REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref 51P: P-5967/2019-17

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske po sutkinji tog suda I. D.,
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. D., OIB: …, iz
S., G. …, zastupan po punomoćnici A. P. Ž., odvjetnici u S.,
protiv tuženika 1. L. V., OIB: …., iz S., U. D.
r. …, 2. H. V., OIB: …., iz S., G. …, zastupane po
punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L., V. & P.
d.o.o. S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12.
listopada 2021. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za
objavu i uručenje presude dana 23. studenoga 2021.

p r e s u d i o j e

I. Dužne su tužene u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od 38.000,00 Eura kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB
na dan donošenja presude sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2015.
pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa
do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

II. Dužne su tužene u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju prouzročeni
parnični trošak u iznosu od 51.400,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje na ovaj iznos teku od 23. studenoga 2021. pa do isplate po
kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

2 Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 19. srpnja 2016. tužitelj A.
D. je naveo kako je tuženiku Z. V. temeljem usmenog ugovora o
zajmu u ožujku 2013. na ime zajma dao iznos od 38.000,00 Eur, a koji iznos se
tuženik obvezao vratiti tužitelju u roku od dvije godine, odnosno do 15. ožujka 2015.
Tužitelj je naveo kako je sa tuženikom bio u tazbinskom srodstvu pa da nije smatrao
potrebnim zaključivati ugovor o zajmu u pisanoj formi i potvrditi ga pred javnim
bilježnikom. Dalje je navedeno da je presudom Općinskog suda u Splitu, br. Pob-
59/15, od 23. listopada 2015. razveden brak tužitelja i kćerke tuženika te da su se
odnosi između parničnih stranaka narušili, a tuženik da nije vratio naprijed navedeni
iznos tužitelju. Tužitelj je naveo i kako je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu zbog
kaznenog djela prijevare te da je prilikom obavijesnog ispitivanja tuženik priznao da
mu je tužitelj dao zajam, naveo da ima volju iznos vratiti, a da će se problemi riješiti
po okončanju diobe bračne stečevine između tužitelja i kćerke tuženika. Tužitelj
navodi kako je sudskom nagodbom od 9. prosinca 2015. riješio podjelu bračne
stečevine, ali da pozajmica nije bila predmetom iste. Zbog navedenoga predlaže
donijeti presudu kojom bi se tuženik obvezao na isplatu iznosa od 38.000,00 Eur-a te
na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u
cijelosti, predložio da isti bude odbijen, istaknuo prigovor nedostatka aktivne
legitimacije, osporio osnovu i visinu.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj P-3773/2016-14, od 4. lipnja 2018. prekinut
je postupak zbog smrti Z. V., a rješenjem posl. broj P-3773/2016-18, od 4.
listopada 2019. postupak je nastavljen te su na mjesto tuženika stupile sada
označene tužene pod 1. L. V. i pod 2. H. V..

4. Na ročištu od 17. ožujka 2021. uređen je tužbeni zahtjev na način da je
dodan tekst „ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan
donošenja presude“.

5. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem presude
Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pob-59/2015, od 23. listopada 2015., rješenja
Općinskog državnog odvjetništva broj K- DO-297/2016, od 24. svibnja 2016., spisa
Općinskog državnog odvjetništva broj K- DO-297/2016, spisa ovog suda broj P-
8483/2015, P-3949/2017, Pob-59/2015, rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-
2313/18 iza pok. Z. V., saslušanjem svjedoka M. D., A.
D., A. D., N. D., parničnih stranaka,

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pob-59/2015, od 23. listopada 2015. proizlazi da su tužitelj i tužena pod 2. bili bračni drugovi te je brak
razveden tom presudom, a uslijed poremećenih odnosa među istima.

8. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K- DO-297/2016,
od 24. svibnja 2016. odbačena je kaznena prijava A. D. protiv Z.
V. zbog kaznenog djela prijevare. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi kako
je Z. V. naveo kako je točno da mu je bivši zet A. D. dao

38.000,00 Eur za otplatu stana na adresi D. r. … u S …. Naveo je da
je nakon što je sa firmom L. završio sudski postupak 2013. vezan za
predmetni stan trebao otplatiti još oko 45.000,00 Eur o čemu da je upoznao i kćerku
H. i zeta A. koji da su mu ponudili novac za otkup kazavši da je to njihova
bračna stečevina. Nekoliko dana nakon da su mu donijeli novac kojom prilikom nisu

3 Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

sačinili nikakav ugovor, a da su se dogovorili da će on vratiti novac kada proda stan i
kupi sebi manji iz razlike u cijeni. Zet da mu je tada rekao da on, supruga i djeca
nemaju interes za taj stan jer u braku imaju obiteljsku kuću u S. i stan u
P.. Budući je došlo do pada cijena i potražnje za stanovima, svoj stan da tada
nije mogao prodati, a naknadno da je tu došla živjeti i njegova kćerka nakon što se
razvela od A. pa da ga i ne može prodati. Naveo je da A. nije isplatio nikakva
novčana sredstva jer osim mjesečnog prihoda koji mu je nužan za život nema drugih
primanja, a s A. da i je dalje u dobrom odnosu te od duga ne bježi i ima ga
namjeru vratiti. Napomenuo je kako ima samo jednu kćerku H. koja je s A.
D. bila u braku više od 20 godina i tijekom kojeg su sagradili veću obiteljsku
kuću i kupili stan te imaju dvoje punoljetne djece pa će sva njegova imovina, pa tako i
taj stan koji po tržišnoj vrijednosti vrijedi puno više od pozajmljenog novca, ostati u
nasljedstvu kćerke i djece. Konačno je izjavio kako se između njegove kćerke i A.
D. vodi postupak oko podjele bračne stečevine pa tako i tog novca koji mu je
A. dao za otkup stana.

9. Iz sudske nagodbe zaključene pred ovim sudom dana 9. prosinca 2015.
pod posl. brojem P -8483/15 proizlazi da je istom H. D. naspram A.
D. utvrđena suvlasnicom za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem.
462/7 K.O. 6063 K.O. S.. Ništa osim ovoga nije uvršteno kao predmet sudske
nagodbe. Niti u tužbi i tužbenom zahtjevu, kojega je tuženik priznao, ne spominje se
iznos novca s osnova bračne stečevine.

10. Iz spisa ovog suda posl. broj P-3949/2017 je razvidno da se vodi po tužbi
tužiteljice Helge Valenta protiv tuženika M. J., a radi utvrđenja prava
vlasništva nekretnine, stana i parkirnog mjesta, 77/549 etažno vlasništvo ( e-1), čest.
zem. 1224 Z.U. 2373 K.O. D. P.. Tužiteljica u tom postupku nastoji
dokazati da je tuženik naveden kao kupac samo iz razloga što je protiv A. D.
bio pokrenut kazneni postupak u okviru kojeg je bila određena privremena mjera
osiguranja oduzimanja imovinske koristi od A. D. i tužiteljice, odnosno da im
je blokirana cjelokupna imovina i da je u tijeku kazneni postupak u kojem će se
dokazivati podrijetlo te imovine radi čega su se tužiteljica i njezin bivši suprug
dogovorili da kao kupac bude naveden „zet“ u tom postupku tuženik. Ove navode
tuženik u tom postupku osporava. Postupak je još uvijek u tijeku.

11. Svjedok M. D., sin i unuk parničnih stranaka, je naveo kako je
njemu poznato da je njegov otac posudio iznos od otprilike 40.000,00 Eur od bake
A., strica N. i tetke M., jer je taj novac bio potreban za stan u S. gdje
su živjeli baka L. i pok. djed Z. te da im je njegov otac posudio ove novce.
Svjedok je naveo kako mu je poznato da dug njegovom ocu nije vraćen, o ovome da
je bilo govora, ali da se nije dogodio. Najbliže rješenju problema da je bilo je 2015.
kada su on, otac i sestra bili u stanu bake L. i djeda Z. u S. te kada je bilo
dogovarano da se taj stan proda i novci vrate. Naveo je da poslije djed ovo nije htio
učiniti, ali da on ne zna zašto. Svjedok odgovara kako je vidio da kada je baka A.
njegovom ocu predala svotu od cca 25.000,00 EUR te da zna da je otac odmah
sutradan s tim novcem otišao kod djeda u S. i predao mu ga.

12. Svjedokinja A. D., kćerka i unuka parničnih stranaka, je navela
da po priči unutar obitelji zna da je njezin otac 2013. posudio novce od svog brata,
sestre i majke kako bi ih dao pok. djedu Z. kako bi isti otkupio stan u S..
Dogovor da je bio da će se ovi novci vratiti, ali kako se nisu vraćali dvije godine
nakon ovoga da su ona, brat i otac bili u S. kod majke, djeda i bake te oni nisu
pristali vratiti novce.

4 Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

13. Svjedoci M. i A. D. su isto kazivali i u obavijesnim
kazivanjima, a u postupku koji se pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu
vodio pod brojem K- DO-297/2016.

14. Svjedokinja A. D., majka tužitelja, je navela kako je 2013. godine
ona bila kod kćerke M. u N. kada ju je telefonskim putem nazvao A.
te je tada čula da je A. molio da mu pozajmi koliko god ima novaca jer da mu hitno
treba puncu za stan, budući bi ga izašao jeftino i smatrao je da bi bilo šteta to
propustiti. Nakon što je M. razgovarala sa suprugom pristala mu je pozajmiti
novce te je otišla na banku i predigla 12.743,69 eura. Svjedokinja je prilikom davanja
iskaza izvadila potvrdu sastavljenu na njemačkom jeziku za koju je tvrdila da je to
dokaz koliko je novca digla kćerka na banci. Navela je da kada se vraćala iz
N. da je ona ponijela za A. 15.000,00 eura koliko joj je dala kćerka te da
mu je ove novce predala odmah kada su došli u njegov stan, a tada da je tamo bio
prisutan samo njegov sin M.. Pored ovoga da je i ona dala još 10.000,00 Eur da
pozajmi Z. za stan. Svjedokinja je navela kako je njoj poznato da je A. dao
Z. 40.000,00 eura za isplatu stana i da mu je on obećao u roku dvije godine vratiti
ove novce jer je rekao da će prodati taj stan i kupiti garsonijeru te vratiti novce.
Svjedokinja nije znala reći je li sporni iznos novca predmet bračne stečevine, te je
navela kako ona zna samo što je ona dala i da novci nisu vraćeni. Svjedokinja je
opisala i susret sa pok. Z. te je rekla kako joj je tada Z. rekao da je njemu
A. posudio novac i da mu ga je on mislio vratiti, ali da mu njih dvije ne daju i
sputavaju ga. Iskaz svjedokinje slaže se sa obavijesnim kazivanjem danim u
postupku pred policijom.

15. Svjedok N. D., brat tužitelja, je naveo kako ga je u siječnju ili
veljači 2013. godine brat A. molio da mu pozajmi iznos od 15.000,00 eura jer da
mu treba za otkup stana od punca i to hitno. On da je imao novce jer je tada bio u
realizaciji POS-ovih stanova te je dogovoreno da će mu on te novce vratiti nakon 2-3
godine nakon što se proda taj stan od njegova punca. Njemu da do dan danas nisu
vraćeni ovi novci. Koliko je čuo od brata A. novac je A. dao Z.. U
obavijesnom kazivanju pred policijom ovaj svjedok je naveo kako mu je poznato, a
što da je saznao od brata A., da je za otkup punčeva stana još novca posudio od
sestre M. J. i majke A..

16. T. A. D. u danom iskazu je naveo kako novac od 38.000,00
Eur kojeg je posudio svom puncu predstavlja novce koje je ranije posudio od svoje
majke, brata i sestre, a da mu se novac nije vratio pa da nije ni on vratio pozajmicu
svojoj rodbini. Naveo je kako sa svojim ranijim puncem nije potpisao ugovor o
pozajmici jer je mislio kako će mu punac novac vratiti, da će dogovor ispoštovati, a
novce da mu je trebao vratiti u roku od dvije godine. Međutim, 2015. da se rastavio te
je njegova dotadašnja supruga išla živjeti kod svojih roditelja u S.. Naveo je kako
je jednom tada s djecom otišao u stan u S. gdje su živjeli njegovi punac i punica
te supruga kako bi se dogovorili o vraćanju novca te mu je tada punac govorio da su
stanovi pojeftinili i da se ne isplati prodavati, a kasnije se pravdao da mu kćerka
došla živjeti kod njega i da ne može. Kada ga je tražio da potpiše pozajmicu on da je
ovo odbio, radi čega ga je tužio Državnom odvjetništvu, a kasnije pokrenuo ovaj
postupak. Iskaz tužitelja dan u ovome postupku podudara se sa obavijesnim
kazivanjem pred policijom.

17. Tužena pod 1. L. V. u iskazu je navela kako njezin pok. suprug
nije nikada od nikog posudio niti 100 kn, da su oni imali ušteđevinu od 5.000 Eur, a u
stanu u S. da su živjeli bez naknade. Njezinog pok. supruga da je pozvala firma i
rečeno mu je da se stan mora otkupiti za 40.000,00 Eur ili da u stanu živi kao

5 Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

podstanar i mjesečno plaća 1.000,00 kuna. Navela je da njezin pok. suprug nije
tražio nikakve novce već da su A. i H., koji su tada bili u braku, došli kod njih i
donijeli svotu od 38.000,00 Eur odnosno da ove novce njezin suprug nikad nije
primio na ruke već da ih je H. odnijela u direkciju za stan. U međuvremenu da su
se A. i H. razveli te je 2014. H. došla živjeti kod njih, iako je bio dogovor da
će se ovaj stan prodati i novci vratiti, obzirom je A. nastavio živjeti u njihovoj kući u
S. a oni kao roditelji nisu željeli da im kćer ide na ulicu već su ostali živjeti u ovom
stanu. Navela je kako njezin bivši zet ima komforan stan u S., P..
Vraćanje novca da nije bilo vezano za nikakav rok, već za prodaju stana u S.. Za
podrijetlo novca znala je reći da su samo doneseni kuće A. i H. dok je navela
kako drži potpuno izmišljenom priču da je novac posuđen od strane A. rodbine.
Tužena je tvrdila da su u vrijeme posudbe A. i H. bili u dobroj financijskoj
situaciji, jer su tada kupili i stan u P., a da je A. dao knjižicu svojoj rodbini
da stave taj novac, iako je imao svojih novaca, kako bi sada mogao ovo tvrditi.
Tužena je navela da su 2015. tužitelj i njegova djeca bili kod nje i njezinog pok.
supruga i da je A. tražio da mu se novac vrati, ali je navela kako nikad nije tražio
pok. Z. da mu se potpiše.

18. Tužena pod 2. H. V. u danom iskazu je navela kako je njoj pok.
otac rekao da ima mogućnost otkupa stana po jeftinoj cijeni odnosno da nastavi
živjeti u stanu i plaća L. 1.000,00 kuna mjesečno. Ona da je tada s bivšim
suprugom razgovarala da bi bilo dobro otkupiti ovaj stan jer je dosta jeftin i to 500
Eur/m2 i da su ga mogli iznajmljivati i ostaviti kasnije djeci, ali da on nije bio
zainteresiran jer su imali kuću u S. i stan u P., ali kasnije je došao i rekao
da je to dobra ideja te su skupa donijeli novce i dali ih njegovim roditeljima. Novci da
su bili iz njihove kuće i da su predstavljali ušteđevinu. Nakon što su donijeli novce da
je ona promijenila devize i išla uplatiti dvije uplatnice u Direkciju za stanove. Prvotni
dogovor da je bio da se taj stan proda i se njima vrate ti novci, ali kako se ona
razvela i otišla živjeti kod roditelja da oni više ne mogu prodati taj stan. Tužena pod

2. je navela kako je u tijeku postupak diobe bračne stečevine, a da je sklopljena
jedna nagodba vezano za kuću u S., dok je za ostalo postupak u tijeku. Prilikom
obavijesnog kazivanja pred policijom tužena pod 2. je tvrdila kako je pozajmljen
novac koji je bračna stečevina da bi na kraju tog razgovora izjavila da ona, kao i
njezini roditelji, ne bježe od dugovanja prema njenom bivšem suprugu A. D.,
te da će to dugovanje vratiti u onolikom iznosu koliko odredi sud ili drugo tijelo po
razdiobi njihove imovine stečene u braku pa tako i novca kojega je ona zajedno sa
A. posudila svom ocu.

19. Dakle, jedino tužena pod 2. tvrdi, a čemu se tužena pod 1. priklanja, da bi
iznos od 38.000,00 Eur predstavljao ušteđevinu stečenu za vrijeme bračne
zajednice, odnosno bračnu stečevinu dok tužitelj i ostali svjedoci za ovaj iznos tvrde
da se radi o pozajmici koju je tužitelj dobio od članova svoje obitelji. Analizirajući sve
naprijed navedene i izvedene dokaze sud je za tvrdnje tužitelja te svjedoka M.
D., A. D., A. D. i N. D. zaključio da su istinite.
Ovo ponajprije stoga što su sin i kći parničnih stranaka ponajviše mogla imati uvida u
raniji zajednički život parničnih stranaka, njihove imovinske prilike, a isti u ovome
postupku potvrđuju da se radi o pozajmici u svrhu otkupa djedova stana, a koju je
pribavio njihov otac. Nadalje i svjedoci A. i N. D. točno potvrđuju sa
navodima tužitelja koje su iznose pozajmili i kada, a svjedokinja A. D. prilikom
saslušanja predaje i određeni dokaz da je njena kćerka podigla iznos novca u svrhu
pozajmice, doduše sastavljen na njemačkom jeziku pa ga sud ne može uzeti u obzir,
ali isto tako mora se primijetiti da se u istome se spominje ime i prezime M.

6 P.. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

J., iznos novca te godina 2013., što je razumljivo neovisno o jeziku isprave. Iako
tužena pod 2. tvrdi da su parnične stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice
živjele lagodno te se u ovome postupku poziva na kazneni postupak koji se vodi
protiv tužitelja, za navesti je da bračnu stečevinu parničnih stranaka predstavlja
imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili
potječe iz te imovine, a da tijekom postupka nije dokazano da bi navodna ušteđevina
bila stečena radom, a ukoliko bi ista bila stečena protuzakonito, kaznenim djelom,
tada ista zasigurno ne bi predstavljala bračnu stečevinu odnosno takva imovinska bi
se ionako trebala oduzeti. Dakle, nije dokazano da bi iznos od 38.000,00 Eura
predstavljao bračnu stečevinu tužitelja i tužene pod 2., dok je dokazano da je ovaj
iznos tužitelj pozajmio pravnom predniku tuženika, da ga isti nije vratio po pozivu
tužitelja, kao i da se prednik tuženika ( zajmoprimac) nije pridržavao dogovora glede
načina i vremena vraćanja pozajmljenog iznosa, tj. da nije pristupio prodaji svoga
stana u svrhu vraćanja novca, kao i da je odustao od ovoga, a da po naknadnom
pozivu tužitelja novac nije vratio.

20. Odredbom čl. 499. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( ''Narodne novine''
br. 35/05, 41/08 i 125/11 ) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje se
zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih
zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena
isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Prema općem načelu iz čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je
ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje dužan izvršiti svoju obvezu,
a i odgovoran je i za njezino ispunjenje.

U smislu navedenih zakonskih odredaba, a kako je utvrđeno da su tužene
pravne slijednice jedne od ugovornih strana valjano zaključenog usmenog ugovora o
zajmu, i to zajmoprimca, da pravni prednik tuženik po pozivu zajmodavca nije vratio
pozajmljeni iznos, to je sud smatrao da su tužene u obvezi vratiti pozajmljeni iznos
novca, odnosno prihvaćen je tužbeni zahtjev.

21. Odluka o parničnom trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154.
stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj:
53/91,91/92,58/93,112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08,
57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP). Tako je tužitelju odmjeren
trošak sastava tužbe te zastupanja na 7 ročišta ( 25.09.2017., 22.01.2020.,

04.03.2020., 17.03.2021.,08.06.2021., 21.06.2021. i 12.10.2021.) podneska od

31.05.2021., u iznosu od po 5.000,00 kuna za svaku radnju, sukladno Tbr. 7.1.,

8.t.1.9.t.1. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „ Narodne
novine“ broj: 142/2012,103/2014,118/2014. i 107/2015), priznat mu je i sudske
pristojbu tužbe u iznosu od 3.200,00 kuna što je u skladu sa Tar. br. 1. Zakona o
sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95,57/96,137/02,
(26/03),125/11,112/12,157/13 i 110/15) te mu je priznata i sudska pristojba presude u
istom iznosu jer će mu ovaj trošak nastati prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (
„Narodne novine“ broj: 53/19) radi čega mu je odmjeren i ovaj trošak. Zbog
navedenoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 23. studenoga 2021.

S u t k i n j a

Irma Dujić, v.r.

7 Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana
dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis
presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena
( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku
- tuženima po punomoćniku
- spis