- 1 -              Rev 1855/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1855/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Č. iz SR Njemačke, M., OIB …, zastupane po punomoćnici M. C. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. B. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7350/13-2 od 14. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5324/08-36 od 13. studenog 2012., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7350/13-2 od 14. ožujka 2017. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5324/08-36 od 13. studenog 2012. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je utvrđeno da je nekretnina upisana u poduložak broj 6694 zk. ul. 225 k.o. G. Z., tj. stambena zgrada u …, Z., sagrađena na čest. br. dio 42, po novoj izmjeri čest. br. 1898., k.o. C. i to stan na trećem katu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini 61 m2, zajednička imovina pokojne E. L. O. B. (zvane E.), djevojačko R., majke tužiteljice i tuženika I. B., te da su pokojna E. L. O. B. i tuženik I. B. suvlasnici navedene nekretnine svaki u 1/2 dijela, pa 1/2 dijela opisane nekretnine tj. suvlasnički dio pokojne E. L. O. B. ulazi u ostavinsku masu (točka I. izreke) te je obvezan tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 42.200,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP-a s prijedlogom da se ta presuda preinači u skladu s navodima revizije ili da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stan na trećem katu desno u stambenoj zgradi u Z., …, koji je upisan u poduložak 6694 zk.ul. br. 225 k.o. G. Z. bračna stečevina njezine pokojne majke E. L. O. B. i tuženika I. B. na jednake dijelove pa da jedna polovina predmetne nekretnine ulazi u ostavinsku imovinu iza pokojnice.

 

6. U postupku je utvrđeno:

 

- da je pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. O-7709/02 vođen ostavinski postupak iza pokojne E. L. O. B. - majke tužiteljice i supruge tuženika,

 

- da je rješenjem ostavinskog suda od 14. travnja 2008. prekinut ostavinski postupak te je upućena tužiteljica pokrenuti parnični postupak protiv tužitelja radi utvrđenja da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice te da u tom dijelu treba ući u ostavinsku masu,

 

- da je predmetna nekretnina stečena ugovorom o kupoprodaji stana od 24. srpnja 1992. za cijenu od 1.446,212 HRD odnosno 6.758,00 DEM  te da je u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasništvo tuženika,

 

- da su pokojna E. L. O. B. i tuženik sklopili brak … te da je brak prestao smrću supruge …,

 

- da su supružnici još od 1970. živjeli i radili u Njemačkoj, da je pokojna E. otišla u mirovinu 1984. te da je po tvrdnji samog tuženika vodila tri ugostiteljska objekta u razdoblju od 20-tak godina, da je pored toga prodavala i određene artikle na tržnici, dakle pored mirovine ostvarivala i dodatna primanja iz prihoda ugostiteljskog objekta i prihoda od prodaje robe na tržnici te je sporni stan kupljen zajedničkim sredstvima kako od prihoda pokojne E. tako i od prihoda koje je ostvarivao tuženik.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi uz primjenu odredbi čl. 277. i čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 - službeni pročišćeni tekst, 59/90 i 25/94 - dalje: ZBPO) utvrđuju da je predmetna nekretnina, bez obzira što je bila upisana kao isključivo vlasništvo tuženika, zajednička imovina pokojne E. L. O. B. i tuženika stečena u braku, odnosno da predstavlja bračnu stečevinu i to u jednakim dijelovima. Zbog toga prihvaćaju zahtjev da se utvrdi kako 1/2 predmetnog stana ulazi u ostavinsku imovinu pokojnice.

 

8. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, revizijski je sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Suprotno tvrdnji revidenta, nije u nižestupanjskim presudama počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presude nisu nerazumljive te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i sadržaja tih isprava i zapisnika.

 

10. Suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu s čl. 8. ZPP-a, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Takva ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

11. Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer na temelju odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može osnovano izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Na utvrđene činjenice, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo sadržano u čl. 277. i čl. 287. ZBPO-a.

 

13. Slijedom iznesenog, kako revizija tuženika nije osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 24. studenoga 2021.