom spisu.

 

              12.U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine  OV-33867/13 od 29.10.2013. (list 21-29), Ugovor o trajnom nalogu sa bankom broj 005 od 14.11.2013. (list 7-8), otplatna tablica banke (list 9-11), Ugovor o međufinanciranju Štedionice d.d. od 28.10.2013. (list 12-17), vjenčani list (list 19), potvrda banke od 4.11.2014. (list 20), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29.10.2013. (list 21-24), prometna dozvola za vozilo Peugeot (list 25), procjena vozila Peugeot od 19.5.2015. (list 40), zapisnik o primopredaji pokretnina od 27.6.2014. (list 43), potvrda banke od 3.7.2015. (list 54), zk. izvadak (list 56-57), predugovor o kupoprodaji nekretnine od 17.5.2013. (list 57-59), Sporazum o zasnivanju založnih prava radi osiguranja novčane tražbine od 24.7.2013. i Aneks istog od 11.9.2013. (list 60-62), uvjerenje PUZ od 23.7.2015. (list 66), zk. izvadci (list 67-68), potvrda banke o prometu po računu od 19.2.2016. (list 75-77), prometna dozvola za motocikl Piaggo (list 85-86), presuda OGS u Zagrebu posl. broj Pn-1635/10 od 11.7.2011. (list 95-98), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16.3.2011. (list 100-101), kartica od Zagrebačkog holdinga od 5.9.2017. (čistoća), izvod knjiženja od 5.9.2017. (zakup, komunalna naknada, pričuva)  za stan u Z., (list 116-122), očitovanje Fonda za naknadu oduzete imovine – s osnova otkupa stana (list 138), zk.izvadak i prijepis posjedovnog lista (list 144-151), ispis uplata Hrvatske elektroprivrede DP Elektra Zagreb za stan (list 153-164), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između I.M. i T. i L. K. sa zk. izvadkom od 25.5.1999. (list 170-172), prometnu dozvolu, odjavu automobila Peuge i ugovor o kupoprodaji automobila ( list 245-248), dopis Gradske plinare Zagreb- Opskrba d.o.o. sa ispisom plaćenih računa (list 257-270), dopis Gradske plinare Zagreb d.o.o. sa ispisom plaćenih računa (list 277-280), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo dipl. ing. građevine D.Š., te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 12.9.2019. (list 183-202) i očitovanje vještaka od 22.5.2020. (list 214-222), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. S.Š. te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje isto vještaka od 23.6.2021. (list 281-286), saslušani su svjedoci
Đ.V., S.S.E. (list 123-125),  T.K. (list 167) i stranke (list 102-104 i 168).

             

              13.Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužiteljice-protutužene s ročišta 12.10.2021. da se provede financijsko vještačenja na okolnost da vještak utvrdi koji iznos je tužiteljica platila s osnove režija za stan u Z., jer ju je sud na uređenje tog djela tužbenog zahtjeva pozvao rješenjem od 31.8.2021. a po kojem tužiteljica nije postupila niti je tada stavila dokazni prijedlog za financijsko vještačenje. Naime u ovom predmetu određeno je suđenje u razumnom roku na zahtjev tužiteljice pa je njena dužnost da  ne odugovlači postupak i promntno se očituje na poziv suda a što nije učinila. Stoga je o tom djelu tužbenog zahtjeva sud odlučio temeljem provedenih dokaza saslušanih stranka i svjedoka i pribavljene dokumentacije

 

              14.Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene djelomično osnovan te da je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja djelomično osnovan.

             

              15.Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutužene za utvrđenje bračne stečevine nekretnine (stana) i pokretnina (automobila i motocikla), utvrđenjem vlasništva tuženika u 1/1 dijela  utužene nekretnina i utvrđenjem vlasništva tužiteljice u 1/2 dijela   pokretnina (automobila i motocikla), zahtjev za razvrgnućem suvlasništva pokretnina (automobila i motocikla) isplatom 36.000,00kn,  zahtjev za isplatom iznosa od 6.029,72 kn sa pripadajućom zateznom kamatom s osnove otplaćenog kredita za stan i zahtjev za isplatom iznosa od 30.200,00kn s osnove  ulaganja u stan tuženika u Z. te 1/4 plaćenih režija za taj stan za razdoblje od studenog 2003. do početka 2011. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine nekretnine (stana i garaže) i pokretnina (navedenih na listu spisa 52 spisa), utvrđenjem vlasništva tuženika u 1/1 dijela  utužene nekretnine, te da se da se utvrdi da ne postoji potraživanje tužiteljice temeljem sporazuma o zasnivanju založnog prava pa se nalaže brisanje prava zaloga upisanog pod rješenjem Z-41592/13 na predmetnoj nekretnini,  te utvrđenje da su strankee suvlasnici pokretnina svaka u ½ djela, te zahtjev za razvrgnućem suvlasništva pokretnina civilnom diobom - prodajom.

             

              16.Među strankama je nesporno, kako iz navoda tužbe i odgovora na tužbu te tijekom postupka:

- da su brak zaključili brak 23.11.2002. i da je za vrijeme trajanja braka 2013. kupljen stan i garaža na adresi Z., i to:1225/10000 dijela kč.br. 473/3 upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 3, (etažno vlasništvo E-3) i 299/10000 dijela kč.br. 473/3 upisano u zk.ul.br. 109048 k.o. K., poduložak broj 1, (etažno vlasništvo E-1), i to od novca dobivenog prodajom ½ dijela tuženikovog stana, u Z., i kredita od 28.10.2013. na iznos od 20.000,00 Eura koji je podignut na za vrijeme trajanja braka na ime tužiteljice,

- da je u zemljišnim knjigama u podulošku 1 i 3 zk.ul.br. 109048 k.o. K. u teretnom listu upisano založno pravo pod brojem Z-41592/13 na iznos od 88.000,00 Eura u korist K.L. i K. M.

-da je za vrijeme trajanja braka 2011.g.. kupljen automobil marke Peugeot i 2006.g. motocikl Piaggio Beverly 250,

- da je navedeni motocikl suvlasništvo stranaka, svakog u ½ dijela

- da je tijekom postupka tuženik-protutužitelj podigao kredit 29.6.2015. kojim je zatvorio kredit tužiteljice-protutužene od 28.10.2013. podignut za kupnju stana i garaže

- da je tuženik tužiteljici isplatio na ime vrijednosti automobila Paugeot dana 4.5.2021. iznos od 9.500,00 kuna

- da je tuženik tužiteljici isplatio na ime kredita koji je tužiteljica plaćala za kupnju stana iznos od 24.781,11 kuna (protuvrijednost 3.286,62 Eura) dana 4.5.2021.

- da je tijekom bračne zajednice renoviran dio stana  koji je tuženik stekao od svoje bake u Z.

             

              17.Sporno je koji iznos je tuženik-protutužitelj dužan isplatiti tužiteljici-protutuženoji s osnova već otplaćenog kredita  za otplatu stana, jer tuženik smatra da tužiteljici pripada ½  dijela iznosa  koji je isplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te u cijelosti iznosi rata isplaćeni nakon prekida bračne zajednice 27.6.2014., dok tužiteljica smatra da joj mora isplatiti  u cijelosti iznos kredita koji je plaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Sporno je da li je tužiteljica-protutužena suvlasnica ½ automobila Peugeot, a s obzirom da joj tuženik priznaje ¼ vlasništva predmetnog automobila. Sporan je način razvrgnuća suvlasničke zajednice pokretnina s obzirom da tužiteljica-protutužena predlaže da se ista razvrgne isplatom na način da tuženik-protutužitelj nju isplati, dok tuženik-protutužitelj predlaže razvrgnuće civilnom diobom (prodajom i podjelom kupovnine sukladno suvlasničkim omjerima).  Sporno je da li tužiteljica ima pravo na ulaganja u stan tuženika na adresi Z., a koji se odnose na renoviranje kupaonice i još jedne prostorije s koje osnove tužiteljica potražuje iznos od 3.750,00 kuna (sukladno vještačkom nalazu). Sporno je da li tužiteljica ima pravo na povrat troškova plaćenih režija (s osnova otkupa stana u Z.) iznosa od 10.658,82 kuna, te režijskih troškova za period od studenoga 2003. do veljače 2011. i to režija Zagrebačkog holdinga, električne energije i opskrbe plina.

 

              18.Na ovako postavljeni tužbeni zahtjev ima se primijeniti Obiteljski zakon (NN.168/98- dalje OBZ/98) i Obiteljski zakon (NN broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 57/11, 61/13 –dalje ObZ/03), a s obzirom da su stranke spornu imovinu stjecale od 23.11.2002.  pa do faktičnog prekida bračne zajednice 27.6.2014.).Odredbom čl. 248. ObZ-a/03 i  odredbom članka 252 ObZ/98 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (gdje je irelevantan doprinos bračnog druga). Dakle, bračna stečevina  je po svojoj pravnoj naravi suvlasništvo odnosno vlasništvo obaju bračnih drugova u alikvotnim dijelovima. I ObZ/98 i OBZ/03 (članak 253. stavak 1. ObZ/98 i članak 249. stavak 1. OBZ/03) primijenio je zakonsku presumpciju stjecanja na jednake dijelove.

             

              19.Razvrgnuće suvlasništva je regulirano čl. 47. –čl.56 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP, »Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 79/06., 141/06., 38/09,  133/09, 143/12).             

             

              20.U odnosu na nekretninu - stan i garažu u Zagrebu:

Predmetni stan i garaža su kupljeni temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.10.2013. (list 21) i upisani kao suvlasništvo tužiteljice u  1/10 djela i tuženika u 9/10 djela (zk izvaci list 67-68). Stan je kupljen od osobne imovine tuženika (88.000,00Eura) i djelomično na kredit u iznosu od 20.000,00 Eura koji je podigla tužiteljica za vrijeme trajanja braka što nesporno proizlazi iz suglasnih iskaza stranka i Ugovora o trajnom nalogu sa bankom broj 005 od 14.11.2013. (list 7-8) i otplatne tablice banke (list 9-11).  Stranke su suglasno iskazale da je cijena stana iznosila 108.000,00 Eura (toliko proizlazi i iz Kupoprodajnog ugovora), a da su omjer 1/10 prema 9/10 vlasništva izračunale stoga jer je kredit dignut na 20.000.00 Eura i stranke su računale da će svaka ½ kredita otplatiti zajednički u braku. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da  su oboje zarađivali u braku i zajednički podmirivali troškove života. Iz njenog iskaza proizlazi da je od  prosinca 2013. ona plaćala svoj kredit za stan i financirala hranu za obitelj a tuženik da je podmirivao troškove režija za stan, dok je prije tog on plaćao režije za stan i davao joj novac i za hranu. Tuženik je iskazao da je tužiteljici davao pola novca za najam stana u V.G., odnos davao joj je 2.000,00kn. Od kada je sama odlučila planirati obitelj (prosinac 2013.) davao joj je odnosno plaćao je pola najma stana i pola režija. Tvrdi da je kupovao i hranu. Smatra da je kroz brak više zarađivao od tužiteljice i više doprinosio. Sam tuženik-protutužitelj je predložio i da vlasništvo stana i garaže riješe na način da on postane samovlasnik istih a tužiteljici-protutuženoj isplati pripadajući iznos otplaćenog kredita.

             

              21.Sud smatra da su stranke  zajednički otplaćivale kredit za stan do prestanka bračne zajednice  27.5.2014. i to od zajedničke zarade odnosno da su sve rate od prve do zadnje plaćene  u lipnju 2014. dok je bračna zajednica stranka trajala, plaćene zajednički i od zarade stranka stečene radom. Stranke su imale dogovor kako da troše novac stečen zaradom pa je evidentno da su obje sudjelovale u troškovima života kako režija, hrane najma stana, tako i ostalih troškova. Za to razdoblje tužiteljica-protutužena ima pravo na isplatu ½ otplaćenog iznosa. Tužiteljica-protutužena je sama otplaćivala rate kredita od 1.7.2014.  do 30.6. 2015. i za to razdoblje ima pravo na isplatu cijelog isplaćenog iznosa. Kako su stranke faktično suglasile o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine i sporazumjele se da tuženik bude utvrđen samovlasnikom predmetnog stana i garaže, a da se pripadajući dio otplaćen kreditom  tužiteljici vrati isplatom, te da se na taj način faktično razvrgne njihovo suvlasništvo stana i garaže u tom djelu je protutužbeni zahtjev tuženika usvojen  kako na utvrđenje vlasništva stana i garaže   u 1/1 djela, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave tužiteljice za 1/10 dijela stana i garaže, te je odlučeno kao pod točkom  VIII. ove presude. Tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem  da je tuženik samovlasnik 1/1 predmetnog stana je odbijen (stavak I presude) jer ga tužiteljica nije postavila sukladno upisu u zemljišnim knjigama, te da je usvojen ne bi bio provediv (a nije obuhvatila niti garažu koja je isto suvlasništvo stranka), a s druge strane tuženik –protutužitelj je u tom djelu tužbeni zahtjev postavio u skladu s upisom u zemljišnim knjigama.

             

              22.Usvojen je i tužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja  da ne postoji potraživanje tužiteljice-protutužene temeljem sporazuma o zasnivanju založnog prava te je naloženo brisanje prava zaloga upisanog pod rješenjem Z-41592/13 na predmetnoj nekretnini. Ovo iz razloga što je tužiteljica –protutužena navela da joj to i nije sporno, a nesporno je među strankama da je navedeno založno pravo upisano radi isplate osiguranja kupoprodajne cijene koja je plaćena prije sklapanja kupoprodajnog ugovora sa prodavateljem stana, te kako je ugovor o kupoprodaji sklopljen navedeno založno pravo nema smisla. Isto proizlazi i iz Sporazuma o zasnivanju založnih prava radi osiguranja novčane tražbine od 24.7.2013. i Aneks istog od 11.9.2013. (list 60-62). Stoga je odlučeno kao pod točkom IX ove presude.

             

              23.U odnosu na povrat iznosa koje je tužiteljica-protutužena platila po kreditu za stan tužiteljica-protutužena potražuje iznos od 6.029,72 kn s obzirom da je tuženik 4.5.2021. s te osnove platio iznos od 24.781,11 kn (30.810,83 - 24.781,11=6.029,72). Tuženik je naveo da je uplaćeni iznos od 24.781,11 kn uplatio na ime 12 obroka po 212,04 Eura  tj. 2.544,48 Eura i na ime ½ prvih uplaćenih rata kredita -7 obroka kredita za stan po 212,04 Eura od prve rate do 23.6.2014. iznos od 742,14 Eura, ukupno 3.286,62 Eura. Kao što je već navedeno sud smatra da tužiteljica ima pravo na povrat ½  rata od prvog uplaćenog iznosa 15.11.2013. do uplaćenog iznosa  15.6.2014.  Uvidom u potvrdu banke o prometu po računu od 19.2.2016. (list 75-77), utvrđeno je da je tužiteljica u tom periodu platila iznos od 55,40 kuna  15.11.2013. ; 1.619,00 kuna  15.12.2015.; 1.616,65 kuna  15.1.2014.; 1.623,33 kuna  15.2.2014.; 1.623,21 kuna  15.3.2014., 1.615,54 kuna  15.4.2014.; 1.607,91 kuna  15.5.2014.; 1.606,83 kuna  15.6.2014.. Dakle uplatila je ukupno iznos od 11.368,41 kn te joj je tuženik dužan isplatiti pola od tog plaćenog iznosa dakle iznos od 5.684.20 kn.

U periodu od  15.7.2014. do 15.6.2015. uplatila je iznos od 1.612,22 kuna  15.7.2014.; 1.617,24 kuna  15.8.2014.; 1.615,30 kuna 15.9.2014.; 1.621,77 kuna 15.10.2014.; 1.659,86 kuna 15.11.2014. ; 1.626,32 kuna od 15.12.2014.; 1.628,01 kuna 15.1.2015.; 1.636,64 kuna  15.2.2015.; 1.619,56 kuna 15.3.2015.; 1.603,30 kuna 15.4.2015.; 1.601,96 kuna 15.5.2015.; 1.600,24 kuna 15.6.2015. ukupno 19.442,42 kn. Na taj dio tužiteljica ima pravo na isplatu u cijelosti. Dakle tuženik joj je dužan isplatiti iznos od ukupno 25.126,62‬ (5.684.20+19.442,42). Kako joj je tijekom postupka s te osnove ispatio iznos od 24.781,11 kn dužan joj je isplatiti i daljnji iznos od 345,51 kn (25.126,62-24.781,11) te je odlučeno kao u točki II. ove presude, dok je za preostali iznos  od 5.684,21k do utuženih 6.029,72 kn tužiteljica odbijena ( točka V presude).              

              24.Na isplaćene iznose tužiteljica-protutužena ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to od dana isplate svakog isplaćenog anuiteta  do dana plaćanja 3.5.2021.  Ovo s time da na daljnji dosuđeni iznos od 345,51 kn ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od plaćanja prvih dviju dosuđenih rata do isplate, a od ostalih od isplate do isplate nespornog djela dana 3.5.2021. Dakle tužiteljica ima s te osnove pravo na isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 27,70 kuna od 16.11.2013. do isplate

- 491,96 kuna od 16.12.2013. do isplate,

( stavka 1 i 2 je daljnji dosuđeni iznos od 345,51 kn)

- 808,32 kuna od 16.1.2014. do 3.5.2021.

- 811,66 kuna od 16.2.2014. do 3.5.2021.

- 811,60 kuna od 16.3.2014. do 3.5.2021.

- 807,77 kuna od 16.4.2014. do 3.5.2021.

- 803,95 kuna od 16.5.2014. do 3.5.2021.

- 803,41 kuna od 16.6.2014. do 3.5.2021.

-1.612,22 kuna od 16.7.2014. do 3.5.2021.

-1.617,24 kuna od 16.8.2014. do 3.5.2021.

-1.615,30 kuna od 16.9.2014. do 3.5.2021.

-1.621,77 kuna od 16.10.2014. do 3.5.2021.

-1.659,86 kuna od 16.11.2014. do 3.5.2021.

-1.626,32 kuna od 16.12.2014. do 3.5.2021.

-1.628,01 kuna od 16.1.2015. do 3.5.2021.

-1.636,64 kuna od 16.2.2015. do 3.5.2021.

-1.619,56 kuna od 16.3.2015. do 3.5.2021.

-1.603,30 kuna od 16.4.2015. do 3.5.2021.

-1.601,96 kuna od 16.5.2015. do 3.5.2021.

-1.600,24 kuna od 16.6.2015. do 3.5.2021.

             

              25. Tuženik-protutužitelj je tužiteljici –protutuženoj priznao tužbeni zahtjev da  su pokretnine- automobil marke Peugeot i motocikl Piaggio Beverly 250 bračna stečevina stranka, te da je suvlasnica motocikla u ½ djela i automobila u ¼ djela. Stoga je u tom djelu donesena presuda na temelju priznanja kao pod točkom III ove presude sukladno čl. 331. st. 1. ZPP. Kako je tužiteljica-protutužena tvrdila da je suvlasnica automobila u ½ djela, na okolnost da li je pokretnina- automobil marke Peugeot bračna stečevina stranka svakog u ½ djela saslušane su stranke i svjedoci.  Nesporno je da su isti kupljen  2011. dakle za vrijeme važenja ObZ/03. Odredbom čl. 248. ObZ-a/03 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Tužiteljica je iskazala da je prije braka dok je još bila u vezi s tuženikom ali ne i u izvanbračnoj zajednici njemu posudila 2.000,00Dem za kupnju automobila Lantra koji je on kupio prije braka a tako je iskazala i svjedok Đ.V. njena majka. Tuženik je u iskazu naveo da ona nije imala ušteđevinu prije braka i nije mu dala dio novca za automobil Lantru, dok je svjedok njegova majka samo iskazala da je on prije braka imao vozilo Lantra. Kako je sama tužiteljica kazala da je posudila tuženiku novac za kupnju automobila prije braka sud smatra da je navedeni automobil bio vlasništvo tuženika a ona je eventualno od njega mogla tražiti povrat posuđenog iznosa. Taj automobil nije bio zajednička imovina jer nije stečen niti u izvanbračnoj zajednici. Iz iskaza obje stranke proizlazi da su prvi automobil Opel Corsu kupili od novca dobivenih prodajom Lantre (3.000 Eura) i kredita koji je podigla tužiteljica (oko 4.000.00 eura) i koji kredit je vraćen tijekom trajanja braka. Da je to bio kredit na 34.883,72 kn i da je dignut 29.4.2008. i vraćen 31.5.2011. utvrđeno je i uvidom u potvrdu banke (list 20 spisa). Oboje su iskazali da su automobil Peugeot   kupili 2011.  za cijenu od oko 100.000,00kn. Tužiteljica nije znala za koji iznos je prodana Opel Corsa ali se složila da je ostatak iznosa dodao tuženik sa svog računa  odnosno od novca dobivenog od prodaje svog stana. Tuženik je iskazao da je 73.000,00kn za kupnju Peugeota dao on od novca koji je dobio on za stan (a to je iskazala i svjedok majka tužiteljice) a ostatak, dakle oko 27.000,00 kn od prodaje Opel Corse. Kako je nesporno da je dakle  ¾ novca za automobil Peugeot    dao tuženik, kada se tu uključi i njegov veći doprinos za kupnju prvog automobila jer je dio kupljen od njegove posebne imovine a dio od kredita otplaćenog za vrijeme trajanja braka, sud smatra utvrđenim da je predmetni automobil bračna stečevina tužiteljice u ¼ djela i tuženika u ¾ djela. Stoga je odbijen njen tužbeni zahtjev da se utvrdi da je predmetni automobil u daljnjem djelu od  ¼ djela do utuženih 3/4 djela njena bračna stečevina ( stavak VI presude).

             

              26.Tužiteljica-protutužena je tražila razvrgnuće isplatom a s kojim se načinom razvrgnuća tuženik faktično složio u odnosu na predmetni automobil jer joj je isplatio iznos od 9.500,00kn za predmetni automobil dana 4.5.2021. Kako je nesporno da je predmetni automobil tuženik prodao 24.10.2019. za 38.000,00kn a što je utvrđeno i uvidom u Ugovor o kupoprodaji automobila (list 248), razvrgnuće vlasništva automobila je i moguće jedino isplatom. Što se tiče motocikla tužiteljica traži razvrgnuće isplatom a tuženik prodajom i podjelom kupovnine što joj je nudio već u odgovoru na tužbu 22.5.2015.  Sud smatra da nema osnove za razvrgnuće isplatom u odnosu na motocikl sukladno čl.50 ZVDSP jer su stranke suvlasnici istog svaki u ½ djela a navedenim člankom propisano je da se pokretne stvari dijele fizički a ako to nije moguće  sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi a dobiveni iznos podjeli razmjerno suvlasničkim dijelovima. Sama tužiteljica se nije tijekom postupka složila s razvrgnućem prodajom što je predlagao tuženik već je inzistirala na razvrgnuću isplatom na što prema odredbama zakona nema pravo u konkretnom slučaju. U odnosu na motocikl  sud je odredio razvrgnuće civilnom diobom– prodajom i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim omjerima i to tužiteljici-protutuženoj M.K. ima pripasti 1/2 dijela a tuženiku-protutužitelju L.K. ima pripasti 1/2 dijela iznosa dobivenog prodajom, te je odlučeno kao pod točkom III ove presude. Na okolnost vrijednosti predmetnog automobila na dan prodaje provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. S.H. te je  na temelju njegovog nalaza od 23.6.2021. (list 281-286) utvrđeno da je vrijednost predmetnog automobila Peuegot na dan podnošenja tužbe 24.10.2015. iznosila 65.000,00kn a motocikla 9.500,00kn, te je vrijednost automobila na dan 24.10.2020. iznosila 32.300,00kn. Na nalaz vještaka stranke nisu imale primjedbi a sud mu je poklonio vjeru kao stručnom i argumentiranom. Sud je vrijednost automobila na dan prodaje utvrdio sukladno kupoprodajnom ugovoru u iznosu od 38.000,00kn. Dakle, kako je tuženik  tužiteljici  tijekom postupka s  osnove prodaje automobila isplatio iznos od 9.500,00kn a utvrđeno je da je tuženik automobil prodao za 38.000,00kn, proizlazi da joj je isplatio njen pripadajući dio od ¼ djela odnosno iznos od 9.500,00kn ( 38.000 : 4 = 9.500,00). Stoga je odlučeno pod točkom III ove presude. Kako je nesporno da je tuženik-protutužitelj isplatio tužiteljici iznos od 9.500,00kn valjalo je tužiteljicu odbiti s preostalim djelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu iznosa od ukupno 36.000,00kn odnosno za iznos od 26.500,00kn i odlučiti kao u izreci pod VI ove presude. Ovo iz razloga što je na ročištu 12.10.2021. tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbenog zahtjeva iz točke III. 

             

              27. Protututužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj traži utvrđenje suvlasništva pokretnina već ranije navedenih  na listu 52 spisa. Za neke od tih nekretnina tužiteljica-protutužena tvrdi da su njena posebna imovina jer ih je stekla prije zaključenja braka a dio ih je bio dar njenih roditelja njoj, te tvrdi da su stranke već razvrgle zajednicu tih pokretnina jer su se podijelili  pri njenom napuštaju stana. Na okolnost načina stjecanja tih pokretnina saslušane su stranke i svjedoci.

             

              28.Tužiteljica- Protutužena M.K. je iskazala  i prethodno navela da je pri napuštanju stana došlo do podjele pokretnina iz stana pa je ona tako odmah uzela stvari koje je sama kupila prije braka i to perilicu rublja i   madrac za bračni krevet, a uzela je i  dječji krevet s madracem jer su ga sinu poklonili njeni roditelji. Pri iseljenju je uzela i  komodu i policu iz dječje sobe, TV, dvije fotelje i dva taburea iz dnevne sobe  i kuhinjski stol. Uzela je i  stari kinderbet jer ga je ona koristila kad je bila dijete te je bio njen. Kuhinju je ona dala napraviti i to od novca kojeg je dobila od odštete za prometnu nezgodu a napu,  pećnicu i  ploču za kuhanje su joj darovali roditelji.  Sam tuženik joj je javio da dođe po kuhinju koja je kod iseljenja ostala jer je bila ugradbena, pa ju je odnijela zajedno s aparatima (napom,  pećnicom i  pločom za kuhanje). Uzela je spravu za vježbanje Orbitrec jer ju je dobila kao rođendanski poklon od tuženika. Od pokretnih stvari u stanu, nakon što je ona odnijela navedeno, u spavaćoj sobi je ostao bračni krevet i veliki ormar, u hodniku  veliki ugradbeni ormar i tepih, u dječjoj sobi pisaći stol, stolica, zidna polica i jedna komoda, u dnevnoj sobi tri komode, trosjed, zvučnici, DVD i pojačalo, a u kuhinji stolice i frižider, u kupaoni kupaonski namještaj. Također je ostala kamera i Play Station.

             

              29.Tuženik-protutužitelj je iskazao da se s tužiteljicom nije dogovorio oko podjele stvari iz stana već je ona jedan dan došla i sve htjela odnijeti ali se on vratio kući pa je sačinjen popis stvari koje je odnijela. Na popisu nema kuhinje jer ju je odnijela naknadno. Kameru Sony kupio je prije braka.

             

              30. Svjedok  Đ.V. majka tužiteljice je iskazala da je kuhinju u stanu tužiteljica platila novcem kojeg je dobila kao odštetu za stradavanje u prometnoj nezgodi. Ona je išla s njom i zajedno su birale kuhinju, a od tog novca je platila i majstore koji su montirali kuhinju. Nikakav novac tuženik nije dao za tu kuhinju,  čak se ljutio na majstora da im je previše zaračunao. Za tu kuhinju suprug i ona su kćeri poklonili kuhinjsku napu, pećnicu i ploču za kuhinjski štednjak. Ona- svjedok je to kupila u Elipsu i otplatila na rate.  To su  ona i suprug isključivo kćeri  poklonili budući da su nakon rođenja  unuke K. odnosi u braku stranka postali napeti i loši.

             

              31.Uvidom u zapisnik o primopredaji pokretnina od 27.6.2014. (list 43) utvrđeno je da su u istom navedene pokretnine koje je tuženik-protutužitelj naveo da su suvlasnici, a za koje je nesporno da ih je tužiteljica uzela.

             

              32.Sud je povjerovao iskazu tužiteljice da su se stranke podijelile  i da je uzela pokretnine koje su bile njena posebna imovina i pokretnine koje su bile zajedničke sukladno njihovom dogovoru o podjeli jer je to životno i logično, jer joj u suprotnom tuženik ne bi dozvolio odvoženje   tih stvari.  Niti jedna od stranaka nije predložila saslušanje policajaca u čijem prisustvu su dijelili pokretnine a iz čijih iskaza bi se moglo utvrditi što su točno stranke dogovorile. Tuženik nije u svom iskazu osporio da je i njemu ostalo stvari u stanu, niti je osporio da su iste bile zajednička imovina, a o čemu je tužiteljica iskazivala. Niti je osporio te njene navode iz podneska od 12.12.2016. Iz toga proizlazi da je njemu ostao dio zajedničkih stvari pa tako stolice i frižider u kuhinji, trosjed u dnevnoj sobi, DVD, muzička linija sa zvučnicima i tri komode. U spavaćoj sobi ormari i krevet, u dječjoj sobi komoda, radni stol sa stolicom i polica. Tepisi  i Pleystation, još jedan TV, te kuponski namještaj. Indikativno je da tuženik nije tvrdio niti da su te stvari njegova posebna imovina i od kada, a niti je tražio da se one utvrde kao bračna stečevina i podjele kao bračna stečevina.  Stoga je sud uvjerenja da je ovaj dio tužbenog zahtjeva postavio kako bi učinio svojevrstan pritisak na tužiteljicu da prihvati njegov nagodbeni prijedlog. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice da je kuhinju kupila od odštete a da su joj aparate koje je odnijela uz kuhinju kupili roditelji, dakle da je to bila njena posebna imovina, jer je to potvrdila i njena majka kao svjedok. Da je tužiteljica dobila odštetu utvrđeno je uvidom u presudu OGS u Zagrebu posl. broj Pn-1635/10 od 11.7.2011. (list 95-98). Iznos te odštete je njena posebna imovina i za njega je tužiteljica 2011. mogla kupiti kuhinju bez aparata. Posebice valja reći da tuženik –protutužitelj nije niti specificirao veličinu te kuhinje. Slijedom navedenog protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja na utvrđenje da su pokretnine (navedene na listu 52) suvlasništvo stranka svake u ½ djela je odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za razvrgnućem civilnom diobom jer sud smatra da su stranke već podijelile  zajedničke pokretnine te da je dio odnesenih stvari za koje je to tužiteljica tvrdila bile njena posebna imovina, te je odlučeno kao pod točkom VIII. ove presude.

             

              33.U odnosu na dio tužbenog zahtjeva ( pod IV) kojim tužiteljica traži isplatu iznosa  od 30.200,00 kn na ime ulaganja u stan tužitelja u Z., od čega iznos od 3.750,00k na ime renoviranja stana- kupaonice i WC-a, 10.658,82 kn s osnova ¼ plaćenog otkupa stana i preostali iznos od 15.791,18 kn s osnove plaćenih režija za taj stanu, valja reći da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je ½ tog stana tuženik stekao Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji su on i brat zaključili s bakom, a to proizlazi i iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između I.M. i T. i L. K. sa zk. izvadkom od 25.5.1999. (list 170-172). Iz navedenog je utvrđeno da su T. i L. K. uknjiženi kao suvlasnici stana 9.6.1999., te da su preuzeli obvezu uzdržavati svoju baku već od 1999.g.  Iz iskaza stranaka i svjedoka utvrđeno je da tužiteljica do vođenja ovog postupka i nije znala da je taj stan  bio suvlasništvo tuženika u ½ djela već od 1999.g., već je smatrala da je taj dio pripao tuženiku nakon smrti bake (2007.).

             

              34.Iz iskaza tužiteljice-protutužene proizlazi da  su stranke krajem 2003. uselile u stan u Z., te je u tom stanu renovirana kupaonica i Wc, promijenjene instalacije i pločice. Kadu, tuž kabinu i WC školjku kupili su njeni roditelji.  Ulaganja su iznosila 20.000,00 kn. Dopunski saslušana tužiteljica je iskazala da traži naknadu za troškove keramičkih pločica i izvršenih radova keramičara i vodoinstalatera, a ne za cijenu tuš kabine, Wc školjke, umivaonika. Visina pločica je bila do visine tuš kabine oko 2m a u Wc-u oko 1,5 m, s tim da su promijenili i podne pločice. Račune od svih radova i kupljenih pločica dala je tuženiku jer ih je on čuvao i poslije s bratom podijelio trošak. U WC je kupljen vodokotlić a u kupatilu je stavljena pipa na umivaonik i jedna na tuš kadu.

             

              35.Tuženik-protutužitelj saslušan 6.4.2017. je osporio visinu ulaganja, te iskazao da su majstora platili  2.000,00kn, a osporio je da su roditelji tužiteljice dali bilo kakav kupaonski namještaj odnosno sanitarije. Na renoviranju su radili keramičar i vodoinstalater. Dopunski saslušan iskazao je  kao i tužiteljica, da je visina pločica u kupaonici bila oko 2m a u Wc-u oko 1,5 m, te je dimenzija kupaonice bila 2,5 x 2,5 m a Wc-a1,5 x 1,5 m. Sve instalacije su ostale iste a promijenili su položaj pipe na tuš kadi i mijenjan je položaj odvoda veš- mašine. Svi troškovi da su koštali 7.000,00 -8.000,00kn. Stavili su pločice nižeg cjenovnog ranga jer su znali da će stan biti prodan.

             

              36.Svjedok T.K. brat tuženika iskazao je 14.2.2019. da su se on i tuženik kao vlasnici stana uknjižili već kad su s bakom sačinili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U stanu su renovirane kupaonica i Wc. On i brat su razbili stare pločice a nove je postavio keramičar. Da li je radio vodoinstalater on ne zna jer to on nije niti htio raditi već je brat na tome inzistirao. On je za renoviranje platio bratu između 500,00-1000,00 Eura, ne sjeća se. Po njegovog procjeni renoviranje je moglo stajati najviše 2.000,00 Eura. Druge detalje o tome je iskazao da ne zna.

             

              37.Majka tužiteljice, svjedok Đ.V. je iskazala da su stranke renovirale kupaonicu i oni su im dali tuš kabinu, tuš kadu Wc školjku i vodokotlić koje su nabavili ranije za svoje potrebe a tužiteljica im je vraćala novac za tu opremu i sve im vratila u tijeku braka. Vratila im je iznos od oko 1.000,00 eura. Na renoviranju su radili i keramičar i vodoinstalater koji je kazao da će njegov rad koštati od 4.000,00 do 5.000,00kn a ona nije vidjela a da bi nešto oko toga radili tuženik i njegov brat. Zna da tuženik nije imao ušteđevinu prije braka jer ga poznaje od srednje škole od kada je s njenom kćeri, a i živjeli su kod njih dok su adaptirali stan.

             

              38. Svjedok S.S.E. majka tuženika je iskazala da su njeni sinovi uređivali kupaonicu i Wc u stanu i za to je potrošeno minimalan iznos novca. Platili su keramičara i vodoinstalatera.

             

              39.Sud je iskazima stranka poklonio vjeru u djelu u kojem su suglasni međusobno i drugim saslušanim svjedocima. Tako im je poklonio veru u djelu da su mijenjane pločice kako zidne tako i podne, i dimenzije postavljanja istih, te da je mijenjana odnosno postavljena pipa na tuš kadi i odvod perilice. Također utvrđeno je da u kupaonici nije bilo Wc školjke, a u posebnoj prostoriji je bila Wc školjka ali ne i umivaonik. Sud je zaključio da trošak nabave tuš kabine, kade za tuš i Wc školjke  ulaze u trošak koji može potraživati tužiteljica jer je iste otplatila svojim roditeljima za vrijeme trajanja braka. Njena majka je iskazala da iako su oni dali te stvari da joj je novac za isto vraćen za vrijeme trajanja braka stranaka.

             

              40.Na okolnost  visine troškova renoviranja kupaonice i Wc provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo dipl. ing. građevine D.Š., te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 12.9.2019. (list 183-202). Prema nalazu vještaka trošak uređenja kupaonice iznosio je 11.860,00kn a uređenja Wc-a 3.450,00kn dakle ukupno 15.310,00kn (dakle ¼  dijela iznosi 3.827,5‬0kn). Pri tome je vještak u tu cijenu uključio i nabavu tuš kabine, kade za tuš i  dvije Wc školjke, te 2 umivaonika, te iznos od 630,00 na ime soboslikarskih radova.

             

              41.Tužiteljica nalazu nije prigovorila a tuženik mu je prigovorio u smislu da je vještak uračunao pod 1.1) trošak dobave materijala te izrade instalacija tople i hladne vode te u cijenu uključeno dubljenje šliceva za polaganja cijevi u cijeni od 2.000,00 kuna. U točki 1.2) da je također uračunao u dobavu materijala te izradu instalacije odvodnje te je u cijenu uključio dubljenje šliceva za polaganje cijevi u cijeni od 1.000,00 kuna, a sve iz razloga da vještak nije uzeo u obzir da j temeljem saslušanih stranaka i svjedoka utvrđeno da je od dovodne instalacije samo mijenjan položaj piše za kadu, dok ostale instalacije nisu mijenjane. Prigovora nalazu pod točkom 1.3) i 1.4) gdje je uračunata dobava sanitarija te je uračunata jedna WC školjka sa vodokotlićem i montaža istih ukupno 900,00 kuna, a da u predmetnoj kupaonici nije bilo WC školjke, niti prije, niti poslije adaptacije. Ističe da je i sanitarije on pribavio. Dalje prigovara točkama 2.1) i 2.2) za dobavu i postavu keramičkih pločica na podove i zidove sa dobavom lijepila i mase za fugiranje, budući je tuženik osobno kupovao i donosio sve keramičke pločice, ljepilo i masu za fugiranje, a majstor je na pripremljenu podlogu samo izvršio lijepljenje. Prigovorio je i točki 3.1) za dobavu materijala i bojanje zidova jer s da je isto učinio sam tuženik i za to nije bio angažiran majstor. Prigovorio je i dijelu nalaza, procjena troškova za uređenje WC-a pod točkama 1.1) i 1.2) jer isti radovi u WC-u uopće nisu izvođeni, odnosno instalacije nisu mijenjane, već su na stare instalacije priključena nova WC školjka i kotlić. U odnosu na taj prostor prigovorio je i točkama 2.1) i 2.2) za trošak dobave i postave keramičkih pločica na podove i zidove, budući je on osobno kupovao i donosio sve keramičke pločice, ljepilo i masu za fugiranje. Prigovorio je i točki 3.1) za dobavu materijala te bojanje zidova u WC-u jer je sam izvršio popravak oštećenih zidova i bojanje zidova te za to nije angažiran majstor.

             

              42. Vještak se na prigovor očitovao podneskom od 22.5.2020. te naveo da je procjenu vrijednosti radova izvršio te je tako pod Ad 1.1) obračunao troškove radove, mijenjanje položaja pipe za cca 1 - 1,5 metra kako su stranke iskazivale. U točki Ad. 1.2) je pojasnio da je obračunao opisane radove s obzirom da je mijenjan položaj pipe za cca 1-1,5 metar, pa je mišljenja da je morao biti promijenjen i položaj odvoda. U stavci Ad. 1.3) troškovnika je obračunao opisane radove te mu nije bilo zadatak utvrđivati tko je što kupio nego procijeniti vrijednost troškova dobave sanitarija prosječnog cjenovnog razreda. Ukoliko u kupaonici nije bilo WC-a vrijednost dobave sanitarija je potrebno umanjiti za trošak dobave WC školjke sa daskom i vodokotlićem, odnosno za 600,00 kuna . U odnosu na točku Ad. 1.4) je iskazao da u slučaju da u kupaonici nije bilo WC-a prije adaptacije vrijednost montaže WC-a je potrebno umanjiti za 300,00 kuna. U odnosu na točku Ad. 2.1) i Ad. 2.2) se očitovao da je obračunao opisane radove prema dokumentaciji u spisu, a zadatak mu nije bilo utvrđivati tko je što kupio nego procijeniti vrijednost troškova postave keramičkih pločica na podove i zidove prosječnog cjenovnog razreda. U odnosu na točke Ad. 3.1) i Ad.3.2) u svezi soboslikarskih radova se očitovao da mu zadatak nije bilo utvrditi tko je radove izvodio, nego procijeniti vrijednost radova i materijala prosječnog cjenovnog razreda. U odnosu na prigovore u vezi radova u prostoriji s posebnim WC-om u smislu ako u WC-u nisu izvođeni radove dobave materijala te izrade instalacije za hladnu vodu vrijednost radova pod točkom Ad.1.1) je potrebno umanjiti za 600,00 kuna, a pod točkom Ad.1.2) za 400,00 kuna. U odnosu na prigovor pod točkama Ad.2.1) i Ad.2.2.) koji se odnose na keramičarske radove obračunao je opisane radove prema dokumentaciji priloženoj u sudskom spisu te mu zadatak nije bio utvrđivati tko je što kupio nego procijeniti vrijednost troškova i dobave keramičkih pločica na podove i zidove. U odnosu na prigovore na točke Ad.3.1) i Ad. 3.2) koji se odnose na soboslikarske radove zadatak mu nije bio utvrđivati koje je radove izvodio, nego procijeniti vrijednost radova i materijala prosječnog cjenovnog razreda.

             

              43.Kako sud smatra da je iskazima stranaka i svjedoka utvrđeno da su mijenjane pločice kako zidne i podne, i dimenzije postavljanja istih te da je mijenjana odnosno postavljena pipa na tuš kadi, te da je postavljena tuš kabina s kadom i umivaonik u kupaonici,  te WC školjka u zasebnom zahodu, dok u kupaonici nije postavljena WC školjka tako će se razmatrati i nalaz vještaka i prigovori tuženika. Nitko od saslušanih stranaka i svjedoka nije iskazivao da je za soboslikarske radove angažiran majstor pa se može zaključiti da je te radove doista izveo tuženik sam ali materijal za izvođenje istih moro je biti kupljen. Sud nije usvojio prigovor tuženika da se trošak nabave kako zidnih tako i podnih pločica ne treba uračunati jer je nesporno da su nabavljene i postavljane, te se cijena istih mogla utvrditi nalazom vještaka, jer sam tuženik nije priložio nikakve dokaze koliko su ti troškovi iznosili. Svjedok T.K. nije imao saznanja da li su mijenjane vodovodne instalacije, dok tužiteljica kao ni tuženik nisu iskazivali da su mijenjane vodovodne instalacije osim koliko je potrebno da se promijeni položaj pipe za tuš kabinu.  Stoga je sud pri računanju troškova renoviranja kupaonice i WC-a te troškove umanjio za ono što je nesporno da nije nabavljano i ugrađivano. Tako je u odnosu na radove u kupaonici, vodoinstalaterske radove koji se odnose na odvodnju pod točkom Ad.1.2) u iznosu od 1.000,00 kuna umanjio, odnosno nije uračunao, dok je uračunao troškove pod Ad.1.1) u iznosu od 2.000,00 kuna jer je nesporno da je položaj pipe za tuš mijenjan te su u tom dijelu morali biti izvođeni radovi. Sud je uračunao i troškove pod Ad.1.3) nalaza - pribave tuš kabine – 800,00 kuna, kada za tuš s pripadajućom slavinom – 600,00 kuna,  umivaonika s pripadajućom slavinom – 500,00 kuna, te kupaonskog ormarića – 400,00 kuna, dok trošak WC s daskom i vodokotlićem od 600,00kn nije uračunat. Sud je uračunao vrijednost ove kupaonske opreme jer je nesporno da su istu u cijelosti otplatili tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja braka. Sud je usvojio troškove navedene u točki Ad.1.4) nalaza za montažu sanitarija i pripadajućih slavina  i to tuš kabine 250,00 kuna, kada za tuš s pripadajućom slavinom 250,00 kuna, umivaonik sa pripadajućom slavinom 300,00 kuna i kupaonski ormarić 100,00 kuna, dok nije usvojio trošak postavljanja WC školjke s daskom i vodokotlićem u iznosu od 300,00 kuna jer je nesporno da WC u kupaonici nije postojao. Stoga je pod točkom vodoinstalaterskih radova izvedenih u kupaonicu sud priznao trošak od 5.300,00 kuna. Sud je u cijelosti usvojio nalaz vještaka pod točkom Ad.2.1. i Ad.2.2) za keramičarske radove jer se u iste svakako treba uračunati i materijal i radovi i postavljenje istih, bez obzira tko ih je nabavio pa su keramičarski radovi u odnosu na kupaonicu priznati u cijelosti u iznosu od 4.030,00 kuna. Soboslikarski radovi pod točkom Ad.3.1) i Ad.3.2) priznati su u cijelosti jer je nesporno da su napravljeni, dakle u iznosu od 630,00 kuna te je sveukupno s osnova renoviranja kupaonice priznat iznos od 9.960,00 kuna. S osnova vodoinstalaterskih radova u posebnoj prostoriji WC-u sud je usvojio prigovor tuženika na nalaz, jer iz iskaza nije utvrđeno da su mijenjane instalacije za vodu i odvodnju te nije priznata stavka vodoinstalaterskih radova Ad.1.1. i Ad 1.2. u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna, već su priznati samo troškovi nabave WC školjke s daskom i vodokotlićem – 600,00 kuna i montiranje istih – 300,00 kuna, Ad.1.3 i Ad. 1.4) u ukupnom iznosu 900,00 kuna. Dakle s osnova vodoinstalaterskih radova priznat je trošak 900,00 kuna dok su keramičarski radovi i soboslikarski radovi priznati u punom iznosu od 1.235,00 kuna Ad.2. i Ad.3. 315,00 kuna. Dakle s osnova renoviranja WC priznat je ukupni iznos od 2.450,00 kuna. Dakle iz navedenog sud smatra da je za renoviranje kupaonice i WC-a u stanu koji je vlasništvo tuženika i njegovog brata potrošen ukupni iznos od 12.410,00 kuna. Kako je nesporno da je ½ podmirio brat tuženika, te da su ½ podmirili tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja braka sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti vrijednost ¼ tih ulaganja jer su izvršena u njegovom stanu, kojim je povećana vrijednost njegovog vlasništva te joj je dužan s te osnove isplatiti iznos od 3.102,50 kuna.

             

              44.Tužiteljica potražuje i povrat troškova otkupa stana i režija koje su plaćene za stan, od čega 10.658,82 kn s osnova ¼ djela otkupa stana za period od 11/2003. do prodaje stana 16.3.2011. a ostalo tj. iznos od 15.791,18 kn s osnove plaćanih režija za taj stan od 11/2003. do prodaje stana 16.3.2011. Sve s obzirom da s osnove renoviranja stana potražuje iznos od 3.750,00kn.

             

              45.Uvidom u  Ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrđeno je da su tuženik i njegov brat stan u Gajevoj prodali 16.3.2011. Nesporno je da je baka umrla u studenom 2007.

             

              46.Saslušana na okolnost plaćanja režija i otkupa stana tužiteljica-protutužena je iskazala da je s tuženikom živjela u stanu  od kraja 2003. do listopada 2005. zajedno s bakom tuženika i tada su plaćali otkup za taj stan i režije.  Od iseljenja plaćali su pola režija i pola otplate stana što je iznosilo 600,00kn mjesečno. Tuženik-protutužitelj je iskazao da su u kolovozu ili rujnu 2003. došli živjeti u stan i tu bili do listopada ili studenog 2005. i dok su bili u stanu s bakom njih dvoje su snosili sve troškove stana. Dakle priznaje da su plaćali i otkup stana. Od studenog 2005. dok je baka živjela sama u stanu do 11/2007. (nesporno da je umrla u 11/2007) ona sama je plaćala režije  i otkup stana, imala je mirovinu 1.600,00 ili 1.700,00kn. Od studenog 2007. do prodaje stana režije i otkup stana plaćali su on i brat po dogovoru, a  2 ili 3 puta godišnje došla bi u Z. njihova sestra i tu prespavala pa im ostavila 2.000,00kn za režije. Brat tuženika je iskazao da je baka živjela sa strankama dok su i oni živjeli u tom stanu a poslije do svoje smrti u stanu je živjela sama. Baka je imala mirovinu 1.500,00kn i on i tuženik su je pomagali za života jer su bili u obvezi. Nakon njene smrti on je plaćao otkup stana a režije je plaćao tuženik. Otkup je bio oko 350,00kn mjesečno, nije se sjećao točno. Dok je baka bila živa i sama živjela ona je plaćala otkup stana, to zna jer je naslijedio njene uplatnice, a tko je plaćao režije ne zna. Baka da je bila skromna i imala male potrebe i financijski je on nije pomagao. Svjedok S.S.E., majka tuženika je iskazala da je njena majka bila ponosna, imala mirovinu i nešto ušteđevine i zlatnine pa misli da je sama plaćala režije i rate za otkup stana. I njena pokćerka kada je dolazila iz  Engleske par puta godišnje na kraće vrijeme ostavljala je novac za režije. Majka tužene  Đ.V. saslušana kao svjedok je iskazala da zna da su tuženik i njegov brat s bakom imali  dogovor da će joj plaćati otkup stana i davati neki novac jer je na njih prenijela vlasništvo stana.

             

              47. Sud je poklonio vjeru iskazu  stranka u djelu u kojem su suglasni a to je da su živjeli s bakom tuženika od studenog 2003. do kraja listopada 2005. U tom periodu su plaćali režije za stan u kojem su i živjeli sa svojim djetetom te sud smatra da tužiteljica nema pravo na povrat režija plaćenih za taj stan za taj period ni u kom iznosu, dok ima pravo na povrat ½  plaćenog iznosa na ime otkupa stana jer je otkup stana trebala biti obveza tuženika i njegovog brata kao vlasnika stana. Sud je poklonio vjeru i iskazu tuženika njegovog brata i majke da je baka sama plaćala režije i otkup stana u periodu od studenog 2005. do studenog 2007. odnosno od iseljenja stranaka do svoje smrti u kojem periodu je živjela sama, te je poklonio vjeru iskazu svjedoka brata tuženika da je on plaćao otkup stana od bakine smrti do prodaje, jer je i tuženik iskazao da su se oko podmirenja troškova podijelili. Sud je poklonio vjeru iskazu brata tuženika, jer je isti kazivao koncizno i samo o onom o čemu je imao neposrednih saznanja. Dakle poklonio mu je vjeru i smatra utvrđenim da je tuženik od smrti bake do prodaje stana plaćao režije za bakin stan.

             

              48.Uvidom u očitovanje Fonda za naknadu oduzete imovine (list 138) utvrđeno je da je s osnova otkupa stana  u periodu od studenog 2003. do veljače 2011. plaćen iznos od 42.635,28 kn, dakle za otplaćene 88 rate, iz čega proizlazi da je mjesečna rata iznosila 484,50 KN. Kako su tužiteljica i tuženik zajedno plaćali taj otkup za period dok su živjeli u stanu od 11/2003. do 10/2005., dakle za 24 mjeseca platili su s te osnove iznos od 11.628‬,00kn. Kako su te iznose plaćali zajedno od svoje zarade po mišljenju suda tuženik tužiteljici za taj period treba vratiti ½ uplaćenog iznos odnosno iznos od 5.814,00kn. Kako tužiteljica ničim nije dokazala da su ona i suprug nastavili plaćati otkup stana za period dok je baka živjela sama dakle od 11/2005. do smrti 11/2007., te potom do prodaje stana u 3 /2011., a što je tvrdio svjedok T.K. da je on plaćao, sud njen tužbeni zahtjev za preostali utuženi iznos od 4.844,82 kn do utuženih 10.658,82kn s te osnove smatra neosnovanim.

             

              49.Tužiteljica-protutužena na ime režija za stan potražuje iznos  od 15.791,18. (30.200,00kn umanjeno za ukupni iznos otkupa stana koji potražuje u iznosu od 10.658,82kn i renoviranja stana 3.750,00kn). Kao što je već rečeno sud smatra da ima pravo na ½ režija koje su za stan tuženika plaćene od 11/2007. do 3/3011, kada je te režije plaćao tuženik a od zarade stečene radom za trajanja braka. Nitko od stranaka nije kazao da bi u to vrijeme stan netko koristio pa proizlazi da je stan bio vjerojatno prazan, a to proizlazi i iz pribavljenih računa za struju i plin.

             

              50.Uvidom u karticu Zagrebačkog holdinga od 5.9.2017. (čistoća list 106-122) koja je dostavljena punomoćnicima stranaka i na što nitko nije imao prigovora, utvrđeno je da ne sadrži podatke za period od 11/2007 do 3/2011. Uvidom u ispis uplata Hrvatske elektroprivrede DP Elektra Zagreb za stan (list 153-164) utvrđeno je da je u periodu od 1.1.2011. do 31.12.2011. odnosno dok su obveznici plaćanja bili L. i T. K. plaćen iznos od 90, 87 kn, za period od 1.1.2010. do 31.12.2010 iznos od 292,59 kn, za period od 1.1.2009. do 31.12.2009. iznos od 304,50 kn, za period od 1.1.2008. do 31.12.2008. iznos od 558,85 kn, za period od 1.1.2008. do 31.12.2008. iznos od 558,83 kn i za period od 1.1.2007. do 31.12.2007 iznos od 1.264,34 kn. Dakle ukupno je plaćen iznos  od 3.069,98 kn, pa je tuženik dužan tužiteljici isplatiti ½ tog iznosa odnosno  1.534,99‬ kn.

             

              51.Uvidom u dopis Gradske plinare Zagreb d.o.o. sa ispisom plaćenih računa (list 277-280) utvrđeno je da je na ime L. i T. K. izdan račun za plin 18.12.2009. u iznosu 237,12 kn, 13.3.2008. u iznosu 172,64kn, 13.5.2008. u iznosu od 203,84kn, 20.6.2008. u iznosu od143,52kn, 11.8.2008. u iznosu 197,60 kn, ukupno u tom periodu iznos od 954,72‬kn, te je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ½ tog iznosa odnosno iznos od 477,36‬ kn.

             

              52.Uvidom u dopis Gradske plinare Zagreb- Opskrba d.o.o. sa ispisom plaćenih računa (list 257-270), utvrđeno da je na ime L. i T. K. izdan račun na 82,65 kn za period od 10.12.2010. do 10.3.2011.,  račun na 101,79 kn za period od 7.9.2010. do 10.12.2010.,  račun na iznos od 40,28kn za period od 9.6.2010. do 7.9.2010.,  račun na 12,44 kn za period od 10.3.2010. do 9.8.2010., te da je izvrše na preplata u iznosu od 58,20 kn za period od 21.12.2009. do 18.3.2010., te da je za period od 7.9.2009. do 9.12.2009. izvršena preplata od 142,70 kn za period od 7.9.2009. do 5.6.2009. izvršena preplata od 144,93 kn, za period od  5.6.2009. do 9.3.2009. izvršena preplata od 249,90 kn, za period od 9.3.2009. do 2.12.2008. izvršena preplata od 303,45 kn za period od 8.12.2009. do 11.9.2009. izvršena preplata od 230,88kn, za period od 11.9.2009. do 20.6.2009.  postoji dug od 16.64 kn. Dakle na ime plina  od 20.6.2009. do 10.3.2011.plaćeni su računi u iznosu od ukupno 1.383,86 kn, te je tuženik dužan tužiteljici platiti ½ tog iznosa odnosno iznos od 691,93‬kn. Dakle tuženik je dužan tužiteljici isplatiti s osnove režija plaćenih za plin ukupni iznos od 1.169,29‬ kn (477,36‬ kn+691,93‬kn).

             

              53. Dakle tužena s osnova plaćenih režija  za stan ima pravo na ukupan iznos od 2.704,28 kn (struja 1.534,99‬ kn + plin 1.169,29‬ kn),  dok njen preostali zahtjev u tom djelu od 13.086,9 kn do utuženih 15.791,18 kn smatra neosnovanim.

             

              54. Tužiteljici je dakle s osnove ulaganja u stan ( stavak IV tužbenog zahtjeva) priznat ukupan iznos od 11.620,78 kn (3.102,50kn renoviranje stana + 5.814,00kn otkup stana + 2.704,28 kn režije), dok je s te osnove s preostalim djelom od 18.579,22‬ kn do utuženih 30.200.00kn odbijena kao neosnovanim (kao pod VII ove presude).

 

              55.Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer je tužiteljica-protutužena uspjela u sporu u odnosu na tuženika-protutužitelja prema procijeni ovog suda s  ukupno 67,00 %, a tuženik-protutužitelj je u odnosu na tužiteljicu-protutuženu uspio u sporu s 33%. Tužba tužiteljice-protutužene je imala više tužbenih zahtjeva,  jedan zahtjeva za utvrđenje vlasništva, dva zahtjeva na isplatu, te zahtjev na utvrđenje vlasništva i razvrgnuće. Protutužba tuženika- protutužitelja imala je jedan zahtjev na utvrđenje vlasništva, jedan na utvrđenje i brisanje upisa u zk, te jedan na utvrđenje  suvlasništva i razvrgnuće.  Tužiteljica- protutužena u odnosu na tuženika-protutužitelja  je djelomično uspjela s tri zahtjeva u kojima joj je tuženik-protutužitelj osporavao i osnovu i visinu, dok joj je jedan na utvrđenje vlasništva nekretnine odbijen iz formalnih razloga a bio je faktični identičan kao i tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje vlasništva nekretnine i među strankama i nije bio sporan. Tuženik-protutužitelj je uspio s dva tužbena zahtjeva, na utvrđenje vlasništva, utvrđenje i brisanje zabilježbe u zemljišnim knjigama ali koje tužiteljica –protutužena faktično nije niti osporavala pa u odnosu na te zahtjeve i nisu provođeni mnogi dokazi, dok je s zahtjevom na utvrđenje vlasništva pokretnina i razvrgnućem odbijen a u kojem djelu mu je tužiteljica-protutužena osporavala osnovu. Stoga sud smatra da je njen uspjeh u ovom sporu 70% a njegov 30%. Kada se od postotka tužiteljice-protutužene od 70% ( stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) odbije postotak  uspjeha tuženika-protutužitelja (stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku) dobije se postotak od 40%.

             

              56.Tužiteljici-protutuženoj zastupanoj po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN.142/12,103/14, 118/14 i 107/15) i VPS od 100.000,00 kn, te prema troškovniku s lista 297. Tako je tužiteljici-protutuženoj zastupanoj po odvjetniku priznat  parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe po tbr. 7/1 tarife od 1.000,00kn, zastupanje na  ročištima 2.6.2015., 17.2.2016., 23.11.2016., 6.4.2017., 5.10.2017., 14.2.2019., 3.5.2021. i 12.10.21.  po tbr. 9/1 svako po 1.000,00kn, sastav obrazloženih podnesaka od 7.7.2015., 24.2.2016., 13.12.2016. po Tbr.8/1 svaki od 1.000,00kn, sastav podnesaka od 13.10.2017., 13.12.2017., 9.3.2018., 15.3.2019., 16.3.2020.,14.7.2021. po Tbr.8/3 svaki od 250,00kn, što ukupno iznosi 13.500,00kn. Tužiteljici-protutuženoj je priznat u cijelosti i trošak provedenog građevinskog vještačenja od 2.000,00kn i prometnog 1.500,00 kn jer je bio nužan za postupak. Tako joj je priznat trošak od 17.000,00 kn, te kada se uzme njen uspjeh u sporu od 40% ( kako u odnosu na tužbu ako i protutužbu) priznat joj je trošak od 6.800,00kn, koji joj se ovom presudom i dosuđuje ( točka XI). Nije joj priznat zatraženi trošak za sastav zahtjeva za suđenje u razumnom roku jer je to zahtjev koji sukladno Zakonu o sudovima rješava sudska uprava, vanparnični postupak u kojem svaka strana snosi svoj trošak postupka. Na dosuđeni iznos tužiteljici-protutuženoj su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (24.11.2021.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

             

              57.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Sesvetama 24. studenog 2021.

                                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                                   

                                                                                                                              Ranka Memišević, v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu.  Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok 6.800,00kn za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

 

DNA

1. odvjetnik K. A.
2. odvjetnik N. M.