Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 4435/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4435/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz M., kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u M., protiv tuženika G. M., M., kojeg zastupa gradonačelnik J. B., a ovog punomoćnica T. B., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj -1059/2019-2 od 30. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-3936/2018 od 11. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja D. R., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-3936/2018 od 11. prosinca 2018. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 232.500,00 kuna sa pripadajućim kamatama kao neosnovan.

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj -1059/2019-2 od 30. svibnja 2019., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu, podredno predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužitelj neosnovano ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

8. Predmet spora je isplata iznosa od 232.500,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za nekretninu koja mu je oduzeta bez valjanog pravnog osnova odnosno bez rješenja o deposedaciji i bez plaćanja naknade.

 

9. U tijeku postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine do 1982., kada je predmetna nekretnina temeljem Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta Skupštine ..., objavljene u Glasniku br. 1/82 od 25. siječnja 1982., prenesena u društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist tužitelja, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji u posjed Općini ili drugoj osobi;

 

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja javnu prometnicu (... ulicu) koja je sastavni dio sustava prometnica na području G. M., te je u cijelosti uređena na način da je kolnik pokriven asfaltom, izgrađeni su nogostupi i postavljena javna rasvjeta;

 

- da je ova prometnica izgrađena i uređena još 80-tih godina prošlog stoljeća i u pravnom statusu je nerazvrstane ceste;

 

- da je u Glasniku ... br. 3. od 13. kolovoza 1993. objavljeno rješenje o određivanju ulica i trgova u gradu M. među kojima je i ...ulica;

 

- da je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za povrat u isključivi posjed ove nekretnine označene kao čest. zem. ... KO M.-M. površine 155 m2;

 

- da za predmetnu nekretninu nije doneseno rješenje o izvlaštenju ili deposedaciji, pa ni rješenje o naknadi.

 

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi, prihvaćajući istaknuti prigovor zastare tuženika, odbijaju zahtjev tužitelja uz zaključak da je zahtjev tužitelja dospio u trenutku kad on više nije mogao zahtijevati povrat nekretnine (najkasnije 1993.), a da je tužba podnesena 6. studenoga 2003., dakle po proteku roka iz odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO).

 

11. Sporno je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja naknade za istaknutih 155m2 na čest. zem. ... KO M.-M.

 

12. Pravo vlasnika u pogledu naknade štete za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat, pa sve dok tužitelj može tražiti vraćanje predmetne nekretnine, tražbina tužitelja nije dospjela. Zahtjev za isplatu pa i naknadu štete za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku. Prema tome, da bi tužitelj mogao zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište izvan zakonom predviđenog postupka, potrebno je utvrditi je li takva tražbina za tužitelja dospjela, a potom i je li tražbina zastarjela s obzirom na vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu za isplatu.

 

13. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (u odluci poslovni broj Rev-x-357/2011 od 8. lipnja 2011., Rev-1973/14-3 od 12. travnja 2016. i drugima) potraživanje naknade za zemljište koje je postalo društveno vlasništvo ili je vlasniku oduzeto bez zakonom predviđenog postupka i ne može se tužitelju vratiti, zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku prema odredbi čl. 371. ZOO ako je riječ o stjecanju bez osnove ili po osnovi koja je kasnije prestala, odnosno u roku zastarijevanja tražbine naknade štete - ako je riječ o odštetnom zahtjevu.

 

13.1. S obzirom na to da je utvrđeno da je predmetna nekretnina privedena namjeri prije 1993. godine, onda je tužitelj od tada pa u daljnjih 5 godina imao pravo zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište, a kako je tužitelj tek 6. studenoga 2003. podnio tužbu radi naknade isplate, onda je njegov zahtjev zastario. Dakle, suprotno mišljenju tužitelja, početak tijeka zastare ne može se vezivati za dan izdavanja uporabne dozvole za izgrađenu prometnicu.

 

14. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 24. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu