- 1 -              Revr 1003/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1003/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse član vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-799/17-2 od 26. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1098/16-38 od 16. ožujka 2017., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika H. T. d.d., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1098/2016-38 od 16. ožujka 2017. suđeno je:

 

"I.  Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. J. iz Z., ..., OIB: ... koji glasi:

"1.              Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, broj odluke: H3-20763-2012 od 23. 03. 2012., kojom je otkazan ugovor o radu broj H3-665-12-2011 od  01.01.2011., te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2.              Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad i radno mjesto i poslove koje je obavljao prije nezakonite odluke o otkazu, a prema ugovoru o radu br. H3-665-12-2011. od 01.01.2011. u roku od 8 dana.

3.               Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana."

II.  Nalaže se tužitelju J. J. iz Z., ..., OIB: ... naknaditi tuženiku H. T. d.d., Z., ..., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kuna, u roku od osam dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-799/2017-2 od 26. rujna 2017. preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1098/2016-38 od 16. ožujka 2017. u cijelosti te je suđeno:

 

"1.              Utvrđuje se kako je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, broj odluke: H3-20763-2012 od 23. 03. 2012., kojom je otkazan ugovor o radu broj H3-665-12-2011 od  01.01.2011., te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2.              Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad i radno mjesto i poslove koje je obavljao prije nezakonite odluke o otkazu, a prema ugovoru o radu br. H3-665-12-2011. od 01.01.2011. u roku od 8 dana.

3.               Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 2.500,00 kuna na ime naknade troškova postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2017. pa do isplate, u roku 8 dana."

 

3. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenjenog materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju i da pobijanu presudu preinači na način što će se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti i tužitelja obvezati na plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove revizije.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnjama tuženika, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe, a kojim je drugostupanjski sud sukladno čl. 375. st. 1. ZPP odgovorio na žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja.

 

7.1. U obrazloženju revizijskog razloga bitne povrede odredaba postupka zapravo se sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda u odnosu na okolnosti koje su prethodile otkazu tužiteljevog ugovora o radu, te pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na obvezu tuženika kod poslovno uvjetovanog otkaza, ponuditi tužitelju drugo odgovarajuće radno mjesto odnosno da potreba za tužiteljevim radnim mjestom nije prestala. Tuženik je u reviziji iznio svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te je obrazložio svoje stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, jer prema shvaćanju tuženika sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza glede potrebe smanjenja broja zaposlenih i ukidanja radnih mjesta.

 

7.2. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženika kao poslodavca, o otkazu ugovora o radu od 23. ožujka 2012

 

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je tuženik Odlukom o otkazu Ugovora o radu broj H3-20763-2012 od 23. ožujka 2012. (dalje: Odluka o otkazu) otkazao zbog poslovno uvjetovanih razloga Ugovor o radu broj H3-665-12-2011 od 1. siječnja 2011. tužitelju koji je radio na radnom mjestu Viši voditelj projekta - Radna jedinica za telefonske imenike i usluge s dodanom vrijednošću – Sektor za marketing za poslovne korisnike – Poslovna jedinica za poslovne korisnike;

 

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu u ovom predmetu;

 

- da je u zahtjevu za zaštitu prava protiv odluke otkazu sadržan i zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o procjeni učinka za 2011. godinu;

 

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj, sukladno Programu zbrinjavanja viša radnika, utvrđen viškom jer: 1. što su 2011. smanjeni prihodi od telefonskih imenika i usluga s dodanom vrijednošću u odnosu na 2010. za 21%; 2. zato jer je uvedena deregulacija telefonskih imenika; 3. zato jer je donijeta odluka kojom se alternativni pružatelj određuje operatorom za pružanje univerzalnih usluga na teritoriju države za pet godina; 4. zato jer je smanjeno snimanje podataka, zbog administracije govornih automata i povezanih aktivnosti; 5. zato jer se provodi ukidanje dijela servisa vezanih uz SMS info i usluga s pozivnim brojem 060, a zbog čega radnik više ne može obavljati poslove na kojima je do sada radio;

 

- da je tuženik 21. veljače 2012. donio Program zbrinjavanja viška radnika (dalje: Program);

 

- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje (u očitovanju od 27. veljače 2012.) naveo da je Program sačinjen sukladno odredbama čl. 120. - 122. ZR-a;

 

- da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem;

 

- da se Radničko vijeće protivilo namjeravanoj Odluci o otkazu tužitelju jer je smatrao da je sam Program nezakonit i da tuženik nije točno naveo koje je to poslove tužitelj prestao obavljati već da je paušalno naveo razloge smanjenja obima posla te nije objavio opise poslova na način propisan Pravilnikom o radu,

 

11. Temeljem tih činjenica sud prvog stupnja je usvojio odbio zahtjev tužitelja ocijenivši da je tuženik prije otkazivanja proveo postupak savjetovanja sukladno odredbama čl. 149. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/2009, 61/2011, i 73/2013 - dalje: ZR), kao i da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu i da nije povrijedio odredbe čl. 107. ZR-a.

 

12. Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je utvrdio da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju od 23. ožujka 2012. nedopuštena, te je naložio tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto i poslove koje je obavljao prije nezakonite odluke o otkazu ocijenivši da tuženiku nije prestala potreba za radom tužitelja.

 

13. U revizijskoj fazi postupka sporno je pravilna primjena materijalnog prava iz odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR, odnosno je li pravilna i zakonita tuženikova odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

14. Dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu propisana je odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR-a kojom je određeno da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

 

14.1. Autonomno je pravo poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

 

14.2. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima (čl. 107. st. 2. ZR-a), dok odredba čl. 107. st. 3. ZR-a propisuje da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a prema st. 4. poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

 

15. Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju koji je radio na radnom mjestu Viši voditelj projekta - Radna jedinica za telefonske imenike i usluge s dodanom vrijednošću – Sektor za marketing za poslovne korisnike – Poslovna jedinica za poslovne korisnike tuženik je donio na temelju Programa prema kojem je bilo potrebno smanjiti broj radnika tim radnim mjestima zbog recesije i stanja na tržištu a kojega je zavod ocijenio pozitivnom ocjenom.

 

15.1. Iz predmetne odluke o otkazu ugovora o radu, koja je donesena 23.ožujka 2012., razvidno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. U obrazloženju odluke o otkazu navodi se da je nastao višak radnika na radnom mjestu višeg voditelja projekta, pri čemu je tužitelj i u Programu zbrinjavanja viška radnika utvrđen kao višak. Kao razlozi nastanka viška radnika navode se: smanjenje prihoda od telefonskih imenika i usluga s dodanom vrijednošću, koji su u 2011. u odnosu na 2010. pali za 21%, odnosno za 15.000.000,00 kn, te uvođenje deregulacije telefonskih imenika, odnosno donošenje odluke kojom se alternativni pružatelj određuje operatorom za pružanjem univerzalnih usluga na teritoriju RH za razbolje u trajanju od pet godina. Nadalje se navodi da je pored pada prihoda i deregulacije usluge smanjeno snimanje podataka, administracija govornih automata i povezanih aktivnosti, te se provodi ukidanje dijela servisa vezanih uz SMS Info i usluga s pozivnim brojem 060.

 

15.2. Redoviti otkaz ugovora o radu je složeni oblik otkaza i za donošenje odluke o tome je li u konkretnom slučaju takav otkaz zakonit ili nije valja utvrditi veći broj činjenica, pri čemu je osnovna činjenica koju treba utvrditi je li prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih li organizacijskih razloga, što u konkretnom slučaju znači kako je potrebno utvrditi kakve je sve poslove obavljao tužitelj i obavljaju li se i nadalje ti poslovi u tuženikovom poslovanju. Ako se obavljaju, treba utvrditi tko ih obavlja i na kojem su radnom mjestu djelatnici koji su nastavili obnašati te poslove, pri čemu treba imati na umu postoji li organska sličnost poslova, te nije od presudnog značaja kako se naziva neki projekt. Potrebno je utvrditi je li poslodavcu prestala potreba za tužiteljevim radom.

 

15.3. Iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da na radnom mjestu direktora projekta u Sektoru za marketing za poslovne korisnike, Poslovna jedinica za poslovne korisnike (poslovi kreiranja određenih projekata kako bi se njihovim korisnicima omogućila što kvalitetnija usluga za što prihvatljiviju cijenu), a koje radno mjesto je ustanovljeno po novoj reorganizaciji, ranije nije postojalo, a na to radno mjesto postavljen je djelatnik koji nije prije bio zaposlen kod tuženika. Dakle, proizlazi da se poslovi koje je obavljalo tužitelj i nadalje obavljaju i da ih obavlja drugi zaposlenik pa je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tuženik prilikom otkazivanja nije postupio u skladu s odredbom čl. 107. ZR-a.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.