Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                      1                                                   Gž Ovr-450/2021-2

 

            

 

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                               Gž Ovr-450/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Maji Skorić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja D. K., OIB… iz N., zastupanog po punomoćniku P. J., odvjetniku iz L., protiv ovršenice B. K., OIB iz L., zastupane po punomoćnicima iz ZOU A., odvjetnicima iz R., radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu pod brojem Ovr-1441/2019-33 od 27. rujna 2021. godine, dana 24. studenog 2021. godine,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu  pod brojem Ovr-1441/2019-33  od 27. rujna 2021. godine.

              II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstva od 11. srpnja 2018. godine kao neosnovan, žalbu je izjavila ovršenica pobijajući ga uvodno „…. iz svih žalbenih razloga, a posebice onih sadržanih u odredbi članka 50. Ovršnog zakona, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava,  te bitne povrede odredaba ovršnog postupka“, sa prijedlogom da se žalba prihvati, te pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev za naknadu troska žalbenog postupka.

              2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              3. Žalba nije osnovana.

              4. Prema razlozima rješenja, ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te da takav prijedlog predstavlja uvjet iz članka 65. stavak1. točka 1. OZ, međutim, da ovršenica nije učinila  vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosa) pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da nije konkretizirala niti učinila vidljivim posljedice koje mogu proizaći iz takve ovrhe, već samo navela da bi bila ugrožena njena životna egzistencija i egzistencija njezine djece, te da se nalazi u nepovoljnijem položaju jer bi morala pokrenuti novi postupak za povratak ustegnutog novačenog iznosa, pri čemu da takve navode ne potkrepljuje dokazima.

              5. Ovršenica u žalbi u bitnom ističe da prvostupanjski sud nije primijenio načelo materijalne istine, niti savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, jer je zanemario činjenice:

- da je ovršna isprava u postupku izvansudske ovrhe presuda Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Labinu broj P-953/15 od 26. listopada 2015. godine kojom je utvrđena obveza isplate ovrhovoditelja prema ovršenici u iznosu od 121.167,50 kuna sa zateznim kamatama, te ujedno obveza na isplatu ovršenice prema ovrhovoditelju u iznosu od 95.522,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da je ovršenica Izjavom o prijeboju izvršila Prijeboj predmetnih potraživanja, te da je preostala samo isplata iznosa od 34.194,30 kuna od strane ovrhovoditelja prema ovršenici, a navedenu izjavu ovrhovoditelj da je zaprimio dana 7. prosinca 2016. godine,

- da je ovršenica pokrenula pred istim sudom ovršni postupak radi naplate koji se vodi pod brojem Ovr-2615/2017 i u kojem je doneseno rješenje o ovrsi od dana 4. travnja 2017. godine, kao i da je ovrhovoditelj izjavio žalbu u kojem se pozvao na prijeboj potraživanja,

- da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak radi donošenja rješenja o osiguranju novčanog potraživanja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini temeljem iste presude, te da je doneseno rješenje o osiguranju koje je po žalbi ovršenice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Osijeku te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, pri čemu je iz tog rješenja vidljivo da je drugostupanjski sud kod odlučivanja imao u vidu Izjavu o prijeboju,

- da su zahtjevi ovrhovoditelja i ovršenice za ponavljane pravomoćno dovršenog postupka niz kojeg potječe ovršna isprava odbačeni, odnosno odbijeni, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu pod brojem P-656/20 od 9. studenog 2020. godine,

- da ovrhovoditelj više nema nikakvih potraživanja prema ovršenici, te da upravo suprotno ovršenica ima potraživanje prema ovrhovoditelju, koje nije u mogućnosti naplatiti, a kako je majka dvoje djece od kojih je jedno malodobno, a drugo se školuje, da je na taj način  ugrožena njihova egzistencija, ovo tim više kada je bila prisiljena realizirati stambeni kredit kako bi osigurala stambeno pitanje sebi i djeci, dok ovrhovoditelj koristi sam kuću kao njihovu zajedničku imovinu.

              6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku održano ročište dana 26. siječnja 2021. godine na kojem se ovršenica izjasnila da se šteta sastoji u tome što ne postoji potraživanje ovrhovoditelja, kao i  u nedopuštenoj zapljeni novčanih sredstva zbog čega da se ovršenica nalazi u nepovoljnijem položaju jer mora pokrenuti novi postupak za povrat ustegnutog iznosa prema ovrhovoditelju koji se nalazi u financijskoj blokadi, jer ima saznanja da postoje ovrhe prema ovrhovoditelju koje nisu naplaćene, pri čemu je navela da ovrhovoditelj ima još jednu nekretninu.

7. Ujedno, iz podataka spisa proizlazi da je ovršenica rješenjem pod brojem Povr-1441/2019- 32 od 27. rujna  2021. godine  upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, prema razlozima obrazloženja (pod točkom 6.) zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona („Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/2016 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ) u vezi članka 210. OZ, a to stoga što ovršenica tvrdi da je potraživanje prestalo i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu.

8. Pri procjeni postojanja  pretpostavki za odgodu prijenosa, sud odlučuje u smislu odredbe članka 2. stavak 1.ZPP  u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ  u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

9. Početno treba imati u vidu da  odgoda prijenosa zapljenjenih sredstava, ne znači  istodobno i odgodu  sukcesivne daljnje zapljene  tražbine iz ovršne isprave, ukoliko ona nije zapljenjena u cjelokupnom iznosu.

10. U odnosu na razlog za odgodu u kojem se ovršenica poziva na odredbu  članka 65. stavak 1. točka 8. OZ, u konkretnom slučaju, prijedlog za  donošenje rješenja kojim će se naložiti Agenciji da odgodi  izdavanje naloga bankama za prijenos zapljenjenih sredstava ovršenika - o kojem se odlučuje  u ovom postupku, nije bio utemeljen na tom razlogu  za odgodu ovrhe, već je po ocijeni ovog drugostupanjskog  suda bio utemeljen na odredbi članka 65. stavak 1. točka 5. OZ, budući je ovršenica podnijela prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos zapljenjenih novčanih sredstava ovršenika proglasiti nedopuštenim (članak 210. stavak 2. OZ).

11. Odgovarajući na navode žalbe koji se odnose na nastanak nenadoknadive  ili teško nadoknadive štete koju ovršenica objašnjava prestankom tražbine iz ovršne isprave zbog prijeboja, radi se o žalbenom razlogu vezanom za podnošenje  prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, glede kojeg je ovršenica upućena u parnicu.

12. U odnosu na tvrdnju ovršenice da bi zbog provođenja ovrhe  bila prisiljena iznaći način naplate protiv ovrhovoditelja i pokrenuti nove postupke, u situaciji  kada se protiv ovrhovoditelja već vode drugi postupci  i postoje  druge nenaplaćene ovrhe, takav prigovor nije konkretiziran glede navedenih  postupaka (kao ni u odnosu na tvrdnju istaknutu u žalbi o nemogućnosti naplate u postupku koji vodi protiv ovrhovoditelja  pod brojem Ovr-2615/2017 i u kojem je doneseno rješenje o ovrsi od dana 4. travnja 2017. godine) te stoga ne ukazuju na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete time što ovršenica ne bi bila u mogućnosti ili bi teško mogla naplatiti svoje eventualno potraživanje u postupku povrata, a zbog čega bi uslijed toga bila ugrožena njena  egzistencija i egzistencija njene djece, ovo tim više kada ovršenica na ročištu navodi da ovrhovoditelj  ima još jednu nekretninu.

13. Slijedom navedenog, neosnovanu žalbu ovršenice trebalo je odbiti i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 2. OZ u vezi članka 21. ZPP).

14. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavak 7. OZ.

 

U Šibeniku, 24. studenog 2021. godine

 

 

                                                                                                     S U D A C

 

                                                                                                     Maja Skorić,v.r.

             

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu