- 1 -              Poslovni broj: II Kž-437/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-437/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kov-25/2021-5 (Kov-17/2021.) od 27. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog A. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. P. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 131. stavcima 1. i 3. ZKP/08. i u svezi sa člankom 129. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. P. po branitelju, odvjetniku A. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine u cijelosti, te naloži da se okrivljenik odmah pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor zamijeni s jednom ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08."

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

5.1. Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kako ne postoji esencijalni uvjet za određivanje, odnosno produljenje istražnog zatvora – osnovana sumnja. Nisu prihvatljivi niti iscrpni žalbeni navodi kojima se polemizira sa zakonitošću pojedinih dokaza na kojima se optužnica temelji jer se prilikom kontrole istražnog zatvora ne odlučuje o prijedlozima stranaka za izdvajanje nezakonitih dokaza.

 

5.2. Stoga je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. U tom smislu valja istaknuti kako polemiziranje s podignutom optužnicom u dijelu postojanja osnovane sumnje kao i zakonitošću dokaza na kojima se ista temelji nije prihvatljivo.

 

6. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući težinu inkriminiranog kaznenog djela kao i zapriječenu kaznu, iskazanu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, činjenicu da je okrivljenik pravomoćno osuđena osoba za kazneno djelo prijetnje na uvjetnu osudu, dok je ovdje inkriminirano kazneno djelo počinjeno za vrijeme provjeravanja iz te uvjetne osude, a protiv istog je u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje te je prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa kada se tome pridoda da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik ovisnik o amfetaminima uslijed čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i amfetaminima, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja se, za sada, ne može prevenirati mjerama opreza, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

6.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod okrivljenika kako je u pobijanom rješenju propušteno navesti zašto se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nekom blažom mjerom te nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju u žalbi upire okrivljenik.

 

6.2. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju okrivljenik smjera tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Naime, u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

7. Naime očigledno je da niti izrečena uvjetna osuda za kazneno djelo s obilježjem nasilja nije polučila svoj specijalnopreventivni učinak i utjecala na okrivljenika da se ubuduće suzdrži od kriminalnih aktivnosti nego je u konkretnom slučaju njegovo protupravno ponašanje progrediralo jer mu se ovdje stavlja na teret počinjenje kvalificiranog oblika teškog kaznenog djela protiv imovine.

 

8. Nadalje, promašen je i nejasan žalbeni navod okrivljenika kako prvostupanjski sud u točki 10. pobijanog rješenja pogrešno navodi odredbu članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer se odredba na koju se poziva ne navodi sukladno zakonskom tekstu koji istu normira.

 

9. Nisu prihvatljive niti žalbene tvrdnje okrivljenika kako mu je navođenjem postupaka u tijeku u pobijanom rješenju povrijeđena presumpcija nedužnosti jer okolnost postojanja kaznenih postupaka u tijeku protiv okrivljenika samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog okrivljenika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

10. Naposljetku, nije točna niti žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije postupio sukladno članku 129. stavku 5. ZKP708., odnosno da okrivljeniku nije dana pouka o pravu da predloži ukidanje istražnog zatvora u skladu s odredbom članka 128. ZKP/08. jer iz zapisnika s ročišta o ispitivanju zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora proizlazi kako je okrivljenik o navedenom pravu poučen.

 

11. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

12. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. studenog 2021.