Poslovni broj: II Kž-438/2021-5

Poslovni broj: II Kž-438/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Š., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kov-12/2021. od 5. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog A. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. Š. zbog devet teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi sa člankom 158. stavak 1. i 5. KZ/11., tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavaka 2. u svezi sa stavkom 6. KZ/11., kaznenog djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i u svezi sa člankom 34. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točka 1. i u svezi sa člankom 153. stavak 2. i 1. KZ/11., kaznenog djela protupravno oduzimanje slobode poticanjem u pokušaju iz članka 136. stavka 1. i 2. u svezi sa stavkom 3. i članak 37. i 34. KZ/11. u stjecaju sa kaznenim djelom sudjelovanjem u samoubojstvu, poticanjem u pokušaju iz članka 114. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 37. i 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni A. Š. po branitelju, odvjetniku B. Š. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o produljenju istražnog zatvora" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ovu žalbu uvažiti, pobijano rješenje ukinuti ili preinačiti na način da će ukinuti to rješenje i svojim rješenjem pustiti okrivljenika na slobodu".

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

5.1. Stoga je neosnovan žalbeni navod kako prvostupanjsko rješenje nije u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., odnosno kako prvostupanjski sud nije određeno i potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, čime se u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5.2. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a posebno iz iskaza oštećenica-žrtava L. Č., T. Š. i S. M.. Ovakvo obrazlaganje osnovane sumnje, iako doista sumarno, ukazuje se dostatnim i ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja, budući da su upravo u podignutoj optužnici sadržani i opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela.

 

6. Žalbom optuženik osporava opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

7. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući značajnu kriminalnu količinu od čak 16 kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, duljinu inkriminiranog razdoblja u trajanju više od godine i pol, okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela počinjenih na štetu maloljetne L. Č., svoje supruge T. Š. te S. M. kao i težine istih i zapriječene kazne, pa kada se tome pridoda izrazito visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, bezobzirnosti i okrutnosti u protupravnom postupanju, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani ovog okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se, ne može prevenirati mjerama opreza.

 

8. Slijedom svega izloženog, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela koja opasnost se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

 

9. U odnosu na žalbeni prigovor okrivljenika kako mu je prvostupanjski sud formulacijom u točki 6. pobijanog rješenja povrijedio presumpciju nedužnosti, ovaj sud ističe kako iz cjelokupnog izričaja prvostupanjskog suda jasno proizlazi kako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, kako je to uostalom i izrijekom naveo prvostupanjski sud u točki 5. pobijanog rješenja. Uslijed navedenog, očita omaška prvostupanjskog suda u točki 6. pobijanog rješenja gdje navodi da je "okrivljenik u dugom vremenskom razdoblju počinio veliki broj kaznenih djela protiv spolne slobode na štetu više osoba" nije od takvog značaja da bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti se time dovodi u pitanje presumpcija nedužnosti okrivljenika.

 

10. Stoga, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu

 

11. Kako, dakle, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. studenog 2021.