Pn-37/2020

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja S.
S. iz B.,  O.:…, zastupan po pun. D.
Đ., odvj. u S., protiv tuženika A. H. d.d. iz Z., O.:…, zastupano po pun. M. D., odvj. u S., radi
naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. studenog

2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. Đ., odvj. u S. i
punomoćnika tuženika M. D., odvj. u S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku A. H. D. iz Z.,
O.:…, isplatiti tužitelju S. S. iz B. (S. R.
N.), O.:…, s osnova naknade štete na vozilu
iznos od 1.800,00 EUR-a, plativo u kunama po prodajnom tečaju Z. b.d.d. na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 7. 10. 2019. pa do
isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od

10.346,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2021. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je 24. 8. 2019. u P. kraj O. došlo do
prometne nezgode u kojoj je oštećen tužiteljev auto marke M. B. reg. ozn.
…. Za štetni događaj da je odgovoran N. B., budući je u
alkoholiziranom stanju i u ranim jutarnjim satima vozeći prevelikom brzinom prešao
na tužiteljevu stranu ceste i udario ga svojim vozilom marke B. reg ozn….

 

 

 

 

 

 

 

2 Pn-37/2020

osiguranu kod tuženika policom…. Tužiteljevo vozilo da je vrijedilo

6.500 eura. S obzirom da je na njemu nastupila totalna šteta, olupinu da je prodao za

7.400,00 kn (cca 1000 eura) a njegov osiguravatelj A. da mu je na ime
djelomične štete isplatio 2.400,00 EUR-a uz obrazloženje da ostatak štete mora
tražiti od odgovornog osiguratelja, što je u konkretnom slučaju tuženik. Predmetnom
tužbom tužitelj potražuje preostalih 3.100 EUR-a, što predstavlja razliku od
procijenjene vrijednosti vozila (6.500,00 kn) i isplaćene naknade štete odnosno cijene
postignute za prodaju ostataka. Zahtjevom za naknadu štete da se obratio tuženiku

7. 10. 2019., a nakon dva mjeseca tuženik da je tražio dostavu obračuna visine štete
A. i dokaz o isplati štete. Tako da je tuženiku trebalo dva mjeseca po zaprimanju
odštetnog zahtjeva da zatraži prometnu dozvolu, dok mu je procjenu svog
osiguratelja tužitelj dostavio uz odštetni zahtjev zajedno s fotografijom automobila, a
tuženik da ima svoje procjenitelje koji su mogli procijeniti visinu štete. Budući tuženik
ne želi tužitelju platiti prouzročenu štetu, te mu priznaje odgovornost od 50%, onda
tužitelj mora isplatiti makar taj postotak štete po svojoj procjeni. Predloženo je da sud
donese presudu kojom će obvezati tuženika da isplati tužitelju iznos od 3.000,00
eura s zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štetnog događaja do
isplate.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tvrdi da se tužitelj
nije pridržavao odredbe čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s
obzirom da je do štetnog događaja došlo na dijelu ceste na kojemu nisu obilježene
kolničke trake, te se morao kretati što bliže desnom rubu kolnika. Iz potvrde policije
da je razvidno kako je tužitelj odmah platio kaznu za prekršaj, jednako kao i drugi
sudionik štetnog događaja. U mirnom postupku da je ne samo tuženik, već i inozemni
osiguratelj ocijenio doprinos tužitelja i osiguranika tuženika podjednakim omjerom od
50%, te stoga tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja u tom omjeru. Pri tom se
poziva na stav VSRH iz odluke Rev-3337/93, prema kojoj u situaciji kad trake nisu
obilježene, a drugo vozilo se nije kretalo što bliže desnom rubu, doprinos stranaka
šteti cijeni u omjeru od 50%. Tuženik osporava i način računanja visine štete, jer se
visina spašenih dijelova ne računa iznosom koji je tužitelj dobio prodajom istih, već
vještak mora izračunati vrijednost spašenih dijelova i tako uračunato odbiti od ukupno
nastale štete. Vrijednost spašenih dijelova da je po obračunu procjenitelja znatno
iznad one za koju tužitelj tvrdi da je prodao spašene dijelove, te je stoga i osiguratelj
tužitelja isplatio iznos od 50% naknade štete, očito od vrijednosti vozila uzevši skoro
veći postotak spašenih dijelova od onog kojeg koristi tužitelj. Zaključno, tuženik
smatra da je isplatom iznosa od 3.400,00 EUR-a , tužitelj u cijelosti namiren.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom potvrde PU SD
PP O. od 20. 9. 2019., zahtjeva za dostavu izvješća o prometnoj nezgodi od …., potvrde o oštećenju vozila PU SD PPP …, police osiguranja za vozilo tužitelja, preslike putnih
isprava tužitelja, pismena A. A. V. od 2. 9. 2019., ugovora o
kupoprodaji motornog vozila, ugovor o kupoprodaji vozila od 11. 9. 2019., fotografija
štetnog događaja i vozila, odštetnog zahtjeva od 7. 10. 2019., oglasa za prodaju
vozila M. B. od 7. 10. 2019., podataka o vozilu, uvjerenje Ministarstva
o O.-u tužitelja od 29. 1. 2020., izvida štete A.
Z. d.d. od 12. 10. 2019., preslika spisa predmetne prometne nezgode PU
SD PP O. (zapisnik o očevidu, skica, prekršajni nalozi, potvrde o
naplaćenoj novčanoj kazni, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, službene

3 Pn-37/2020

zabilješke o izjavama sudionika predmetnog štetnog događaja, saslušanjem
svjedoka N. B. i I. S., saslušanjem tužitelja te vještačenjem po
vještaku prometne struke dipl ing. N. K..

4.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5.Među strankama nije sporno:

- kako je 24. 8. 2019. u P. kraj O. došlo do prometne nezgode u
kojoj je oštećeno vozilo tužitelja marke M. B. reg. ozn. …

- kako je u štetnom događaju sudjelovao i osiguranik tuženika N. B.
upravljajući vozilom marke B. reg. ozn. … osiguranim kod
tuženika policom od automobilske odgovornosti …,

- kako je do samog štetnog događaja došlo u …u mjestu
P., uz sjeverni rub kolnika…., na cesti s kolnikom u oba smjera,
bez razdjelne kolničke crte,

- kako je na mjestu nastanka štetnog događaja vrijedilo ograničenje brzine

50km/h,

- kako je do štetnog događaja došlo u 5,35 sati ujutro,

- kako je tužitelj prodao olupinu vozila za iznos od 7.400,00 kn (cca 1000 EUR-

a),

- kako je osiguratelj tužitelja A. isplatio tužitelju na ime djelomične štete

iznos od 2.400 EUR-a,

- kako je obojici sudionika predmetnog štetnog događaja na licu mjesta izdan
prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 47. st. 2. kažnjivo po čl. 47. st.
3. ZSCP-a, te kako su oba sudionika platila novčanu kaznu u iznosu od po
650,00 kn,

- kako je nad obojicom sudionika predmetnog štetnog događaja izvršeno
alkotestiranje, te je kod osiguranika tuženika utvrđena koncentracija alkohola
od 0,72 g/kg umanjena za 0,1 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške
mjerenja što iznosi 0,62 g/kg, dok kod tužitelja nije nađeno tragova alkohola,
- kako se tužitelj obratio tuženiku radi naknade štete podneskom od 7. 10.
2019., te kako tuženik u roku propisanom odredbom čl. 12. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu nije isplatio tužitelju nespornu visinu štete.

6.Sva naprijed navedene utvrđenja nisu sporna među strankama te proizlaze iz
isprava koje su stranke priložile u spis( zapisnika o uviđaju, zapisnika o
alkotestiranju, prekršajnih naloga, isplata A.-a i dr.).

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi visinu štete nastalu na
vozilu tužitelja te odgovornost sudionika predmetnog štetnog događaja za nastalu
štetu. Naime, tužitelj tvrdi da je za nastali štetni događaj odgovoran osiguranik
tuženika u cijelosti, dok tuženik tvrdi kako postoji podijeljena odgovornost stranaka za
nastali štetni događaj u jednakim omjerima iz razloga što je do štetnog događaja
došlo na cesti na kojoj nisu obilježene prometne trake, te se oba sudionika štetnog
događaja nisu pridržavala pravila da se u takvoj situaciji drže bliže desnom rubu
kolnika, kako je propisano odredbom čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama.

4 Pn-37/2020

8.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05,
41/08 i 125/11 ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je
ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije
imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda
prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.Na okolnost činjenica vezanih uz nastanak štetnog događaja i ulogu sudionika
u istom, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. B., osiguranika
tuženika, I. S., putnice u vozilu tužitelja (njegove supruge) i samog tužitelja te
vještačenjem po vještaku prometne struke N. K., dipl. ing.

11.Svjedok N. B. u svom iskazu navodi da je do štetnog događaja došlo
u P. na dijelu ceste koji je bio novoasfaltiran, bez srednje trake. Do sraza da
je došlo po sredini zamišljene trake, više na njegovoj strani. Inače, da mu je dobro
poznata ova dionica ceste, jer njome često putuje. Tvrdi da je vidljivost bila uredna,
cesta suha, da je bio mrak i da je vozio s kratkim svjetlima. Ne sjeća se kojom
brzinom je vozio, misli da nije prebrzo. Prednjim lijevim dijelom svog vozila da je
udario u zadnji lijevi dio vozila tužitelja. S obzirom da je bila noć, da je vidio svjetla iz
suprotnog smjera i procijenio da oba vozila mogu proći, radi čega nije bilo kočenja.
Zbog ovog štetnog događaja da je svom osiguratelju uplatio traženi iznos od

18.500,00 kn.

12.Svjedokinja I. S. u svom iskazu navodi kako je tužitelj vozio od 20-25
km/h njihovom desnom stranom, dok je osiguranik tuženika u jednom trenutku izletio
u okuci iz suprotnog smjera velikom brzinom, da je vozio u njihovoj traci, te da je
zbog nemogućnosti zaobilaska, prethodno izgubivši kontrolu nad vozilom , udario u
zadnji lijevi kraj vozila tužitelja. Također, osiguraniku tuženika da je pukla guma, radi
čega je bio prisiljen da se zaustavi. Tvrdi da je kod osiguranika tuženika bio osjetan
zadah alkohola, da nije htio pozvati policiju, te da je policija došla oko 8 sati i obavila
potrebno mjerenje te sastavila zapisnik. Po njenoj procjeni, osiguranik tuženika je
vozio najmanje 80 km/h.

13.Tužitelj u svom iskazu navodi da je vozeći u smjeru M. poštivao sva
prometna pravila, te da se osiguranik tuženika pojavio iznenada u njegovoj traci, radi
čega je očekivao frontalni sudar. Reagirao je na način da je stao. Također navodi da
je osjetio miris alkohola kod osiguranika tuženika. Procjenjuje da je vozio brzinom od
oko 30km/h, dok ne želi procjenjivati brzinu kretanja osiguranika tuženika. Svakako,
smatra da se radilo o brzoj vožnji i da je vozio u njegovoj traci.

14.Vještak prometne struke N. K. analizirao je dinamiku nastanka
predmetnog štetnog događaja temeljem podataka koji se nalaze u sudskom spisu,
prvenstveno policijskog zapisnika s priležećom kroki skicom mjesta događaja.
Temeljem tih dokaza očitovao se u pogledu mjesta i načina sraza, brzine kretanja
sudionika, te načina nastanka nezgode i mogućnosti nastanka iste.

15.Prema nalazu vještaka, do štetnog događaja došlo je u mjestu P. na…, a dinamiku i položaj sudionika zaključno opisuje kako slijedi:

5 Pn-37/2020

-Kolnik navedene dionice na bližem licu mjesta nezgode ukupne je širine 5,4 metra i nije podijeljen središnjom crtom na dva prometna traka.

-Neposredno prije sraza osobno vozio „M.“ reg.oznake i broja ….kreće se južnim dijelom kolničke površine iz smjera zapada u smjeru istoka i
neposredno prije sraza kreće se sa brzinom od oko 32,3 km/h ili 8,99 m/s.
-Neposredno prije sraza osobno vozilo „B.“ reg.oznake i broja …kreće

se sjevernim dijelom kolničke površine iz pravca istoka u pravcu zapada i
neposredno prije sraza kreće se sa brzinom od oko 72,4 km/h ili 20,07 m/s.
-Do sraza između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila „B.“ i to lijevog
dijela prednjeg branika, prednjeg lijevog kotača, prednjeg lijevog blatobrana i
stražnjeg više lijevog dijela osobnog vozila „M.“ i to stražnjih lijevih vrata,
stražnjeg lijevog kotača, stražnjeg lijevog blatobrana i lijevog dijela stražnjeg branika
dolazi na udaljenosti od oko 26 metara od početne točke mjerenja u smjeru zapada i
oko 2,7 metara od sjevernog ruba kolnika u smjeru juga, dakle oko sredine kolničke
površine.

-Analizom konačnih položaja sudionika predmetno štetnog događaja nakon sraza,
vještak zaključuje da je u samom srazu i neposredno prije njega osobno vozilo
„M.“ sa svojim bočnim desnim dijelom bilo položeno paralelno sa južnim
rubom kolnika i u samom srazu i neposredno prije njega sa svojim bočnim lijevim
dijelom od sjevernog ruba kolnika bilo je udaljeno oko 2,7 metara.

-Vještak temeljem prednjeg zaključuje, ako se uzme u obzir širinu osobnog vozila
„M.“ od 1,8 metara da je osobnom vozilu „M.“ sa njegove desne strane
za sigurno kretanje kolničkom površinom ostalo oko 0,9 metara.

-Analizom putanje kretanja osobnog vozila „B.“ , vještak zaključuje da je
neposredno prije sraza osobno to vozilo imalo tendenciju ulaska na južni prometni
trak, odnosno u sam sraz ušlo je pod kutom od oko 15° u odnosu na zamišljenu
središnju crtu.

-Vještak potom analizira putanju kretanja oba sudionika u predmetnom štetnom
događaju, te zaključuje da se niti jedan od sudionika nije držao bliže svom desnom
rubu kolnika, odnosno da su jedan i drugi sudionik imali još prostora najmanje 0,5
metara za pomak prema svom desnom rubu kolnika uvažavajući sigurnosni razmak
svojih desnih dijelova od desnog ruba kolnika, ali isto tako zaključuje da je u sraz
osobno vozilo „B.“ ušlo sa prednjim lijevim dijelom na južnu prometnu traku pod
kutom od oko 15 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os kolnika, dok se osobno vozilo
„M.“ u trenutku sraza i neposredno prije njega kretalo svojim desnim dijelom
paralelno sa južnim desnim rubom kolnika i svojim lijevim dijelom položen oko
središnje crte.

-Vještak zaključuje kako se, vremenski gledano sekundu prije samog sraza
osobno vozilo „B.“ od mjesta naleta nalazilo udaljeno oko 20 metara, dok se
osobno vozilo „M.“ za isti vremenski interval jednu sekundu prije sraza
nalazilo od mjesta sraza udaljeno oko 9 metara, pa je njihova međusobna udaljenost
iznosila oko 29 metara.

-Vještak također zaključuje da su s obzirom na konfiguraciju kolničke površine u
tom trenutku vremenski gledano sekundu prije sraza, sudionici u ovoj prometnoj
nezgodi mogli uočiti svjetla drugog vozila.

-Vještak zaključuje da na udaljenosti od oko 20 metara prije sraza, gdje se
nalazilo osobno vozio „B.“ vremenski gledano sekundu prije sraza kada su se
sudionici mogli međusobno uočiti, vozač tog vozila uz poduzimanje intenzivnog

6 Pn-37/2020

kočenja do mjesta sraza zaustavio bi se da se gibao brzinom od oko 40 km/h, ili 11,1 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

-Vještak također zaključuje da su, vremenski gledano sekundu prije sraza oba
sudionika mogla korigirati svoje putanje kretanja otklonom volana u desno
približavanjem svom desnom rubu kolnika i na taj način sraz bi se izbjegao.

16.Prema odredbi čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN
67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) vozač je
dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika,
a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilom u kretanju držati što bliže desnom rubu
kolnika i tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete
prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu, i ne
izlaže sebe opasnosti.

17.Prema odredbi čl. 51. st. 1. istog zakona na cestama propisano je da je vozač
dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti,
preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa, tako da
vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom, koju u konkretnim
uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema
prometnom pravilu ili znaku.

18.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako je
tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, odnosno da postoji podijeljena
odgovornost sudionika predmetnog štetnog događaja za nastalu štetu. Naime, sud je
u postupku saslušao sudionike predmetnog štetnog događaja koji, svaki sa svoje
točke gledišta i zainteresiranosti za ishod postupka opisuje dinamiku nastanka
štetnog događaja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu dionica predmetne ceste nije bila
poznata, da je vozio brzinom od 30 km/h držeći se svoje zamišljene trake, te da je
osiguranik tuženika došao iz suprotnog smjera većom brzinom u alkoholiziranom
stanju i prešao u suprotnu traku. S druge strane, osiguranik tuženika umanjuje svoju
odgovornost za nastali štetni događaj, te tvrdi da je tužitelj zašao u njegovu traku.
Inače, njemu je dobro poznata ova cestovna dionica za razliku od tužitelja. Nesporno
je da je prilikom štetnog događaja bio u alkoholiziranom stanju, odnosno da je
njegova koncentracija alkohola u krvi bila iznad dopuštene od 0,5 g/kg. Stoga je sud
svoj zaključak o odgovornosti za predmetni štetni događaj temeljio na nalazu
vještaka prometne struke, koji je svoj nalaz i mišljenje dao temeljem policijskog
zapisnika i kroki skice koji sadrže podatke o položaju vozila, širini ceste, dopuštenoj
brzini kretanja, pretrpljenoj šteti i dr. Nalaz vještaka sud stoga cijeni objektivnim i
temeljem takvog nalaza i mišljenja drži da bi tužitelj za nastali štetni događaj bio
odgovoran omjerom od 20% i to isključivo iz razloga što se oba sudionika nisu držala
bliže svom desnom rubu kolnika, jer su oba imala najmanje 0,5m prostora za pomak
prema desnom rubu kolnika uvažavajući sigurnosni razmak svojih desnih dijelova
vozila od desnog ruba kolnika, te imajući u vidu činjenicu da su oba sudionika mogla
korigirati svoje putanje kretanja otklonom volana u desno, odnosno približavanjem
desnom rubu kolnika, čime bi se izbjegao sraz. Dakle, odgovornost tužitelja temelji se
na činjenici da je imao mogućnost korigiranja svoje putanje na način da se približi
desnom rubu kolnika i da je prije sraza mogao otklonom volana u desno izbjeći sraz.
Međutim, sud smatra da je za predmetni štetni događaj u pretežnoj mjeri odgovoran

7 Pn-37/2020

osiguranik tuženika jer je vozio brzinom od 72,4 km/h na mjestu gdje je ograničenje
brzine 50km/h, da je bio u alkoholiziranom stanju, te da je u sraz ušao pod kutom od
15 stupnjeva u južni prometni trak, i da se, kao ni tužitelj nije pridržavao pravila
približavanja desnom rubu kolnika, nije kočio, niti je otklonom volana u desno
izbjegao štetni događaj. Tužitelj je vozio brzinom manjom od dopuštene i nije mu bila
poznata predmetna dionica, dok je osiguranik tuženika bio u alkoholiziranom stanju,
vozio brzinom većom od dopuštene i u sraz ušao pod kutom od 15 stupnjeva na
južnu prometnu traku u odnosu na uzdužnu os kolnika, a predmetna dionica bila mu
je dobro poznata. Dakle, da osiguranik tuženika nije ušao u južnu prometnu traku
pod kutom od 15 stupnjeva brzinom većom od dopuštene, predmetna vozila bi se
mimoišla i ne bi došlo do štetnog događaja. Za ponašanje i prosudbu osiguranika
tuženika odgovorna je količina alkohola od 0,72 g/cm 3, jer pri toj koncentraciji
nastupaju lagane smetnje u ravnoteži, govoru, vidu, vremenu reakcije i sluhu.
Nadalje, smanjena je mogućnost procjene i samokontrole, nastaju smetnje u
razboritosti i sjećanju, te pripita osoba vjeruje kako funkcionira bolje nego što je to s
stvarno slučaj (mr. sc. J. G., dr. med.; spec. psihijatar, Za razliku od tužitelja osiguraniku
tuženika je cesta na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja bila vrlo dobro
poznata, na njoj je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, no evidentno je da pod
utjecajem alkohola nije prilagodio svoju brzinu stanju i potrebama ceste, te je pod
kutom od 15 stupnjeva ušao u južnu traku kojom se kretao tužitelj, čime je njegova
odgovornost veća, bez obzira na činjenicu što su oba vozača otklonom volana u
desno mogla izbjeći sraz.

19.Slijedom naprijed izloženog, budući je vještak prometne struke dao mišljenje
kako je prosječna vrijednost predmetnog vozila tužitelja u N. na dan
prometne nezgode iznosila 6.500,00 EUR-a, i da vrijednost spašenih ostataka iznosi

1.000,00 EUR-a, kojem nalazu stranke nisu prigovorile, tužitelju je valjalo dosuditi
iznos od 1.800,00 EUR-a. Jednostavnom matematičkom operacijom, 80%
procijenjene štete na vozilu tužitelja od 6.500,00 EUR-a daje iznos od 5.200,00 EUR-
a, te od ovog iznosa valjalo odbiti iznos koji je tužitelju isplaćen s osnova spašenih
dijelova od 1.000,00 EUR-a kao i iznos od 2.400 EUR-a koliko je tužitelju isplatio
njegov osiguratelj, te tako je dobiven iznos od 1.800,00 EUR-a. Na ovaj iznos
tužitelju pripada zatezna kamata od 7. 10. 2019., sukladno odredbi čl. 12. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 154/14), budući
se tada obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, a da tuženik nije u roku propisanom
odredbom st. 1. istog članka izvršio isplatu nespornog dijela štete.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP–a, sastav
odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, sastav podneska od 7. 9. 2020., zastupanje na
ročištima od 16. 9. 2020., 9. 11. 2020., 2. 6. 2021., 13. 9. 2021. po 100 bodova, za
pristup na ročište od 31. 3. 2021. 25 bodova, što ukupno iznosi 725 bodova, odnosno
uvećano za vrijednost boda s paušalom, 7.250,00 kn. Na ovaj iznos tužitelju pripada
PDV od 1.812,50 kn, tako da trošak zastupanja iznosi 9.062,50 kn. Tužitelju pripada i
trošak sudskih pristojbi tužbe u iznosu od 290,00 kn, presude u iznosu od 580,00 kn,
i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi

12.932,50 kn. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 80% pripada mu
trošak u iznosu od 10.346,00 kn.

8 Pn-37/2020

U Splitu, 23. studenog 2021.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis