- 1 -              Rev 699/2021-4

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 699/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz P., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M. B. i L. M., odvjetnici u P., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-334/17-2 od 21. prosinca 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj P-2206/15-19 od 19. prosinca 2016., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-334/17-2 od 21. prosinca 2017. i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.362,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari u povučena (točka I. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke).

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a uvažena je žalba tuženika i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (točka II. izreke), na način da je naloženo tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku u iznosu od 6.562,50 kuna, u kojem je sadržan i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, kao i troškova žalbenog postupka u cijelosti odbijen.

 

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijano rješenje suda drugog stupnja preinačiti i prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti rješenja sudova nižeg stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje, da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3401/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za odluku o sporu. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske je navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju (iznos od 45.000,00 kuna) dopuštena je jedino revizija iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.1. Temeljem članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu članka 382. stavak 2. ZPP.

 

8. U predmetnom postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), tuženik je sklopio s tužiteljem Dodatak ugovoru o kreditu. Nakon toga je tužitelj povukao tužbu u ovom predmetu. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka pozivom na odredbu članka 159. stavak 1. ZPP budući da su stranke svoj odnos glede predmetne novčane tražbine sporazumno riješile izvansudskim putem sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu. Sud drugog stupnja je rješenje suda prvog stupnja preinačio u pobijanom dijelu (u odnosu na troškove parničnog postupka) i naložio tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku u iznosu od 6.562,50 kuna.

 

8.1. Pritom je sud drugog stupnja naveo da predmetni spor nije okončan sklapanjem sudske nagodbe, već povlačenjem tužbe nakon što su stranke mirnim izvansudskim putem na novi način uredile međusobni odnos, a koja radnja se ne može smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu od strane tuženika, pa sud drugog stupnja zaključuje da se sukladno odredbi članka 158. stavak 1. ZPP tužitelj nalazi u obvezi prema tuženiku naknaditi parnične troškove.

 

9. U reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje:

 

"Tko je dužan snositi troškove parničnog postupka nastalih do sklapanja ugovora o konverziji obzirom da je predmet rasprave u takvom postupku bila (ne)osnovanost novčane tražbine koja je uslijed konverzije prestala postojati i time je prestao postojati pravni interes za daljnjim vođenjem tako započetog parničnog postupka?"

 

10. Kao razloge važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-677/16 od 24. ožujka 2016., broj Gž-1584/17 od 4. siječnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4590/16 od 28. lipnja 2016., broj Gž-7103/16 od 12. prosinca 2016., broj Gž-5166/16 od 1. prosinca 2016., broj Gž-5132/16 od 14. ožujka 2017., broj Gž-303/17 od 15. veljače 2017., broj Gž-6894/16 od 14. ožujka 2017., broj Gž-47/17 od 25. travnja 2017., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1972/16 od 22. veljače 2017., broj Gž-2100/16 od 23. ožujka 2017., broj Gž-2099/16 od 27. veljače 2017., Županijskog suda u Zadru broj Gž-1386/16 od 10. veljače 2017., broj Gž-449/17 od 19. travnja 2017. i dr.

 

11. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.

 

13. Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

 

14. Prema shvaćanju revizijskog suda tuženik je postupajući u skladu s odredbom članka 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužitelj prihvatio i s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu, zapravo ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa.

 

15. Stoga, u situaciji kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je umanjena glavnica duga, ima se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa osnovano u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom članka 158. stavak 1. ZPP.

 

16. Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati trošak izvansudskog dopisa u visini od 50 bodova (Tbr. 28. Tarife), trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), trošak sastava podneska od 17. kolovoza 2015., 25. rujna 2015. i 5. svibnja 2016. po 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), trošak pristupa na ročište 15. rujna 2015. i 5. studenoga 2015. po 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), trošak sastava žalbe od 24. siječnja 2017. 125 bodova (Tbr. 10.1. Tarife), trošak sastava revizije od 12. ožujka 2018. 150 bodova (Tbr. 10.6. Tarife), što ukupno iznosi 925 bodova, te pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 Tarife) daje iznos 9.250,00 kuna, kojem iznosu je pridodan iznos od 2.312,50 kuna na ime PDV-a, što ukupno predstavlja iznos od 11.562,50 kuna. Tužitelju je priznat i iznos od 800,00 kuna na ime sudske pristojbe, na koji način se došlo do sveukupnog iznosa od 12.362,50 kuna.

 

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 24. studenoga 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.