- 1 -              Poslovni broj: II Kž-442/2021-5

Poslovni broj: II Kž-442/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv I-62/2021-5 (K-5/2021-162) od 27. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon potvrđene optužnice protiv optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog T. Š. i optuženog R. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dok je protiv optuženog B. B. istražni zatvor produljen po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. Nadalje, optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to optuženima T. Š. i R. B. od 25. lipnja 2020.,a optuženom B. B. od 28. siječnja 2021. pa nadalje.

 

2. Žalbe protiv navedenog rješenja podnio je optuženi T. Š. osobno i po branitelju, odvjetniku R. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje žalbe se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba, s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ovu žalbu usvoji te pobijano rješenje preinači u korist okrivljenog T. Š. na način da ukine mjeru istražnog zatvora, eventualno je zamijeni nekom od blažih mjera predviđenih zakonom, a podredno pobijano rješenje ukine i vrati izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Varaždinu na ponovno odlučivanje."

 

3. Protiv citiranog rješenja žali se optuženi R. B. osobno i po braniteljima N. M. i I. S. u žalbama koje se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "usvojiti žalbu optuženog R. B. te preinačiti pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor navedenom optuženiku, podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje."

 

4. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi B. B. po braniteljici, odvjetnici Ž. M., s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu optuženika te ukine istražni zatvor i pusti optuženika da se brani sa slobode."

 

5. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. Š. i optuženog R. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog B. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekim blažim mjerama.

 

8. U pogledu žalbenih navoda svih optuženika kojima se osporava postojanje osnovane sumnje polemizirajući s činjeničnim navodima iz potvrđene optužnice, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.

 

8.1. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njihove krivnje i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakog od njih, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

8.2. Pritom se napominje da je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno.

 

9. U odnosu na postojanje utvrđene opasnosti od bijega kod optuženog B. B., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako kod istog postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati blažim mjerama.

 

9.1. Naime, optuženi B. B., osim državljanstva Republike Hrvatske, ima i državljanstvo B. i H., te prijavljeno prebivalište u K. na kojoj adresi nije pronađen, dok je prije uhićenja boravio na teritoriju S. R. N., pa kada se istome pridoda činjenica da je nazočnost optuženika pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske osigurana tek po realiziranoj međunarodnoj tjeralici i izručenjem iz B. i H. u Republiku Hrvatsku 16. prosinca 2020., pritom imajući u vidu težinu inkriminiranih kaznenih djela kao i zapriječenu kaznu, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

9.2. Uslijed prednje navedenog, nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika kako nema dokaza da se nalazio u bijegu te kako nema razloga izbjegavati ovaj kazneni postupak jer je dao svoj pristanak na izručenje Republici Hrvatskoj budući da ta okolnost nije niti odlučna prilikom donošenja odluke o istražnom zatvoru. Navedeno treba cijeniti u vezi s činjenicom kako je okrivljenik bio u bijegu šest mjeseci za vrijeme trajanja istrage u ovom postupku te je uhićen tek u rujnu 2020. na teritoriju B. i H., po međunarodnoj tjeralici.

 

10. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod svih optuženika, ocjena je i drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud s pravom izveo zaključak o postojanju konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod imenovanih koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao krajnjom i najstrožom mjerom.

 

10.1. Naime, kada se analiziraju okolnosti, težina i način počinjenja kaznenih djela koja se optuženicima u ovom postupku stavljaju na teret, njihov prethodni dogovor, podjela uloga kao i doprinos u počinjenju djela svakoga od njih, te zapriječene kazne i visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, organiziranosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju na štetu oštećenog J. H., ocjena je i ovoga suda kako sve utvrđene okolnosti po svojoj kakvoći, brojnosti i značenju, u ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi optuženici mogli ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

 

11. Kraj takvog stanja stvari, ranija kaznena neosuđivanost optuženog T. Š. ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

11.1. Nije osnovana niti žalbena tvrdnja optuženog T. Š. kako se navođenjem činjenice da se protiv istog vodi prekršajni postupak dovodi u pitanje presumpcija nedužnosti jer je to tek jedna od okolnosti koje pojačavaju opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod ovog optuženika, ne dovodeći u pitanje pretpostavku nedužnosti, pogotovo kada se uzme u obzir da su i ovdje inkriminirana kaznena djela počinjena lažnim predstavljanjem optuženika kao službene osobe, što mu se i u prekršajnom postupku stavlja na teret, kako ispravno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

12. Nadalje, iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog R. B. očigledno je kako se radi o optuženiku koji je sklon činjenju kaznenih djela s obilježjem nasilja, dok je optuženi B. B. višestruko pravomoćno osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela (teška tjelesna ozljeda, nasilničko ponašanje u dva navrata, sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, teška krađa u pokušaju, teška tjelesna ozljeda u pokušaju, pomaganje u protupravnoj naplati, teška tjelesna ozljeda te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari kao i zbog istovrsnog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju). Slijedom navedenog, razvidno je kako se u konkretnom slučaju radi o višestrukom povratniku čije je protupravno ponašanje progrediralo te na kojega niti bezuvjetne kazne zatvora niti uvjetne osude nisu utjecale da se suzdrži od daljnjih protupravnih aktivnosti i svoje ponašanje uskladi sa zakonom.

 

13. Stoga je, uslijed svega izloženog, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv svih optuženika, kao, za sada, jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

14. Protivno žalbenom navodu optuženog T. Š. kako opasnost od ponavljanja kaznenih djela nije dovoljna individualizirana te nije vrednovan njihov različiti doprinos u počinjenju kaznenih djela, drugostupanjski sud opetovano ističe kako će ocjenu o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakoga od njih donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka, dok je prvostupanjski sud o postojanju istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. dao valjano i dostatno obrazloženje koje prihvaća i drugostupanjski sud.

 

15. Protivno žalbenoj tvrdnji optuženog R. B. kako se ovaj optuženik nalazi u istražnom zatvoru već više od godinu i četiri mjeseca te kako je sud prilikom produljenja istražnog zatvora dužan dati čvršće, jače i dodatne razloge za daljnje trajanje istražnog zatvora, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a nije povrijeđen niti dinamički princip, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, jer sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

 

16. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

17. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. studenog 2021.